dobro si parafrazirao, maltene citiraoCiCiban wrote:oy care..pa ti si od tog citata napravio cudocar-x wrote:parafraziram, nemoj umrijeti prije nego sto dozivis to cudo da jebes iz ljubavi..
Šta trenutno čitate?
Moderator: Chloe
- anais_nin
- Posts: 21856
- Joined: 06/07/2005 09:35
- Location: Mostar u srcu, guza u Torontu
#626
-
mala-i
- Posts: 1315
- Joined: 16/03/2006 15:32
- Location: sa/zg
#627
naprosto moram da preporučim onima kojima je potrebno malo opuštanja.već rekoh da čitam Mirjanu Bobić-Mojsilović Ono sve što znaš o meni...
evo radnje:
"Ono sve što znaš o meni" je savremena urbana priča o ženama, o traganju za ljubavlju, o samoći. Četiri žene, četiri glumice koje vode potpuno različite živote, iznenada se spajaju u istoj tački, kada dobiju poziv da dodju na snimanje probnih scena za film čuvenog reditelja Borisa Pavlovića. ''Gde god da stignem, neko je već bio tu, pre mene'' kažu junakinje ove moderne, uzbudljive priče, čiji je naslov i moto preuzet iz čuvene pesme Arsena Dedića:
''Ono sve što znaš o meni, to je stvarno tako malo, u dvije riječi tek bi stalo''...
U ovoj duhovitoj melodrami, autorka se bavi sudbinama junakinja koje imaju 30, 40, 45 i 55 godina, njihovim svodjenjem životnih računa, biološkim, društvenim, umetničkim i emotivnim krizama kroz koje prolaze, ali i njihovom potragom za ljubavlju. Kad je ljubav u pitanju, svi želimo, ponekad, glavnu ulogu, a njene junakinje, glumice Nadja, Ana, Jelena i Una u potrazi za jednom jedinom rečenicom koja daje smisao svakom životu, putuju na Sveti Stefan da izgovore monologe svog života. Svoje račune svodi i taj fatalni muškarac, reditelj, Boris Pavlović. Da li je režiranje života ponekad plemenita rabota? Da li laž može biti plemenita? Da li je jedna rečenica dovoljna? I da li, kad lažljivac kaže da laže, on govori istinu, samo su neka od pitanja koja postavlja ovaj roman.
Ono što znamo jedni o drugima, uvek je tako malo, samo nekoliko reči, kao što kaže pesma Arsena Dedića."
ljeto još nije prošlo...možda neko traži dobru plažnu literaturu...a može i kući,uz čašicu dobrog vina...

evo radnje:
"Ono sve što znaš o meni" je savremena urbana priča o ženama, o traganju za ljubavlju, o samoći. Četiri žene, četiri glumice koje vode potpuno različite živote, iznenada se spajaju u istoj tački, kada dobiju poziv da dodju na snimanje probnih scena za film čuvenog reditelja Borisa Pavlovića. ''Gde god da stignem, neko je već bio tu, pre mene'' kažu junakinje ove moderne, uzbudljive priče, čiji je naslov i moto preuzet iz čuvene pesme Arsena Dedića:
''Ono sve što znaš o meni, to je stvarno tako malo, u dvije riječi tek bi stalo''...
U ovoj duhovitoj melodrami, autorka se bavi sudbinama junakinja koje imaju 30, 40, 45 i 55 godina, njihovim svodjenjem životnih računa, biološkim, društvenim, umetničkim i emotivnim krizama kroz koje prolaze, ali i njihovom potragom za ljubavlju. Kad je ljubav u pitanju, svi želimo, ponekad, glavnu ulogu, a njene junakinje, glumice Nadja, Ana, Jelena i Una u potrazi za jednom jedinom rečenicom koja daje smisao svakom životu, putuju na Sveti Stefan da izgovore monologe svog života. Svoje račune svodi i taj fatalni muškarac, reditelj, Boris Pavlović. Da li je režiranje života ponekad plemenita rabota? Da li laž može biti plemenita? Da li je jedna rečenica dovoljna? I da li, kad lažljivac kaže da laže, on govori istinu, samo su neka od pitanja koja postavlja ovaj roman.
Ono što znamo jedni o drugima, uvek je tako malo, samo nekoliko reči, kao što kaže pesma Arsena Dedića."
ljeto još nije prošlo...možda neko traži dobru plažnu literaturu...a može i kući,uz čašicu dobrog vina...
-
car-x
- Posts: 3483
- Joined: 14/06/2002 00:00
- Location: Dunaj
- Contact:
#628
misilm da sam do sad procito sve od miljenka.. i najvise mi se svidja ona gdje je svaka prica po jedna sevdalinka.. sad ne znam jel to rabija i sedam meleka ili insala madona insala..anais_nin wrote:sve mi diraj samo mi Henry-ija ne dirajBelminator wrote:Dobro salu na stranu, djela od Bukovskog su meni pravo simpa i puno ih vise volim citati nego recimo Henrija Millera, koji je Bukovskom bio i uzor.![]()
![]()
ja sam odradila Marqueza i sad se presaltala malo na Jergovicaponovo Dvori od oraha
-
mala-i
- Posts: 1315
- Joined: 16/03/2006 15:32
- Location: sa/zg
#629
ova drugacar-x wrote:misilm da sam do sad procito sve od miljenka.. i najvise mi se svidja ona gdje je svaka prica po jedna sevdalinka.. sad ne znam jel to rabija i sedam meleka ili insala madona insala..anais_nin wrote:sve mi diraj samo mi Henry-ija ne dirajBelminator wrote:Dobro salu na stranu, djela od Bukovskog su meni pravo simpa i puno ih vise volim citati nego recimo Henrija Millera, koji je Bukovskom bio i uzor.![]()
![]()
ja sam odradila Marqueza i sad se presaltala malo na Jergovicaponovo Dvori od oraha
- anais_nin
- Posts: 21856
- Joined: 06/07/2005 09:35
- Location: Mostar u srcu, guza u Torontu
#630
ti meni vazda citas knjizevne mislicar-x wrote:misilm da sam do sad procito sve od miljenka.. i najvise mi se svidja ona gdje je svaka prica po jedna sevdalinka.. sad ne znam jel to rabija i sedam meleka ili insala madona insala..anais_nin wrote:sve mi diraj samo mi Henry-ija ne dirajBelminator wrote:Dobro salu na stranu, djela od Bukovskog su meni pravo simpa i puno ih vise volim citati nego recimo Henrija Millera, koji je Bukovskom bio i uzor.![]()
![]()
ja sam odradila Marqueza i sad se presaltala malo na Jergovicaponovo Dvori od oraha
-
AZ
- Posts: 115
- Joined: 30/07/2006 13:18
#631
Obozavam ove sto citaju knjige 'ponovo', jer ih je stid priznati da ih nisu procitali ni "prvi put"...
Od toliko knjiga koje zelim procitati, a necu stici, jer mi to jednostavno zivotni vijek nece dozvoliti, zar da citam dvaput iste knjige????
Ili imate problema sa 'koncentracijom' kad citate 'prvi put'
Od toliko knjiga koje zelim procitati, a necu stici, jer mi to jednostavno zivotni vijek nece dozvoliti, zar da citam dvaput iste knjige????
Ili imate problema sa 'koncentracijom' kad citate 'prvi put'
-
Belminator
- Posts: 396
- Joined: 03/10/2003 00:00
#632
Anais, Miller je genijalan pisac, veliki poeta... imam jarana koji ga naprosto obozava samo se je malo sjebao kad je uvidio da Miller zapravo nije bio onakav kakav se u djelima prikazivao, a ovaj moj tikvan se je toliko nalozio bio da je poceo i zivjeti onim zivotom kakav on opisuje u svojim romanima (cak je jedne prilike, nosen Millerovskim zanosom, posjetio prostitutku staru haman 50 god). No rekoh mu ja: nije do Millera vec do tebe, covjek svoja djela koliko znam nije prodavao kao biografiju, a to sto je ubacivao neke stvarne crte iz svog zivota, ebi ga takva knjiz. iako fikcija trebala bi imati i neke veze sa zbiljom kako bi ljudima bila zanimljiva.
Sto se tice citanja knjiga iznova, ja to cinim... cesto ne zato sto mi je cejf vec ima veze sa onim sto sam gore pisao i razlozima zasto citamo. Meni je to nekad neophodno zbog posla kojim se bavim isto kao sto je to vjerujem neophodno i kolegici Beatrice. Evo Homera sam citao ukupno 4 puta, a sve zato sto sam ga morao svaki put raditi sa razlicitog stajalista. Prvi put je bilo nekad u skoli, drugi put za mnogo ozbiljniji ispit na faksu. Treci put kada sam obrađivao motive svojstvene svakoj narodnoj poeziji, tako da postoje i paralele između recimo nasih narodnih pjesama i Homerovih epova. Cetvrti put sam citao ovog ljeta jer trenutno se zajebavam oko Homerskog pitanja pa radim analitičarski i unitaristički pristup ovim epovima. E sad kako ovi prvi razbijaju spjev nalazeci u njima nedosljednosti i nezgrapnosti te time hoce reci da ti epovi nisu djelo jednog covjeka vec skup narodnih pjesama kasnije podvrgnut redakciji, a ovi drugi opet na osnovu kompozicije i drugih strukturalnih odlika pokazuju da je rijec o jedinstvenim djelima, tvorevini jednog autora, jebao bi ja sebi znanje kada bi se oslonio samo na sjecanje. Homera ti dajem kao primjer a mnogo je djela kojima sam se iz istih razloga morao vracati. Nekad smo iste knjige radili na dva razlicita predmeta (npr. naratologija i poetika romana), sto odmah podrazumijeva i razlicite analize... No iskren da budem nije mi mrsko i nekoj dobroj knjizi vratiti se jer mi je to cejf, kao sto cu se vratiti jos sigurno nekoliko puta Kortasarovim Skolicama, dva put sam ih vec citao zbog toga sto se moze taj roman citati na dva razlicita nacina, no kako je to jedno remek djelo citacu ga jos sigurno, bas kao sto cu ciniti i sa Terrom Nostrom od Fuentesa, nekim Markezovim romanima (mada nema bas mnostvo knjiga kojima bi se rado vratio, uglavnom one vrijedne toga sam i procitao vise puta jer sam morao). Sad mi je Car zadao dodatnih obaveza posjetivsi me na Kunderu, no njemu kad (ako) se budem vracao bavicu se vjerovatno djelima koja nisam procitao, ne ovim nabrojanim. Ma imam ja toga u planu e sad koliko cu toga ostvariti ovisi o tempu koji ce mi zivot diktirati.
Evo za raju na plazi jedno jednostavno i zabavno stivo, a uz to nije bukvalno, dakle od Meksikanca Jogrea Ibarguengoitie, roman Munje u kolovozu. Rijec je o demistifikaciji povijesti, tacnije autor parodira meksicku revoluciju, sve posmatrano kroz perspektivu genrala Lupea. Iako je stil skroz jednotavan, vidi se da covjek zna posao, posebno je dobro iskoristio lajtmotiv ukradenog pistolja, koji se na kraju ispostavio tako bitnim, bas u stilu onog sto je Cehov rekao: ukoliko pisac na pocetku opisuje klin zabijen u zidu, na kraju se junak mora objesiti o taj klin. Nece vam taj roman oduzeti nesto vremena ( kojih sat-dva) a procitacete nesto, pa dosta fino.
Sto se tice citanja knjiga iznova, ja to cinim... cesto ne zato sto mi je cejf vec ima veze sa onim sto sam gore pisao i razlozima zasto citamo. Meni je to nekad neophodno zbog posla kojim se bavim isto kao sto je to vjerujem neophodno i kolegici Beatrice. Evo Homera sam citao ukupno 4 puta, a sve zato sto sam ga morao svaki put raditi sa razlicitog stajalista. Prvi put je bilo nekad u skoli, drugi put za mnogo ozbiljniji ispit na faksu. Treci put kada sam obrađivao motive svojstvene svakoj narodnoj poeziji, tako da postoje i paralele između recimo nasih narodnih pjesama i Homerovih epova. Cetvrti put sam citao ovog ljeta jer trenutno se zajebavam oko Homerskog pitanja pa radim analitičarski i unitaristički pristup ovim epovima. E sad kako ovi prvi razbijaju spjev nalazeci u njima nedosljednosti i nezgrapnosti te time hoce reci da ti epovi nisu djelo jednog covjeka vec skup narodnih pjesama kasnije podvrgnut redakciji, a ovi drugi opet na osnovu kompozicije i drugih strukturalnih odlika pokazuju da je rijec o jedinstvenim djelima, tvorevini jednog autora, jebao bi ja sebi znanje kada bi se oslonio samo na sjecanje. Homera ti dajem kao primjer a mnogo je djela kojima sam se iz istih razloga morao vracati. Nekad smo iste knjige radili na dva razlicita predmeta (npr. naratologija i poetika romana), sto odmah podrazumijeva i razlicite analize... No iskren da budem nije mi mrsko i nekoj dobroj knjizi vratiti se jer mi je to cejf, kao sto cu se vratiti jos sigurno nekoliko puta Kortasarovim Skolicama, dva put sam ih vec citao zbog toga sto se moze taj roman citati na dva razlicita nacina, no kako je to jedno remek djelo citacu ga jos sigurno, bas kao sto cu ciniti i sa Terrom Nostrom od Fuentesa, nekim Markezovim romanima (mada nema bas mnostvo knjiga kojima bi se rado vratio, uglavnom one vrijedne toga sam i procitao vise puta jer sam morao). Sad mi je Car zadao dodatnih obaveza posjetivsi me na Kunderu, no njemu kad (ako) se budem vracao bavicu se vjerovatno djelima koja nisam procitao, ne ovim nabrojanim. Ma imam ja toga u planu e sad koliko cu toga ostvariti ovisi o tempu koji ce mi zivot diktirati.
Evo za raju na plazi jedno jednostavno i zabavno stivo, a uz to nije bukvalno, dakle od Meksikanca Jogrea Ibarguengoitie, roman Munje u kolovozu. Rijec je o demistifikaciji povijesti, tacnije autor parodira meksicku revoluciju, sve posmatrano kroz perspektivu genrala Lupea. Iako je stil skroz jednotavan, vidi se da covjek zna posao, posebno je dobro iskoristio lajtmotiv ukradenog pistolja, koji se na kraju ispostavio tako bitnim, bas u stilu onog sto je Cehov rekao: ukoliko pisac na pocetku opisuje klin zabijen u zidu, na kraju se junak mora objesiti o taj klin. Nece vam taj roman oduzeti nesto vremena ( kojih sat-dva) a procitacete nesto, pa dosta fino.
-
mamica papucarka
- Posts: 8025
- Joined: 31/10/2004 16:03
- Location: negdje
#633
Sine dragi, koliko ti je to godina. Sto bi moja nana rekla "cuvaj ocinji vid" 
- anais_nin
- Posts: 21856
- Joined: 06/07/2005 09:35
- Location: Mostar u srcu, guza u Torontu
#635
u mom slucaju hvata me malkice nostalgija za mojim jezikom jer sam privremeno van teritorije BiH....uhvatila me neka silna zelja za Jergovicem, kad mi to dodje obicno uzmem Madonnu i procitam po jednu pricu i sve se to smiri....AZ wrote:Obozavam ove sto citaju knjige 'ponovo', jer ih je stid priznati da ih nisu procitali ni "prvi put"...
Od toliko knjiga koje zelim procitati, a necu stici, jer mi to jednostavno zivotni vijek nece dozvoliti, zar da citam dvaput iste knjige????
Ili imate problema sa 'koncentracijom' kad citate 'prvi put'
i nismo svi isti, ja recimo imam par knjiga kojima se vracam svakih par godina, medju prvima su tu Tvrdjava i Dervish i smrt, svaki put ih drugacije dozivim jer s godinama covjek svako stivo drugacije dozivljava....
-
Belminator
- Posts: 396
- Joined: 03/10/2003 00:00
#636
Kako tvoj nick samo lijepo stoji uz ovaj savjetmama29 wrote:Sine dragi, koliko ti je to godina. Sto bi moja nana rekla "cuvaj ocinji vid"
Mama, 26 mi je godina a malesno ostecenje vida konstatovano mi je jos kad sam imao 18 na regrutaciji. No nije nesto strasno jedan okic mi je – 0 i nesto a drugi – 1 i nesto... Imam onako male, simpa cvikere i doktor mi tada rece da ih stalno nosim te da ce mi se vid brzo ispraviti ali ja sam ih svega par puta nabio na vugla, pronosao, profolirao se i dosadilo mi. No vid sam najvise ostetio u ratu, crtajuci stripove uz plamicak na kandilu, i u istim uvjetima uvjezbavajuci na gitari nekakve ofucane tablature Davida Gilmoura... a sta ces kad sam tvrdoglav pa kad se necega uhvatim kao pijan, moglo je to tada sve fino sacekati i sabah, barem se u ratu imalo vremena za svasta nesto...
- anais_nin
- Posts: 21856
- Joined: 06/07/2005 09:35
- Location: Mostar u srcu, guza u Torontu
#637
eh nije jediniBelminator wrote:Anais, Miller je genijalan pisac, veliki poeta... imam jarana koji ga naprosto obozava samo se je malo sjebao kad je uvidio da Miller zapravo nije bio onakav kakav se u djelima prikazivao, a ovaj moj tikvan se je toliko nalozio bio da je poceo i zivjeti onim zivotom kakav on opisuje u svojim romanima (cak je jedne prilike, nosen Millerovskim zanosom, posjetio prostitutku staru haman 50 god). No rekoh mu ja: nije do Millera vec do tebe, covjek svoja djela koliko znam nije prodavao kao biografiju, a to sto je ubacivao neke stvarne crte iz svog zivota, ebi ga takva knjiz. iako fikcija trebala bi imati i neke veze sa zbiljom kako bi ljudima bila zanimljiva..
-
water
- Posts: 1133
- Joined: 04/12/2004 02:46
#638
Henry Miller jeste veliki pisac. Nazalost ja vise nemam vremena za ponovna iscitavanja, jedva ta stignem tu i tamo da procitam neku noviju knjigu, ali sam jako zainteresiran da cujem od vas koje su to knjige i pisci u zadnjih desetak godina koji su vrijedni iscitavanja.
Naravno da cu rado prihvatiti savijet onih koji vole Millera ili Kunderu.
Istina je da u razlicita vremena razlici pisci nekako pasu drugacije. ja sam bio jedan od onih pomalo "snobovski" citalaca, kojima se sve ispod Dostojevskog cinilo trivijalno. Klasicni primjer Hemingvej. Ja sam citao samo on sto sam morao u skoli, Starac i More i slicno. I onda jednog, nikada necu zaboravit taj dan, oblacnog, ratnog dana sam uzeo onako nevoljno, da prekratim dan Za kim zvona zvone. Negdje na CVili II, dok su oko mene granate orale cijeli kvart, ja sam na petom spratu zgrade, svi ostali u podrumu, dozivio nevjerovatan osjecaj ljepote citajuci tu knjigu. Valjda bi to bio vrhunac necega sto bi umjetnik zelio postici svojim dijelom. Da zastiti nekog tamo citaoca aurom nepovrijedivosti i prenese ga u neki drugi svijet.
Ja citam pazljivo neke komentare ovdje u nadi da cu pronaci nesto sto bi me odusevilo. Usput receno, ja imam tesko vrijeme citajuci Jergovica. Vec godinu dana pokusavam procitati Buick Riviera, ali svaki put nakon dvije stranice odustanem. Vjerovatno do mene. Vrlo malo sam procitao od savremene bosanske-ex-yu literature. Hemona, na koga sam vrlo ponosan (i cije knjige sam poklonio mnogim americkim poznanicima ovdje) i naravno Sema Mehmedinovica, za koga mi nije jasno sto ne pise vise. Skoro svaki dan citam njegovu Devet Alexandria (nekako mi na engleskom bolje pase).
Mozda da svako od vas dobrih ljudi postavi deset knjiga koje biste zauvijek citali ( napisane u zadnjih desetak godina) i moja lektira za nekoliko narednih godina bi bila spremna
Takodje mozda preporuka za knjige bosanske i ex-yu literature.
Nemojte samo Mirjanu Bobic Mojsilovic (jos uvijek mi se dize kosa na glavi od njenih komentara kako su je mudzahedini htjeli priklat u Srajevu u Aprilu 92)
Hvala unaprijed.
Naravno da cu rado prihvatiti savijet onih koji vole Millera ili Kunderu.
Istina je da u razlicita vremena razlici pisci nekako pasu drugacije. ja sam bio jedan od onih pomalo "snobovski" citalaca, kojima se sve ispod Dostojevskog cinilo trivijalno. Klasicni primjer Hemingvej. Ja sam citao samo on sto sam morao u skoli, Starac i More i slicno. I onda jednog, nikada necu zaboravit taj dan, oblacnog, ratnog dana sam uzeo onako nevoljno, da prekratim dan Za kim zvona zvone. Negdje na CVili II, dok su oko mene granate orale cijeli kvart, ja sam na petom spratu zgrade, svi ostali u podrumu, dozivio nevjerovatan osjecaj ljepote citajuci tu knjigu. Valjda bi to bio vrhunac necega sto bi umjetnik zelio postici svojim dijelom. Da zastiti nekog tamo citaoca aurom nepovrijedivosti i prenese ga u neki drugi svijet.
Ja citam pazljivo neke komentare ovdje u nadi da cu pronaci nesto sto bi me odusevilo. Usput receno, ja imam tesko vrijeme citajuci Jergovica. Vec godinu dana pokusavam procitati Buick Riviera, ali svaki put nakon dvije stranice odustanem. Vjerovatno do mene. Vrlo malo sam procitao od savremene bosanske-ex-yu literature. Hemona, na koga sam vrlo ponosan (i cije knjige sam poklonio mnogim americkim poznanicima ovdje) i naravno Sema Mehmedinovica, za koga mi nije jasno sto ne pise vise. Skoro svaki dan citam njegovu Devet Alexandria (nekako mi na engleskom bolje pase).
Mozda da svako od vas dobrih ljudi postavi deset knjiga koje biste zauvijek citali ( napisane u zadnjih desetak godina) i moja lektira za nekoliko narednih godina bi bila spremna
Takodje mozda preporuka za knjige bosanske i ex-yu literature.
Nemojte samo Mirjanu Bobic Mojsilovic (jos uvijek mi se dize kosa na glavi od njenih komentara kako su je mudzahedini htjeli priklat u Srajevu u Aprilu 92)
Hvala unaprijed.
-
mamica papucarka
- Posts: 8025
- Joined: 31/10/2004 16:03
- Location: negdje
#639
polahko, moras sacuvat vid za poluveraBelminator wrote:Kako tvoj nick samo lijepo stoji uz ovaj savjetmama29 wrote:Sine dragi, koliko ti je to godina. Sto bi moja nana rekla "cuvaj ocinji vid"![]()
Mama, 26 mi je godina a malesno ostecenje vida konstatovano mi je jos kad sam imao 18 na regrutaciji. No nije nesto strasno jedan okic mi je – 0 i nesto a drugi – 1 i nesto... Imam onako male, simpa cvikere i doktor mi tada rece da ih stalno nosim te da ce mi se vid brzo ispraviti ali ja sam ih svega par puta nabio na vugla, pronosao, profolirao se i dosadilo mi. No vid sam najvise ostetio u ratu, crtajuci stripove uz plamicak na kandilu, i u istim uvjetima uvjezbavajuci na gitari nekakve ofucane tablature Davida Gilmoura... a sta ces kad sam tvrdoglav pa kad se necega uhvatim kao pijan, moglo je to tada sve fino sacekati i sabah, barem se u ratu imalo vremena za svasta nesto...
Trenutno sam u fazi slikovnica. Inace, uvijek mi je citanje islo u fazama. Bukovski i Ericka Jong (valjda sam dobro napisala, mozak mi hlapi) u srednjoj.
I to mi je super doslo kada na prvoj godini faxa se skupi nekoliko intelektualnih tipova pa pred djevojkama podju raspravljat o Bukovskom. I ono kao provaljivali bi zensku ako ne bi znala ko je Bukovski.
Miller faza je bila kada sam se udala
Trenutno citam Uobrazenu misicu
Nego, ja bih rado procitala Haruna i more prica. Jel ko citao?
-
Belminator
- Posts: 396
- Joined: 03/10/2003 00:00
#640
Anais nesto gledam ovu temu i kontam da sam je malo ukakio, dosta mojih postova se ne slaze bas sa temom, bas je onako bila pregledna, cisto da neko moze pokupiti kakvu ideju sta da cita, pa ovo cu jos reci i necu se oglasavati ukoliko bas nemam nesto za predloziti.
Sto se tice Millera ma genijalni matori folirant, samo mi zao sto mu nije prosla ona stela za Nobelovu nagradu.
Beatrice, kolegice, ja da ti pravo kazem prilicno toga i zaboravim, no nije ni cudo. Evo se sjeti, samo iz Naratologije 2, koliko smo samo lektira morali spremiti. Minimalno 15-20 da bi pristupili ispitu, a najtanja je bila Crveni sator od nekih 400 strana a da ne spominjem Terru Nostru od oko 1800... da ne uzimam prostor sad nabrajajuci znas da su u prosjeku te lektire imale od 500 pa vise strana, te su znale preci i 1000. Na to dodaj teorijski dio ispita, te knjige Todorova, Uspenskog, Solara, Tomashevskog, od same Nirman i sl. kao i da svu tu teoriju moras primjeniti na te lektire. To je samo jedan predmet, a nabaci uz to dramu, roman, dobro bibliografiju kod rahmetli Keme necu pikati, ali dodaj ono odvratno bibliotekarstvo i skontaj da je to program na samo trecoj godini, da ne spominjem predmete koje su nas pratili kroz citav studij, a na kojima ako nije bilo vise nije bilo vala ni manje literature, koju treba ne samo procitati nego spremiti. A uz to neka djela radis mimo svoje volje tako da nekad (koliko su god genijalna) bukvalno su teror za mozak. Ja se sjecam na historiji romana nakon spremanja knjizurina poput Don Kihota, Gargantue i Pantagruela kada sam uzeo malog i simpaticnog Kandida od Voltera, imao sam osjecaj kao da u rukama drzim zdravstvenu knjizicu. Da skratim, nije cudo sto se nakon svega toga ne mogu sjetiti detaljno jasno nekih knjiga koje sam citao u srednjoj skoli, poput Milana Kundere ili recimo Goldingovog romana Gospodar muha, pa i nekih djela od Krleze, kakvih pripovijetki od Dostojevskog. Meni vala nije glupo ako se nekima i vratimo (sto ti kazes cesto neplanirano), posebno genijalcima Fjodoru i Krlezi. Ljudski mozak nije bas bukvalno hard disk a knjiga nije softwer da se tu instalira i stoji kako bi se nakon nekog vremena, kada zatreba, nakon dva klika pokrenula. S tim da se naravno, kao sto nagovijestih u prethodnom postu, i sam nekim knjigama (uglavnom su to hispanoamericki romani) planirano vracam jer ih obozavam i zelim da ucim na tom stilu, da njime koliko toliko obogatim vlastiti.
Dalje, kolegice sve si to dobro rekla, za ljude kojima je knjiz nekakav trip, ucila si od nasih (i van nasih prostora) velikih knjizevnika i vidjela da su to ljudi koji zive cvrsto u stvarnosti.
Sto se tice Millera ma genijalni matori folirant, samo mi zao sto mu nije prosla ona stela za Nobelovu nagradu.
Beatrice, kolegice, ja da ti pravo kazem prilicno toga i zaboravim, no nije ni cudo. Evo se sjeti, samo iz Naratologije 2, koliko smo samo lektira morali spremiti. Minimalno 15-20 da bi pristupili ispitu, a najtanja je bila Crveni sator od nekih 400 strana a da ne spominjem Terru Nostru od oko 1800... da ne uzimam prostor sad nabrajajuci znas da su u prosjeku te lektire imale od 500 pa vise strana, te su znale preci i 1000. Na to dodaj teorijski dio ispita, te knjige Todorova, Uspenskog, Solara, Tomashevskog, od same Nirman i sl. kao i da svu tu teoriju moras primjeniti na te lektire. To je samo jedan predmet, a nabaci uz to dramu, roman, dobro bibliografiju kod rahmetli Keme necu pikati, ali dodaj ono odvratno bibliotekarstvo i skontaj da je to program na samo trecoj godini, da ne spominjem predmete koje su nas pratili kroz citav studij, a na kojima ako nije bilo vise nije bilo vala ni manje literature, koju treba ne samo procitati nego spremiti. A uz to neka djela radis mimo svoje volje tako da nekad (koliko su god genijalna) bukvalno su teror za mozak. Ja se sjecam na historiji romana nakon spremanja knjizurina poput Don Kihota, Gargantue i Pantagruela kada sam uzeo malog i simpaticnog Kandida od Voltera, imao sam osjecaj kao da u rukama drzim zdravstvenu knjizicu. Da skratim, nije cudo sto se nakon svega toga ne mogu sjetiti detaljno jasno nekih knjiga koje sam citao u srednjoj skoli, poput Milana Kundere ili recimo Goldingovog romana Gospodar muha, pa i nekih djela od Krleze, kakvih pripovijetki od Dostojevskog. Meni vala nije glupo ako se nekima i vratimo (sto ti kazes cesto neplanirano), posebno genijalcima Fjodoru i Krlezi. Ljudski mozak nije bas bukvalno hard disk a knjiga nije softwer da se tu instalira i stoji kako bi se nakon nekog vremena, kada zatreba, nakon dva klika pokrenula. S tim da se naravno, kao sto nagovijestih u prethodnom postu, i sam nekim knjigama (uglavnom su to hispanoamericki romani) planirano vracam jer ih obozavam i zelim da ucim na tom stilu, da njime koliko toliko obogatim vlastiti.
Dalje, kolegice sve si to dobro rekla, za ljude kojima je knjiz nekakav trip, ucila si od nasih (i van nasih prostora) velikih knjizevnika i vidjela da su to ljudi koji zive cvrsto u stvarnosti.
-
car-x
- Posts: 3483
- Joined: 14/06/2002 00:00
- Location: Dunaj
- Contact:
#641
malo da promijesam nase domace (redoslijed nebitan):water wrote: Takodje mozda preporuka za knjige bosanske i ex-yu literature.
Hvala unaprijed.
insala madona insala - miljenko jergovic
povijest pornografije - goran tribuson (i bilo sta drugo od njega - tip je super)
pobune - dervis susic
pjesme muse cazima catica
a ako ti fali nekadasnje sarajevo, bilo sta od darija dzamonje
od stranjskih:
hronika najavljene smrti - g.g. marquez (knjiga koja te nervira i ne ostavlja ravnodusnim od pocetka do kraja)
nepodnosljiva lakoca postojanja - kundera
ciganski romansijero - f.g. lorca
narcis i zlatousti - hese (davno nisam cito, ali mi je ostala u dobrom sjecanju)
i mozda, da sve zacinimo jednim rusom
idiot - dostojevski
-
Belminator
- Posts: 396
- Joined: 03/10/2003 00:00
#642
Nedate vi meni nikako da se oprostim.
Mama ja sam ono kao osnovac vidio od starijeg brata pa poceo citati Ivana Kusana... zatim sam podigao iz biblioteke Pipi Duga Carapa, Pinokio, ET vanzemaljac, to su mi otprilike i prve knjige, naravno i dalje sam nastavio sa citanjem no nikad nisam sanjao da ce mi se zivot zasnovati na tome. A Bukovski, Hese, Dostojevski, Mesa to je nekako kao sto car to voli reci doslo mi sve kroz srednju skolu, s tim da sam se sa Mesom prvi put susreo u osnovnoj i sa Tvrđavom ispravio 1 iz, eh cini mi se da onda bijase, maternjeg
. Odrastajuci sebe sam uglavnom vidio kao vođu kakvog rock sastava (mada eto nekad idemo i po nahodjenju nasih roditelja a moj stari je uglavnom htio da sviram sevdah na gitari, tu sam ga iznevjerio). Negdje 94-e dobih od jarana svesku sa ex Yu pjesmama i akordima iznad, te citajuci zaljubih se u tekstove Zlatana Arslanagica, bez obzira sto sam te pjesme i ranije slusao, i tad sam gurnuo Jean Claude Van Dama, koji mi je u tim godinama sa pubertetom naletio
, u stranu i poceo pomalo da i piskaram uglavnom za bend... a Zlajine stihove sam citao kao kakvu zbirku poezije. Kako se pri kraju srednje muzicke, ta muzika pokazala kao corav posao a inace danas poezija i muzika idu zajedno, pa samim tim sto je muzika otpala ostala mi je poezija, te mi se javi ideja da bi mogao nesto i studirati vezano za knjizevnost ili pak film (jer sam u to vrijeme prosto ih gutao). Imao sam da biram između glume, dramaturgije i knjizevnosti (sve to je na neki nacin srodno, te kako sam prvo pokusao na knjiz. tu me primili i kraj price). U svakom slucaju legendarni Sarajlija Zlaja Arslanagic na neki nacin svojim stihovima mogu reci da je izvrsio veliki uticaj na mene i posluzio mi kao nekakav orjentir u zivotu (iako me je studij potpuno okrenuo na prozu, dok poeziji se skroz malo posvetim, uglavnom ako nekome od raje koja sviraju treba kakav tekst). Eto mali vremeplov kako je sve to pocelo, istina koga to sad zanima? Ali, ti si me naOto svojim postom navratila
Water i meni je zao sto Mehmedinovic ne pise nesto vise, mada procitao sam mu Sarajevo blues i pored te ima jos jednu, jel tako? Inace u jednom neobaveznom razgovoru sa prof. Eminom Memijom, zena mi je rekla za njega da je neizmjerno talentovan decko ( dobro ona kaze decko jer je zena u poznim godinama, predavala mu je nekad).
Ako hoces nesto nase i dobro, sta bolje da ti kazem od Devada Karahasana
... ukoliko nisi sa njegovim djelima se susreo, pocni sa Sahrijarovim prstenom, dalje Istocni divan, Kuca za umorne... mozes ukoliko volis uzeti i njegove knjige eseja, naveo sam u onom postu o njemu sve to... uglavnom te neke njegove knjige vidjeces u istom tom postu proglasene su knjigama godine, neke u Evropi a neke u svijetu. Evo dalje Car i Beatrice su ti predlozili dobre literature ukoliko nisi to vec citao a dobra ti je od novijih nam pisaca i Ko je zgazio (ili je ubio, zablokirao sam) gosp. Mjesec, od Asmira Kujovica.. Spisak od mojih 10 knjiga za sva vremena, postavim ti nesto kasnije.
Eto, ja se izvinjavam i obecavam da cu ubuduce javljati se samo u duhu teme...
Mama ja sam ono kao osnovac vidio od starijeg brata pa poceo citati Ivana Kusana... zatim sam podigao iz biblioteke Pipi Duga Carapa, Pinokio, ET vanzemaljac, to su mi otprilike i prve knjige, naravno i dalje sam nastavio sa citanjem no nikad nisam sanjao da ce mi se zivot zasnovati na tome. A Bukovski, Hese, Dostojevski, Mesa to je nekako kao sto car to voli reci doslo mi sve kroz srednju skolu, s tim da sam se sa Mesom prvi put susreo u osnovnoj i sa Tvrđavom ispravio 1 iz, eh cini mi se da onda bijase, maternjeg
Water i meni je zao sto Mehmedinovic ne pise nesto vise, mada procitao sam mu Sarajevo blues i pored te ima jos jednu, jel tako? Inace u jednom neobaveznom razgovoru sa prof. Eminom Memijom, zena mi je rekla za njega da je neizmjerno talentovan decko ( dobro ona kaze decko jer je zena u poznim godinama, predavala mu je nekad).
Ako hoces nesto nase i dobro, sta bolje da ti kazem od Devada Karahasana
Eto, ja se izvinjavam i obecavam da cu ubuduce javljati se samo u duhu teme...
Last edited by Belminator on 19/08/2006 18:56, edited 2 times in total.
- black
- Posts: 18563
- Joined: 19/06/2004 16:00
- Location: ispod tresnje
#644
ne znam da li je neko prije pominjao Kosinskog...

Izvanredan satirični roman po kojem je 1979. godine Hal Ešbi snimio film kod nas prikazivan pod naslovom Dobro došli, mister Čens sa nezaboravnim Piterom Selersom u ulozi Čensa, mentalno zaostalog čovjeka koji je čitav svoj život proveo u usamljenosti i izolaciji, radeći marljivo u svojoj bašti i s ljubavlju njegujući biljke u njoj. Sve svoje znanje o svjetu stekao je gledajući neprestano i neumorno televiziju. Iznenada, kada njegov dobrotvor umre, Čens je primoran da napusti svoju voljenu baštu i kuću u kojoj je dotad živio i da po prvi put zakorači u svjet izvan nje. Potpuno se prepuštajući, poput lista na vjetru, okolnostima i dešavanjima oko sebe, Čens iznenada upada u svjet krupnog kapitala, visoke politike, seksa, novca i mas-medija.
@Belminatore sta mislis o Kosinskom?

Izvanredan satirični roman po kojem je 1979. godine Hal Ešbi snimio film kod nas prikazivan pod naslovom Dobro došli, mister Čens sa nezaboravnim Piterom Selersom u ulozi Čensa, mentalno zaostalog čovjeka koji je čitav svoj život proveo u usamljenosti i izolaciji, radeći marljivo u svojoj bašti i s ljubavlju njegujući biljke u njoj. Sve svoje znanje o svjetu stekao je gledajući neprestano i neumorno televiziju. Iznenada, kada njegov dobrotvor umre, Čens je primoran da napusti svoju voljenu baštu i kuću u kojoj je dotad živio i da po prvi put zakorači u svjet izvan nje. Potpuno se prepuštajući, poput lista na vjetru, okolnostima i dešavanjima oko sebe, Čens iznenada upada u svjet krupnog kapitala, visoke politike, seksa, novca i mas-medija.
@Belminatore sta mislis o Kosinskom?
- anais_nin
- Posts: 21856
- Joined: 06/07/2005 09:35
- Location: Mostar u srcu, guza u Torontu
#645
ovo mi je bilo tako slatko, morala samwater wrote: Usput receno, ja imam tesko vrijeme citajuci Jergovica.
sto se preporuka tice, jedini pisac cije bih knjige stalno i iznova iscitaval je Amin Maalouf. Ja licno volim pisce koji vezu kad pisu, da to sto citam jednostavno klizi, tece, ali da ostavlja duboku brazdu, da ne mogu da izbacim tu knjigu ili neki dio nje iz glave, dugo dugo....
I tesko je, puno je teze ovim zivima da se iskazu kao neka velika imena literature, na zalost, vecinu kvalitetnih knjizevnika pocnemo kovati u zvijezde tek kad vec dugo dugo nisu s nama
sto se tice dijela zadnjih 10tak godina, ja uvijek rado pokupim novu knjigu od bilo kojih od sljedeci: Margaret Atwood, Umberto Eco, Haruki Murakami, Hanif Kureishi i Amelie Nothomb
- anais_nin
- Posts: 21856
- Joined: 06/07/2005 09:35
- Location: Mostar u srcu, guza u Torontu
#646
eh kako volim ovu knjigucar-x wrote: povijest pornografije - goran tribuson (i bilo sta drugo od njega - tip je super)
- danas
- Posts: 18796
- Joined: 11/03/2005 19:40
- Location: 10th circle...
#647
water wrote: Usput receno, ja imam tesko vrijeme citajuci Jergovica.
tesko vrijeme za matore, prijatelju moj...
haj' ti ovako... nadji jergoviceve price (kolelcije "insallah, madona, insallah" i "rabija i sedam meleka") pa podji odatle. mozda krene, jer i meni je malo duze trebalo da se 'obviknem' na njega. inace, mene je strasno dojmila pricica "alkatmer" iz ove kolekcije, i da nije preduga prekucala bih je i okacila ovdje. jergovic jeste hit-and-miss
-
water
- Posts: 1133
- Joined: 04/12/2004 02:46
#648
ma ja pratim Jergovica od malenadanas wrote:water wrote: Usput receno, ja imam tesko vrijeme citajuci Jergovica.
![]()
![]()
![]()
tesko vrijeme za matore, prijatelju moj...![]()
haj' ti ovako... nadji jergoviceve price (kolelcije "insallah, madona, insallah" i "rabija i sedam meleka") pa podji odatle. mozda krene, jer i meni je malo duze trebalo da se 'obviknem' na njega. inace, mene je strasno dojmila pricica "alkatmer" iz ove kolekcije, i da nije preduga prekucala bih je i okacila ovdje. jergovic jeste hit-and-miss, ali mislim da je ova pricica bila hit...
sta vise ja zaista uzivam u nekim od njegovih prica sto krace to bolje, ono kad se neka misao obrazlozi onako lijepo poeticno. Ali roman, ako je to Buick Riviera je bljak. Btw cujem da neko snima ili je snimio film po toj knjizi?
Nekako mi je sve to bilo nategnuto.
-
Belminator
- Posts: 396
- Joined: 03/10/2003 00:00
#650
Sve najboljeblack wrote: @Belminatore sta mislis o Kosinskom?
No, bez zafrkancije, procitao sam Black od njega, do sad naravno, samo Obojenu pticu. To ti je onaj autobiografski roman kojim je na sebe navukao bijes istocnih zemalja, pa su ga optuzili da je lagao samo da bi ofirao zemlju iz koje je pobjegao. Za vrijeme 2 Sv. rata posalju ga na selo, kao sestogodisnjaka, jer kontaju da ce tamo biti blaze stanje, no klinac tamo prezivljava teske trenutke, svjedoci raznim brutalnostima, ponizenjima ali iz djecije perspektive gledano, on i ne poznaje bolji svijet pa sve to podnosi. Svidio mi se je, a evo i ovaj roman koji si ti naveo nace mi se na spisku, kad zavrsim sa ovim sto mi je obavezno, pa se rahat uputim do biblioteke...
Water, ti si vidim naznacio da te zanimaju knjige pisane u posljednjih 10 god, no meni je tesko sa nekom sigurnoscu na to se ograniciti jer iskren da budem gomilu literature, uglavnom novije, sam procitao a da se nisam trudio upamtiti precizan datum kad je napisana, pa ne mogu sad 100% razaznati za neke dal su pisane prije 10 ili 15, ili pak 20 god, no evo gledacu da se ogranicim uglavnom na djela iz postmodernizma. Samim tim onda i ne stoji da su mi to knjige za sva vremena jer bi onda sigurno spisak pocinjao sa 1001 noc, nastavljao dalje sa Rat i mir... no evo ti nekih 10 knjiga od mene koje su ti fine za procitati...
G. G. Marquez – Ljubav u doba kolere
H. Kortasar – Skolice
K. Fuentes – Terra Nostra
J. Burns – Floberova papiga
P. Auster – U zemlji izgubljenih stvari
Dz. Karahasan – Sahrijarov prsten
H. K. Oneti – Brodogradiliste
E. M. Roch – Njujork, Njujork
H. Murakami – Nakon potresa
H. Miller – Crno proljece (njega sam ti naveo posto si rekao da ga volis citati)
