Srecna vam nova 2017

[MikroBelaj]

Puno zdravlja,sexa,srece i veselja,nek ste zdravi i zivi kao i vasi najmiliji

[radiša]

Pokvario ti se kalendar,do nove 24 časa

sretna i tebi kao i drugim forumasima.

[insomnia78]

SVE (N)OVE GODINE
Sad, dok sjedim u svojoj ludnici, sa svojim divnim budalama, koje mi ne žele nikakvo zlo, samo dobro od mene očekuju, prisjetim se da je večeras 31. decembar i da bih, ko fol, trebao slaviti Novu godinu.
S kim? S čim?
Još nisam uveo praksu skrivanja piva u kereću kućicu, pa i ne skidajući se, opružim se po krevetu i sam sebi želim da mi 1999. bude bolja, puno bolja... i dumam o svim onim proteklim novogodišnjim noćima...
SARAJEVO, BIH, 1969.
Na novootvorenoj Skenderiji se održavao Rock-maraton, a ja sam, žgepče od četrnaest godina, kao Alisa u zemlji čuda, presretan što imam petohiljadarku u džepu, osjećaj slobode u srcu, praznio plastične čaše pive, slušao Čičke, gledao Širaza Muftića kako slika nekakav nadrealistički mural, plesao u disko-klubu, ponosno mahao svojom dugom kosom i bio usamljen u gomili.
Ujutro – imaš šta vidjeti: snijeg je napadao više od metra. Od Skenderije do moje kuće (nekih petsto metara udaljene) trebalo mi je više od dva sata hoda kroz prtinu.
Baka me je dočekala vrelim dlanovima na promrzlom licu: “Trebao si se javiti, brinuli smo se za tebe”; a djed je otfrknuo: “Nedostaje mi pet hiljada iz novčanika, znaš li ti, mali, šta o tome?”
Sretna Vam Nova godina, bako i dedo!
SARAJEVO, BiH, 1970–1989.
Čini mi se da su sve bile iste: divlje pijanke po stanovima imućnijih roditelja, koji su za tu priliku otišli na Jahorinu, neizbježna ruska salata, škripavi gramofoni sa izgrebanim pločama, kratkotrajna dahtanja (“ma šta ti je, jesi ti lud”) u pokrajnim sobama, beskrajni telefonski pozivi u ponoć, svađe i mirenja, ljubavi i ljubomore, smrad ispovraćanih klozeta, kiselkasti vonj otvorenih, a neispijenih flaša vina, teški, junferski mamurluci, kokuzluk i depresija, jer svi će sad otići kući, a ja u Korzo, izljubiti se s konobaricom Radom, ona će i narezati pečenja što je donijela iz Han-Pijeska, a ja ću kunjati u ćošku, sâm...
Sretna Ti Nova godina, Rado!
SARAJEVO, BiH, 1989.
Nema više prijepodnevnih pijanki, onih šupljih priča: “Ma, vala, ne ide mi se nigdje”, “Jebe mi se, svaki dan mi je Nova godina”, rastaljivanja za piće i mezu, svađe s pikanama, koliko da se potroši na alkohol, a koliko na ostala sranja...
Oženjen sam čovjek, a prije jedanaest dana mi se rodila kćerka: nisam više sâm!
Sjedim pored kreveca svoje Nevene i duh ljubavi pritišće naš stan; svako malo se naginjem da je otkrijem ili da je pokrijem, samo da se uvjerim da je tu, da živi to malo biće koje me je napravilo tatom...
Volio bih beskrajno voditi ljubav sa svojom ženom, ali ona, kao, još nije zarasla od poroda...
Svejedno: Sretna Ti Nova godina, Nevena!
SARAJEVO, BiH, 1990.
Prije nekoliko dana sam kupio kravatu od svog prijatelja Nijaza Dizdarevića Bunje, a onda skontao da nemam uz šta da je nosim, pa sam bio primoran da kupim prvo odijelo u životu.
Za novogodišnje veče sam bio gost na TV-u kanal 3. Upicanio se ko lampa, odvratno trijezan: voditelj me provocira da pričam o svom boemskom životu (što znači o mom jadu i bijedi), a ja odgovaram da je sve to iza mene, da je imam samo dva ženska bića na svijetu koje volim: ženu i kćerku.
Kroz žutu, kao šlajm gustu, maglu se nestrpljivo vraćam kući i očekujem ženin komentar...
Kaže da je prespavala.
I opet zaspa.
Stan mi je ukrašen kao Katedrala i ja čekam dvanaest sati da navijem pjesmu Johna Lennona: “We wish you Merry Christmas and Happy New Year...”, a Dijana se budi i njeno, inače prelijepo, lice se ružni od zlovolje: “Moraš li uvijek izigravati budalu?”
Najednom me ona ponosna kravata guši i pošto se, opet sâm, sjargam u Dom pisaca, gdje me niko ne treba...
Sretna ti Nova godina, Dijana!
SARAJEVO, BiH, 1991.
Nema podataka.
SARAJEVO, BiH, 1992.
Izbrisano iz sjećanja.
SARAJEVO, BiH, 1993.
Nije se imalo šta slaviti.
PARDEVILLE, WI, USA, 1994.
Trebala je to biti Nova godina našeg Novog života, u Novom svijetu, ali, uprkos najboljim željama naših domaćina, Ivana i Marije Rabotski, biće to godina jednog klupka ljubavi i mržnje, koje će se odmotati do kraja.
Iako sam, opet, sâm: sretna Vam Nova godina, Ivane i Marija.
DODGEVILLE, WI, USA, 1995.
Moja Amerikanka je u petom mjesecu trudnoće. Dobili smo poziv od naših prijatelja, Nenada i Indire. Amerikanka se ibretila koliko možemo popiti, a bila i zavidna, jer za vrijeme trudnoće ona nije pila.
Kad smo se, u rano jutro, vratili kući, vodili smo ljubav bjesomučno, baš kao da smo slutili da ćemo i ja i ona, uskoro, ostati sami.
Sretna Vam Nova godina, Nenade i Indira.
DODGEVILLE, WI, USA, 1996.
Vraćam se s posla, iz fabrike: Nova godina je uveliko prošla – već je jedan sat po ponoći. Kuća nam je ukrašena kao Katedrala; ja vadim pivo iz fižidera, naginjem se nad krevet svoje kćerke Vesne i udišem njen slatki dah. Poljubio bih je, ali neću da joj remetim san.
Sjedam u living room i tiho, tiho navijam ploču John Lennona: “We wish you Merry Christmas and Heppy New Year...”
Iz spavaće sobe se čuje: “Turn off the music, you maniac. I have to work tomorrow.” (“Ugasi muziku, manijače. Valja mi raditi sutra.”)
Sretna ti Nova godina, Janette!
MADISON, WI, USA 1997.
Sjedim sâm u sobi, slušam traku Indexa i sjećam se kako si mi jednom, kad sam te pitao zašto ih voliš, rekla: “Tata, kad slušam tvoje Indexe, ja sanjam u koloru.”
Sretna Ti Nova godina, Vesna, sretno Ti sve, moj dragi, dragi Zeko...
SARAJEVO, BiH, 1999.
Još se ne zna.

[listopad]

Svim forumasicama i forumasima sretna nova godina. Zelim vam puno uspjeha (izuzev ako imate neke mutne namjere), zdravlja i ljubavi.

[SmokingMan]

HNY,želim vam zdrav život,da se riješite licimjernih prijatelja,dobar seksualni život i posao.

[biscanka2]

Nova godina ,nova nada,novo svjetlo,
nova razmisljanja,novi putevi ka cilju.
Neka nam svima bude sretna i u dobrim namjerama uspjesna.

[pici]

sretna i beriĆetna od mene i mojih deda mrazica

[pustopoljina]

SVE (N)OVE GODINE
Sad, dok sjedim u svojoj ludnici, sa svojim divnim budalama, koje mi ne žele nikakvo zlo, samo dobro od mene očekuju, prisjetim se da je večeras 31. decembar i da bih, ko fol, trebao slaviti Novu godinu.
S kim? S čim?
Još nisam uveo praksu skrivanja piva u kereću kućicu, pa i ne skidajući se, opružim se po krevetu i sam sebi želim da mi 1999. bude bolja, puno bolja... i dumam o svim onim proteklim novogodišnjim noćima...
SARAJEVO, BIH, 1969.
Na novootvorenoj Skenderiji se održavao Rock-maraton, a ja sam, žgepče od četrnaest godina, kao Alisa u zemlji čuda, presretan što imam petohiljadarku u džepu, osjećaj slobode u srcu, praznio plastične čaše pive, slušao Čičke, gledao Širaza Muftića kako slika nekakav nadrealistički mural, plesao u disko-klubu, ponosno mahao svojom dugom kosom i bio usamljen u gomili.
Ujutro – imaš šta vidjeti: snijeg je napadao više od metra. Od Skenderije do moje kuće (nekih petsto metara udaljene) trebalo mi je više od dva sata hoda kroz prtinu.
Baka me je dočekala vrelim dlanovima na promrzlom licu: “Trebao si se javiti, brinuli smo se za tebe”; a djed je otfrknuo: “Nedostaje mi pet hiljada iz novčanika, znaš li ti, mali, šta o tome?”
Sretna Vam Nova godina, bako i dedo!
SARAJEVO, BiH, 1970–1989.
Čini mi se da su sve bile iste: divlje pijanke po stanovima imućnijih roditelja, koji su za tu priliku otišli na Jahorinu, neizbježna ruska salata, škripavi gramofoni sa izgrebanim pločama, kratkotrajna dahtanja (“ma šta ti je, jesi ti lud”) u pokrajnim sobama, beskrajni telefonski pozivi u ponoć, svađe i mirenja, ljubavi i ljubomore, smrad ispovraćanih klozeta, kiselkasti vonj otvorenih, a neispijenih flaša vina, teški, junferski mamurluci, kokuzluk i depresija, jer svi će sad otići kući, a ja u Korzo, izljubiti se s konobaricom Radom, ona će i narezati pečenja što je donijela iz Han-Pijeska, a ja ću kunjati u ćošku, sâm...
Sretna Ti Nova godina, Rado!
SARAJEVO, BiH, 1989.
Nema više prijepodnevnih pijanki, onih šupljih priča: “Ma, vala, ne ide mi se nigdje”, “Jebe mi se, svaki dan mi je Nova godina”, rastaljivanja za piće i mezu, svađe s pikanama, koliko da se potroši na alkohol, a koliko na ostala sranja...
Oženjen sam čovjek, a prije jedanaest dana mi se rodila kćerka: nisam više sâm!
Sjedim pored kreveca svoje Nevene i duh ljubavi pritišće naš stan; svako malo se naginjem da je otkrijem ili da je pokrijem, samo da se uvjerim da je tu, da živi to malo biće koje me je napravilo tatom...
Volio bih beskrajno voditi ljubav sa svojom ženom, ali ona, kao, još nije zarasla od poroda...
Svejedno: Sretna Ti Nova godina, Nevena!
SARAJEVO, BiH, 1990.
Prije nekoliko dana sam kupio kravatu od svog prijatelja Nijaza Dizdarevića Bunje, a onda skontao da nemam uz šta da je nosim, pa sam bio primoran da kupim prvo odijelo u životu.
Za novogodišnje veče sam bio gost na TV-u kanal 3. Upicanio se ko lampa, odvratno trijezan: voditelj me provocira da pričam o svom boemskom životu (što znači o mom jadu i bijedi), a ja odgovaram da je sve to iza mene, da je imam samo dva ženska bića na svijetu koje volim: ženu i kćerku.
Kroz žutu, kao šlajm gustu, maglu se nestrpljivo vraćam kući i očekujem ženin komentar...
Kaže da je prespavala.
I opet zaspa.
Stan mi je ukrašen kao Katedrala i ja čekam dvanaest sati da navijem pjesmu Johna Lennona: “We wish you Merry Christmas and Happy New Year...”, a Dijana se budi i njeno, inače prelijepo, lice se ružni od zlovolje: “Moraš li uvijek izigravati budalu?”
Najednom me ona ponosna kravata guši i pošto se, opet sâm, sjargam u Dom pisaca, gdje me niko ne treba...
Sretna ti Nova godina, Dijana!
SARAJEVO, BiH, 1991.
Nema podataka.
SARAJEVO, BiH, 1992.
Izbrisano iz sjećanja.
SARAJEVO, BiH, 1993.
Nije se imalo šta slaviti.
PARDEVILLE, WI, USA, 1994.
Trebala je to biti Nova godina našeg Novog života, u Novom svijetu, ali, uprkos najboljim željama naših domaćina, Ivana i Marije Rabotski, biće to godina jednog klupka ljubavi i mržnje, koje će se odmotati do kraja.
Iako sam, opet, sâm: sretna Vam Nova godina, Ivane i Marija.
DODGEVILLE, WI, USA, 1995.
Moja Amerikanka je u petom mjesecu trudnoće. Dobili smo poziv od naših prijatelja, Nenada i Indire. Amerikanka se ibretila koliko možemo popiti, a bila i zavidna, jer za vrijeme trudnoće ona nije pila.
Kad smo se, u rano jutro, vratili kući, vodili smo ljubav bjesomučno, baš kao da smo slutili da ćemo i ja i ona, uskoro, ostati sami.
Sretna Vam Nova godina, Nenade i Indira.
DODGEVILLE, WI, USA, 1996.
Vraćam se s posla, iz fabrike: Nova godina je uveliko prošla – već je jedan sat po ponoći. Kuća nam je ukrašena kao Katedrala; ja vadim pivo iz fižidera, naginjem se nad krevet svoje kćerke Vesne i udišem njen slatki dah. Poljubio bih je, ali neću da joj remetim san.
Sjedam u living room i tiho, tiho navijam ploču John Lennona: “We wish you Merry Christmas and Heppy New Year...”
Iz spavaće sobe se čuje: “Turn off the music, you maniac. I have to work tomorrow.” (“Ugasi muziku, manijače. Valja mi raditi sutra.”)
Sretna ti Nova godina, Janette!
MADISON, WI, USA 1997.
Sjedim sâm u sobi, slušam traku Indexa i sjećam se kako si mi jednom, kad sam te pitao zašto ih voliš, rekla: “Tata, kad slušam tvoje Indexe, ja sanjam u koloru.”
Sretna Ti Nova godina, Vesna, sretno Ti sve, moj dragi, dragi Zeko...
SARAJEVO, BiH, 1999.
Još se ne zna.

ejs

od dzamonje se ne mozes oporaviti danima, a fol treba za koji sat nesto i slaviti

[dječak sa šibicama]

Dabogda vam svima nova godina sretna bila, kavijar mezetili, sampanjcem zaljevali, nocom zoru pjesmom docekivali, dolarima cigare pripaljivali, u pticijem mlijeku se kupali, normalnu Bosnu sa normalnim politicarima koji prvo misle na narod a tek onda na sebe docekali... dobro, necemo sad pretjerivati.

[SkyLimit]

Jesam se danas iznenadio kad su mi rekli da je večeras nova godina, nije mi to uopće bilo na pameti. To mi se prvi put dogodilo.

[L u c i f e r]

Jebo novu

[insomnia78]

Iz tvojih usta u bozije usi

[insomnia78]

[emoji23]

[Krokodajl]

Šta reći, možda bolje ništa, mnogima sam poželio i ovu 2016 sretnu, neću da se opet zajebem.

[peepeep]

Ima li đe gleat ovog merlina na teveju?

[Zoya]

Lijepo se provedite i družite večeras,pućanstvo i sretna vam nova godina. Mazite se i pazite, negativne ljude šutnite iz života. Volite se ljudi. Život je lijep

[Lost_Found]

[pici]

jel iTko guzijo za novu godinu... ja sam davne 1990 i to svunoĆ, najbolja NG ikad

[Fudo387]

jel iTko guzijo za novu godinu... ja sam davne 1990 i to svunoĆ, najbolja NG ikad

Ubode li sta 1993?

[Velkoski]

jel iTko guzijo za novu godinu... ja sam davne 1990 i to svunoĆ, najbolja NG ikad

jesam ja, a i večeras ću, hvala poyy

[kakavdanakneiskustvu]

Srećna Nova svim forumašima

[mayab]

[Velkoski]

Srećna Nova svim forumašima

hvala brate, poy

[nacho_]

Vi sad sjedite u hotelu "Beograd" (u Zemunu). Dopustili ste sebi taj luksuz, jer je danas trideset i prvi decembar, pa ste si čak priuštili i tuborg umjesto sarajevskog, štok umjesto rubina, marlboro umjesto morave...
Džepovi su vam puni para (prvi i jedini put ove godine) i događa se nešto čudno: nikako da ih načnete! Uvijek se nađe neko ko sjedne za sto, okrene rundu, plati i ode... Vi ih samo dočekujete i ispraćate...
Priča se, kao i obično, kao što to red nalaže, o večerašnjem dočeku i svi, kao što je, takođe, obično i kao što red nalaže, govore kako pojma nemaju gdje će slaviti, "jebo Novu godinu", "svaki dan mi je Nova godina" i pri tome kriju pogled od vas.
Vas niko i ne pita gdje ćete slaviti, jer svi znaju da ćete samo vi ostati sami za ovu "najluđu noć". Kad izađu iz kafane, govoriće jedni drugima, pravdajući se: "Ma, ja bih ga pozvao, ali nezgodno mi je... Ja sam ga zvao još ljetos, ali... Ma, znaš njega kakav je... Meni je neprijatno zbog njegove bivše cure - biće njen sadašnji frajer..."
Prolaziće sati, ukus pića će biti sve gori, ostaćete sami u kafani. S konobaricom, koja će vas požurivati pogledom, jer i nju neko čeka i nestrpljiva je toliko da vam zadnje piće neće ni naplatiti...
Radnje su još otvorene, pa ćete najzad izvaditi onu "gutu" iz džepa, kupiti svega što vam padne na pamet: i gorgonzole i holandskog i travničkog sira, presovane šunke, suhog vrata i sudžuke, kiselih krastavaca, paprika, kupusa, šteku cigara, dvije flaše viskija, loze, karton vina, gajbu piva, nekoliko kiselih voda, tonika, koka-kole i sokova - ako vam neko naleti.
Doći ćete kući i narednih sati se zabavljati rezanjem i aranžiranjem meze, svaki čas ćete pomalo otpijati iz čaše, pa u osam sati i nećete biti u tako lošem raspoloženju.
Pomislićete: "Ma, ko im jebe mater!", i na gramofon staviti Beatlese, odvrnućete muziku do kraja, stajati pored otvorenog prozora s čašom i cigaretom u ruci, kroz odškrinute zavjese viriti u tuđe stanove gdje se sprema, ili počinje malograđansko slavlje, a vi ćete se osjećati uzvišeno u svojoj izbrušenoj samoći...
A tada će John Lenon zajecati:
"Ah, look at all the lonely people!"
I vi ćete se slomiti, zavitlati čašu o zid, zariti glavu u šake i, kao u transu, ponavljati:
"Majko moja, majko moja..."
Kad vam se suze osuše na licu, najednom ćete se sjetiti broja "one koja vas nikad nije iznevjerila" i ona će vam se odista javiti, reći će da će doći do vas "poslije dvanaest".
Kad otkuca dvanaest sati, počećete okretati brojeve svojih prijatelja, čestitati im Novu godinu, a niko se u onoj silnoj gunguli, žamoru, vrisci neće sjetiti da vas pozove da navratite...
U dva poslije pola noći, kad se prenete iz drijemeža i bacite pogled na sat shvatićete da niko nije dolazio i uzalud se pokušati utješiti očajničkom mišlju da je zvonila, a vi je niste čuli...
Oko podne ćete izaći iz kuće, sresti sa prijateljima i svi će govoriti:
"E, nek' je, vala, i ovo sranje prošlo..."
"I, neka je!", pomislićete vi i nastaviti svoj život baš kao da se ništa nije desilo.

Džamonja

[Truba]

ja sam 2005. guzio

a sada sam se pokrvio s rodbinom
bice problema u iducoj