Ne preskaci previsoke tarabe, jer moze ti se desiti da nastavis poderane guzice...brkus vulgaris wrote:(...)
i stalnoj propagandi protiv svega pravoslavnog i srpskog...
zar je tebi to malo![]()
ovi citati su samo vadiona da održiš reputaciju nika![]()
kad ti se kaže misli glavom, piši svojim riječima...
opet citati i uvrede...fakat si...da ne kažem...
![]()
džabe tebi pričati...
Pises... da propagiram i vrijedjam. Moze li istina povrijediti ?
Gojko Beric wrote:Premijer Pero Gebels
Kazu da je Jozef Gebels uoci grupnog samoubistva nacistickih vodja u Vucjoj jami, tjeseci Hitlera, rekao: “Moj Fireru, ako nista drugo, bar nismo bili dosadni.” Bila je to gorka ironija u trenutku propasti Treceg Rajha, posljednji bljesak Gebelsove demonske maste. Ali ako je mislio na svoju masineriju lazi, taj virtuoz politickih obmana, covjeculjak koji je proglasen nesposobnim za vojsku, bio je u pravu. S njim zaista nije moglo biti dosadno.
Nacisticki ministar propagande i organizator totalnog rata, koji se nije odvajao od Hitlera, mrtav je ima vec sezdeset godina, ali svijet je i danas pun malih Gebelsa. Medju njegovim najistaknutijim sljedbenicima su Karadzicevi ratni i poratni propagandisti. Njihov mozak je akademik Kosta Cavoski, a org-sekretar pisac Miroslav Toholj. Sjediste tog opskurnog ministarstva je u Beogradu, a Banja Luka je tek njegovo istureno odjeljenje. Baveci se postkomunistickim ratovima na Balkanu, sluzbenici te neformalne institucije, medju kojima ima i popova, rukovode se jednim jedinim geslom: Lagati, lagati i samo lagati! I kao sto pomenuto geslo nalaze, lazima je zakovana teza prema kojoj na Bosnu i Hercegovinu nije izvrsena agresija, niti su Srbi pocinili genocid.
Medjutim, tri haske presude za genocid nad Bosnjacima postale su trn u petama tih falsifikatora povijesti, pa je morao biti smisljen novi blef. Pokrenuta je kampanja za utvrdjivanje toboznje istine o stradanju Srba u Sarajevu, cime je novi premijer Republike Srpske Pero Bukejlovic objavio pocetak propagandistickog udara na stvarnu istinu. Pero Gebels je u svom nacionalistickom bunilu otisao tako daleko da je izjavio da je nad sarajevskim Srbima izvrsen veci genocid nego onaj u Srebrenici. To je mnogo vise od lazi, to je politicko razbojnistvo covjeka koji ne posjeduje ni trunke stida i koji zasluzuje da se nazove nitkovom, bez obzira sto mu je mozda neko podvalio tu blamazu.
Pojedinacnih ubistava u Sarajevu je bilo, cesce iz koristoljublja nego iz mrznje ili osvete, neke ubice mozda nikada nece biti kaznjene, unutrasnji teror Musana Topalovica Cace i lokalnih bandi, mahom gradskog olosa, trajao je nedopustivo dugo, ali sve je to minorno u poredjenju sa kolicinom smrti koja je svakodnevno stizala sa okolnih brda. Granate i snajperi nisu razlikovali Sarajlije po vjeri i nacionalnosti. Bilo je samo pitanje kada ce ko sresti svoju granatu ili svoj metak. Uvjeravati srpske nacionaliste da je to sto oni tvrde laz i besmislica, uzaludan je trud. Isto tako je uzaludno pozivati ih na izvinjenje, a kamoli na otrjeznjenje, stid i pokajanje. Svi rokovi za takve njihove gestove su vec prosli. Za takvo sto potrebna je mentalna reparacija Srba s obje strane Drine. Mi necemo docekati njen pocetak, jer generacije koje su pocinile masovne ratne zlocine, kao i generacija danasnjih petnaestogodisnjaka ne zele da mijenjaju svoj zarobljeni nacionalisticki um.
Kao da nema vecih briga i preceg posla, premijer Pero Gebels latio se lazi. Pa sta ispadne. Prekopavanje sarajevskih grobalja nije dalo ocekivani rezultat, pa - ko biva - daj da probamo sa jednom urnebesnom propagandom, kako bi na desetu godisnjicu pokolja osam hiljada Bosnjaka u Srebrenici Srbi mogli da kazu: Imamo i mi svoju Srebrenicu, eno je u Sarajevu! Republika Srpska je zapustena u svakom pogledu. Vecina ljudi zivi na granici bijede, vlast psuju i protiv nje demonstriraju i zaposleni i nezaposleni, nerazjasnjena ubistva, kriminal i korupcija preplavili su manji entitet poput korova, iz Psihijatrijske klinike u Banjoj Luci bjeze i pacijenti i ljekari jer se stropovi zgrade urusavaju, a premijer Gebels, zaduzen po prirodi svoje funkcije da brine o ekonomskim, socijalnim i sigurnosnim pitanjima, na Palama svecano objavljuje pocetak ofanzive na stvarnu istinu o stradanju Srba u Sarajevu, kako bi se njihov broj uvecao bar za dvadeset puta.
U Sarajevu je rasireno misljenje da je smisao ove kampanjske lazi da amortizuje, ako ne i neutralise tuzbu koju je Bosna i Hercegovina podnijela protiv Srbije i Crne Gore. Medjutim, o sudbini te tuzbe odlucuje Medjunarodni sud pravde, a ne Pero Gebels, Kosta Cavoski, Momo Kapor ili Miroslav Toholj. Mnogo je zanimljivije pitanje zasto su se Srbi tek deceniju nakon rata sjetili svojih zrtava u Sarajevu? Treba se prisjetiti cuvene izjave Biljane Plavsic, profesorice biologije na Sarajevskom univerzitetu, u Hagu osudjene za ratni zlocin, da, ako treba, neka pogine i sest miliona Srba, ali ce ostalih sest miliona vladati Balkanom. Cineci masovne zlocine, Srbi svoje zrtve nisu ni brojali. Karadzic ih je dozivljavao kao sitan kusur od racuna kojeg su placali Bosnjaci i Hrvati. Njegovi sljedbenici sada nastoje da taj kusur pretvore u veliki politicki kapital, koji treba da posluzi za falsifikovanje bliske proslosti.
Premijer Pero Gebels je zasukao rukave. On zna da mu cinjenice ne idu u prilog, ali racuna na cuvenu teoriju nacistickog ministra propagande prema kojoj sto puta ponovljena laz postaje istina.
OSLOBODJENJE Sarajevo - Kontakt [email protected]
