filosofman wrote:Religijske podjele su strahovito naštetile srpskoj naciji.
Nije to. Ako to stvarno misliš onda tvrdiš kako je srpski narod nesposoban za pluralizam i multikonfesionalnost (inače je sukob zagarantovan). Postoje brojni narodi, odnosno nacije a da su baštinici više različitih konfesija, i postoje napetosti među njima, ali napetosti uvijek postoje, makar među navijačima dva gradska kluba.
Ono što je naštetilo srpskom narodu kroz historiju, što šteti srpskom narodu i što će mu štetiti (kao i svim drugim narodima sličnim, pogotovo našim, na Balkanu) i ubuduće je:
1. Nezajažljivi,
pohlepni i gladni moći i vlasti
pojedinci, porodice, dinastije,
grupacije, stalež ili političke partije koje imaju svoje vlastite interese a te interese nastoje ostvariti manipulišući narodom, masama, najčešće ih uzimajući na emotivnu kartu, ljudi koje ne interesuje stvarno dobro svih ljudi, običnog čovjeka (pa ni rođenog brata) nego samo vlastita moć i utjecaj;
2. Ideologija, indoktrinacija,
ideološka priča koja će pokrenuti obični narod, masu, da ostvari zacrtane ciljeve onih gore prvi spomenutih (bilo dizanje u rat pa da ginu u njihove ime, vjerujući da ginu za same sebe i svoj interes, bilo glasanjem na izborima). Ideološka priča obično bude kratkog daha, ima kratkoročne domete, ali dovoljno dugo da ostvari koliko-toliko ciljeve onih prvih. U tu svrhu su se koristili u srednjem vijeku dvorski pjesnici i svirači koji su pjevali o velikodušnosti vladara, njegovim zadužbinama za dobro naroda, te svim njegovim vrlinama, kao i namjeri da spasi narod i osigura mu boljitak (pa se i danas, na osnovu takvih pjesama i zapisa, vjeruje u to). Ista matrica se ponavlja kod Srba zadnjih 700 godina samo što je danas umjesto kraljevskih porodica npr. Dodik sa svojom familijom, umjesto staleža (vlastelina i popova) - rukovodioci stranke, umjesto pjesnika i gusli - javni rtv servis i novine, bla, bla.
3.
Narod dovoljno prijemčiv i pogodan za manipulaciju, za kontrolu njegovim emocijama, narod kojeg možeš pokrenuti da uradi posao u tvom interesu i interesu manje grupe ljudi (Nikolaj Berđajev: nacionalizam uvijek završi u bogaćenju manje grupe ljudi a siromašenju većine), svejedno što će taj narod najviše ispaštat, najviše izgubiti. Tom narodu će se stalno govoriti da je uvijek neko drugi kriv za njegovu bijedu i nesreću a ne oni koji su ih doveli do toga, a ostvarajući vlastite ciljeve.
Ovo su stvari koje su strahovito štetile srpskoj naciji.