Narodima na Balkanu uopšte nije teško manipulisat. Tako je zbog dva ključna razloga: slab nivo obrazovanosti i loša ekonomska situacija. Iako je fašizam i nacionalizam tinjao u glavama manjine kroz sve godine perioda SFRJ, on nikad ne bi isplivao na površinu i postao dominantan da ekonomija socijalističkih zemalja nije krenula dramatično nizbrdo. Tada fašizam izlazi iz sjene nailazeći na plodno tlo. Njegovi monstruozni ideolozi lansiraju tezu ''ako ti ne središ svog komšiju, on će tebe..." tako utjerujući strah u kosti narodu, jer strah je glavni preduslov za stvaranje svog tog zla. Kreće iskopavanje kostiju, prisjećanje na bitke i pretrpljene zločine od srednjeg vijeka na 'vamo (naravno prešućivanje vlastitih zločina) kao dokaz ''šta će nam se opet desit, ako ne budemo spremni''
Bošnjaci, tadašnji Muslimani, na sreću nisu imali sličnih ideologa, a nažalost ni dovoljno pameti da spoznaju šta se sprema. Oni su nemaju ništa protiv BH multietničnosti, ne toliko zbog svoje finoće i tolerantnosti o kojoj se naširoko priča, nego zbog uljuljkanosti u ideju da će u novoj državi voditi glavnu riječ, zbog činjenice da su najbrojniji. Katastrofalno razmišljanje, ispostavilo se. Ta čitava priča o preglasavanju dolazi k'o kec na desetku Karadžiću i sličnim monstrumima u strašenju vlastitog naroda. Ruku na srce, ni Muslimani nisu učinili skoro ništa da izbjegnu nadolazeću tragediju u vidu rata ili makar ublaže posljedice. Pitanje je koliko bi bilo manje onih na brdima da je predsjednik R BiH u vremenu proglašavanja nezavisnosti bio Bogić Bogičević umjesto mladomuslimana Alije. Govorim sa aspekta manevarskog prostora za Karadžićevu manipulaciju...
Bilo kako bilo, i 20 godina kasnije, i dalje su iste metodologije na sceni: strah, strah i samo strah od komšije koji nam v(ij)ekovima nanosi nepravdu...
