Šta mogu učiniti Bošnjaci u slučaju raspada BiH?

[Damir Saric]

Poštovani,

u nastavku Vam prilažem članak čiji autor je izrazio želju da se on objavi na ovom internet portalu.

Članak je političkog karaktera i mnogi će ga čitaoci doživjeti vjerovatno provokativnim, kontroverznim. Cilj autora je da tezama i mišljenjima koje je iznio u članku pokrene javnu debatu u BiH.

Autor je Nijemac, Jürgen Buxbaum, po zanimanju sociolog (Članak je preveden s njemačkog). Sa BiH je povezan 18 godina, a u njoj je živio i radio 7 godina. Radi za jednu internacionalnu organizaciju koja je nadležna za javnu upravu širom svijeta i globalnu kampanju protiv korupcije. Sa autorom članka sam dugi niz godina u prijateljskim odnosima.

Za vrijeme svog dugogodišnjeg rada u BiH, Jürgen Buxbaum je u svom području djelovanja, pokušao dati svoj doprinos za jačanje jedinstvene i multietničke BiH, tako što je radio na formiranju jedne vrlo značajne krovne asocijacije koja je imala za cilj objedinjavanje pojedinačnih organizacija iz oba entiteta i njihovu zajedničku borbu za sve građane BiH.

Iz svog iskustva u BiH kao i lične analize historijskih i političkih aspekata ove zemlje za koju je toliko vremena bio profesionalno (a već nekoliko godina i porodično) vezan, autor ovog članka je došao do, za njega žalosnog i razočaravajućeg zaključka da je jedinstvena Bosna i Hercegovina neodrživa i da je pitanje vremena kada će se ona raspasti nezavisnošću Republike Srpske, te obnovom Hrvatske Republike Herceg-Bosne i njenim odvajanjem od ostatka BiH.

Predstojećim tekstom, autor je htio postaviti pitanje prije svega Bošnjacima te drugim Bosancima i Hercegovcima koji su se ovih 20-ak zalagali za nezavisnu i jedinstvenu državu BiH, šta će se desiti ako (ili kako on naglašava "kad") se taj raspad zaista desi. Njegova analiza se fokusira na sudbinu ostatka BiH, naseljenog pretežno Bošnjacima i perspektivom opstanka te zajednice te mogućnošću preživljavanja tako kritične i dramatične promjene. U tom smislu on navodi neke ideje i razmišljanja koje želi podijeliti sa članovima ovog portala.

Autor ne bi želio podstaknuti iznošenje bilo kakvih ultra-nacionalističkih i šovinističkih ciljeva, zapaljive retorike i govora mržnje, te prepucavanja na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, već inspirisati na realno sagledavanje stanja u ovom društvu i mogućih scenarija njegove budućnosti, obraćajući se prije svega gore navedenom, bošnjačkom dijelu ovog društva (kao i svim drugim koji BiH doživljavaju kao jedinu domovinu) sa razmišljanjima o tome kako prebroditi teške historijske događaje koji će u budućnosti zadesiti ove prostore i koji se, po autorovom mišljenju, na žalost, ne mogu izbjeći.

Članak je prilično dug i zauzima 6 strana, ali smatram da ga vrijedi pročitati, čak i u slučaju da čitalac u potpunosti odbacuje autorove stavove, jer predstavlja pogled iz jednog sasvim drugačijeg ugla, ugla koji nije u skladu ni sa jednom od tri etno-nacionalne ideologije u BiH.

S poštovanjem

Damir Šarić



KRAJ LAŽIMA I SAMOOBMANJIVANJU

Scenariji budućnosti Bosne i Hercegovine

Strana 1

Republika Srpska će se otcijepiti

Nekad smo mislili da će nacionalistička mržnja i politička agonija Bosne i Hercegovine biti prevladana onda kada moć nacionalističkih stranaka SDS, HDZ i SDA bude slomljena i kada one izgube većinu glasova Srba, Hrvata i Bošnjaka (Bošnjaci se u drugim zemljama označavaju i pojmom „Bosanski Muslimani“). To se već odavno desilo i sada znamo koliko smo potcijenili dubinu ove problematike. Danas je gore nego što je bilo. Bošnjački pokušaji vrbovanja njihovih dojučerašnjih protivnika u ratu za suživot u jednoj multietničkoj državi besmisleni su i lišeni dostojanstva. Stranke koje danas zastupaju Srbe i Hrvate i dalje opstruiraju svaki zajednički napredak, a BiH je zapala u političko-ekonomsku i socijalnu stagnaciju i – iako neki to sebi ne žele priznati – svako osjeća da ovakvo stanje ne može dugo potrajati.

Niko ozbiljno ne sumnja da bi eventualni referendum o otcjepljenju Republike Srpske (RS) od Bosne i Hercegovine podržala velika većina srpskih glasova. Pitanje koje se postavlja nije da li će se jedno takvo otcjepljenje dogoditi nego kada će se dogoditi. Pri tom nije važno da li nam se ta činjenica i posljedica koja iz nje proizlazi, a to je da će iza toga na tom prostoru preostati krnja bosanska država, dopada ili ne. Za jednog realistu jedino je važna tema: Šta učiniti pod takvim okolnostima? Šta učiniti sada? (vidi fus-notu br 1)

Posmatrajmo pitanje odvajanja RS najprije iz jednog šireg konteksta. Da li građani, recimo Kvebeka, Katalonije, Baskije, Škotske ili Kosova imaju principijelno pravo, sami da odluče, da li žele biti potčinjeni vlasti za koju oni smatraju da je tuđa ili preferiraju „sopstvenu“ vlast, vlastitu državu? Pa i kada smo saglasni da odgovor na postavljeno pitanje „sloboda“, rijetko može biti „nova država“ – ipak se zbog osnovnih demokratskih principa, ovim građanima ne može uskratiti donošenje vlastite odluke.

„Stani malo!“, reći će na to većina Bošnjaka. „Slučaj RS je sasvim drugačiji. Srbi su, za razliku od navedenih primjera, prisvojili teritoriju koju žele otcijepiti, i to pomoću ubijanja, silovanja i etničkog čišćenja. Teritorije, sela i gradovi, koji oni sebi pripisuju, bili su prije 20 godina velikim dijelom nastanjeni našim stanovništvom i mi insistiramo na našem pravu. Ako žele pripasti Srbiji, mogu slobodno ići – ali bez zemlje koja njima ne pripada.“

Tačno je da je RS, takva kakva je danas (49% teritorije BiH), nastala nepravdom i ratom, nepravdom koju je takozvana „međunarodna zajednica“ Dejtonskim sporazumom faktički odobrila. Da li je tom konstatacijom pitanje referenduma o otcjepljenju RS riješeno?

U 19. vijeku SAD su nasilno pripojile skoro polovinu meksičkog teritorija (a koji su prije toga španski osvajači oteli autohtonom stanovništvu). U istom vijeku su Pruska i Austrija oteli Danskoj današnju njem. pokrajinu Šlezvih-Holštajn. Nad pokrajinama Elzas i Loren (njem. Lothringen) su se često kao „vlasnici“ izmijenjivale Francuska i Njemačka, i to uvijek pomoću rata.


(Fusnota br 1: Onima koji snose glavnu krivicu za rat u BiH, će se ova posmatranja svidjeti, dok će drugi biti ogorčeni i to smatrati izdajom. Ali politička realnost se ne obazire na mišljenja i emocije.

Strana 2

Otprilike jedna trećina Njemačke je 1945. g. protupravno pripojena Poljskoj i Sovjetskom Savezu (a koju oblast je 800 godina ranije Njemački viteški red na brutalan način oteo slavenskom stanovništvu), dok je njemačko stanovništvo protjerano. Izrael, do dana današnjeg, prisvaja palestinsku zemlju i protjeruje njene stanovnike. Ovakve slučajeve možemo do unedogled nabrajati i u svakom vremenu i prostoru naći ćemo slične primjere.

Da li tako nešto opravdava nepravdu, nasilje i svekolike patnje tolikih ljudi? Naravno da ne! U ovom razmatranju trebala bi nas interesovati jedna druga činjenica: U određenom periodu, prije ili poslije, oteta zemlja je nekom drugom postala zavičaj, naime potomcima osvajača. Djeca i unuci su se rodili, ono što je uništeno je obnovljeno, a stvoreno je novo ognjište, opskrba i društvo. Ko danas posjeti nekad potpuno razoreni Gdanjsk (njem. Danzig) ne može osporiti da su tamošnji Poljaci (koji su velikom većinom oni Poljaci koje je Staljin nasilno preselio iz Ukrajine) stekli svoju zemlju koja je nekad bila njemačka. Ko ne želi beskonačne patnje i uvijek iznova nove ratove morao bi – ma koliko god da to onima koji su nasilno protjerani, bolno zvuči – jednog dana priznati, da je iz prošle nepravde nastao jedan legitiman zavičaj za druge ljude. U suprotnom, morale bi se prihvatiti izjave ultra-ortodoksnih Jevreja koji danas u Izraelu govore: „Mi smo izabrani Božji narod. Naši preci su ovdje bili prije 2000 godina, a sada smo se ‚mi‘ opet vratili. Za vas Palestince bi najbolje bilo da nestanete.“

Nastajanje legitimnog zavičaja, čije postojanje svoje korijene vuče iz prethodno učinjene nepravde, predstavlja jedan proces koji će se desiti i u RS, odnosno on je već u toku. Kao i drugdje, tamo živi i jedan dio ljudi koji su i sami izgubili sve, a u njihovom zavičaju danas žive drugi.

Samo bi sanjar mogao tvrditi, da je za sva vremena nelegitimno, da Srbi u RS održe referendum o nezavisnosti i da isti i sprovedu. Pitanje koje se u svakom slučaju postavlja je, kada nepravedno osvojena zemlja prelazi u legitimni zavičaj narednih generacija? U prvoj generaciji nakon osvajača, drugoj, trećoj? Nakon pedeset godina, nakon sto, nakon hiljadu? Na ovo pitanje nijedna sveta knjiga i nijedan međunarodni zakon ne daju odgovor već se on, u zavisnosti od istorijsko-političke situacije, različito i često sam po sebi nameće.

Milorad Dodik, predsjednik RS i predsjedavajući Saveza nezavisnih socijaldemokrata (vidi fus-notu br 2) uvijek iznova je, zajedno sa svojim sljedbenicima, od samog završetka rata pa sve do danas, odgovarao na ovo pitanje. Svake izbore koje je pomenuti dobio, dobio je ne uprkos, već upravo zbog svoje nacionalističke hajke protiv zajedničke države BiH. On je odbija, opstruira, sabotira i blokira svaki napredak u zemlji, čak i onda, kada je njegovim sunarodnicima, Srbima u RS, hitno potrebno poboljšanje njihovih većinom teških životnih uslova, koje je pak nemoguće postići bez jedne funkcionalne demokratske strukture. Dodik voli da Sarajevo namjerno naziva „Teheranom“. On i vlada RS su uvijek iznova prelazili crvenu liniju i kršili pravila, koja je pred BiH postavila „međunarodna zajednica“.


(Fus-nota br. 2 Njegova stranka, Savez Nezavisnih Socijaldemokrata, (SNSD) je, usput rečeno, do avgusta 2012. godine bila članica Socijalističke Internacionale(!).)

Strana 3

Nekad je OHR (vidi fus-notu br 3) u takvim slučajevima reagovao, izricao sankcije i smjenjivao političare. Ta praksa je očigledno prošlost, sada mu se to dopušta.

Brojni nezavisni politički promatrači dolaze do neizbježnog zaključka da je RS sigurno dobila nezvanične signale da vladajuće svjetske sile više ne žele stajati na putu jednom političkom kursu koji ima za cilj nestanak Bosne i Hercegovine, u onom obliku u kojem ona sada postoji. U korist ove pretpostavke govori i to, da su brojni zapadni političari, koji su od 1992. godine angažovani na prostorima Balkana (sa svim svojim greškama, za koje oni snose odgovornost), izgubili nadu da je moguće postići znatniji napredak u BiH uz postojeću političku elitu i stanovništvo koje oni predstavljaju. U toku posljednjih 20 godina u BiH su pristizale ogromne sume novca, direktno ili indirektno. Uprkos tome privreda je na dnu, država ne funkcioniše, njene strukture postoje samo u rudimentarnoj formi, korupcija i zloupotrebe položaja cvjetaju, a nacionalistički način identifikovanja sebe i drugih preovladava kod većine Srba, Hrvata i Bošnjaka i to još uvijek u većoj mjeri nego što je želja građana za bolji život i budućnost za sebe i svoju djecu.

Evropska Unija, koja jedva uspjeva da izađe na kraj sa svojom samoprouzrokovanom finansijskom krizom i krizom eura, čija sredstva nisu dovoljna da izvuku svoje vlastite mediteranske zemlje-članice iz neprilika i koja je finansijski i politički preopterećena problemima sa susjednim državama na istoku i jugu, čini se da više nije voljna nastaviti svoj dosadašnji angažman na Balkanu.

I na kraju krajeva, ko se još uvijek interesuje za BiH? Svjetske sile koje određuju sudbinu ove zemlje imaju u međuvremenu važnija posla: ratovi u Ukrajini i Palestini, u Libiji, Siriji, Iraku i Afganistanu, napeti odnosi sa Rusijom, Pakistan kao atomska sila u raspadu, pregovori o atomskoj energiji sa Iranom, uspon zemalja BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) nova preraspodjela moći u Aziji u kontekstu novog uspona Kine, islamski terorizam u Africi, Bliskom Istoku i drugdje, finansijske krize i globalno zagrijavanje Zemlje ... I ne može se isključiti, da bi možda „Zapad“ u vezi sa rješenjem srpskog pitanja mogao razmišljati o ustupcima Rusiji, čija je saradnja potrebna u Ukrajini, Siriji i drugdje.

Sažetak: Stanje siromaštva, trajne napetosti i disfuncionalnosti u koje je BiH potonula ne može neograničeno trajati. U situaciji u kojoj demokratski napredak nije nigdje na pomolu, a da ne govorimo o međusobnoj saradnji etničkih grupa, otcjepljenje RS je prvi korak koji će presjeći balkanski čvor.

To ne znači da će odvajanje RS proteći nesmetano i bez konflikta. Mnogim Bošnjacima će teško pasti činjenica da će Srbima morati prepustiti Srebrenicu i grobove svojih najmilijih koje su Srbi ubili. Geografski oblik Republike Srpske je nepovoljan i mogao bi zahtijevati razmjenu teritorija. Nejasno konstruirani Distrikt Brčko koji dijeli RS na dva dijela bi, pri novom prekrajanju geografske karte doveo do novih tenzija. Bit će svađe i oko pitanja preraspodjele duga kao i državne imovine. Usprkos tome, problemi ove vrste još nikada nisu zaustavili separatiste.


(Fus-nota br. 3: Office of the High Representative. Osnovan je 1995. g. od strane Savjeta Bezbjednosti UN i potčinjen je Vijeću za implementaciju mira koje se sastoji od 50 država. OHR nadzire sprovedbu pravila koja imaju za cilj uspostavljanje funkcionalne države BiH, te stoga može donositi zakone i smjenjivati političare.)

Strana 4

Dva scenarija za period nakon otcjepljenja

Nakon otcjepljenja RS, najprije će preostati krnja država koja čini 51% današnje BiH, sa bošnjačkom većinom u Bosni i hrvatskom u zapadnoj Hercegovini.

Stav većine političara koji predstavljaju Hrvate u BiH nije dao i ne daje više razloga za optimizam od samog Milorada Dodiga u pitanju ravnopravne i demokratske budućnosti BiH sa istim pravima za sve građane. Za pretpostaviti je da će nakon otcjepljenja RS i Hrvati za sebe tražiti pravo odvajanja od Bošnjaka, koji navodno teže dominaciji nad njima. (vidi fus-notu br. 4) Iredentizam bosanskohercegovačkih Hrvata je do sada dovoljno dokazan.

Nemali broj ljudi u Bosni i Hercegovini i na zapadnom Balkanu sanja o rješenju nagomilanih problema jednim udarcem, a to je pristupanje EU. Ovaj koncept je već jednom bio predložen od strane njemačke Partije Zelenih, za vrijeme rata u BiH. Već tada nije bilo spremnosti zemalja Evropske Unije da mogućnost pristupanja EU ponude zaraćenim stranama kao sredstvo za zaustavljanje rata i da time brojne nepredvidive probleme unesu ‚u svoju kuću‘. I danas bi eventualna opcija prijema država bivše Jugoslavije preostalih iza Slovenije i Hrvatske – samo kao neke vrste nužne mjere u cilju smirenja stanja – bila potpuno iluzorna, kako iz političkih, tako i iz finansijskih razloga.

Ali, da li bi bilo barem moguće zamisliti da „Zapad“ razmotri mogućnost tzv. ‚malog rješenja‘ tako što bi rizike novih tenzija u bošnjačko-hrvatskoj krnjoj državi riješio u formi federacije ili konfederacije sa Hrvatskom, članicom EU? Ovo rješenje bi kao prednost imalo činjenicu da bi bosanski Hrvati konačno bili ‚kod kuće‘; ono bi zadovoljilo ambicije nekih političara u Hrvatskoj za povećanjem svog ega proporcijalno povećanju državnog teritorija, a Bošnjacima bi ovo rješenje dalo mogućnost da bez sopstvenog truda postanu član EU i da u njenim subvencijama potraže rješenje za jadne životne okolnosti u kojima se nalaze. Time bi mogućnost odvajanja Hrvata od krnje države BiH bila prevaziđena, eventualna zabrinutost zapadnih političara zbog opasnosti nastajanja muslimanske države u Evropi bila bi uklonjena, a ‚malo rješenje‘ bi se odnosilo na ograničenu teritoriju sa ograničenim brojem ljudi.

Međutim, mnogi Bošnjaci bi se usprotivili takvom rješenju. Uprkos svim ratnim iskustvima oni se po pitanju mentaliteta osjećaju bliži Srbima nego Hrvatima. U suštini, Hrvatima se ne vjeruje, posebno zbog činjenice da bi oni u ovoj novoj državnoj tvorevini igrali glavnu ulogu. Sa hrvatske tačke gledišta, ovim rješenjem bi se stvorilo više problema nego prednosti i to ekonomske, administrativne i političke prirode. Stanje u kojem bi se Hrvati našli u jednoj novoj državnoj zajednici zajedno sa područjem koje je ekonomski i infrastruktruralno manje razvijeno, sa stanovništvom s kojim se zbog proteklog rata ne bi mogao uspostaviti jednostavan suživot, najprije bi iziskivalo mnogo novca, kojeg Hrvatska nema, a nema ni EU (vidi prethodno).

Sve u svemu ako se ovaj scenario promatra realistično i pod datim okolnostima, više aspekata govori protiv nego za njega. Vjerovatnije je da se, nakon otcjepljenja Srba, neće moći pružiti otpor hrvatskom otcjepljenju ili možda neće biti ni volje za to. Rezultat ove


(Fus-nota br. 4: Raspad Jugoslavije je od samog početka bio popraćen pitanjem: „Zašto bi mi kod vas bili manjina kad vi to možete biti kod nas?“)

Strana 5

lančane reakcije – a to je vjerovatniji scenario – je nastajanje državice Bosne,većinom nastanjene Bošnjacima koji sebe u vjerskom ili kulturnom smislu smatraju muslimanima. Pošto se pokušaj funkcionisanja jedne multietničke države tri donedavno sukobljena naroda pokazuje kao propao, ovo rješenje se ne samo da čini neizbježnim, već ono i ne mora obavezno biti i loše rješenje. Postoje i druge male države bez direktnog pristupa moru – stvar je šta se od toga može napraviti, tačnije rečeno, šta će od toga napraviti Bošnjaci.

Ovaj scenario koji je pod datim okolnostima i najrealističniji, zahtijeva ozbiljne i pravovremene pripreme i napore, kako od strane bošnjačkih političara i intelektualne elite tako i od strane širih narodnih masa. Međutim, ne postoji utisak da se iko ozbiljno suočava sa ovim izazovom. Dok Bošnjaci piju kafu i njihovi političari sebi pune džepove, a svi zajedno potiskuju stvarnost ili kao ukopani bulje u strašilo, to se vrijeme laži i samoobmanjivanja bliži kraju koji mora doći.

Buduća država Bosna će stajati pred brojnim unutrašnjim izazovima. Da li će pri tome pomoć dolaziti s vana – i sa koje strane – zavisit će od toga, kako će se sami Bošnjaci nositi sa ovim izazovima.

Najočigledniji izazov je katastrofalno stanje privrede, neznatna industrijska proizvodnja, visoka stopa nezaposlenosti, loša infrastruktura i prazne državne kase i kase javnih ustanova i fondova. Ovo stanje je rezultat velikim dijelom nekompetentne, korumpirane i pohlepne političke klase, ali ne samo njih. Navedeni problem je od odlučujućeg značaja za narod, a narod će se hitno morati prihvatiti svog dijela posla. A za to je potrebno promjeniti mentalitet u pravcu samoorganizovanja i prestati gledati u vođe, kojima se pasivno i fatalistički prepuštaju odluke, kao u bogove. Političke elite koje se prema državi odnose kao prema samoposluzi su jednako dobro organizovane kao i kriminalne bande, ali mnogobrojni pametni, djelotvorni i dobronamjerni ljudi (koji još nisu emigrirali) to nisu.

Socijalni nemiri početkom 2014. godine, a koji su se začudo odvijali prije svega u dijelovima zemlje sa bošnjačkom većinom, dali su u ovom pogledu dosta povoda za nadu. Po prvi put nakon rata građani su u velikom broju ustali protiv političara koji im ništa nisu ponudili osim nezaposlenosti, siromaštva i beznađa. Dok su se zvanični sindikati pasivno i apstinentno ponašali, frustracija građana se ispoljavala ne samo paljevinom zgrada institucija vlasti, već i u skupovima građana na kojima se pokušala pronaći alternativa sadašnjem političkom stanju. Ovi događaji pokazuju potencijal za promjene, iako na žalost, izgleda da još nije došlo do održivih promjena koje bi trajno mobilizirale i uključile većinu ljudi.

Raspoloženje za raskid sa postojećim stanjem bit će neophodno i sa drugog aspekta. Muslimani u Bosni ne predstavljaju jednu homogenu grupu. Mnogi od njih su prije u kulturnom nego u strogom religioznom smislu sunitski muslimani, koji se sa kulturnog i istorijskog aspekta osjećaju Evropljanima. Međutim, u vezi sa ratom i uz pomoć iz inostranstva formirale su se i grupe radikalnih muslimana, koji se aktivno zalažu za politički islam i koji se smatraju sljedbenicima vehabizma i selefizma.

Njihovi politički i ideološki odgajatelji iz Saudijske Arabije, UAE itd. već dugo su jednom nogom u BiH, bilo da je razlog tome mudra dalekovidnost istih ili po njih sretni sticaj okolnosti. Mnoge od novih džamija, koje se već skoro 20 godina grade u svakom selu, na


svakom ćošku, finansirane su od strane gore pomenutih, a uz njih i škole i mjesta društvenog okupljanja koja pripadaju ovim objektima. Te impozantne građevine koje demonstriraju njihova ulaganja, prevashodno u tercijarni sektor, uočljivo žele običnom građaninu ostaviti sliku da su finansijska sredstva ovih investitora neograničena. Oni bi mogli biti spremni da, onda kada nova država i njeni političari budu trebali novac (A trebat će ga!), još više investiraju i stave još više kredita na raspolaganje. Ali, kao što se kaže: ko plaća orkestar, odlučuje i kako će se svirati.

U bosanskim selima vlada siromaštvo u svakom pogledu i ono se, po nekim pitanjima, ne razlikuje mnogo od niske stope razvoja na nekim drugim kontinentima. Ukoliko neko tamo podijeli živežne namirnice, odjeću i lijekove, sigurno će zaraditi simpatije i podršku. Mnogi Bošnjaci već danas pričaju o siromašnim porodicama iz njihovog kruga poznanika i susjeda koje dobijaju finansijsku pomoć iz „religioznih“ krugova i za uzvrat vode „životni stil primjeren vjerniku“, a što se sa spoljašne strane najvidljivije očituje u oblačenju žena. U gradovima neće biti teško zaposlenicima u firmama sa kapitalom iz zemalja u kojima se vjera strogo praktikuje, da ih podsjete da je sigurnost njihovog radnog mjesta povezana sa stanovitom promjenom načina življenja.

S druge strane je, još u toku i nakon rata, dolazilo do sukoba između Bošnjaka i tzv. „mudžahedina“, koji su tada velikim dijelom bili dobrovoljci iz stranih zemalja, kada su ovi npr. prijetili ljubavnim parovima koji su se javno držali za ruku ili kada su ti ortodoksni vjernici htjeli protjerati bošnjačke imame iz džamija. Sigurno je da će jedan takav gore opisani razvoj događaja dovesti do teških sukoba između pristalica koji slijede tumačenje Kur’ana uvezeno iz Arabije, i širokih bošnjačkih krugova, koji njeguju evropski stil života i žele slijediti njima na izgled primjereniji vjerski pravac. Ko će pobijediti u tome konfliktu, zavisi od više faktora: privrednog i socijalnog položaja (kao što je navedeno, sredstva arapskih investitora su neograničena), političara koji će vladati zemljom, globalne situacije u svijetu koja određuje ponašanje velikih stranih sila i od pripremljenosti samih Bošnjaka.

Ovi zadnje navedeni bi se konačno morali suočiti sa stvarnošću da je njihovo stalno zalaganje za suživot sa Srbima i Hrvatima u državnoj zajednici, za koju su često bili spremni unaprijed prihvatiti ustupke, besmisleno. Oni se moraju oprostiti sa paralizirajućim stanjem čekanja, čekanja da se nešto desi, da neko nešto poduzme, da se neko brine za rješenje njihovih problema. Bošnjaci će jednom morati shvatiti da onaj ko se pravovremeno ne posveti politici da će ga politika dočekati s leđa. Samozavaravanje mora imati svoj kraj i treba ustupiti mjesto jednoj otvorenoj debati u kojoj će intelektualna elita i narod definisati, ko su i koje interese oni kao nacija imaju (vidi fus-notu br. 5). Tek na takvoj osnovi može se izgrađivati pravedna interakcija sa drugim nacijama. Jedna takva debata će nužno dovesti do toga da se dođe do odgovora na pitanja kao što su: Kako želimo živjeti? Kako bi trebala izgledati država u kojoj ćemo živjeti? Kakvi moraju biti političari koji nas žele predvoditi?

Kada Bošnjaci sami budu definirali vlastiti identitet, bez sumnje će od centralnog značaja biti pitanje islamske kulture i islamske vjere, te odnos iste prema sljedbenicima drugih vjera kao i prema onima koji nisu vjernici. Za Bošnjake, za Evropu kao i za islam bila bi velika pobjeda


( Fus-nota br. 5: Duži niz godina je u Titovoj Jugoslaviji Bošnjacima bio uskraćivan vlastiti identitet i mnogi ga i do dan-danas ne mogu jasno definisati. Neki su svog identiteta postali djelimično svjesni u proteklom ratu, u trenutku kad im je prijetila smrt samo zato što su Bošnjaci.)

Strana 6

kada bi iz Bosne potekao teološki koncept o obliku i karakteru jednog evropskog islama. Jedan takav oblik vjere već je u srednjem vijeku imao šansu za razvitak npr. u vrijeme ranih mislilaca kao što je Ibn Rušd (Averroes). Jedan decidni evropski oblik vjere ne bi proturječio islamu, koji je u prošlosti kao i danas razvio različite vjerske pravce, već naprotiv, on bi predstavljao jedno istorijski važno obogaćenje njegove raznovrsnosti. To bi možda bio islam koji prihvaća evropske ideje međusobnog odnosa razuma i vjere, koji bi se zalagao za ravnopravni odnos između žene i muškarca, koji bi na izazove globalizirane privrede, društvima sa visokom podjelom rada, raširenim potrošačkim mentalitetom, modernom tehnikom kao i na suživot različitih kultura ponudio drugačije odgovore od kamenovanja i odsijecanja ruke, islam koji bi propovijedao toleranciju prema pripadnicima drugih vjera umjesto nasilja. Jedan takav oblik vjere i života nisu strani Bošnjacima kao Evropljanima. Prije svega bošnjačka ulema ali i intelektualci moraju preuzeti inicijativu za oblikovanjem jedne takve teološke interpretacije Kur’ana koja bi odisala slobodom, a ne strahom i tjeskobom.

Jedan takav doprinos evropskoj kulturi bio bi velika dobit za sve narode ovog kontinenta koji kao kršćani, Jevreji, muslimani, budisti, hinduisti, agnostici i ateisti svih boja žele živjeti jedni s drugima u miru. Blagovremena debata o tome ko su Bošnjaci, kakvi žele biti i kako žele živjeti bila bi najvažnija zaštita od tuđih ideologija koje bi im se pokušale nametnuti.

Buduća Bosna, koja jeste integralni dio Evrope i to želi i biti, imat će dobre šanse da u svom razvoju može računati na podršku miroljubivih susjeda. Ali, kao što je moja baka uvijek govorila: „Pomozi sebi, pa će ti i Bog pomoći!“ Isto važi i za pomoć među ljudima.

Jürgen Buxbaum

[zateznistub]

Nemam ti ja zivaca citati sav ovaj silni tekst, ali od raspada BiH nema nista, no sikiriki...

[sadie_forever]

Nemam ti ja zivaca citati sav ovaj silni tekst, ali od raspada BiH nema nista, no sikiriki...

mirno spavajte,rata nece biti

[zateznistub]

Nemam ti ja zivaca citati sav ovaj silni tekst, ali od raspada BiH nema nista, no sikiriki...

mirno spavajte,rata nece biti

Meni licno ova ššuplja njie palila ni '92. tako da nece ni sad...samo sam napisao epiolog eventualnih sukoba...

[megaman4]

raspad BiH bi izazavo kontraefekat u EU, jer bi odmah nezavisnost tražila jedna Bavarska, koja ima svoju stranku, koja se zalaže za nezavisnost od Njemačke, zatim Baskija, Katalonija, Škotska, Kurdistan, Venecija, Sandžak, Vojvodina...Nije EU toliko mahnita, znaju oni da potresi u BiH znače odmah potrese i u samoj EU, ato njima ne treba uravo sada kada je i sam David Cameron premijer Britanije najavio dolazak teže ekonomske krize od one iz 2009. godine, koja bi mogla uništiti čitavu Evropu...

Oni koji maštaju, nek i dalje sanjaju. mnogi su pokušali pokoriti Bosnu, ali nikada to nisu uspjeli, niti će.

[spreca]

Nista novo sto nismo znali...... i scuvali smo Bih tad kad to niko nije mogao ni zamisliti.......sad nam nista nefali da to opet uradimo......selam tvom Jurgenu i reci mu da se nis' ne sikira

[razonoda]

[quote="megaman4"]raspad BiH bi izazavo kontraefekat u EU, jer bi odmah nezavisnost tražila jedna Bavarska, koja ima svoju stranku, koja se zalaže za nezavisnost od Njemačke, zatim Baskija, Katalonija, Škotska, Kurdistan, Venecija, Sandžak, Vojvodina...Nije EU toliko mahnita, znaju oni da potresi u BiH znače odmah potrese i u samoj EU, ato njima ne treba uravo sada kada je i sam David Cameron premijer Britanije najavio dolazak teže ekonomske krize od one iz 2009. godine, koja bi mogla uništiti čitavu Evropu...

Oni koji maštaju, nek i dalje sanjaju. mnogi su pokušali pokoriti Bosnu, ali nikada to nisu uspjeli, niti će. [/quote

Istog misljena smo bili i '91 a onda dodje '92. OSTALO POZNATO.

[zateznistub]

raspad BiH bi izazavo kontraefekat u EU, jer bi odmah nezavisnost tražila jedna Bavarska, koja ima svoju stranku, koja se zalaže za nezavisnost od Njemačke, zatim Baskija, Katalonija, Škotska, Kurdistan, Venecija, Sandžak, Vojvodina...Nije EU toliko mahnita, znaju oni da potresi u BiH znače odmah potrese i u samoj EU, ato njima ne treba uravo sada kada je i sam David Cameron premijer Britanije najavio dolazak teže ekonomske krize od one iz 2009. godine, koja bi mogla uništiti čitavu Evropu...

Oni koji maštaju, nek i dalje sanjaju. mnogi su pokušali pokoriti Bosnu, ali nikada to nisu uspjeli, niti će. [/quote

Istog misljena smo bili i '91 a onda dodje '92. OSTALO POZNATO.

Onaj koji je između ušiju imao imalo sive mase '92. je znao sta se sprema, danas su stvari malo drugačije...

[nemampojma0]

Nije mi se dalo citati ovoliki tekst,al mi je sve postalo jasno u uvodnom dijelu ovog svabinog prijatelja,koji je postao ovaj tekst.
Kad se njegova Njemacka nije raspala nece ni Bosna,nek se plaho ne sikira.
Nju cuva kapetan Hajro,Izet Nanic,Safet Zajko,Midhat Hujdur,Dudakovic,Alagic,Oric...cuva je kapetan Gradascevic..cuva je krv sehidska,a Boga mi i mi zivi kojima su ovi nabrojani ostavili emanet.A svaki dan se radjaju novi Hajrudini,Izeti,Safeti,Hujduri,Atifi...
Ima Bosnu ko da cuva,nije ona mati bez sinova.

[__Phoenix__]

Kad god mi neko spomene otcijepljenje RS-a, upitam ga a šta uraditi sa Brčko Distriktom?

[alanx]

Jedini relevantan odgovor:

[hAZNADAR]

Pa, na stranu principe,.. iz ciste nuzde - samo jednu stvar bi mogli uciniti. Ali kao dijasporac nesmijem to reci.

[Innovation]

Nista novo sto nismo znali...... i scuvali smo Bih tad kad to niko nije mogao ni zamisliti.......sad nam nista nefali da to opet uradimo......selam tvom Jurgenu i reci mu da se nis' ne sikira

Moram,

Istog misljena smo bili i '91 a onda dodje '92. OSTALO POZNATO.

by razonoda

Kad si me vec 'prozvala' kratko cu. Ne zelim da uvrijedim borce bilo koje nacije--ALI KO JE MOGAO TAJ JE I IZASAO.TACKA.
Ja sam vani od' 90, Ti si najmanje 4 godine bila u mraku , bez struje , vode , hrane, i pojma nisi imala sta se desava u susjednoj ulici a kamoli o human. pomoci kako se slala i rasporedjivala. I da nije bilo ovakvih kao ja , ili kako ih zoves DIJASPORA kasnije i izbjeglice, klinac bi TI sad piskarala po kompu.Nahrani djukca da te ugrize.

Te godine, samo je nekima bilo nesto "poznato".

[svjezi_ustipak]

Ovo lozionicari koji mastaju o obnovi HZ HB pustaju probne balone. Utipkajte u google ime autora clanka, lik nije relevantan za ovakvo pisanje. Obzirom da mu je zena sa ovih prostora mora se uvuci njenoj familiji. A i usput ce zaraditi jer ce dobiti dobar clanak ciji su autori forumasi sa sa-x.
Lik sindikalista, nidje veze tema, topic starter mu valjda zenin brat pa podrzava zeta u tome da malo lozi muslimane. Sve u svemu bezze tema.

[Pokajnik]

Poštovani,

Nemam većih zamjerki na Buxbaum-ov tekst.Kako i sam kaže,nije pitanje da li će se desiti nego kad će se desiti.Bolje da se desi prije kako bi se fokus pomjerio na životna pitanja s druge strane ne treba isključiti ni mogućnost dogovora o preuređenju BiH u konfederaciju država.

[zateznistub]

Poštovani,

Nemam većih zamjerki na Buxbaum-ov tekst.Kako i sam kaže,nije pitanje da li će se desiti nego kad će se desiti.Bolje da se desi prije kako bi se fokus pomjerio na životna pitanja s druge strane ne treba isključiti ni mogućnost dogovora o preuređenju BiH u konfederaciju država.

Zaboravi...

[spreca]

Poštovani,

Nemam većih zamjerki na Buxbaum-ov tekst.Kako i sam kaže,nije pitanje da li će se desiti nego kad će se desiti.Bolje da se desi prije kako bi se fokus pomjerio na životna pitanja s druge strane ne treba isključiti ni mogućnost dogovora o preuređenju BiH u konfederaciju država.

Kad meni naraste nokat tamo gdje ga nikad nije bilo

[nemampojma0]

Poštovani,

Nemam većih zamjerki na Buxbaum-ov tekst.Kako i sam kaže,nije pitanje da li će se desiti nego kad će se desiti.Bolje da se desi prije kako bi se fokus pomjerio na životna pitanja s druge strane ne treba isključiti ni mogućnost dogovora o preuređenju BiH u konfederaciju država.

Sto babi milo to se i snilo.
Ni s Jna niste mogli nista,a srbija neki dan pokaza svoju vojnu silu pred rusima..sve zastarilo,samo prefarbano.Vi napadate samo kad ste 10-12 puta vojno spremniji.A to vise nikad nece biti.
A bolje prije jel,dok vas jos ima u Bosni,za 50 godina ce vas biti 60% od danasnjeg broja,to vasi demografi kazu.

[pici]

kad kHokošari s ovim nisu uspeli, neznam suĆim Će sada...s gobarom i piĆkoustim i vojom metastazom uz pomoĆ BaJe...GroHotom se smeJem

[dalje]

Nista.
Ni 1992. Bosnjaci ne bi bili nikakav faktor da se Srbi nisu morali oruzano boriti za teritorije pa su Bosnjaci silom prilika uvuceni u sukob.

Medjutim, garanti Dejtonskog sporazuma su najjace sile svijeta a one nikad nece dozvoliti da im neko pisa po potpisu. Ukoliko bi |Srbi jednostrano prekrsili Dejtonski sporazum to bi im se debelo obilo o glavu.

[zgembomaratonac]

Za jednog realistu jedino je važna tema: Šta učiniti pod takvim okolnostima? Šta učiniti sada?

[hornet]

Dovoljan je i letimičan pogled na administrativne granice entiteta pa da se vidi da to otcjeplenje i ne bi bas islo tako lako i jednostavno. Zasto neki misle da bi se u tom slucaju postovale te granice, i RS na 49 posto teritorije BiH? Samim proglasenjem nezavisnosti vratili bi se negdje u jesen 95'. RS je danas teritorijalno podijeljena na dva djela. Zapadni dio je u potpunom okruzenju, i u vojnom smislu ne bi imao nikakve sanse. Istocni dio se ( i gornje i donje Podrinje) se naslanja na FBIH i to dva velika urbana centra (Sarajevo i Tuzla). Jel neko misli da bi u Sarajevu mirno gledali granicu u Lukavici ili na Kozijoj cupriji? Oni bi mozda mogli otcijepiti neke dijelove, al citavih 49 posto nikako. Druga stvar, citajuci stranu 6 primjetio sam da autor i nije bas neki poznavatelj Bosne jer evropski Islam o kojem on govori je upravo i primjenjen u Bosni. Dakle ne trebaju nikakve inicijative, ni uleme, ni intelektualaca za interprentacijom Islama koja bi odisala slobodom, a ne strahom kako autor navodi.

[It_is_a_Leclerc]

Ja bih poručio secesionistima dvije stvari, obe su im prošlosti bile drage, a sad im možda i ne djeluju tako slatko. Prva je ona koju je jedan zapadni diplomata poručio nakon pregovora u Ženevi - "Gentleman, don't dream dreams", a druga je - "Nemojte da mislite da nećete odvesti Republiku Srpsku u pakao, a narod Republike Srpske možda i u nestanak".

[SaraFina]

Ovo lozionicari koji mastaju o obnovi HZ HB pustaju probne balone. Utipkajte u google ime autora clanka, lik nije relevantan za ovakvo pisanje. Obzirom da mu je zena sa ovih prostora mora se uvuci njenoj familiji. A i usput ce zaraditi jer ce dobiti dobar clanak ciji su autori forumasi sa sa-x.
Lik sindikalista, nidje veze tema, topic starter mu valjda zenin brat pa podrzava zeta u tome da malo lozi muslimane. Sve u svemu bezze tema.

U potpunosti tačno ..

Ovaj dio posebno potvrdjuje tvoju tezu :

( Fus-nota br. 5: Duži niz godina je u Titovoj Jugoslaviji Bošnjacima bio uskraćivan vlastiti identitet i mnogi ga i do dan-danas ne mogu jasno definisati. Neki su svog identiteta postali djelimično svjesni u proteklom ratu, u trenutku kad im je prijetila smrt samo zato što su Bošnjaci.)

[Pokajnik]

Ovo lozionicari koji mastaju o obnovi HZ HB pustaju probne balone. Utipkajte u google ime autora clanka, lik nije relevantan za ovakvo pisanje. Obzirom da mu je zena sa ovih prostora mora se uvuci njenoj familiji. A i usput ce zaraditi jer ce dobiti dobar clanak ciji su autori forumasi sa sa-x.
Lik sindikalista, nidje veze tema, topic starter mu valjda zenin brat pa podrzava zeta u tome da malo lozi muslimane. Sve u svemu bezze tema.

Koliko sam shvatio on je godinama bio šef nekakvog predstavništva International Confederation of Free Trade Unions u Sarajevu.Ako je to tačno vrlo je mala vjerovatnoća da je samo sindikalista i da ne radi i za svoju ili neku drugu vladu a da li govori samo u svoje ime što je vjerovatnije ili po nečijem nalogu možemo samo da nagađamo.