Kako da pocnem,nikad mi pisanje nije bila strast,pa ce moji postovi mozda u nekim trenutcima biti veoma skromni,ali poenta bi trebala biti u tome da saznam nacin kako da izadjem iz ove situacije.
Stvar je u tome,nedavno se zavrsila ljubavna veza koja je trajala skoro 3 godine.Sa sigurnoscu mogu reci da su mi te 3 godine bile najbolje,najsretnije i najispunjenije godine u zivotu.Veza se zavrsila na incijativu partnerice,po meni sa dosta cudnim razlogom...sto me je veoma pogodilo.
Nisam ono tipicno musko,nemam stereotipno razmisljanje o ljubavi...prava ljubav se srece samo jednom u zivotu i mislim da su ovo situacije o kojima ljudi mogu zaliti citav zivot
Veza je svojim citavim tokom bila obiljezena lijepim trenutcima...naravno kao i u svakoj vezi bilo je i svadja i nesuglasica,koje su uvijek bile brzo rijesene
Da konkretiziram,nedavno mi je partnerica rekla...citiram " Ja tebe volim,stalo mi je do tebe...al trenutno nemam volje za vezu" ... odnosno ova recenica je veoma prosta i vrlo lagano se moze protumaciti,ali ja mislim da je problem u tome sto ja to jednostavno ne mogu prihvatiti.Tesko mi pada da moze odustati tako lagano nakon toliko vremena koje smo zajedno proveli.
Vrlo mi je tesko da nastavim dalje,stalno mi je ta misao u glavi.Zelim da nastavim ali puno toga sto se desava trenutno u glavi me sprecava :S
Bilo bi pozeljno da izostavimo " BOSNJO MENTALITET" (ismijavanje,gluposti,nebitne stvari i slicno) i da stvarno komentarise neko ko se mozda nasao u slicnoj situaciji ili neko ko ima neki koristan savjet koji bi mi mogao pomoci.
