penkalaa wrote:Pickoo wrote:nema srbokomunjara i hrvatskih nacionalista da nam NAMEĆU ime, malo neopredjljeni, malo jugosloveni, malo nakaradno vjersko ime Muslimani
eto uzinad vama, crknite od muke, DANAS smo Bošnjaci, čak i brća u Sandžaku i pored sve porpgande i srpske blokade na zadnjem popisu su se sa 99% izjasnili kao Bošnjaci
crknite od muke
nitko vam nije nametao ime
pa tko vam je branio ili mogao zabraniti da se zovete u Jugoslaviji Bošnjacima?
da su meni zabranili ime Hrvat, ja bi i dalje bio Hrvat i govorio bi da sam Hrvat i brorio bi se za to ime
baš je bilo briga u komunističkoj partiji dali ste po nacionalnosti muslimani ili Bošnjaci
ako je i bilo zabrane tog imena, ja ne naiđoh nigdje da je
pogledaj istinu u oču i pitaj tatu šta je bio u Jugoslaviji
vaš je problem da ni sami niste tada znali šta ste osim da ste muslimanske vjeroispovjesti, a za to vaše neznanje krivite Jugoslaviju, Srbe, Hrvate sve žive samo ne same sebe
crkni od muke, mora da si sa škutorforuma, gdje i sada Bošnjake, kao i na svim srpskim forumima namjerno i zlonamjerno zovu muslimanima, e pa zamisli kad su takvi imali PUNU vlast u srbokomunjarskoj YU i BH
malo se obrazuj
Jugoslavensko doba
Bošnjaci su bili konstitutivan narod u SFRJ od 1971. godine, pod imenom Muslimani. Bošnjaci u Titovoj Jugoslaviji prvih dvadeset godina komunističke Jugoslavije nisu imali pravo na kostitutivnost, niti pravo na upotrebu vlastitog imena, koje su upotrebljavali tokom historije.
Hamdija Pozderac, predsjednik predsjedništva Bosne i Hercegovine tokom 70-ih godina 20. vijeka, prilikom ustavnih promjena je pokušao vratiti povijesno ime Bosanci, koje je bilo zabranjeno, a koje se koristilo u Osmanskoj i Austro-Ugarskoj carevini kao Bošnjaci do pred Prvi svjetski rat, te tokom postojanja Jugoslavije u kolokvijalnoj upotrebi (termini Bosanci i Bošnjaci naizmjenično). Značajan pokret za renesansu bošnjačke nacije tokom Monarhije poveo je Safet-beg Bašagić, predsjednik Bosanskog sabora zajedno sa bošnjačkim intelektualcima na čijoj strani se nalazila zvanična politika Austro-Ugarske predvođena Benjaminom Kalajem, što je izazvalo negodovanja srpskih predstavnika, a manjim dijelom i hrvatskih, jer su vlasti zabranile srpske i hrvatske udruge, kako bi smanjile uticaj Zagreba i Beograda na proces nacionalnog formiranja Srba i Hrvata u Bosni.
Uspostavljanjem FNRJ prigodom donošenja prvog ustava, bošnjački zastupnik u skupštini Jugoslavije iz Mostara, Husaga Čišić, je glasao protiv Ustava zbog toga što se nije uvažio zahtjev u skupštini manjinskih Bošnjaka
za uvođenjem šeste baklje u grb FNRJ i priznavanje Bošnjaka. Trend se nastavio i u SFRJ. Srpski komunisti su uporno izbjegavali da Bošnjacima daju status konstitutivnog naroda smatrajući da će se tim činom ugroziti nacionalni interesi srpske populacije u Bosni koja je svoj nacionalni identitet formirala ranije, pogotovo nakon atentata Gavrila Principa u gradu Sarajevu.
Nakon dogovora sa Titom, krajem 60-ih godina nađeno je kompromisno rješenje da se dâ mogućnost nacionalnog izjašnjavanja pod imenom Muslimani (sa velikim slovom M), odnosno u obliku Musliman (u smislu narodnosti).
Pozderac, svjestan činjenice da u Jugoslaviji u tom trenutku nije pogodna klima za punu nacionalnu afirmaciju Bošnjaka, prihvatio je kompromis kazavši čuvenu rečenicu
"Ne daju bosanstvo, nude muslimanstvo... Da prihvatimo i to što nude, makar i pogrešno ime ali ćemo otvoriti proces"
Otac obnavljanja nacionalnog identiteta Bošnjaka
U pogledu kašnjenja u priznavanju Bošnjaka kao nacije i našeg nacionalnog imena Musliman, zašto ne Bošnjak ili Bosanac, jednom prilikom sam za to pitao Hamdiju, jer mi je on dao prijedlog da na fakultetu 1975. godine uzmem diplomski rad o razvoju muslimanskog nacionalnog pitanja, pošto sam se sa njim poznavao i često viđao, posebno kada sam bio student, jer sam i ja iz Cazina kao i on, a on je volio nas Krajišnike na šta mi je rahmetli Hamdo, kako smo ga mi Krajišnici zvali, rekao:
«To zašto Muslimani nisu prije priznati kao nacija je isto da si me pitao zašto Kulin Ban nije uveo samoupravljanje. A što se tiče imena, oni moćniji od nas nam nisu dali ime Bosanac, nama je, bolan zemljače, bilo važno da nas priznaju pod bilo kojim imenom i da nas u Ustav stave a ime je lako promijeniti kada se za to stvore uslovi,to je stvar plebiscita i bit će lakše kasnije, kada se za to stvore uslovi, riješavati pitanje promjene imena, nego i imena i naroda i nacije. Uostalom, samo ime i nije sada najvažnija stvar. Tebi je sada ime Alaga, ako bi promijenio ime, u, naprimjer, Mujaga, pošto je u nas Krajišnika i to ime veoma često, bi li se time kod tebe išta promijenilo i bi li se ti kao biće drukčije osjećao, kad se po tvom rodnom listu zna, ko si, šta si, ko ti je babo, a ko mater? Važno je šta se pod tim imenom podrazumijeva i šta to konačno znači, za jedan narod, tek onda kada se ozvaniči u Ustavu i u zakone unese.
Eto vas mlađih, nastavite sa istraživanjima i dokazivanjima, moja generacija nije mogla više».
e vidiš ovo kasnije je Hamdija mislio kad bosna postane samostalna i Bošnjaic budu odlučivali sami o svojoj sudbini bio je čovjek koji je vidio očigledno dalje u budućnost