Preneseno iz inostrane stampe
vrlo,vrlo zanimljivo
5.og Augusta 2004 B.Kuca je otvorila Ured za rekonstrukciju i Stabilizaciju.
Mandat bivseg US Ambasadora Ukraine, Carlosa Pascual je bio da naznaci elaborat 'post-conflict' (poslije konfliktne planove) za do 25 zemalja koje nisu jos u konfliktu.Planovi ce omoguciti da se koordiniraju tri operacije rekonstrukcije u razlicitim zemljama u isto vrijeme, svaka u trajanju od 5-7 godina.
Prosli su dani kada se cekalo da ratovi krenu i onda poceti pisati planove da se pokupe ostaci . Pascual-ov ured drzi 'high-risk'(visoko rizicne) zemlje
na oku i kako je rekao publici u Centru za Strateske i Internacionalne studije u Oktobru, imat ce zavrsene ugovore za ponovnu izgradnju zemalja koje jos nisu slomljene.Mandat ureda nije da ponovo izgradi stare drzave vec da kreira 'demokratske i market-orijentisane' drzave.Npr.Njegovi brzo-reagirajuci rekonstruktori mogu pomoci rasprodati drzavne firme.Ponekad ponovna izgradnja znaci rastrgavanje stare.
Kolonijalizam je mrtav ili nam je barem tako receno, ne postoje nova za otkrice mjesta, no 'terra nullius'.Ali zato postoje mnoge unistene smrvljene
zemlje.Gdje postoji 'destrukcija postoji i rekonstrukcija'.Imali smo 'vulgaran kolonijalizam' kaze Shalmali Guttal,istrazivac tematike globalizacije i internacionalnih finansija. Sada imamo sofisticirani kolonijalizam i oni ga zovu 'rekonstrukcija'.
Od ljudi koji zive u ovim djelovima rekonstrukcije(Irak,Afganistan,Haiti)mogu se cuti slicne zalbe.Obnova je isuvise spora ,ako se uopste i desava .Strani savjetnici zive na $1000US dnevno,dok se lokalcima uskracuju radna mjestaitrening.Experti,'izgradjivaci demokratije' uce vlade na 'dobro vodjstvo', a odbijaju otvoriti financijske knjige istim tim vladama i uskracuju im kontrolu kako se njihov novac pomoci trosi.
3Mjeseca nakon Tsunamija,'The New York Times' je objavio stresnu pricu,'nista nije uradjeno od popravke i ponovne izgradnje'. Iz Afganistana,Predsjednik Hamid Karzai je optuzio 'korumpirane,beskorisne i neuracunljive' strane savjetnike za trosenje vrijednih izvora koje je Afganistan primio kao pomoc. Ili Sri Lanke, gdje je 600 000 ljudi koji su
izgubili svoje domove u tsunamiju, jos uvijek zive u privremenim kampovima. Sto dana nakon tsunamija, Herman Kumara, glava Nacionalnog Ribarskog Pokreta u Negambo, Sri-Lanka, je poslao poruku ocajanja kolegama sirom svijeta: 'Ogroman novac primljene pomoci za pomoc zrtvama su proslijedjene nekolicini priviligovanih, ne pravim zrtvama'. Nasi glasovi se ne cuju i nije im dozvoljeno da se cuju.
Prema Gattal, ne radi se o rekonstrukciji nego o preoblikovanju svega.
Price o korupciji i nesposobnosti sluze kao maska ovom dubokom skandalu
Kapitalizam koji koristi ocajanje i strah, nastalom od nesrece i katastrofe, da se ukljuci u radikalno socijalno i ekonomsko inzinjerstvo. Industrija obnove radi tako brzo i efikasno da se privatizacija zakljuci prije nego lokalno stanovnistvo je svjesno sta ih je zadesilo.
Kumara u svojoj drugoj poruci upozorava da se Sri Lanka suocava sa svojim drugim 'tsunamijem globalizacije i militarizacije'. Mi vidimo ovo kao plan usred tsunami krize da se more i obala preda stranim korporacijama i turizmu, sa vojnom asistencijom US marinaca.
US sekretar odbrane Paul Wolfowitz je dizajnirao slican projekat u Iraku. Borbe su se vodile u Bagdadu, dok su okupatori prepravljalii zakone investicije i objavili da ce se drzavne firme privatizirati.
'Post-conflict' zemlje sada primaju 20-25% od ukupnog posudjivanja Svjetske Banke. 800% povecanje od 1980, prema studiji javne politike US Kongresa. Brze akcije i odgovori na ratove i prirodne katastrofe tradicionalno su bile zadaca UN, ali se sad biznis obnove javlja kao ogromna profitabilna industrija, previse vazna da bi ostavila 'dobro-ciniocima'UN. Ugovori prerasli u 2 milijarde vrijednu industriju.
Slomljene zemlje su privlacne i iz jos jednog razloga vrlo dobro primaju naredjenja, finansijsku pomoc, racunajuci i odobravanje politickih reformi.
Sa perspektive Banke, rastrgane ratom, zemlje su u stanju 'ogranicene nezavisnosti'. Smatraju se prenestabilnom i nesposobnom da upravljaju svojim novcem koji su primili kao pomoc,pa je cesto stavljen u 'Trust fund' kojem rukovodi Svjetska Banka .Ovo je slucaj u Istocnom Timoru gdje Banka daje novac vladi sve dok pokazuje odgovornost u trosenju.U jednom Vladinom uredu jedan internacionalni radnik zaradjuje u jednom mjesecu koliko njegovih 20 Timorskih kolega zajedno u jednoj citavoj godini, pise Ben Moxham.
U Afganistanu gdje Svjetska Banka rukovodi drzavnom pomoci kroz 'trust fund', vec je uspjela da privatizira zdravstvo,odbijajuci da investira u Ministarstvo zdravlja za izgradnju bolnica. Umjesto toga sprovodi ga direktno u NGO koji vode svoje privatne bolnice. Tu se podrazumjeva i vodovod, telekomunikacije, oil, gas,gdje je direktirano vladi da se povuce sa elektro-sektora i ostavi ga 'stranom privatnom sektoru'.Ove vazne transformacije nisu prijavljene, jer samo ih nekoliko izvan Svjetske Banke znaju da se desavaju.
Za sedam dana u oktobru 1998, Mitch se uparkirao u Centralnoj Americi, gutajuci kompletna sela i ubijajuci vise od 10 000 ljudi. Nakon dva mjeseca, Honduran kongres je uveo 'brzo rasprodavanje nakon oluje'. Uveo zakone dozvoljavajuci privatizaciju aerodroma, luka, autoputeva i brzih planova da se privatizira drzavna telefonska kompanija, nacionalna elektricna kompanija i dio vodovoda. Sprovedu reforme olaksavajuci strancima da kupe i prodaju nekretnine.
U ostalim mjestima obnove od Haitija do Iraka, tsunami pomoc se malo odnosi na ozdravljenje onoga sto je izgubljeno. Iako su se hoteli i industrija vec poceli da grade na obali Sri Lanke, Thailanda, Indonezije i Indie, vlade su vec odobrile zakone koji sprecavaju familije na obnovu svojih kuca na obali. Stotine hiljada ljudi su natjerani da se relociraju u barake u Acehu i betonskim kutijama u Thailandu. Obala se ne izgradjuje i obnavlja kao sto je bila sa malim ribarskim selima i plazama prekrivenim rucno radjenim ribarskim mrezama. Umjesto toga vlade, korporacije i strani donatori su u timu da obnove na nacin koji bi oni to voljeli: plaze sa igralistima za turiste, privatni aerodromi i autoputevi izgradjeni na posudjenom novcu. Prezivjeli Tajlandjani kazu da je za 'biznismene i politicare, tsunami odgovor na njihove molbe Bogu, ocistili obale od malih ribarskih drustava koji su bili prepreka njihovim planovima za resorte, hotele, casina. Njima sva obalna podrucja su sad otvorena zemlja. Ili kao sto je Condoleezza Rice u januaru ove godine izjavila, da je tsunami 'predivna mogucnost ' koja 'isplacuje odlicne dividende za nas'.
Nesreca i katastrofa , je izgleda nova terra nullius (nova zemlja).
Sofisticiran kolonijalizam ili 'rekonstrukcija'
-
digger
- Posts: 2925
- Joined: 03/12/2004 02:10
- Location: blizina Toronta
#2
Da najprije vidimo sta ova americka izreka kaze:
THERE IS NO FREE LUNCH! ("Nema besplatnog obroka")
Od svake KM pomoci, vjerujem da 75 pfeniga ide na administraciju i "druge troskove." Od ovih 25 pfeniga, svaka firma koja je dobila posao--ali ne zato sto je bila najjeftinija--valja da napravi profit, a posto cesto radi sa domacom firmom ili profiterom, ovi isto treba da naprave profit. Znaci, samo narod ne moze ovdje da profitira.
Americki "Haliburton" je takva firma kojoj je zadnji CEO (glavna budza) bio americki VP Dick Cheney, koja izmedju ostalog snabdijeva americke vojnike u Iraku hranom. Prema "Washington Post" firma ne moze da obrazlozi gdje je potrosila $1.8 milijardi od $4.1 milijardi koje je SAD vlada platila firmi za ove usluge. U drugom slucaju, Haliburton je naplacivao americkoj vojsci oko $200 po galonu (4 litre) benzina!?! (sada mi nemojte kukati da vam je 1.60 KM po litri skupo!
)
Hajde da se sada posluzimo nasom izrekom:
JEDNOM NE MOZE DA SVANE DOK DRUGOM NE OMRKNE
Pitam se, ko li je taj drugi?
THERE IS NO FREE LUNCH! ("Nema besplatnog obroka")
Od svake KM pomoci, vjerujem da 75 pfeniga ide na administraciju i "druge troskove." Od ovih 25 pfeniga, svaka firma koja je dobila posao--ali ne zato sto je bila najjeftinija--valja da napravi profit, a posto cesto radi sa domacom firmom ili profiterom, ovi isto treba da naprave profit. Znaci, samo narod ne moze ovdje da profitira.
Americki "Haliburton" je takva firma kojoj je zadnji CEO (glavna budza) bio americki VP Dick Cheney, koja izmedju ostalog snabdijeva americke vojnike u Iraku hranom. Prema "Washington Post" firma ne moze da obrazlozi gdje je potrosila $1.8 milijardi od $4.1 milijardi koje je SAD vlada platila firmi za ove usluge. U drugom slucaju, Haliburton je naplacivao americkoj vojsci oko $200 po galonu (4 litre) benzina!?! (sada mi nemojte kukati da vam je 1.60 KM po litri skupo!
)Hajde da se sada posluzimo nasom izrekom:
JEDNOM NE MOZE DA SVANE DOK DRUGOM NE OMRKNE
Pitam se, ko li je taj drugi?
