tnnt wrote:Elims wrote:
Ono što ćemo računati u eventualnoj odbrani Kiseljaka je prvo Kreševo i linija koju je tamo HVO držao,zatim Blažuj i VRS
te dobra suradnja sa njima(artiljerija VRS bi bila zlata vrijedna u odbrani Kiseljaka),a isto tako Busovača,pa HVO je u nekoliko navrata pokušao vratiti izgubljena područija i uspostaviti ponovo vezu KIseljak-Busovača,a spremala je se i ona velika ofanziva do koje na kraju zbog primirija ipak nije došlo.
Naravno da više faktora igra ulogu u odbrani grada,nećemo sad sve snage nabiti u centar grada i tako se braniti.
Bilo 6 ili 10 tisuća vojnika u Kiseljaku nije ono u čemu je problem,nego je problem u hrabrosti i odanosti tih jedinica pri suprostavljanju Armiji BIH,mene je brinulo da je se lako mogao ponoviti slučaj Travnik ili Bugojno,gdje smo predali položaje bez da smo se pošteno oznojili(dobro u Bugojnu je još i bilo nekog otpora).No opet ona:"Lako je biti general poslije bitke".
hebiga iznenadili su ih u Travniku i Bugojnu ipak su to mješana mjesta, isto tako je 111 xp razbila brigadu armije
u Žepču pa nevidim da se to igdje spominje, eto i ti spominješ ofenzivu prema Busovači a Zagoris da je armija
spremna za ofenzivu prema Vitezu, previše priče a mislim da bi od svega toga bilo malo ili ništa
, sve ih primirje
sprječilo, pa šta su čekali?
Da si mi živ i zdrav ali u Bugojnu niko nije iznenadio havajce.
Bili su spremni mnogo prije nego Armija čiji čelnici su uvijek išli linijom manjeg otpora i u svemu pravili ustupke svojim dojučerašnjim komšijama, a sada-onda žestokim ustašama koima je bilo samo jedno u cilju - pobiti i poklati što više Bošnjaka, protjerati ih iz ''stolnog hrvatskog Bugojna'' i zaokružiti ''granice HZHB''
Mnogo prije sukoba jedinice hvo-a i razni paravojni šminkeri naoružani do zuba su na razne načine nanosili štetu gradu - garavi, zulu i ini hohštapleri nakinđureni su sačekivali ljude, pravili punktove, otimali vrijednosti i nakit, srpsko naselje Čipuljić do temelja prvo opljačkali pa onda sravnili sa zemljom... a kada čete malo pripucaju na vrhovima Stožera i Vrane daju se u bijeg bez obzira...
Kada je koncem maja postalo jasno da se neće moći izbjeći nastojanje fašistički probuđenih dojučerašnjih susjeda onda je Armija počela da poduzima određene korake koji su se sastojali u tome da se na vitalnim gradskim i prigradskim mjestima održavaju straže ili dio vojnika (koliko je god to moguće) prebaci na iste te da tu održavaju stanje
tako npr velika plava bolnica na brdu Obješenica je bila zauzeta od strane Armije nasuprot hotela Kalin gdje je bilo uporište HVO i ratna bolnica dole u podrumu...
Svjedok sam i sudionik tog vremena, niko od Bošnjaka ni civila a ni vojske nije želio sukob koji bi bio totalna ludost, sa dvije strane grada istočne i sjeverne su čete relativno blizu, od Kopčića prema D Vakufu nekih 7 kilometara, i prema Kupresu na Velikoj Šuljagi i Vrani odakle se grad vidi kao na dlanu za djelovanje teške artiljerije... bilo bi suludo ''potući'' se sa ''saborcem'' a neprijatelj tako blizu...
Međutim kad se vidjelo da tako neće moći onda je parola kao u vuka uhvaćenog u klopku - bori se do kraja
To da HVO nije bio spreman govore i mrtvačke vreće njih oko 600 komada sa pripremljenim imenima viđenijih Bošnjaka tog kraja koje su nađene u komandi poslije sukoba.
Zaletjeli se, pohasili k'o seoski lola kad kupi nov kombajn pa mu se vnago naPne a on misli da je to srce, ja mogu sve, ovo je stolni ''hrvatski grad'', muslimanska balinčad ne zaslužuju da hodaju ovom svetom zemljom, vi ste muhamedanci niža rasa...
Nisam mogao vjerovati da se dojučerašnji prijatelji tako okrenu i postanu žešći od pasa u vrijeđanju i omalovažavanju - čast izuzecima.
Moralo je puknuti, a kad je puklo više nije bilo nazad, u toku samih sukoba postrojbe hvo-a su stigle napraviti gnusobu od zločina gdje su ljude vezali za kuće koje su onda palili - Donjići, te u Vrbanji gdje su se takmičili kako ''crijepom zaklati čovjeka'' i u tom piru ubiti 44 nedužna čovjeka na najsvirepiji način.
Napali, preračunali se kao gore spomenuti kabadahija kada naiđe na jačeg i popili teške batine gdje su još i dobro prošli.
Ti opet lupaš k'o da nisi bio ovdje "kad' je bilo najteže" 