Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Teško je govoriti o Draženu Ričlu,gitaristi i pjevaču Crvene Jabuke,koji skoro 20 godina nije vise među nama.Bio je jedan od najinteligentnijih momaka koje je sarajevska rock-scena ikada imala.Jer,Zijo ili Para,kako su ga svi zvali,bio je jednostavno jedinica životne radosti,akumulator napunjen do posljednje celije optimizmom,vedrinom,nekakvom plodnosnom ironijom i sarkazmom.Taj covjek kao da je u sebi nosio deset života,kao da je govorio-život je tako lijep,zašto biti tužan,treba se radovati ma sto radio pa i svirao gitaru.On je svoje životno geslo provodio u djelu bez ikakvih zazora ili prepreka.Zapravo,za tu generaciju u kojoj se Dražen Ričl pojavio nije ni moglo biti prepreka.Rodeni u krilu masovnih medija,nadojeni zdravim rokerskim duhom,oni su vec u gimnazijskim danima zapoceli svoj pohod ka popularnosti,lakocom koja je plijenila,kao da se radilo o nekoj domacoj pismenoj zadaci.Prvo su zajedno napravili "Top listu nadrealista"koja je postala jako popularna.Onda su poceli pisati pjesme,davati urnebesno duhovite intervjue,pa su snimili neke znacajne ploce,cim su se pojavili na Tv ekranima bili su medu najpopularnijim.Dražen Ričl je bio motor tih akcija i sve mu je polazilo za rukom.Jako talentiran,vjesto je svirao gitaru,njegov glas bio je zaštitni znak"Top liste nadrealista".Zajedno sa gospodinom Elvisom J. Kurtovichem vodio je predstavu "Meteora" na rok pozornicama sirom Jugoslavije i napokom bio je jedan od dva kljucna covjeka "Crvene Jabuke".Već zreo kompozitor i sve pjesme skoro piše zajedno sa Arslanagićem,a uz to preuzima i ulogu prednjeg čovjeka,solo gitariste i pjevača.Neke od najljepših pjesama na njihovom prvom albumu upravo su njegovo djelo-"Bježi kišo s prozora","Nek te on ljubi","Bivse djevojčice,bivši dječaci"...Taj album postaje vrlo brzo jedna od najtraženijih ploča i pjesme koje je Zijo pjevao opcenarodna svojina.Počinju i sa nastupima i do ljeta dosežu do samog vrha jugoslovenske rock-scene.Ima ih svuda,na radiju,televiziji,na koncertima širom Jugoslavije.A u prvom planu je veselo,nasmijano lice Dražena Ričla,koji postaje novi idol mladih.Tri ploce,jedna kazeta,radio,stampa...sve je to za njega bilo nekako neobavezno,nevazno...Vazno je bilo zivjeti zivot ,biti u matici dogadaja,ali nikada uronjen u njih,nego sa jednom plodonosnom ironijskom distancom bez vrijedanja i surevljivosti.Dražen je bio sjajan gitarista koji je znao iz svoje gitare izvuci krasne tonove,onako kad je polozi na kukove kao onaj iz "Rolling Stonesa".Ali i ta vjestina dobrog muzicara nije mu predstavljala nesto veliko,kao to bi mogao svatko,mada to nije bilo tacno.Ali bilo je vazno zezati se sa svima,pa i sa samim sobom.Tog zivotnog elana,te silne energije i mladanacke prposnosti nema vise medju nama.Taj vjeciti osmijeh je nestao davne 1986.Nismo tada nista znali o tome ali s njegovom smrcu poceo je umirati jugoslovenski rock and roll.Dražen Ričl nije zaboravljen i pjesme koje je pisao i komponovao jos uvijek nas podsjećaju na njega...
" Volio bi umrijet prije nego ostarim
volio bi umrijet, samo da ih ne vidim
kako pričaju priče kao naši starci
bivše djevojčice, bivši dječaci..."
("Crvena Jabuka" Dražen Ričl)
Zijo i Crvena Jabuka:
Bježi kišo od prozora-1986-Crvena Jabuka
Nek' te on ljubi (kad ne mogu ja) -1986-Crvena Jabuka
Da je samo malo sreće -1987-Za sve ove godine
Dođi kod mene-1987-Za sve ove godine
Bivše djevojčice, bivši dječaci -1986-Crvena Jabuka
Kad je noć hladna i zvjezdana -1986-Crvena Jabuka
Tugo,nesrećo-1987-Za sve ove godine
Sanjam te-1996-U tvojim ocima
Mozda je ovo sve literalizacija sjecanja,ali,on,Para,zaista je bio car te scene.Svirao je gitaru najbolje,pjevao je tocno onako kako to rade pop-zvijezde i bio je veoma,veoma prijatan.Prava zvijezda,prerano ugasla.Nismo tada znali nista o tome,ali s njegovom smrcu poceo je umirati jugoslavenski rock and roll.
Dražen Žerić
Đorđe Balašević,Zetra,(novembar 86)
"Živio je u vašem gradu jedan dječak koji mi je bio drag.I ne bih htio da držim neke velike govore,ni da pletem lovore.Na kraju krajeva to će,vjerovatno drugi uraditi.Do nekog susreta koji nam ne gine u nekom drugom filmu,dozvolite, kao što je običaj kod mene u ulici da samo zapalim svijeću."
I zapalio je svijeću u obliku crvene jabuke i otpjevao "Slovensku".I tu u prepunoj "Zetri" ta pjesma poprima neke sasvim druge dimenzije,kao da je upravo za tu priliku i pisana.
Sastav Crvena jabuka će se obnoviti nakon par godina. Snimit će još albuma, osvojit će u jednom trenutku tržište cijele bivše države, bit će megauspješni. Nastavit će da rade čak i kada među njima ne bude više ni drugog osnivača Zlatka Arslanagića. Ali sve je to, ma kako bila uspješna, priča o nekom drugom sastavu, o nekim drugim ljudima. Priča o Crvenoj jabuci, koju sam pokušao ispričati, okončana je još 1986. Okončana je na onoj ploči na kojoj je Para otpjevao "...volio bih umrijet' prije nego ostarim...". I okončana je na putu prema Mostaru, negdje kod Jablanice, gdje ni dan-danas nema oznake da se tu okončala jedna od najperspektivnijih ovdašnjih karijera. (Amir Misirlić)
Konacno da se i to desi, a trebalo je puno ranije. To je najmanje sta su oni zasluzili ali tako je to kod nas. Inace dobar tekst o Ziji i onoj "staroj" crvenoj jabuci. A ova danas...
Bas sam neki dan prolazeci kroz Jablanicu zapazio krajickom oka ovaj spomenik i trznuo se jer znam da nije bilo prije... svaka cast, na inicijativi i uradjenom poslu!
...Kad ne bude mene
Kada dodju drugi djecaci k'o ja
Kad ne bude mene
Ljubicu je pjesmama svojim i tad...
- koncert uzivo iz sarajeva. dom mladih-skenderija.
- isti onaj koji je izdat tada na duploj lp i kaseti.
track lista:
- svidja mi se ova stvar
- dirlija
- sve sto imas ti
- nema vise vremena
- carolija
- nek te on ljubi ,kad nemogu ja
- bacila je sve niz rijeku
- bjezi kiso s prozora
- kad sat zazvoni
- volio bi dasi tu
- tuga ti i ja
- ima nesto od srca do srca
- to mi radi
- suzo moja strpi se
- ostani
Davno sam čitao priču jednog novinara koji priča kako se vozio u autu 18 septembra 197 i neke kad su na radiju javili da je Đimi Hendrix pronađen mrtav. Par godina kasnije na isti datum opet u autu sluša radio i javljaju da je poginuo Marc Bolan. 18 septembar 1986 . godine vozeči se u autu upalio je radio, jer je očekivao da puste pjesme Hendrixa, Marca Bolana... kad javljaju vijest da su u teškoj prometnoj nesreći kod Jablanice stradali članovi Crvene Jabuke Aljoša Buha i Dražen Ričl. Taj novinar se zarekao da nikad više neće upaliti radio 18 septembra, jer je previše ružnih vijesti ćuo na taj dan. Išli su na svoj prvi veliki koncert u Mostaru i trebali su na njemu da odsviraju i par novih stvari koje su napisali za drugi album. Drugi album je snimila preostala trojka uz pomoć gostiju.
