Sta Vas je "natjeralo" da odete iz BiH i sa Balkana

[stakasa]

Moze ova tema nabiti jos sedamdeset stranica ali je cinjenica da je trend napustanja BiH pojacan u zadnje vrijeme, da se dobrovoljni povratak u Bih nikada nije omasovio, jednostavno, ovi sto odu ne vracaju se. To je mjerilo, ostalo je suplja prica, svako sebe gleda i svako sebi najbolje zna. Ima slucajeva i ovakvih i onakvih ali vecina ovih sto se otisnu bira zivot vani.
E hajmo sada s relativizacijama i prosjecnom platom u Sarajevu...

Kada neko ode nije jednostavno vratiti se čak ni kada to neko želi i ima realnu mogućnost. Kredit, djeca, škola i sve ostalo - na kraju je povratak isti takav šok kakav je bio odlazak. Ko ima djecu rođenu vani i mnogo veći. Naravno, ne govorim da postoji neki trend povratka iako znam kamaru slučajeva ljudi koji su se vratili iz raznih razloga (kao i onih koji su otišli), nego samo konstatujem.

Steta sto nemas snage da pogledas istini u oci. To je preduslov da bi se covjek odgurnuo i krenuo naprijed. Ne stoji ti prica o sokovima jer postoji previse primjera ljudi koji se iz inostranstva vrate u BiH pa vide da su pogrijesili i onda se opet vrate u inostranstvo.

[dust71000]

Moze ova tema nabiti jos sedamdeset stranica ali je cinjenica da je trend napustanja BiH pojacan u zadnje vrijeme, da se dobrovoljni povratak u Bih nikada nije omasovio, jednostavno, ovi sto odu ne vracaju se. To je mjerilo, ostalo je suplja prica, svako sebe gleda i svako sebi najbolje zna. Ima slucajeva i ovakvih i onakvih ali vecina ovih sto se otisnu bira zivot vani.
E hajmo sada s relativizacijama i prosjecnom platom u Sarajevu...

Kada neko ode nije jednostavno vratiti se čak ni kada to neko želi i ima realnu mogućnost. Kredit, djeca, škola i sve ostalo - na kraju je povratak isti takav šok kakav je bio odlazak. Ko ima djecu rođenu vani i mnogo veći. Naravno, ne govorim da postoji neki trend povratka iako znam kamaru slučajeva ljudi koji su se vratili iz raznih razloga (kao i onih koji su otišli), nego samo konstatujem.

Steta sto nemas snage da pogledas istini u oci. To je preduslov da bi se covjek odgurnuo i krenuo naprijed. Ne stoji ti prica o sokovima jer postoji previse primjera ljudi koji se iz inostranstva vrate u BiH pa vide da su pogrijesili i onda se opet vrate u inostranstvo.

Očito imaš potrebu da sam sebe uvjeriš u to da si napravio pravi izbor omalovažavajući one čiji je izbor drugačiji. Ne znam kakvoj istini trebam pogledati u oči ? Imao sam (i još uvijek imam) mogućnost da odem u jednu od visokorazvijenih zemalja u kojoj imam članove porodice. Takodje, struka mi je takva da ne bih imao problema da nadjem posao, nostrifikujem diplomu itd. Medjutim, u BiH uspijevam da organizujem svoj život tako da mi bude ugodan. Pri tome, nemam nikakvu ogromnu platu, tatu ministra i sl. i radim u privatnom sektoru. Da ne mogu živjeti normalno u BiH, vjerovatno bih otišao i u tome ne vidim nikakav problem. I opet se vraćamo na lični izbor. E sad, da i ja budem malo zlocest, da si se ti odgurnuo i krenuo naprijed odlaskom u Skandinaviju ne bi visio na Klixu ubjedjujuci druge da je tvoj izbor jedini ispravan.

[Bluemore]

ovakve se teme pretvore uvijek u ubjedjivanja gdje je bolje.... bespotrebna. Mogla bi se otvoriti tema s naslovom: primjeri iz Zivota ovdje i vani - sto bi bilo puno konstruktivnije i moglo bi se vjerovatno puno vise interesantnijih stvari procitati pa formirati stav.

meni je interesantno procitati sta je koga navelo da ode, sta je kome razlog da ostane. prioriteti su razliciti, vrijednosti su razlicite a mi bi trebalo da mozemo postovati tudje izbore pa cak i ako nam se razlozi za iste ne cine validnima iz nase perspektive.

dakle - ako neko na pitanje zasto je otisao iz Sa odgovori sa: ".... covjece u 2017 nemam vode...", to je takodjer (ako se odmaknemo od sindroma kuhane zabe) validan razlog za odlazak - za tog nekog i treba ga prihvatiti. kao sto treba prihvatiti razloge za ostanak onih koji zele biti u blizini sire porodice ili smatraju da imaju dovoljno novca da zive kako zele i nista im vise ne treba. jednako kao sto nekome to nije dovoljno, nego bi i da nema smeca, da mu se postuju gradjanska i potrosacka prava itd itd.

sve dok se ne namecu drugima licne izbore bi trebalo tako gledati - kao licne, donesene na osnovu kriterija koje neka osoba ima, dok pri tome nije ni manje ni vise vrijedna od nekog drugog, samo su joj prioriteti razliciti, shvatanja razlicita pa prema tome donosi odluke.

Tuga je kad te neko ko je sedamdesetih otisao na specijalizaciju vani (konkretno u Svedsku), pa se nakon, i pored mogucnosti da ostane i radi u struci, vratio u Jugoslaviju (sto je razlog zbog kojeg si i rodjen na ovim prostorima), posjedne pa kaze: "idi sine odavde, nema ovdje Zivota" (bar ne onakvog kakav on smatra da zivot treba biti).

u srijedu
i svaka cast na ovom "sindrom skuhane zabe"

a i evidnetan je i negativni naboj u postovima tim ubjedjivackom, koji jos jednom potvrdjuje sindrom

[mousstapha]

Ma ima tu mnogo licnih razloga, to ne treba niko sporiti. Isto tako svi manje vise znaju da generalno standard i kvalitet zivota nisu na strani BiH, ali opet s druge strane ne mora znaciti da ce neko imati priliku iskoristiti sve mogucnosti razvijenih zemalja samo zato sto se preselio.

Iskreno ne bi me cudilo da je veci broj ljudi otisao cisto zato jer je to trend. Ono kao ne zelim biti taj koji ce ugasiti svijetlo nakon sto svi odu. Mozda takvi donose impulsivne odluke i upravo to bude razlog losijeg iskustva. Zelim reci, bilo da kao pojedinac razmisljas da odes ili ostanes, itekako je dobro uzeti dovoljno vremena, izvagati sve dobre i lose strane i onda donijeti odluku. Naravno, stvari se mogu mijenjati, ali bitno je znati zivjeti sa odlukom.

[moonca]

Moze ova tema nabiti jos sedamdeset stranica ali je cinjenica da je trend napustanja BiH pojacan u zadnje vrijeme, da se dobrovoljni povratak u Bih nikada nije omasovio, jednostavno, ovi sto odu ne vracaju se. To je mjerilo, ostalo je suplja prica, svako sebe gleda i svako sebi najbolje zna. Ima slucajeva i ovakvih i onakvih ali vecina ovih sto se otisnu bira zivot vani.
E hajmo sada s relativizacijama i prosjecnom platom u Sarajevu...

Kada neko ode nije jednostavno vratiti se čak ni kada to neko želi i ima realnu mogućnost. Kredit, djeca, škola i sve ostalo - na kraju je povratak isti takav šok kakav je bio odlazak. Ko ima djecu rođenu vani i mnogo veći. Naravno, ne govorim da postoji neki trend povratka iako znam kamaru slučajeva ljudi koji su se vratili iz raznih razloga (kao i onih koji su otišli), nego samo konstatujem.

Steta sto nemas snage da pogledas istini u oci. To je preduslov da bi se covjek odgurnuo i krenuo naprijed. Ne stoji ti prica o sokovima jer postoji previse primjera ljudi koji se iz inostranstva vrate u BiH pa vide da su pogrijesili i onda se opet vrate u inostranstvo.

To su vecinom oni, koji dodju na godisnji odmor i sve im potaman. Drugi osjecaj imaju i ne vide sta se desava okolo.Sve je ruzicasto.
Imam prijateljicu ,bila nedavno u Srbiji na godisnjem, obilazila ,provodila se , sve joj jeftino bilo --i kaze -ja bih tamo mogla zivjeti .
Takodjer znam par iz Poljske ,bili na odmoru,kupili stan, u roku od godinu dana napuste USA .
Nakon godinu provedenih u Poljskoj sve rasprodaju i opet nazad. Veliko razocarenje, i niko ih nije gledao kao bogate amere vec neke kao ravne sebi- To izgleda boli.

[Gojeni H]

ovakve se teme pretvore uvijek u ubjedjivanja gdje je bolje.... bespotrebna. Mogla bi se otvoriti tema s naslovom: primjeri iz Zivota ovdje i vani - sto bi bilo puno konstruktivnije i moglo bi se vjerovatno puno vise interesantnijih stvari procitati pa formirati stav.

meni je interesantno procitati sta je koga navelo da ode, sta je kome razlog da ostane. prioriteti su razliciti, vrijednosti su razlicite a mi bi trebalo da mozemo postovati tudje izbore pa cak i ako nam se razlozi za iste ne cine validnima iz nase perspektive.

dakle - ako neko na pitanje zasto je otisao iz Sa odgovori sa: ".... covjece u 2017 nemam vode...", to je takodjer (ako se odmaknemo od sindroma kuhane zabe) validan razlog za odlazak - za tog nekog i treba ga prihvatiti. kao sto treba prihvatiti razloge za ostanak onih koji zele biti u blizini sire porodice ili smatraju da imaju dovoljno novca da zive kako zele i nista im vise ne treba. jednako kao sto nekome to nije dovoljno, nego bi i da nema smeca, da mu se postuju gradjanska i potrosacka prava itd itd.

sve dok se ne namecu drugima licne izbore bi trebalo tako gledati - kao licne, donesene na osnovu kriterija koje neka osoba ima, dok pri tome nije ni manje ni vise vrijedna od nekog drugog, samo su joj prioriteti razliciti, shvatanja razlicita pa prema tome donosi odluke.

Tuga je kad te neko ko je sedamdesetih otisao na specijalizaciju vani (konkretno u Svedsku), pa se nakon, i pored mogucnosti da ostane i radi u struci, vratio u Jugoslaviju (sto je razlog zbog kojeg si i rodjen na ovim prostorima), posjedne pa kaze: "idi sine odavde, nema ovdje Zivota" (bar ne onakvog kakav on smatra da zivot treba biti).

za cijeli tekst. Uvecano se veoma malo spominje na forumu i realnom zivotu, ali mislim da je izuzetno bitna stvar kod donosenja odluke. Ne kod svih naravno, ali kod velikog broja ljudi jeste.

[belfy]

ja sam otisao nedavno da probam na sta to sve lici... iz mog ugla opisano...hronoloski, sa nesto istorije:

krajem rata i odmah poslije sam uzimao poslove koji su bili placeni po ucinku. para je bila smijesna, ali meni tada znacajna. znao sam da samo od mene samog zavisi koliko mogu da zaradim. onda dolazi nase tranziciono doba gdje radim dobro placen posao bez obzira na ucinak. jos uvijek se trudim da budem u vrhu ucinka na poslu. nakon toga se pocinjem baviti poslom u struci zajedno sa dodatnim poslom sa strane. jedan od boljih perioda zivota...

sve to godinama lagano opada. dodatnih poslova je rijetko ili nikako (govorim o poslovima u IT-u). to nadoknadjujem odgovornijim poslovima unutar svoje struke, koje cak prosirujem i na dosta opasnije poslove. onda pocinjem da uvidjam da su ljudi placeni radili ili ne. ili da to preciznije opisem - jednom kada si dobio radno mjesto ucinak vise nije bitan. pa ljudi (ukljucujuci i mene) gledaju da sto manje rade, jer sa vise rada ne dobijas nista... gledam gdje me to sve vodi...

prodje od tada dva bajrama, a ja se potrudim da otplivam vani ne zatvarajuci guzicom vrata iza sebe. uzimam neplaceno u firmi i idem.

dobijam placen stan i prevoz do posla za pocetak. nakon prvih dva mjeseca prva povisica, nakon jos samo mjesec iduca... i to zato jer radim... dobijam i sluzbeno auto, dobijam bolje radno mjesto... sada sam se vratio da se oprostim sa dobrim ljudima i kolegama ...

eto, jos nisam u potpunosti otisao, ali sada zaista imam razloge za to. jer...na bolje se lako naviknuti.

nisam dugo odsutan, ali male stvari vec nedostaju. moja jedina "sreca" je da mi je i drustvo raseljeno, pa se, eto, cesce mozemo sresti van drzave nam, nego u njoj.

sada zasigurno samo mogu reci da sam opet u situaciji gdje sam od sebe zavisim i to je prva nostalgija koju sam osjetio, ali ne samo pozitivna, jer sam 20 godina stariji... ali meni zasigurno bolja od alternative.

i, da, natjerao sam sebe da odem. i nije bilo lako... sada je puno lakse.

[moonca]

Da, kako ces usporediti vrijednosti zivota vani i tamo gdje si,ako ne probas.
Vecina se plasi, kako ce se snaci,sami u svijetu.



Niko normalan nece zavrsiti na ulici da prosi. Potrebno je imati nesto novca uza se za hranu , smejstaj --poslova ima da -nedaj boze ,dok se ne snadjes. Pogotovo ako imas 'nekoga', a svi i idu u toj varijenati.

[moonca]

ja sam otisao nedavno da probam na sta to sve lici... iz mog ugla opisano...hronoloski, sa nesto istorije:

krajem rata i odmah poslije sam uzimao poslove koji su bili placeni po ucinku. para je bila smijesna, ali meni tada znacajna. znao sam da samo od mene samog zavisi koliko mogu da zaradim. onda dolazi nase tranziciono doba gdje radim dobro placen posao bez obzira na ucinak. jos uvijek se trudim da budem u vrhu ucinka na poslu. nakon toga se pocinjem baviti poslom u struci zajedno sa dodatnim poslom sa strane. jedan od boljih perioda zivota...

sve to godinama lagano opada. dodatnih poslova je rijetko ili nikako (govorim o poslovima u IT-u). to nadoknadjujem odgovornijim poslovima unutar svoje struke, koje cak prosirujem i na dosta opasnije poslove. onda pocinjem da uvidjam da su ljudi placeni radili ili ne. ili da to preciznije opisem - jednom kada si dobio radno mjesto ucinak vise nije bitan. pa ljudi (ukljucujuci i mene) gledaju da sto manje rade, jer sa vise rada ne dobijas nista... gledam gdje me to sve vodi...

prodje od tada dva bajrama, a ja se potrudim da otplivam vani ne zatvarajuci guzicom vrata iza sebe. uzimam neplaceno u firmi i idem.

dobijam placen stan i prevoz do posla za pocetak. nakon prvih dva mjeseca prva povisica, nakon jos samo mjesec iduca... i to zato jer radim... dobijam i sluzbeno auto, dobijam bolje radno mjesto... sada sam se vratio da se oprostim sa dobrim ljudima i kolegama ...

eto, jos nisam u potpunosti otisao, ali sada zaista imam razloge za to. jer...na bolje se lako naviknuti.

nisam dugo odsutan, ali male stvari vec nedostaju. moja jedina "sreca" je da mi je i drustvo raseljeno, pa se, eto, cesce mozemo sresti van drzave nam, nego u njoj.

sada zasigurno samo mogu reci da sam opet u situaciji gdje sam od sebe zavisim i to je prva nostalgija koju sam osjetio, ali ne samo pozitivna, jer sam 20 godina stariji... ali meni zasigurno bolja od alternative.

i, da, natjerao sam sebe da odem. i nije bilo lako... sada je puno lakse.

Pokusaj sto rjedje dolaziti, bar prvih godina - nostalgija ce nestati.

sretno, na dobrom si putu.

[belfy]

ja sam otisao nedavno da probam na sta to sve lici... iz mog ugla opisano...hronoloski, sa nesto istorije:

krajem rata i odmah poslije sam uzimao poslove koji su bili placeni po ucinku. para je bila smijesna, ali meni tada znacajna. znao sam da samo od mene samog zavisi koliko mogu da zaradim. onda dolazi nase tranziciono doba gdje radim dobro placen posao bez obzira na ucinak. jos uvijek se trudim da budem u vrhu ucinka na poslu. nakon toga se pocinjem baviti poslom u struci zajedno sa dodatnim poslom sa strane. jedan od boljih perioda zivota...

sve to godinama lagano opada. dodatnih poslova je rijetko ili nikako (govorim o poslovima u IT-u). to nadoknadjujem odgovornijim poslovima unutar svoje struke, koje cak prosirujem i na dosta opasnije poslove. onda pocinjem da uvidjam da su ljudi placeni radili ili ne. ili da to preciznije opisem - jednom kada si dobio radno mjesto ucinak vise nije bitan. pa ljudi (ukljucujuci i mene) gledaju da sto manje rade, jer sa vise rada ne dobijas nista... gledam gdje me to sve vodi...

prodje od tada dva bajrama, a ja se potrudim da otplivam vani ne zatvarajuci guzicom vrata iza sebe. uzimam neplaceno u firmi i idem.

dobijam placen stan i prevoz do posla za pocetak. nakon prvih dva mjeseca prva povisica, nakon jos samo mjesec iduca... i to zato jer radim... dobijam i sluzbeno auto, dobijam bolje radno mjesto... sada sam se vratio da se oprostim sa dobrim ljudima i kolegama ...

eto, jos nisam u potpunosti otisao, ali sada zaista imam razloge za to. jer...na bolje se lako naviknuti.

nisam dugo odsutan, ali male stvari vec nedostaju. moja jedina "sreca" je da mi je i drustvo raseljeno, pa se, eto, cesce mozemo sresti van drzave nam, nego u njoj.

sada zasigurno samo mogu reci da sam opet u situaciji gdje sam od sebe zavisim i to je prva nostalgija koju sam osjetio, ali ne samo pozitivna, jer sam 20 godina stariji... ali meni zasigurno bolja od alternative.

i, da, natjerao sam sebe da odem. i nije bilo lako... sada je puno lakse.

Pokusaj sto rjedje dolaziti, bar prvih godina - nostalgija ce nestati.

sretno, na dobrom si putu.

ne. trudit cu se da budem sto cesce da drugima mogu pomoci, bas kao i do sada. ako dodje do vece nostalgije naci cu rjesenje i za to.

[Fudo387]

ako dodje do vece nostalgije naci cu rjesenje i za to.

Imaju raznovrsnu ponudu pive, konjaka, viskija...

[belfy]

ako dodje do vece nostalgije naci cu rjesenje i za to.

Imaju raznovrsnu ponudu pive, konjaka, viskija...

otaj rad

[moonca]

ako dodje do vece nostalgije naci cu rjesenje i za to.

Imaju raznovrsnu ponudu pive, konjaka, viskija...

Nije prava ocija al' --- sve po licnom izboru.

[mousstapha]

Kad smo kod nostalgije, ima ona scena iz prijeratne drame Jagos i Ugljesa, kad lik kojeg glumi Zaim Muzaferija ode na zeljeznicku stanicu, sjedne u voz sto ide za Jugu i onda opsuje boga i sebi i onom koga nagovori da ode. Ne sjecam se upotpunosti scene, ali znam da je prejaka i prilicno realisticna.

[belfy]

ako dodje do vece nostalgije naci cu rjesenje i za to.

Imaju raznovrsnu ponudu pive, konjaka, viskija...

Nije prava ocija al' --- sve po licnom izboru.

a cuj, kazu da traje samo godinu-dvije... onda te svakako nije briga

[moonca]

Kad smo kod nostalgije, ima ona scena iz prijeratne drame Jagos i Ugljesa, kad lik kojeg glumi Zaim Muzaferija ode na zeljeznicku stanicu, sjedne u voz sto ide za Jugu i onda opsuje boga i sebi i onom koga nagovori da ode. Ne sjecam se upotpunosti scene, ali znam da je prejaka i prilicno realisticna.

Zavisi od osobe do osobe.
Nikada nisam ni sanjala da cu napustiti BIH,kada se desilo, desilo se brzo.
Nikada nisam imala napade nostalgije. Mozda je tome doprinjeo rat '92. Prvi put sam dosla u posjetu nakon 10 god.

[Melbourne_Australia]

Svako ide gdje mu je bolje....Samo je fakat smijesno postalo , da ovi sto su otisli samo pisu najgore o BIH..Pa me zanima zasto isti ti? ne pisu gore strane zivota u zemljama odakle tipkaju..Ja cu reci Lakse se podnese boravak kad pljujes onu zemlju odakle si dosao a hvalis zemlju u kojoj si......A nakon 20 godina zivota u Australiju samo jedno m mogu reci..Da nikad nisam upoznao naseg covjeka da ne pati za BIH..Kad kazem pati ,mislim da bas pati...Ali nikad...Samo sto nije lako se vratiti i sve napustiti , djecu i unucad ako neko ima ostaviti..I ja to sve razumijem ps...Guzice bi dali svi moji prijatelji iz Australije da zive kao ja sto zivim u Sarajevu..I ne pricam samo o parama...I to mi sami priznaju..

[mousstapha]

Jebo ba Australiju, to je ionako na kraj svijeta.

[moonca]

Meni je druga 'realnost' cudna --da vecina nasih, se zali na zemlju gdje su trenutno tj - u Americi nista ne valja, glup narod, glup predsjednik, ne bih ja ovdje bio da nije $ itd. Samo do penzije tamo cu ja u basticu (BiH) itd, -- vracali se ko?

[Fudo387]

a cuj, kazu da traje samo godinu-dvije... onda te svakako nije briga

Ma jok, imas samo manje i vece napade, jedino ako si neki flegman pa te bas boli briga.
Najlakse je u pocetku, borba da se nesto nauci, stvori, i onda kad "poravnis", eto ga odnekud i onda se pitas,
Pa koji cu qrac ovdje?
I ne znam gdje ces, sam si napisao da imas sve, dobar posao, fina raja, sve ti taman, ku's u qrac?

[moonca]

a cuj, kazu da traje samo godinu-dvije... onda te svakako nije briga

Ma jok, imas samo manje i vece napade, jedino ako si neki flegman pa te bas boli briga.
Najlakse je u pocetku, borba da se nesto nauci, stvori, i onda kad "poravnis", eto ga odnekud i onda se pitas,
Pa koji cu qrac ovdje?
I ne znam gdje ces, sam si napisao da imas sve, dobar posao, fina raja, sve ti taman, ku's u qrac?

[belfy]

a cuj, kazu da traje samo godinu-dvije... onda te svakako nije briga

Ma jok, imas samo manje i vece napade, jedino ako si neki flegman pa te bas boli briga.
Najlakse je u pocetku, borba da se nesto nauci, stvori, i onda kad "poravnis", eto ga odnekud i onda se pitas,
Pa koji cu qrac ovdje?
I ne znam gdje ces, sam si napisao da imas sve, dobar posao, fina raja, sve ti taman, ku's u qrac?

vjerujem da ti nece biti tesko da kopiras gdje sam to rekao da udovoljis ovoj djevojci.

Fudo ne bacaj ubacuj mi rijeci koje nisam rekao. a na stranu sto ne citate...

P.S. ili mozda citate ono sto zelite citati...

[Fudo387]

Fudo ne bacaj ubacuj mi rijeci koje nisam rekao. a na stranu sto ne citate...

Doduse, ja sam to tvoje ovlas procitao, ucinilo mi se da rastavljas i sastavljas algoritme, i da imas dobar posao i u Bosni, jebaji ga, izvini.
Kako god, sretno, haj' sad kad si nanijetio.
Gdje velis da ides, u koju zemlju?

[moonca]

Ma sala, ne ljuti se.

[Bluemore]

a cuj, kazu da traje samo godinu-dvije... onda te svakako nije briga

Ma jok, imas samo manje i vece napade, jedino ako si neki flegman pa te bas boli briga.
Najlakse je u pocetku, borba da se nesto nauci, stvori, i onda kad "poravnis", eto ga odnekud i onda se pitas,
Pa koji cu qrac ovdje?
I ne znam gdje ces, sam si napisao da imas sve, dobar posao, fina raja, sve ti taman, ku's u qrac?

i onda osvjezis pamcenje
https://www.youtube.com/watch?v=OqiJR7dYaoQ&t=121s