UnscarD wrote:
Samo pokusavam realno da ukazem na drasticne razlike tada i sada a po pitanju motivacije za rat.
hizo ramidovic wrote:
kao prvo, ne mozes biti realan jer nisi prozivio na svojo kozi 'ono nekad' pa ne mozes biti ni vjerodostojan.
Na osnovu cega si ovo zakljucio?
UnscarD wrote:
Jedna je stvar kada se branis i kada si napadnut i kada ti se prijeti fizickim istrebljenjem a potpuno druga stvar je kada treba za neke ideale, tamo negdje, da se ratuje.
hizo ramidovic wrote:
znaci, ako bi neko otcijepio pola tvoje drzave, ti ne bi smatrao da si napadnut? i kot i garantuje da u narednih 10-15 godina, onako zbijen u nekoliko kvadratnih km, i ti ne bi bio istrijebljen. bitno je, znaci, da tvoje selo nije u tom otcijepljenom dijelu a kako je ostalima, boli te cosak? je li to ta logika? ili ono, bitno je da ne puca po mojo kuci, a sto mi kod komsije gori, hebe mi se
Na prilicno sustinski (izvrsno, zakonodavno a pogotovo u svijesti ljudi) nacin, pola moje drzave je odcjepljeno vec gotovo 20 godina. Moje misljenje je jednostavno da ja licno ne vjerujem da bi to bio dovoljan motiv da se masovno ustane na oruzje. Sa druge strane, neko ranije napisa, dovoljno je par carki i 5% usijanih glava da zakuhaju. Ima i toga. Sa druge strane, opet za razliku od '92, danas je ovde strani kapital. Svi mi dugujemo Austrijskim ,Njemackim, Talijanskim i drugim bankama koje bi snazno lobirale da se njihove investicije zastite.
UnscarD wrote:
Pogotovo znajuci kakav je odnos danasnje vlasti prema upravo tim koji su dali najvise. Mislim da se ovde previse lako koriste neke fraze a ja ih dozivljam u duhu forumske diskusije na kojoj je prirodno da se cesto pretjera. Pogotovo mi je smjesno kada neki radikalni pozivi (a svaki poziv na rat to jeste) dolaze od npr. Slavne Stokholmske brdske (ne mislim ovdje na tebe).
hizo ramidovic wrote:
ovdje niko normalan ne poziva na rat. takticke bisere pojedinih balavaca ne treba uzimati za ozbiljno.
trebas razluciti sta je uzrok a sta posljedica. ni '92. godine nas nisu pitali hocete li ili necete ratovati.
Stoji. Ali ponovo, krajnje simplificirano. '92-uge, NIJE POSTOJAO NIKAKAV IZBOR. Bilo je : Rat ili istrebljenje. Danas bi izbor ipak postojao. Los i tezak ali ginuti masovno se ne bi moralo. Osim ukoliko se to svjesno ne izabere. '92 to nije bio izbor nego instinkt za prezivljavanjem. Danas bi to morao biti IZBOR. To je velika , velika razlika.
UnscarD wrote:
Na kraju krajeva, imamo na forumu nekoliko prekaljenih ratnika (PM72, Dozer, Ramzes)...pitajte njih sta bi trebalo da ih motivise da ponovo prozive 92-95 ? Mozda ja i grijesim.
hizo ramidovic wrote:
i sam sam ti takav. nazalost ili nasrecu, pitanje je...
To samo ti znas. Ja se iskreno nadam da je na srecu.
Ja imam osjecaj da smo ovde zarobljeni u nekom limbu, nekom statusu quo, da ne mrdamo vec 20 godina i da necemo ni mrdnuti narednih 20.
Moja vizija BiH (na zalost ima malo veze sa realnoscu) je budjenje progresivnih snaga koje bi se koncentrisale na dobrobit ljudi pa bi imali Hrvate koji lobiraju na zapadu, Bosnjake koji lobiraju na istoku i Srbe koji lobiraju prema Rusiji i (mozda) Kini, a sve za dobrobit BiH.
Prilicno mi je tesko zamisliti teznju za ujedinjenjem npr. RS-a sa Srbijom ako bi GDP per capita u Rs-u bio 3 puta veci nego u Srbiji. Sa druge strane, ukoliko je situacija obrnuta, onda tu teznju lakse mogu da shvatim. Medjutim, ovo su istinski problemi oko kojih se treba pomuciti i naporno raditi. Puno je lakse za sve probleme optuziti one tamo. Ako ima ista pozitivno u tom hipotetickom odcjepljenju, onda bi to bila cinjenica da nakon par godina ne bi vise bilo moguce upirati prstom u one tamo i njih optuzivati za nazadak i stagnaciju drzave. Onda bi sve bilo u rukama ovih na vlasti i onda bi morali zaista napraviti progres ili odstupiti. Imam osjecaj da je to nesto cega se najvise plase jer tada treba zaista zasukati rukave i raditi i odgovarati za svoj rad ili nerad. Ovako, na sve tri strane, jasu na istom talasu vec 20 godina i jahat ce jos barem 20. Njima u njihovim vilama, limuzinama, putovanjima, hotelima sa 5 zvijezdica je dobro. Meni nije. Zbog toga sam spreman da razmotrim sve moguce alternative ma kako inicijalno one grozno izgledale. Jednostavno, ne mogu da se otrgnem ubjedjenju da siromasni i bijedni Ante, Slobodan i Himzo, imaju neuporedivo vise toga zajednickog nego sto misle i da su jedan drugom blizi u svakom pogledu nego prema bogatom Anti, Slobi i Himzi. Ovde postoje ljudi koji su profesionalni nacionalisti i od tog "posla" zive. Neki direktno, neki indirektno. Postoje citave strukture ljudi kojima je ovakava situacija super. Meni nije.