Srdacnost bivsih ili starih drugova u BL.

[Orbini]

Neznam kako vi, ali ja u zadnje dvije godine, a posebno ovu godinu dozivljavam izuzetnu srdacnost i prijateljsku nastrojenost mnogih sa kojima sam zahladio odnose zbog rata. Ili oni zahladili samnom,.. u svakom slucaju, jos od rata u Hrvatskoj(Okucani) doslo je do prestanka prijateljstyava, druzenja, zahladjenja,... izmedju onih koji se borili ili barem bili na srpskoj strani i nas izbjeglih koji smo time bili i ugrozeni i pogodjeni. Govorim mahom o raji iz skole, sirokom kruzu poznanika i radnih kolega,...

Neki od bivsih drugova su se pretvorili u montstrume pa su torturisali koga su stigli, nebitno dali su poznavali zrtvu ili ne.
Neki su maksuz najvise zla nanijeli onima koje su poznavali, bilo iz skole, grada ili komsije,..
Neki su se u vremenu medijske hajke opredjelili i vjerovali u srpsku verziju politike,.. postali nacionalisti, cetnici,... ali nisu dirali nekoga koga su poznavali, stavise su znali i pomoci.
A neki su silom prilika se morali odazvati i pristupiti srpskoj strani, a jedva cekali da se zavrsi sranje, i nisu nikom naudili, a kamoli poznatima.

Moja iskustva su razlicita, neke sam izbjegavao jer sam znao da ce "iskoristiti priliku", neki su meni okrenuli ledja i pravili se da me ne poznaju, a nekima sam ledja okrenuo ja,.... od slucaja do slucaja.

I onda zavrsertak rata i godine poslije Dejtona gdje nije bilo nekih vecih neugodnosti. Neki me i dalje nisu prepoznavali, neki kulturno pozdravljali ali osjetno oprezni i rezervisani, a neki izigravali srdacnost dabi poslije par minuta zatrazili 50 maraka ili cascavanje picem. Veliku vecinu starog drustva nisam nikako ni sreo, a niti sam se trudio.


Medjutim, ovo u zadnju godinu sto se desava je nevjerovatno. Odjednom velika srdacnost mnogih koje slucajno bas sad srecem, pozivi i poruke preko drugih da se stupi u kontakt, kao i pozdravi,... Jedan razlog je facebook, koji je postao izuzetno popularan kod matoraca poput mene, a drugi je sto su maturske iz srednje, pa cak i osnovne postale popularne, maksuz sazivanja skolske raje u nekom ljetnjem mjesecu,... pa sam odjednom suocen sa mnogim prijateljskim i srdacnim porukama mnogih starih drugova i drugarica za koje nezam tacno kako su progurali rat ali znam da su bili dio "svoje strane", pa time za mene u teska vremana i otpisani.

I hajd, kontam nije meni niko naudio niti sam cuo da su neki od njih naudili drugima,.. pa prihvatim pozive, sto u BL na terenu, sto preko interneta, telefona,... i ovaj put nije vise lazna srdacnost pa da te neko poslije priupita za posudbu novca. Ovaj put skroz otvoreno i normalno. Ja pocesto u neobranom grozdju,.. oko postavljanja. Pa skontam u cemu je razlika. Meni je vrijeme u BL stalo 92-ge, i ja mnogo toga, pa i mnoge ljude jos gledam kroz to, haman sa jos mentalno u 92-goj u nekim momentima vezano za BL i ljude. A njima koji mi se javljaju i koji zive dole je proslo puuuno godina od onda, presli mnogo faza, zivot ucinio svoje, i 92-ga je daleka proslost koju su svi zaboravili. Cak i jedan majmun sto me je prestao pozdravljati, a cuo sam da je ljudima upadao u kuce i prijetio, otimao,... hej on se meni javlja i srdacno pozdravlja, prica o skolskim danima i nasim djecijim lopovlucima,.. mislim se u sebi,..koga on zahebava,.. sta hoce od mene,.. a ono stvarno nit sta trazi nit sta okolo naokolo,.. gledam ga u oci i fakat skroz srdacno i iskreno prica i drago mu sto me vidi,... On zaboravio kako je okretao glavu od mene i kako je izigravao cetnika dok su drugi patili,..kako je bio arogantan i po nekim pricama i opasan. Njemu to daleka proslost. E kad je on takav, onda mos mislit kako su tek srdacni i prijateljski nastrojeni oni bolji sa kojima nisam dosao u sukob, niti je bilo zahladjenja, ...

Proslo ljeto sam se vise puta nasao u neobranom grozdju,.. staro drustvo srdacno prema meni i navaljuje da posjetim, da se vidimo,.. treba li mi sta pomoci,.. a ja sve fino pozdravljam, pricam,.. a u sebi neznam sta da mislim. U neku ruku i jest mi drago, a u neku ruku i nije.
Mislim da se desila jedna promjena i kod njih. Rat je i njih promijenio svojevremeno i godine poslije su prolazile u grcu, oprezu, losa ekonomija, nesigurnost,.. i tu nije bilo mjesta za neka stara prijateljstva. Medjutim, danas se stanje vidno popravilo u BL, mnogi po prvi put tek sad dobro zive, imaju osjecaj sigurnosti i da su svoji na svome,.. pa vise nemaju razloga da imaju oprez prema meni a kamoli odbojnost. Pa zahvaljujuci facebooku, maturskima, i krizi kada se zadje u cetrdesete,.. odjednom se cijene lijepa sjecanja i uspomene,.. pa se javlja ova srdacnost. A ja kontam, imam li ja razloga biti srdacan buduci da meni bas i nije sve potaman ko njima. Jedan dan mi drago zbog toga, drugi dan kontam kako trebam imati distancu,... pametan vise nisam.
Dali je jos neko dozivio slicno?

[ilija cvorovic]

Neznam kako vi, ali ja u zadnje dvije godine, a posebno ovu godinu dozivljavam izuzetnu srdacnost i prijateljsku nastrojenost mnogih sa kojima sam zahladio odnose zbog rata. Ili oni zahladili samnom,.. u svakom slucaju, jos od rata u Hrvatskoj(Okucani) doslo je do prestanka prijateljstyava, druzenja, zahladjenja,... izmedju onih koji se borili ili barem bili na srpskoj strani i nas izbjeglih koji smo time bili i ugrozeni i pogodjeni. Govorim mahom o raji iz skole, sirokom kruzu poznanika i radnih kolega,...

Neki od bivsih drugova su se pretvorili u montstrume pa su torturisali koga su stigli, nebitno dali su poznavali zrtvu ili ne.
Neki su maksuz najvise zla nanijeli onima koje su poznavali, bilo iz skole, grada ili komsije,..
Neki su se u vremenu medijske hajke opredjelili i vjerovali u srpsku verziju politike,.. postali nacionalisti, cetnici,... ali nisu dirali nekoga koga su poznavali, stavise su znali i pomoci.
A neki su silom prilika se morali odazvati i pristupiti srpskoj strani, a jedva cekali da se zavrsi sranje, i nisu nikom naudili, a kamoli poznatima.

Moja iskustva su razlicita, neke sam izbjegavao jer sam znao da ce "iskoristiti priliku", neki su meni okrenuli ledja i pravili se da me ne poznaju, a nekima sam ledja okrenuo ja,.... od slucaja do slucaja.

I onda zavrsertak rata i godine poslije Dejtona gdje nije bilo nekih vecih neugodnosti. Neki me i dalje nisu prepoznavali, neki kulturno pozdravljali ali osjetno oprezni i rezervisani, a neki izigravali srdacnost dabi poslije par minuta zatrazili 50 maraka ili cascavanje picem. Veliku vecinu starog drustva nisam nikako ni sreo, a niti sam se trudio.


Medjutim, ovo u zadnju godinu sto se desava je nevjerovatno. Odjednom velika srdacnost mnogih koje slucajno bas sad srecem, pozivi i poruke preko drugih da se stupi u kontakt, kao i pozdravi,... Jedan razlog je facebook, koji je postao izuzetno popularan kod matoraca poput mene, a drugi je sto su maturske iz srednje, pa cak i osnovne postale popularne, maksuz sazivanja skolske raje u nekom ljetnjem mjesecu,... pa sam odjednom suocen sa mnogim prijateljskim i srdacnim porukama mnogih starih drugova i drugarica za koje nezam tacno kako su progurali rat ali znam da su bili dio "svoje strane", pa time za mene u teska vremana i otpisani.

I hajd, kontam nije meni niko naudio niti sam cuo da su neki od njih naudili drugima,.. pa prihvatim pozive, sto u BL na terenu, sto preko interneta, telefona,... i ovaj put nije vise lazna srdacnost pa da te neko poslije priupita za posudbu novca. Ovaj put skroz otvoreno i normalno. Ja pocesto u neobranom grozdju,.. oko postavljanja. Pa skontam u cemu je razlika. Meni je vrijeme u BL stalo 92-ge, i ja mnogo toga, pa i mnoge ljude jos gledam kroz to, haman sa jos mentalno u 92-goj u nekim momentima vezano za BL i ljude. A njima koji mi se javljaju i koji zive dole je proslo puuuno godina od onda, presli mnogo faza, zivot ucinio svoje, i 92-ga je daleka proslost koju su svi zaboravili. Cak i jedan majmun sto me je prestao pozdravljati, a cuo sam da je ljudima upadao u kuce i prijetio, otimao,... hej on se meni javlja i srdacno pozdravlja, prica o skolskim danima i nasim djecijim lopovlucima,.. mislim se u sebi,..koga on zahebava,.. sta hoce od mene,.. a ono stvarno nit sta trazi nit sta okolo naokolo,.. gledam ga u oci i fakat skroz srdacno i iskreno prica i drago mu sto me vidi,... On zaboravio kako je okretao glavu od mene i kako je izigravao cetnika dok su drugi patili,..kako je bio arogantan i po nekim pricama i opasan. Njemu to daleka proslost. E kad je on takav, onda mos mislit kako su tek srdacni i prijateljski nastrojeni oni bolji sa kojima nisam dosao u sukob, niti je bilo zahladjenja, ...

Proslo ljeto sam se vise puta nasao u neobranom grozdju,.. staro drustvo srdacno prema meni i navaljuje da posjetim, da se vidimo,.. treba li mi sta pomoci,.. a ja sve fino pozdravljam, pricam,.. a u sebi neznam sta da mislim. U neku ruku i jest mi drago, a u neku ruku i nije.
Mislim da se desila jedna promjena i kod njih. Rat je i njih promijenio svojevremeno i godine poslije su prolazile u grcu, oprezu, losa ekonomija, nesigurnost,.. i tu nije bilo mjesta za neka stara prijateljstva. Medjutim, danas se stanje vidno popravilo u BL, mnogi po prvi put tek sad dobro zive, imaju osjecaj sigurnosti i da su svoji na svome,.. pa vise nemaju razloga da imaju oprez prema meni a kamoli odbojnost. Pa zahvaljujuci facebooku, maturskima, i krizi kada se zadje u cetrdesete,.. odjednom se cijene lijepa sjecanja i uspomene,.. pa se javlja ova srdacnost. A ja kontam, imam li ja razloga biti srdacan buduci da meni bas i nije sve potaman ko njima. Jedan dan mi drago zbog toga, drugi dan kontam kako trebam imati distancu,... pametan vise nisam.
Dali je jos neko dozivio slicno?

Boldirano ti je odgovor.
Sledeće dvije rečenice poslije boldirane - takvo pitanje i osjećanje ćeš sebi postavljati/imati do kraja života.

[Abacija]

pa vise nemaju razloga da imaju oprez prema meni a kamoli odbojnost.

Boldirano ti je odgovor.
Sledeće dvije rečenice poslije boldirane - takvo pitanje i osjećanje ćeš sebi postavljati/imati do kraja života.

Nije to nikakvo objasnjenje. Pojava se jednostavno zove ksenofobija i stvara iluziju zadovoljstva. A u stvari je manija koja izjeda covjeka iznutra.

[Orbini]

pa vise nemaju razloga da imaju oprez prema meni a kamoli odbojnost.

Boldirano ti je odgovor.
Sledeće dvije rečenice poslije boldirane - takvo pitanje i osjećanje ćeš sebi postavljati/imati do kraja života.

Nije to nikakvo objasnjenje. Pojava se jednostavno zove ksenofobija i stvara iluziju zadovoljstva. A u stvari je manija koja izjeda covjeka iznutra.

Jel to hoces sad reci da sam ja ksenofobican,..?

[Sezam]

Neznam kako vi, ali ja u zadnje dvije godine, a posebno ovu godinu dozivljavam izuzetnu srdacnost i prijateljsku nastrojenost mnogih sa kojima sam zahladio odnose zbog rata. Ili oni zahladili samnom,.. u svakom slucaju, jos od rata u Hrvatskoj(Okucani) doslo je do prestanka prijateljstyava, druzenja, zahladjenja,... izmedju onih koji se borili ili barem bili na srpskoj strani i nas izbjeglih koji smo time bili i ugrozeni i pogodjeni. Govorim mahom o raji iz skole, sirokom kruzu poznanika i radnih kolega,...

Neki od bivsih drugova su se pretvorili u montstrume pa su torturisali koga su stigli, nebitno dali su poznavali zrtvu ili ne.
Neki su maksuz najvise zla nanijeli onima koje su poznavali, bilo iz skole, grada ili komsije,..
Neki su se u vremenu medijske hajke opredjelili i vjerovali u srpsku verziju politike,.. postali nacionalisti, cetnici,... ali nisu dirali nekoga koga su poznavali, stavise su znali i pomoci.
A neki su silom prilika se morali odazvati i pristupiti srpskoj strani, a jedva cekali da se zavrsi sranje, i nisu nikom naudili, a kamoli poznatima.

Moja iskustva su razlicita, neke sam izbjegavao jer sam znao da ce "iskoristiti priliku", neki su meni okrenuli ledja i pravili se da me ne poznaju, a nekima sam ledja okrenuo ja,.... od slucaja do slucaja.

I onda zavrsertak rata i godine poslije Dejtona gdje nije bilo nekih vecih neugodnosti. Neki me i dalje nisu prepoznavali, neki kulturno pozdravljali ali osjetno oprezni i rezervisani, a neki izigravali srdacnost dabi poslije par minuta zatrazili 50 maraka ili cascavanje picem. Veliku vecinu starog drustva nisam nikako ni sreo, a niti sam se trudio.


Medjutim, ovo u zadnju godinu sto se desava je nevjerovatno. Odjednom velika srdacnost mnogih koje slucajno bas sad srecem, pozivi i poruke preko drugih da se stupi u kontakt, kao i pozdravi,... Jedan razlog je facebook, koji je postao izuzetno popularan kod matoraca poput mene, a drugi je sto su maturske iz srednje, pa cak i osnovne postale popularne, maksuz sazivanja skolske raje u nekom ljetnjem mjesecu,... pa sam odjednom suocen sa mnogim prijateljskim i srdacnim porukama mnogih starih drugova i drugarica za koje nezam tacno kako su progurali rat ali znam da su bili dio "svoje strane", pa time za mene u teska vremana i otpisani.

I hajd, kontam nije meni niko naudio niti sam cuo da su neki od njih naudili drugima,.. pa prihvatim pozive, sto u BL na terenu, sto preko interneta, telefona,... i ovaj put nije vise lazna srdacnost pa da te neko poslije priupita za posudbu novca. Ovaj put skroz otvoreno i normalno. Ja pocesto u neobranom grozdju,.. oko postavljanja. Pa skontam u cemu je razlika. Meni je vrijeme u BL stalo 92-ge, i ja mnogo toga, pa i mnoge ljude jos gledam kroz to, haman sa jos mentalno u 92-goj u nekim momentima vezano za BL i ljude. A njima koji mi se javljaju i koji zive dole je proslo puuuno godina od onda, presli mnogo faza, zivot ucinio svoje, i 92-ga je daleka proslost koju su svi zaboravili. Cak i jedan majmun sto me je prestao pozdravljati, a cuo sam da je ljudima upadao u kuce i prijetio, otimao,... hej on se meni javlja i srdacno pozdravlja, prica o skolskim danima i nasim djecijim lopovlucima,.. mislim se u sebi,..koga on zahebava,.. sta hoce od mene,.. a ono stvarno nit sta trazi nit sta okolo naokolo,.. gledam ga u oci i fakat skroz srdacno i iskreno prica i drago mu sto me vidi,... On zaboravio kako je okretao glavu od mene i kako je izigravao cetnika dok su drugi patili,..kako je bio arogantan i po nekim pricama i opasan. Njemu to daleka proslost. E kad je on takav, onda mos mislit kako su tek srdacni i prijateljski nastrojeni oni bolji sa kojima nisam dosao u sukob, niti je bilo zahladjenja, ...

Proslo ljeto sam se vise puta nasao u neobranom grozdju,.. staro drustvo srdacno prema meni i navaljuje da posjetim, da se vidimo,.. treba li mi sta pomoci,.. a ja sve fino pozdravljam, pricam,.. a u sebi neznam sta da mislim. U neku ruku i jest mi drago, a u neku ruku i nije.
Mislim da se desila jedna promjena i kod njih. Rat je i njih promijenio svojevremeno i godine poslije su prolazile u grcu, oprezu, losa ekonomija, nesigurnost,.. i tu nije bilo mjesta za neka stara prijateljstva. Medjutim, danas se stanje vidno popravilo u BL, mnogi po prvi put tek sad dobro zive, imaju osjecaj sigurnosti i da su svoji na svome,.. pa vise nemaju razloga da imaju oprez prema meni a kamoli odbojnost. Pa zahvaljujuci facebooku, maturskima, i krizi kada se zadje u cetrdesete,.. odjednom se cijene lijepa sjecanja i uspomene,.. pa se javlja ova srdacnost. A ja kontam, imam li ja razloga biti srdacan buduci da meni bas i nije sve potaman ko njima. Jedan dan mi drago zbog toga, drugi dan kontam kako trebam imati distancu,... pametan vise nisam.
Dali je jos neko dozivio slicno?

Uvijek sam govorio: No Facebook, no problem...

[Abacija]

Jel to hoces sad reci da sam ja ksenofobican,..?

Nisam uoste mislio na tebe. Iz tvog posta sam shvatio da govoris o Srbima koji, kako ti kazes, "vise nemaju razloga da imaju oprez prema meni a kamoli odbojnost".

Protjerani BanjOlucani neposredno prije a i za vrijeme rata nisu predstavljali nikakvu opasnost po bilo koga pa su ih se (veliko)Srbi ipak bojali (oprez) i mrzili (odbojnost). Znaci, velikosrbi su ti koji su ksenofobicni.

[ilija cvorovic]

Od kad ksenofobija stvara iluziju zadovoljstva?

[donBeton]

Od kad ksenofobija stvara iluziju zadovoljstva?

Oduvijek. Samo pogledaj fotografije četničkih slava.

[Abacija]

@Orbinov cetnik sto je u ratu upadao po kucana osjeca zadovoljstvo jer je dobio ono sto je trazio - etnicki "cistu" teritoriju. Problem je sto je taj osjecaj kratkog vijeka i prije ili kasnije cetnici ce se medjusobno poceti klati. Doci ce do podjela tipa ko je veci Srbin i sl., pogotovo ako zima bude duga.

Eno Dodik ne samo da je potrosio milijardu maraka nego novine kazu da je vlada pc-a u minusu...

[vee-jay]

hebi ga, ako si u 40im valjda si u stanju da na svu tu pricu gledas malo pragmaticno, zar ne?!?

idi pricaj, razgovaraj, za*ebavaj se... sa "njima" ali znaj da ako se sutra situacija promijeni da bi se u tom trenutku ponovo nasli u 1992...

[ilija cvorovic]

ne bih da skrećem sa teme

[Orbini]

@Orbinov cetnik sto je u ratu upadao po kucana osjeca zadovoljstvo jer je dobio ono sto je trazio - etnicki "cistu" teritoriju. Problem je sto je taj osjecaj kratkog vijeka i prije ili kasnije cetnici ce se medjusobno poceti klati. Doci ce do podjela tipa ko je veci Srbin i sl., pogotovo ako zima bude duga.

Eno Dodik ne samo da je potrosio milijardu maraka nego novine kazu da je vlada pc-a u minusu...

Nebih bas rekao,... svi koji sus srdacni prema meni imaju jedni stvar zajednicku - dobro zive, ekonomski i po stilu - tipican familijarni zivot srednjeg staleza. Dakle, politika im vise nije zanimacija i imaju osjecaj sigurnosti i zadovoljni su svojim zivotom, situacijom, ....
Za razliku od par komsija sto i dalje sastavljaju kraj sa krajem, nerjesena stambena situacija,.. i takvi reze na dijapsorce ili okrecu glavu.

Osim toga, rekao bih da postoji moda u BL gdje se sad nafuravaju na Evropu, demokratiju i da su multietnicni - paradoksalno ali istinito. Da je moda poznavati nekog privatng muslimana koji naravno nije "mudzahedin". Nemoj se iznenaditi ako sljedeci popis (kada dodje) pokaze veci procenat Bosnjaka u BL negoli Srba u Sarajevu. Ipak zive u gradu gdje je 200 000 SRba i gdje su "svoji na svome", i apsolutni pobjednici kojima neprijatelj ne moze vise nikako nauditi.

Uporedi engleske, americke,.. filmove ili dokumentarce o Nijemcima i WWII prije 50 god i danas - danas mozes vidjeti vecu dozu respekta negoli prije. Zato sto to pisu pobjednici a neprijatelj je svoje davno otpordio i vise nikad nece moci. Tako je i sa nama,.. vise nismo politicki faktor niti nesto sto na ikakav nacin ugrozava njihove interese u BL. I tako mogu mirne duse pozdraviti, pomoci,.. nekog od nas - a da vise nisu izdajnici i sl. Imaju tu privilegiju da vise ne moraju gotiviti vise neke krkane sa Manjace, od Glamoca,.. danas im je sve leglo na svoje i mogu si priustiti i da bezvelike cijene pozdrave i mene.


Dalje, facebook je samo mali dio toga, tu imam svega par skolskih drugova sa kojima sam samo na pocetku se cuo mailom "gdje si, sta ima,.." i na tome se zavrsilo. NA terenu je dozivljavam po prvi put da prosetam gradom a da me par zaustave i nedaju mi otici a da ne odemo na pice, ili bar razmijenimo telefone.
Ko ce ga znati,.. valjda kada covjek zagazi u cetrdesete, krene malo razmisljati o starim prijateljima, bivsim curama, pa mu uspomene iz momackih dana i sve one budalestine znace nesto. NE na onaj nostalgicni nacin da ti to sad nedostaje - vec vise kao spoznaja da si prosao kroz neke lijepe stvari. Primjerice kada gledam slike sa ljetovanja na Jadranu prije rata i face oko mene, djeluje mi pomalo nestvarno u danasnjem politickom kontekstu i ovim danasnjim standardima, da su se te face sa slika tada na takav nacin druzile, volile, lumpovale,... Nepovratno, ali lijepa uspomena. Pa valjda zato se danas mnogi rado vide i rat i godine poslije tu izgledaju kao vremenski vakum koji se nastoji zaboraviti i nespominjati.

Kog su zmije grizle i gustera se boji. TAko da cu uvijek imati oprez i rezervisanost, jer 92-ga se uvijek moze vratiti ako vjetrovi drugacije puhnu. Zato i imam ovu dilemu oko toga, gdje mi je u jednu ruku i drago se ispricati, imati osjecaj da mi ta osoba stvarno moze pomoci ako zatreba,.. a u drugu ruku - opet oprez i rezervisanost. Postujem naravno svaciju opredjeljenost i ne smeta mi najmanje ako je neko Srbin, slavi slavu, navija za Srbiju,... njegova stvar.

Tri prsta, RS patriotizam, islamofobiju, i pozitivan odnos prema nekim cetnickim ekstremima iz javnog zivota,.. niti mogu prihvatiti niti hocu.

Tako da je sva ta srdacnost sa dobrom dozom opreza sa moje strane, ali moram priznati da nisam na to navikao zadnjih deceniju i vise i toliko je primjetno zadnje godine da moram o tome pisati. Pogotovosto sto sam cuo i drugih prica o tome.

[vee-jay]

@Orbin, jesi u dilemi

nit su ljudi zmije, nit su gusteri.... nego ovce.... a ovce rade ono sta im bude receno...

[Orbini]

Ljudi u nevolji uvijek pokažu pravo lice, tako da ovi ''naknadno srdačni'' od mene zaslužuju samo prezir!

U tome i jeste problem. Za mnoge nit sam cuo nit sam vidio nit istaznam o ratnom vremenu. Dijelom zato sto sam i sam izbjegavao susrete, odredjena mjesta,.. za svaki slucaj.

Neki bivsi prijatelji sa kojima sam bio jako prisan, su za mene zavrsena prica,.. nisu mi istina nista uradili ali su se u tim vremenima nafurali na nacionalizam i "srpsku stvar", ... paradirali gradom okiceni oruzjem i orlovima,.... Neki od njih i nisu obukli uniformu, nagulili van BL prvom mobilizacijom, ali su opet bili ufurani u politiku i islamofobiju, i time za mene zavrsena prica.

Ja ovdje govorim o mnogima koji su sticajem okolnosti prosli kroz rat na svojoj strani, ali nisam cuo da su bili "ufurani" niti ista lose,.. Na stranu one koji su mi se javili i ponudili pomoc, sa takvima imam neprekinut kontakt i tu nema naknadne srdacnosti. Onog majmuna koji me pokusavao odvuci na pice a znam kakav je bio, sam lako odhebao - zurim, imam posla, .. vozdra, fino i kulturno - ako imalo ima pameti - skontao je.

Za mnoge uopste neznam kakvi su bili za vrijeme rata i gdje uopste, i buduci da im neznam "pravo lice" time i imam tu dilemu oko njihove srdacnosti. Vidim da je iskrna, jedan je stari skolski drug funkcija u sudstvu i pomogao mi je oko nekih papira vezano za imovinu - a nisam ga upitao, slucajno me skuzio u tome, sam se ponudio, sredio,.. javio mi da je sredjeno,.. i jedino zauvrat zahtijevao da odemo zajedno na pecanje. Hajd sad budi pametan, jasno je da nema interesa niti ima razloga glumiti,... Jest mi drago, priznajem i rado slusam i pricam o nekadasnjim glupiranjima i nestaslucima, trac partije,... ali opet nismo ravnopravni pa je time i prijateljstvo upitno na neki nacin.

Hebiga,.. nemoguce je biti u Banjaluci a ne suociti se sa time. Proteklih godina sam znao svoju rutu u BL, koga sam zelio vidjeti, a koga nisam,.. ali eto sad se susrecem sa starim drugovima sa kojima se nisam zakacio niti sta cuo lose o njima, koji su naravno Srbi koji postuju svoje,.. imam li razloga imati oprez prema takvima ili ne. Nisam od onih koji samo gledaju da se druze sa "nasima", setaju samo od Zelenog Mosta do Alibabe,.. a to je sve teze u BL, gdje nemozes vise da izbjegnes i one druge, a sve manje i imas razloga.

Jeli problem do njih sto im je 92-ga daleka proslost a to nebi smjeli zaboraviti u kontaktu sa nama prognanima?
Ili je problem u nama koji smo mentalno jos u devedesetima?

[djani s]

Nije to samo problem u BL i sa "drugima". Mislim da je to cesta pojava svugdje i sa "svojima". Ljude veze zajednicka sudbina, dozivljaji, interesi a razdvajaju razliciti pogledi na zivot, politiku, sport... ( osim kad postoji mogucnost materijalnog profita ). Zanimljivo je da su rijetki ljudi koji mogu iskreno razumjeti nekog ko je drugaciji, shvatiti ga, respektovati njegovo misljenje itd. jednostavno znati da ima i drugacijih svjetova, iskustava, pogleda..... Ko zna mozda su tvoji "stari-novi" poznanici shvatili da nisu imali prijatelja medu "svojima", mozda su im ti isti dosadili pa traze nesto novo-osvjezavajuce, mozda su se razocarali, mozda se nadaju izvoru neke zarade, nikad ne znas. Tesko je uci u ljudsku dusu. Ljudski rod je takav, ima uvijek opravdanje za sebe a skoro nikad razumijevanje za druge. PS: Ako Facebook uzimas ozbiljno onda ne znam...

[Abacija]

@Orbinov cetnik sto je u ratu upadao po kucana osjeca zadovoljstvo jer je dobio ono sto je trazio - etnicki "cistu" teritoriju. Problem je sto je taj osjecaj kratkog vijeka i prije ili kasnije cetnici ce se medjusobno poceti klati. Doci ce do podjela tipa ko je veci Srbin i sl., pogotovo ako zima bude duga.

Eno Dodik ne samo da je potrosio milijardu maraka nego novine kazu da je vlada pc-a u minusu...

Nebih bas rekao,... svi koji sus srdacni prema meni imaju jedni stvar zajednicku - dobro zive, ekonomski i po stilu - tipican familijarni zivot srednjeg staleza. Dakle, politika im vise nije zanimacija i imaju osjecaj sigurnosti i zadovoljni su svojim zivotom, situacijom, ....
Za razliku od par komsija sto i dalje sastavljaju kraj sa krajem, nerjesena stambena situacija,.. i takvi reze na dijapsorce ili okrecu glavu.

Osim toga, rekao bih da postoji moda u BL gdje se sad nafuravaju na Evropu, demokratiju i da su multietnicni - paradoksalno ali istinito. Da je moda poznavati nekog privatng muslimana koji naravno nije "mudzahedin". Nemoj se iznenaditi ako sljedeci popis (kada dodje) pokaze veci procenat Bosnjaka u BL negoli Srba u Sarajevu. Ipak zive u gradu gdje je 200 000 SRba i gdje su "svoji na svome", i apsolutni pobjednici kojima neprijatelj ne moze vise nikako nauditi.

Uporedi engleske, americke,.. filmove ili dokumentarce o Nijemcima i WWII prije 50 god i danas - danas mozes vidjeti vecu dozu respekta negoli prije. Zato sto to pisu pobjednici a neprijatelj je svoje davno otpordio i vise nikad nece moci. Tako je i sa nama,.. vise nismo politicki faktor niti nesto sto na ikakav nacin ugrozava njihove interese u BL. I tako mogu mirne duse pozdraviti, pomoci,.. nekog od nas - a da vise nisu izdajnici i sl. Imaju tu privilegiju da vise ne moraju gotiviti vise neke krkane sa Manjace, od Glamoca,.. danas im je sve leglo na svoje i mogu si priustiti i da bezvelike cijene pozdrave i mene.


Dalje, facebook je samo mali dio toga, tu imam svega par skolskih drugova sa kojima sam samo na pocetku se cuo mailom "gdje si, sta ima,.." i na tome se zavrsilo. NA terenu je dozivljavam po prvi put da prosetam gradom a da me par zaustave i nedaju mi otici a da ne odemo na pice, ili bar razmijenimo telefone.
Ko ce ga znati,.. valjda kada covjek zagazi u cetrdesete, krene malo razmisljati o starim prijateljima, bivsim curama, pa mu uspomene iz momackih dana i sve one budalestine znace nesto. NE na onaj nostalgicni nacin da ti to sad nedostaje - vec vise kao spoznaja da si prosao kroz neke lijepe stvari. Primjerice kada gledam slike sa ljetovanja na Jadranu prije rata i face oko mene, djeluje mi pomalo nestvarno u danasnjem politickom kontekstu i ovim danasnjim standardima, da su se te face sa slika tada na takav nacin druzile, volile, lumpovale,... Nepovratno, ali lijepa uspomena. Pa valjda zato se danas mnogi rado vide i rat i godine poslije tu izgledaju kao vremenski vakum koji se nastoji zaboraviti i nespominjati.

Kog su zmije grizle i gustera se boji. TAko da cu uvijek imati oprez i rezervisanost, jer 92-ga se uvijek moze vratiti ako vjetrovi drugacije puhnu. Zato i imam ovu dilemu oko toga, gdje mi je u jednu ruku i drago se ispricati, imati osjecaj da mi ta osoba stvarno moze pomoci ako zatreba,.. a u drugu ruku - opet oprez i rezervisanost. Postujem naravno svaciju opredjeljenost i ne smeta mi najmanje ako je neko Srbin, slavi slavu, navija za Srbiju,... njegova stvar.

Tri prsta, RS patriotizam, islamofobiju, i pozitivan odnos prema nekim cetnickim ekstremima iz javnog zivota,.. niti mogu prihvatiti niti hocu.

Tako da je sva ta srdacnost sa dobrom dozom opreza sa moje strane, ali moram priznati da nisam na to navikao zadnjih deceniju i vise i toliko je primjetno zadnje godine da moram o tome pisati. Pogotovosto sto sam cuo i drugih prica o tome.

Sve to sto si napisao samo potvrdjuje moj post. Zato ne vidim na koji nacin ti meni oponiras.

I sta im je mudzahedin a sta umjereni Musliman/musliman/Bosnjak? A sta sa onima koji se izjasnjavaju kao Eskimi? Je li moda privatno poznavati jednog Eskima ili su i takvi suvise radikalni i po (veliko)Srbe opasni?

[pure_love]

nikada nece biti kao prije,niti treba da bude kao prije ali zivjeti se mora

[pure_love]

@Orbinov cetnik sto je u ratu upadao po kucana osjeca zadovoljstvo jer je dobio ono sto je trazio - etnicki "cistu" teritoriju. Problem je sto je taj osjecaj kratkog vijeka i prije ili kasnije cetnici ce se medjusobno poceti klati. Doci ce do podjela tipa ko je veci Srbin i sl., pogotovo ako zima bude duga.

Eno Dodik ne samo da je potrosio milijardu maraka nego novine kazu da je vlada pc-a u minusu...

Nebih bas rekao,... svi koji sus srdacni prema meni imaju jedni stvar zajednicku - dobro zive, ekonomski i po stilu - tipican familijarni zivot srednjeg staleza. Dakle, politika im vise nije zanimacija i imaju osjecaj sigurnosti i zadovoljni su svojim zivotom, situacijom, ....
Za razliku od par komsija sto i dalje sastavljaju kraj sa krajem, nerjesena stambena situacija,.. i takvi reze na dijapsorce ili okrecu glavu.

Osim toga, rekao bih da postoji moda u BL gdje se sad nafuravaju na Evropu, demokratiju i da su multietnicni - paradoksalno ali istinito. Da je moda poznavati nekog privatng muslimana koji naravno nije "mudzahedin". Nemoj se iznenaditi ako sljedeci popis (kada dodje) pokaze veci procenat Bosnjaka u BL negoli Srba u Sarajevu. Ipak zive u gradu gdje je 200 000 SRba i gdje su "svoji na svome", i apsolutni pobjednici kojima neprijatelj ne moze vise nikako nauditi.

Uporedi engleske, americke,.. filmove ili dokumentarce o Nijemcima i WWII prije 50 god i danas - danas mozes vidjeti vecu dozu respekta negoli prije. Zato sto to pisu pobjednici a neprijatelj je svoje davno otpordio i vise nikad nece moci. Tako je i sa nama,.. vise nismo politicki faktor niti nesto sto na ikakav nacin ugrozava njihove interese u BL. I tako mogu mirne duse pozdraviti, pomoci,.. nekog od nas - a da vise nisu izdajnici i sl. Imaju tu privilegiju da vise ne moraju gotiviti vise neke krkane sa Manjace, od Glamoca,.. danas im je sve leglo na svoje i mogu si priustiti i da bezvelike cijene pozdrave i mene.


Dalje, facebook je samo mali dio toga, tu imam svega par skolskih drugova sa kojima sam samo na pocetku se cuo mailom "gdje si, sta ima,.." i na tome se zavrsilo. NA terenu je dozivljavam po prvi put da prosetam gradom a da me par zaustave i nedaju mi otici a da ne odemo na pice, ili bar razmijenimo telefone.
Ko ce ga znati,.. valjda kada covjek zagazi u cetrdesete, krene malo razmisljati o starim prijateljima, bivsim curama, pa mu uspomene iz momackih dana i sve one budalestine znace nesto. NE na onaj nostalgicni nacin da ti to sad nedostaje - vec vise kao spoznaja da si prosao kroz neke lijepe stvari. Primjerice kada gledam slike sa ljetovanja na Jadranu prije rata i face oko mene, djeluje mi pomalo nestvarno u danasnjem politickom kontekstu i ovim danasnjim standardima, da su se te face sa slika tada na takav nacin druzile, volile, lumpovale,... Nepovratno, ali lijepa uspomena. Pa valjda zato se danas mnogi rado vide i rat i godine poslije tu izgledaju kao vremenski vakum koji se nastoji zaboraviti i nespominjati.

Kog su zmije grizle i gustera se boji. TAko da cu uvijek imati oprez i rezervisanost, jer 92-ga se uvijek moze vratiti ako vjetrovi drugacije puhnu. Zato i imam ovu dilemu oko toga, gdje mi je u jednu ruku i drago se ispricati, imati osjecaj da mi ta osoba stvarno moze pomoci ako zatreba,.. a u drugu ruku - opet oprez i rezervisanost. Postujem naravno svaciju opredjeljenost i ne smeta mi najmanje ako je neko Srbin, slavi slavu, navija za Srbiju,... njegova stvar.

Tri prsta, RS patriotizam, islamofobiju, i pozitivan odnos prema nekim cetnickim ekstremima iz javnog zivota,.. niti mogu prihvatiti niti hocu.

Tako da je sva ta srdacnost sa dobrom dozom opreza sa moje strane, ali moram priznati da nisam na to navikao zadnjih deceniju i vise i toliko je primjetno zadnje godine da moram o tome pisati. Pogotovosto sto sam cuo i drugih prica o tome.

Sve to sto si napisao samo potvrdjuje moj post. Zato ne vidim na koji nacin ti meni oponiras.

I sta im je mudzahedin a sta umjereni Musliman/musliman/Bosnjak? A sta sa onima koji se izjasnjavaju kao Eskimi? Je li moda privatno poznavati jednog Eskima ili su i takvi suvise radikalni i po (veliko)Srbe opasni?

moze biti eskim a musliman,

[MokeQc]

Vrlo interesantna tema... Mene sve to nekako upravo podsjeca na '92. Daje mi utisak da oni, tako slozni u toj dobronamjernosti, znaju i vide nesto sto mi ne znamo i ne vidimo, bas kao i '92. To mi se cini zato sto kazes da su tako sigurni i na svome, bezbrizni. K'o da znaju da su se 'tuspasili' a drugima sta Bog da. Sjecam se komsije, student iz Foce koga je rat zadesio u SA, pricao je da ga 'najbolji' jaran (Srbin) nikad srdacnije nije zvao da dodje na vikend kao krajem marta '92.