Albert Ajnštajn, „Moja teorija“, strana 22 (preveo Damir Mikuličić) piše:
„Giba li se masa m jednoliko i pravocrtno u odnosu na koordinatni sustav K, tada se giba jednoliko i pravocrtno i u odnosu drugi koordinatni sustav K', koji se u odnosu na K također giba jednoliko i pravocrtno.“
Uoči izraze “jednoliko“ i „pravocrtno“ („inercijalno“) kretanje.
Da bi bilo šta iskazali (u kakvim god želiš koordinatnim sistemima,
Polarnom,
Pravouglom,...) moraš imati
Početnu tačku,
Presjek koordinatnih osa,
Početnu tačku na liniji (pravoj ili krivoj), moraš imati
Početak posmatranja, moraš imati „
Poredbeno tijelo“, moraš od nečeg
Početi.
Toliko o tački P.
Da bi uopšte mogli pričati o relativnim kretanjima pored „
Poredbenog“ tijela („materijalna tačka“ –
P) moramo imati i „
P'osmatrano tijelo („materijalna tačka“ –
P'). Uvijek iskazujemo odnos „P'osmaranog“ u odnosu na „Poredbeno“ i to zapisujemo: P' – P = PP' . To podrazumijeva neki brojčani podatak o međusobnoj razdaljini.
Uoči: MI – ljudi to iskazujemo (priroda to ne radi) uz pomoć naših sredstava iskazivanja i sporazumijevanja, koristeći svoj vlastiti misaoni aparat i svoja vlastita shvatanja stečena iskustvom uz pomoć svih naših čula i sposobnosti izvođenja opštih zaključaka (na osnovu pojedinačnih posmatranja).
Da bi iskazali neki podatak o odnosu P' (posmatranog) i P (poredbenog) najčešće koristimo „brojčane podatke“ (ako je to poređenje moguće iskazati brojem). Ovdje bi se trebali dooobro udubiti šta je poređenje i upoređivanje, posebno poređenje i upoređivanje veličina, i posebno fizičkih veličina, koje možemo iskazati brojem (čega, šta brojimo, šta je mjerenje?).
Kako ovdje pričamo o relativnim mehaničkim kretanjima, inercijalnim sistemima referencije (ISR), zakonima puta jednolikih pravolinijskih kretanja PC = ct = x i PB = vt = ct/n , nije nužno da pričamo o kretanju svjetlosti, njenim osobinama i atributima.
Naša shvatanja prostora i vremena uopšte nije nužno vezati za prirodnu pojavu koju nazivamo – svjetlost. Ista shvatanja prostora i vremena imali bi i onda kada svjetlost uopšte ne bi postojala, kada bi stalno živili „u mraku“ (kao šišmiš).
Također, za iskazivanje „svih prirodnih zakona“ svjetlost niti je nužna niti neophodna.
Uglavnom, da bi pričali o matematičkim (algebarskim i geometrijskim) istinama vezanim za zakone puta PC = ct i PB = vt moramo se međusobno sporazumijevati počev od početne tačke P

i u toj tački polaznog koordinatnog sistema K (najčešće to radimo pomoću pravouglog koordinatnog sistema), čiji je koordinatni početak „smješten“, „vezan“ za početnu (posmatranu, poredbenu) tačku
P. Koordinatne ose pravouglog koordinatnog sistema jesu pravci (a ne geodetske linije), te zakonima puta ct i vt iskazujemo dužine po pravcu.
Kako konkretno posmatranje ne traje zauvijek, moramo neko konkretno posmatranje i okončati, utvrditi kraj posmatranja i iznijeti podatke o uočenom posmatranju:

. Na primjer: P' - P = PP' = vt.
Prirodu "zabolje dupe" za Rimanovim ili Kalabijevim prostorima, za postavkama H. Minkovskog, Ajnštajnovim razmišljanjima ili za našim "poredbenim sistemima", matricama i "kvadri-vektorima".
Dužinu PP' = vt možemo tačno iskazati pomoću bilo kolike brzine 0 < v i pomoću odgovarajućeg trajanja (t) posmatranog kretanja. Također, za taj isti vremenski interval (t) možemo iskazati i dužinu (puta) PC = ct = x , pomoću bilo koje brzine c = n v (n > 0), bilo kojeg omjera n = c/v, nije nužno (jeste korisno) da to bude brzina svjetlosti u vakuumu. Ako je n = 5 : 3 , svi matematički (algebarski i geometrijski) iskazi biće jednakovaljani i za "brzinu puža" (v) i "brzinu mrava" (c). Zato naglašavam - možemo sasvim korektno analizirati matematički smisao Lorencovih transformacije za bilo kakve brzine: 0 < v < c < i za dužine na našem radnom stolu. Nema nikakve potrebe za potpunom apstrakcijom. Ako to možemo (a matematika nam kaže da možemo, jer ona ne zna šta je v ili c) onda nema nikakvog razloga da to i ne činimo (kako bi sebi olakšali shvatanje, razumijevanje, i primjenu matematičkih iskaza).