Snaha Dragojla mi je ubila sina Ahmeda, moga sina, a njenog

[El-Intifada]

Evo ovaj neki spomenu Jasmilin film. Sto je snimljen taj film, mozda za raspirivanje mrznje, međunacionalne netrpeljivosti, mrznje ??? Ako je to bio cilj tog filma onda je i ovaj tekst.
Ali, svako ima pravo da razmislja kako zeli, bez daljnjeg. I da shvaca opet kako zeli.
I između ostalog, zasto se Jevreji nasnimase onolkog broja filmova i dokumentaraca i sta ti ja znam cega sve ne.

Ja mislim, zato sto vise ne zele da im se tako nesto dogodi.

[kub lajkan]

Evo ovaj neki spomenu Jasmilin film. Sto je snimljen taj film, mozda za raspirivanje mrznje, međunacionalne netrpeljivosti, mrznje ??? Ako je to bio cilj tog filma onda je i ovaj tekst.
Ali, svako ima pravo da razmislja kako zeli, bez daljnjeg. I da shvaca opet kako zeli.
I između ostalog, zasto se Jevreji nasnimase onolkog broja filmova i dokumentaraca i sta ti ja znam cega sve ne.

Ja mislim, zato sto vise ne zele da im se tako nesto dogodi.

Bas dobro da si ovo pomenuo...

Pogledaj neke detalje...

Sigurno si gledao film u kojem se glavnom (karakternom) liku, simbolu pravde, nanose nepravdu. Sigurno si gledao i filmove u kojima na kraju taj pravedni pobjedjuje. Ali njegova pobjeda se ne postize tako da on na nepravdu uzvraca nepravdom.

Takav film i umjetnicko djelo ti salje poruku da u zivotu trebas biti pravedan. Da ne mrzis.

Ovakvom pisanju koje si ti naveo fali taj mali detalj. Da toga ima, onda ljudi ne bi izmedju redova nalazili smisao koji nalaze ("nemojte zeniti Dragojle"). Ne mozes na nepravdu uzvratiti nepravdom. U praksi mozes, ali ako bas izaberes taj put onda postajes ISTI KAO ONI. Postajes isti i kad siris mrznju. I u cemu je onda razlika izmedju tebe i njih?

Imas recimo djelo koje budi emociju, ali nema pozitivnu poruku. Ako bi isao tom logikom, onda su i djela, recimo Vuka Draskovica umjetnicka. Shvatas?

Iz tog razloga ni Hadzihafizbegovic za mene nikad nece biti umjetnik. On budi emociju, ali ne salje pozitivnu poruku. Naprotiv.

Sve su to razlozi zbog kojih nije ispravno tvoje poredjenje sa umjetnickim djelom.

A zbog cega nije ispravno porediti sa dokumentarcima?

Dokumentarac podrazumijeva cinjenice. Pitao sam te za prezime, adresu... Dokumentarac, kao i sud, trazi cinjenice...

Valjda kontas...

Razlike su sitne, ali vazne...

ps. Ja isto tako zelim da se to vise ne dogodi. I tu razlike izmedju tebe i mene nema.

[Nesferatu]

Za Tebe - Pripadnik diverzatnskog odreda, snajperista, Stupskog ratista prekaljeni borac, Sarajevsko dijete pise na svom bloggu....
http://zatebe.blogger.ba/arhiva/?start=10

Prica o S. Dz.
(Prica je uglavnom istinita, osim inicijala i jos nekih sitnica...)

S. Dz. se rodio u jednom od podjahorinskih sela prema Foci. Kasnih 60-ih je posao u skolu koju je zavrsio odlicnim uspjehom. Zbog talenta za ucenje i pisanje roditelji ga salju u Sarajevo da zavrsi srednju skolu.

Upisao je u elektrotehnicku u Buca potoku. U pocetku je za ostalu djecu u skoli bio predmet zajebancije. Visok, rumenih obraza i plave kose, stidljiv, bez prijatelja bio je idealan za lijecenje frustracija ostalih pubertetlija koji su u stadima trazili zrtve.

Prve dvije godine je zavrsio sa odlicnim uspjehom na ponos amidze koji nije imao djece i S.Dz. prihvatio kao svoje. U maloj kucici u Barama na Stupu S.Dz. je poceo pokazivati talenat ka popravkama raznih uredjaja.

S. Dz. se uspio othrvati stadima jalijasa u skoli koju je zavrsio kao ucenik generacije. Dobio je stipendiju za fakultet od Energoinvesta i posao u ovom gigantu.

Odmah poslije skole je otisao u JNA. Rod - desantna pjesadija. Bio je stacioniran negdje na crnogorskom primorju. Tokom odsluzenja vojnog roka primljen je u SKJ. Ne treba ni reci da je u klasi bio jedan od najboljih vojnika.

Povratkom kuci poceo je raditi u Energoinvestu, pogon TAT na Stupu. Usput je studirao na masinskom fakultetu u Sarajevu. Cinilo se da ce S. Dz. biti jedan od Focaka koji su ostvarili svoj "sarajevski san".

Kada je imao 22 godine umro je amidza i ostavio mu kucu na Stupu. Ubrzo poslije toga S. Dz. na fakultetu upoznaje drugaricu V. P. I ona je bila clan SKJ. Lijepa, ambiciozna i u S. Dz. je vidjela idealnu priliku.

Nakon godinu dana zabavljanja odlucio je upoznati V. P. sa svojom porodicom. Bio je lijep ljetnji dan. U selu je bilo tradicionalno sijelo kojem se S. DZ. radovao jer mu godinama nije prisustvovao.

Razdrndanim stojadinom su dosli do sela. Puna avlija je mlade docekala sa osmijehom. Do tada S. Dz. nikome nije rekao kako se zove ljubav njegovog zivota.

Nakon sto je upoznao V. P. sa familijom dedo ga je odvojio na stranu.

- Sine ona nije nasa.

- Kako nasa? Svi smo mi nasi, odgovorio je zaljubljeni S. Dz.

- Sine lijepo je sto se vi volite, ali zapamti njeni su nama zulum cinili. Nemoj da ona tebi ucini.

- Ma pusti to dedo.

S. Dz. je dedine rijeci zaboravio cim se okrenuo.
Vjencali su se pocetkom osamdesetih kada su oboje zavrsili fakultete. Nekoliko dana uoci Olimpijade rodio im se prvi sin A. godinu kasnije kcerka Z. Sve je bilo kao u prici. U prvoj godini devedesetih dobili su trece dijete sina M.

S. Dz. je mislio da nema niko sretniji od njega. Nije ni sanjao sta ce se uskoro dogoditi sa njegovim zivotom.

Prva trvenja S. Dz. je osjetio na poslu kada su se sunarodnici njegove zene poceli odvajati i samo se druziti medjusobno.

U proljece '92 sada V. Dz. je pitala muza da djecu odvede kod svojih u jedno selo blizu Vogosce. S. Dz. nije htio ni da cuje o tome i natjerao je zenu da mu kaze zbog cega to hoce.

- Brat mi je rekao da su nasi spremni i da ce ovo biti srpska BiH bez balija i ustasa.

- Znaci i bez mene?

- Da, stidljivo je rekla supruga.

- Pa zelis li ti bez mene?

- Ne zelim, ali brat mi kaze da ako se ne vratim odreci ce me se.

- I sta si odlucila?

- Ne znam.

S. Dz. ljutito izadje iz sobe i zalupi vrata. Nije mu bilo do zivota. Razmisljao je sta je to toliko zlo u ljudima koji ovakve stvari govore rodjenim sestrama.

Tih dana komsije njegove nacionalisti su pocele zazirati od njega. Utisavati glas kad je prolazio.

Jednog dana kada se vracao sa posla sreo je prvog komsiju F kako stoji ispred njegove avlije.

- Selam S.

- Kako si F?

- E, vidis zbog toga svi bjeze od tebe.

- Ko, svi?

- Nasi ljudi. Znas S. uskoro ce rat. Poceli smo se organizovati. Puno je Srba okolo. Znamo da su iz kasarne u Butilama dobili oruzje. Vidis dolazili su ljudi iz stranke. Pravili smo spiskove nasih ljude za dodjelu oruzja. Znas sta su rekli za tebe. Ti k'o da si vlah. Nikad selam ne nazivas, a ozenio si sestru cetnickog vojvode. Sumnjaju da niste njihovi spijuni.

S. Dz. se bez rijeci okrenuo i usao u kucu. Nista mu nije bilo jasno. Njegov mozak nije mogao da prihvati ono sto je cuo. Sjeo je na krevet pokrio lice rukama i razmisljao o onome sto je F rekao.

U kuhinji je zena spremala rucak.

- Jeli tvoj brat cetnicki vojvoda?

- Daj ne lupaj gluposti.

- Jeli? Odgovori mi!

- Nemam pojma. Znam da mi je majka rekla da je kuca puna oruzja i da stalno idu prema Krivoglavcima i vjezbaju za rat. - Znaci istina je. Znas li ti da nas komsiluk zove "cetnicki spijuni"? Da misle da smo "njihovi"? Ciji smo mi uopste?

- Nasi ljubavi.

Zagrlise se i uzdahnuse.

Uskoro je poceo april. Proljece u punom jeku. Sunce sija. S. Dz. nervozan, nemiran. Grize ga nesto u dusi. Sutra je vikend. Malo ce se odmoriti kod kuce.

Kada se vratio kuci nesto mu se ucinilo cudno. Avlijska vrata zakljucana. Kuca u mraku. Usao je dozivao imena zene i djece. Nikoga nije bilo. Na stolu u dnevnom boravku nasao je pismo.

"Jutros je dosao moj brat. Sutra pocinje rat. Rekao mi je da podjem sa njim kuci. Djeca su sa mnom. Ne boj se. Vidjet cemo se kada se sve ovo zavrsi."

S. Dz. nije mogao pomisliti da nikada vise nece vidjeti svoju zenu i djecu.

Prica o S. Dz. II dio
S. Dz. ocajan posegnuo je za najlaksim rjesenjem i dobro se napio. Nije mu bilo do zivota. Razmisljao je o svemu sto je ucinio u svojih skoro cetrdesetak godina i zasto mu se ovako vraca.

Odlucio je ujutro ce otici po zenu. Kada se probudio, okupao se, obrijao i sjeo u stojadina i pravac u zenino selo. Na radiju je slusao vijesti o demonstracijama u Sarajevo.

Kada je dosao ispred zenine rodne kuce docekali su ga njeni brat i otac. Sa puskama u rukama su mu rekli da ona nije tu i da je za njega mrtva. Rekli su mu da ce djeci dati srpska imena i kako on za njih vise ne postoji i da sebi trazi neku "turkinju". Na kraju su mu porucili da vise ne dolazi jer ce pucati iduci put.

Skrhan S. Dz. je sjeo u auto i uputio se nazad u Sarajevo. Kada je dosao kuci i krenuo izaci iz auta vidio je malu kovertu na podu. Pokupio je i opazio njegovo napisano njegovo ime.

Potrgao je kovertu i vidio da mu pise zenina mama. Najmladji zenin brat je ubacio pismo u auto. To jutro zena je sa srednjim bratom i djecom sjela u auto i otisla u Austriju. Poslala je brata i oca u neku stvar sa njihovom borbom. Brat ju je puskom odveo iz kuce gdje je zivjela sa S. Dz. Prijetio je da ce ga ubiti ako ona ne ode sa njim. Na kraju je zenina majka napisala da se nada kako ce njih dvoje biti nekad opet skupa.S. Dz. se skupilo. Usao je u kucu i plakao kao malo dijete. Nije znao sta da radi. Cijeli njegov svijet se srusio za manje od 24 sata.

Navecer je telefon pozvonio. Nazvala ga je supruga iz Graca. Smjestila se kod prijateljice sa bratom i djecom. Prijateljica ce njoj i bratu naci posao, najstariji ce nastaviti skolu. Trebaju im dokumenti da im posalje. Na kraju razgovora mu je rekla "izvini i volim te".

Situacija u BiH se prkeo vikenda zakuhala, a S. Dz. je u ponedjeljak otisao na Ilidzu po dokumenta. Kada se vracao kuci vidio je neke ljude u maskirnim uniformama sa puskama. Usput je otisao u postu i poslao dokumenta.

Navecer ga je nazvala zena. Rekao joj je da je od brata cula kako ce Srbi osvojiti Sarajevo za 7 do 10 dana i kako ce to biti srpski grad. Rekla mu je da sjedne u auto i dodje u Grac.

- Kakav Grac? Pa, kako cu do tamo? Sta cu sa roditeljima i sestrom koji zive u selu?

- Povedi i njih.

Poslije razgovora S. Dz. je pokusao nazvati svoje, ali bez uspjeha.

Navecer mu je komsija F pokucao na vrata.

- Selam S.

- Kako si F?

- Opet se ti inatis. Veceras je sastanak odbrambenog staba sa ljudima iz Otesa i Dogloda. Doci ce i ljudi iz grada. Hoces li doci? Potrebna nam je tvoja pomoc. Znamo da si bio specijalac u vojsci.

- Doci cu.

Na sastanku rulja. Nista konkretno se nije culo. Samo svadjanje koliko je ko platio pusku i zasto je kod "anamo onih" jeftinije. S. Dz. je usred sastanka razocarano otisao.

Kasnije mu je F ponovo dosao na vrata.

- Tu su neki ljudi iz grada. Zele da razgovaraju sa tobom.

- Neka udju.

U kucu su uz F usla jos tri muskarca. Jedan je bio starijih godina. Vidjao ga je na televiziji prilikom skupova SDA. Druga dvojica njegovihgodina. Jedan visok, sirokih ramena poput njega. Vidi se vojnicki tip.

- Culi smo da si ti ovdje jedini sa vojnim iskustvom. Bi li nam pomogao?

- Kako da vam pomognem?

- Zelimo da ti budes komandira naselja. Uvezes se sa Doglodima i Otesom i napravite najbolju liniju odbrane u slucaju da nas napadnu.

- Ja ne znam nista o ratovanju. U vojsci sam bio pripadnik desantne pjesadije. Nemam pojma kako se komanduje, a kamoli kako se pravi linija. Ne znam ni kako se ratuje. Mogu pomoci, ali nisam za komandanta. Uz to zelim sutra za Focu po svoje. Hocu da ih dovedem ovdje. Dva dana ih ne mogu dobiti na telefon.

Ova trojica se pogledase i najstariji ga pita odakle je. Kada je cuo rece.

- Njima tesko mozes pomoci. Jedino ti mozes nastradati. Oni su opkoljeni, a da jos ne znaju. Samo si sami mogu pomoci.

- Ja sutra idem po svoje, a kad se vratim pomoci cu.

I ljudi odose, a S. Dz. se poce spremati za sutrasnji put.

U ranu zoru neko mu pokuca na vrata. Bio je to F sa sportskom torbom.

- Sta je to?

- Puska, municija, par bombi, prvi zavoji i pistolj. Trebat ce ti gdje ides. Tebi je potrebnije nego meni, a ja svakako sa tim ne znam rukovati. Oni ljudi od sinoc su mi rekli da ides preko Bjelasnice i Treskavice. Tuda su nasi.

S. Dz. je sjeo u auto i krenuo. Na put koji ce umjesto nekoliko sati potrajati nekoliko mjeseci.

Do Krupca je dosao bez problema i odlucio se da ide preko Trnova. Tamo je imao prijatelja iz sela koji je radio na benzinskoj pumpi i pitat ce ga kako dalje. Na pumpi nije bilo nikoga. Natpis zatvoreno. Sta sada? Dalje pa sta bude.

Kao i obicno stigao je do sela bez problema. Roditelji su mu se obradovali. Nije im rekao sta je bilo sa zenom, tek da je otisla u Austriju sa djecom dok se ovo ne smiri.

Babo ga je poslije rucka odveo na stranu u avliju.

- Sine zasto si dosao po nas. Spremaju se da napadnu selu svaki dan. Nemas pojma kako si sretan sto te nisu zaustavili na putu. Od petka nemamo telefon, ni struju.

- Babo znam sta se desava i zato sam dosao po vas. Idemo u Sarajevo. Tamo ce biti lakse.

To vece je u selo doslo vojno vozilo kampanjola sa cetiri covjeka. Jedan je bio komsija iz susjednog sela, ostalu trojicu nije poznavao.

- Muslimani!!! Ukoliko se ne iselite do jutra niko vam ne moze garantovati bezbjednost. Ako nas poslusate imat ce te otvoren put prema Trnovu i Bjelasnici.

I odose.

Seljani se sastase da vide sta da rade. I otac i mati su mu bili zdravi i pokretni za svoje godine. Mladja sestra takodjer. Odlucise da krenu odmah do sela gdje je zivio daidza.

Ostali seljani se nisu slagali sa idejom da idu. Zeljeli su ostati u svojim kucama.

I S. Dz. se predomisli. Krenut ce ujutro. Kada su majka i sestra zaspali zovnuo je oca u stalu. Pokazao mu je automat i ostalu opremu. Znao je da otac ima lovacki karabin sa optickim nisanom. Dekonzervirao ga je i pripremio za dejstvo.

- Sta ce ti ovo sine? Nas ce vojska cuvati.

- Jesi li ih vidio? Sta mislis ko im je dao ono vozilo, ako nije vojska.

S. Dz. se u tri dana potpuno promijenio. Ni sam nije razmisljao o tome kako su mu ove stvari sada potpuno prirodne.

Jos je bio mrak kada je probudio oca, majku i sestru. Spremili su hrane i vode i spakovali sve u auto. Usli su u kucu da vide sta jos imaju da ponesu kada je opalila prva granata koja je pala na cestu ispod njihove kuce.

Zalegli su po podu. S. je zgrabio automat, a otac karabin. Vidjeli su tenk kako ulazi u selo. Istrcao je iz kuce do auta i zgrabio torbu sa hranom.

- Izaci cemo sa druge strane, pa uz brdo u sumu. Prvo babo, pa majka, pa sestra i ja na kraju. Babo ako iz sume vidis ikoga da ide u kucu pucaj. Ne razmisljaj.

Kada je babo krenuo uz sumu vidio je da jos ljudi trci u istom smjeru. Vratio se na prednju stranu i primjetio da prva kuca u selu gori. Na cesti je lezao mrtav covjek. Komsija A iz kuce ispod ceste. U to iz kuce od A izvedose zenu i sina.

S. izadje puzeci iz kuce do auta. Nanisani prvog do sebe. Vidi zna ga iz susjednog sela. Mladji od njega. Igrao dobro kosarku. Pored njega jos dvojica. Bradati, prljavi. Ne poznaje ih.

S. stisne obarac i pokosi prvo dvojicu bradonja. Dok se ovaj iz susjednog sela okrenuo sustigao ga je metak. S. zovnu zenu i dijete i utjera ih u kucu gdje je ugledao skamenjenu sestru.

- Bjezite u sumu! Odmah!!!!!!

Vratio se na prozor i vidio grupu ljudi u uniformama kako stoje oko leseva na cesti.

- Ko je pucao? Odakle?

Jedan visoki bradati je vikao. Ocito glavni. Nikoga nije znao od ljudi koji su stajali oko njega.

Polako otvori prozor i spremi dvije bombe. Izvuce osigurace i baci bombe na zemlju. Potresose ga eksplozije. Kada je pogledao vidio je leseve na cesti.

Otisao je na drugi kraj kuce. Iskocio je kroz prozor i trcao krivudavim smjerom do sume. Tamo je nasao svoje i jos skoro tridesetak ljudi. Jedino su zena i sin od A bili sa donje strane ceste. Ostali su zivjeli u kucama iznad ceste.

Uz njegov automat i babin karabin imali su jos tri lovacke puske i jedan karabin. H. poznati lovac je imao dovoljno prisebnosti da ponese kartu i kompas.

Orijentirali su se prema Grepku i krenuli. Ubrzo su naisli na jos ljudi iz sela. Zbjeg je ukupno imao 38 ljudi.

Cijeli dan su lutali po sumama. Pred mrak su naisli na neke pecine i potocic. Tu se vecerali i prenocili.

Kao da mu se cijela obuka ponovila pred ocima S. Dz. je instinktivno preuzeo komandu nad zbjegom.

Hodali su dva dana dok nisu nasli novo skrovito mjesto za odmor. Hrane je ponestajalo. Vode je srecom bilo dosta u prirodi.

U zoru cetvrtog dana su ih napali. Odjednom su pocele da padaju granate dok su isli preko neke livade. Dim i prasina su obavili sve. Cuo se samo jauk i zapomaganje. Viknuo je da nastave trcati u pravcu gdje su posli.

Pokusao je pronaci svoje, ali u opcem metezu nije mogao vidjeti. Nasao je sina od A i povukao ga za sobom. Dok je trcao okrenuo se i vidio kako jos ljudi trci za njim. U to odjeknu pucnjava. Sa lijeve strane. Ugledao je neprijatelja kako se priblizava.

Kada je dosao do sume nije zatekao nikog od svojih. Zbjeg se rasuo. Bjezao je kako je ko stigao. Na livadi su ljudi lezali povaljani. Cuo se poneki jauk ranjenih. Gledao je kako neprijatelj prilazi i ubija ranjenike.

Okrenuo se i poceo trcati. Sin od A ga nije mogao pratiti i S se morao cesto odmarati. Sada nije imao ni kartu, ni kompas. Kada su se popeli na vrh brda po pogledu se orijentirao ka Bjelasnici i krenuo dalje.

Nakon dva sata u jednoj udolini je nasao dio zbjega. Tu su bili i njegovi i majka od djecaka. Odmah su krenuli dalje. Nakon sto je vidio ubijanje ranjenika S. je znao da ih ovi nece pustiti na miru.

Prespavali su tek sat-dva i u zoru nastavili put. Vise nisu imali hrane, niti flasa u koje bi nalili vode. Sve su izgubili prilikom napada, a ono sto je ostalo pojeli su sinoc.

Hodali su cijeli dan. Usput se hranili bobicama i nekom repom za koju su zene rekle da je hranjiva. Ponovo su u sumi spavali nekoliko sati.

Oko podneva narednog dana su naisli na cestu. Morali su je preci. Kako? S. je izvidio u oba pravca i nije bilo nikoga. Krenuli su i prosli bez problema.

U kasno popodne su naisli na jedno selo. S. je prisao i vidio da se radi o muslimanskom selu. Bili su spaseni.

Prica o S. Dz. III dio
U selu su nasli trenutni spas. Cetnici nisu dolazili do podbjelasnickih sela poput ovog na koje su naisli. Od 38 koliko ih je krenulo u selo je stiglo 14. Kasnije ce na slobodnu teritoriju izaci jos 9.

Jedan od mjestanina se ponudio da ih kamionom odveze do hotela Igman na Igmanu. Tamo je centar za ovu teritoriju i nek se povezu tamo sa nekim ko ce ih znati uputiti kamo dalje.

Ujutro su se potrpali na kamion i utonuli u voznju losim makadamskim putem. Truckanje je uspavalo skoro sviju. Onda su naisli na dio koji je vozio iznad litice. Na nekoj sirokoj okuci kamion se opasno nageo i tockovi su proklizali. Zadnji dio kamiona je udario u kamenje i poletio u ambis. Srecom gusta suma je zaustavila kamion od survanja.

Nikom nije bilo nista i put su nastavili pjesice. Vozac im je objasnio kuda da idu i rekao da treba 6-7 sati hoda do cilja. Hodanje je islo sporo. Ljudi su bili umorni od visednevnog marsa.

Po dobrom mraku su stigli do hotela Famos na Bjelasnici gdje su ih smjestili na konak. Ujutro su naisli na jos mnogo ljudi slicnih sudbina. Neki povjerenik za izbjeglice im je rekao kako su imali srece i dosli ovamo, a nisu otisli za Gorazde.

U hotelu Igman su se javili u neki stab gdje su ih popisali. S. Dz. su govorili da se prikljuci Focanskoj brigadi. On je odbio i sa svojima odlucio krenuti u Sarajevo. Sigurnog prolaska u Sarajevo nije bilo. Vrijeme je prolazilo i prosao je april, pa maj.

Na Igmanu i nije bilo toliko lose. Hrane je bilo dosta. Imali su odlican smjestaj u nekom planinarskom domu. Nista im nije falilo. Osim toga sto S. Dz. nije mogao nazvati zenu.

Sredinom maja S. je cuo da se ljudi prebacuju u Sarajevo. Nasao je covjeka koji ih je preko Ilidze odveo na Stup. Pjeske su dosli do Bara. Komsija F se obradovao kad ga je vidio.

- Izvini F automat i pistolj sam morao ostaviti na Igmanu.

- Nema veze sad cu ja tebi donijeti drugi.

- Kako je ovdje?

- Dobro je. Latini su osnovali HVO. Sjede u onom Delminijumu sa cetnicima i piju. Dolaze tu i razni banditi iz grada. Pljackaju nas, a i srbe i latine. Hrane ima koliko hoces. Ali, bit ce sranje vjeruj mi. Navuci ce nam se ovdje teski belaj.

S. skonta da porodicu prebaci negdje u grad. Imali su neku rodicu na carsiji koja ih je primila. Uskoro su presli u neki napusteni stan na Alipasinu.

Zelio je S. da bude blizu kuce. Tih dana ga je F upoznao sa ljudima koji su vodili TO na Stupu.

Pocetkom augusta S. je isao u Bare da pokupi nesto iz baste. U tom dijelu grada je jos vladao prividni mir. Dok je radio u basti cuo je pucanj i nesto ga je oborilo na zemlju.

Prepipao se i osjetio krv na nozi. Upotrijebio je prvi zavoj. Dosao je F i odvezao ga do saniteta na Stupu. Rana nije bila teska, ali je krvarila puno. Odveli su ga u bolnicu u grad gdje je proveo naredni mjesec i napad cetnika na Doglode.

F mu je dolazio i rekao da je njegova kuca sada skoro na prvoj liniji. Pitao ga je moze li vojska spavati u njegovoj kuci. S. je zaduzio F da mu iznese licne stvari i neku tehniku, a ostalo je ostavio vojnicima da se sluze.

Po izlasku iz bolnice S. se dugo sluzio stakama. Dosla je zima dok se potpuno oporavio. U to vrijeme F ga je pozvao da im se prikljuci u jedinici. S. je prihvatio i dosao na Stup. Rasporedili su ga u cetu u Barama gdje je F bio zamjenik komandira.

S se nije snalazio na liniji. Obucen za desantnog pjesadinca stalno je trazio neke izazove. Isao tokom noci u neprijateljsku pozadinu. Sunjao se po praznim kucama. Jednom ga umalo njegovi sa linije nisu ubili.

Nakon dvadesetak dana cetnici su otpoceli veliku ofanzivu na Otes i Bare. Prvog dana napada S je spavao u kuci kada je dosao F i rekao mu da je linija pala i da se skola mora vratiti. Usput je zatekao mnogo vojske. Sa nekim jedinicima iz grada su vratili skolu. Narednih dana su tu vodili ogorcene borbe. Njegova jedinica je imala velike gubitke i zamijenili su ih neki iz grada.

S je preraspodjelom ljudi dosao u drugu cetu. Branili su povez Otesa i Bara. Kada je dosao na liniju saznao je da su cetnici u Otesu i da oni samo cekaju da se pojavi prvi i bjezanija. Tako je i bilo. Cim se na cesti iz Otesa pojavio prvi tenk veci dio nove jedinice je pobjegao. Cetnici su skoli i Barama prilazili sa boka i Armija je natjerana na povlacenje.

U opcoj panici S je sa 4-5 vojnika ostao na liniji. Savjetovao ih je da ne podlijezu panici jer ce tako biti izgubljeni. U nekoj kuci su cekali noc. Kada je pao mrak S je sve mirno proveo prema Azicima.

Narednih dana F je povukao S u stab. Dodijeljeno mu je neko bezlicno mjesto. Bez funkcije i obaveza S je vegetirao. Da nije bilo telefona i razgovora sa suprugom i djecom ko zna kako bi zavrsio. Pocela ga je hvatati teska psihicka kriza.

Trazio je povratak na liniju sto mu je i odobreno. Bas negdje pred pocetak nove ofanzive, ovaj put na Azice. Prvog dana napada S je ranjen drugi put. Snajperista sa Kozare ga je naciljao u rame.

Uslijedio je novi oporavak Ovaj put ne tako dug kao prvi put. Kada se vratio u jedinicu cekalo ga je komandno mjesto. U to vrijeme nekad sam ga i ja upoznao. Nakon par susreta na liniji uspostavili smo dobar odnos i cesto smo sjedili u kuci na Stupu gdje se uselio. Jednom smo popili i ispricao mi je svoju zivotnu pricu.

Nekako se dovuklo i ljeto i ja sam zavrsio u bolnici. Pocela je velika cetnicka ofanziva od Trnova, Treskavice, preko Bjelasnice i Igmana. Nekako sam zaboravio na S.

Kada sam prizdravio i uspio dovuci se na Stup saznao sam da je S. poginuo na Igmanu. S. se prijavio kao dobrovoljac da ide gore da pomogne. Bacili su ga u neki zdruzeni odred 1. korpusa. Cetnici su ih napali na Tresnjevom brdu i probili bok. S. je sa par ljudi krenuo u pomoc. Nikad nisu stigli. Pala je granata i pobacala ih po putu. S. i jos dvojica su poginuli na licu mjesta. Dvojica su bili ranjeni. Lesevi sve trojice su pronadjeni na istom mjestu kada je izvrsen kontranapad.

Za njegovu smrt su roditelji i sestra saznali tek nakon mjesec dana. Zena i djeca poslije pola godine.

Uvijek kada idem prema stadionu Kosevo pogledom trazim njegov mezar na Lavu.

[Fair Life]

"Sto je vise rakije u njegovoj glavi, to je visi vodostaj ljubavi prema Muslimanima u njegovu srcu..."

[Pospanko]

Sto u jednoj pjesmi odpjeva Balasevic "Nema te vi pojma braco draga"

Prica me cak nije ni pogodila, valjda sto sam iz familije koja je prozivjela slicne stvari mozda cak i gore.

Ljeta '92 sam imao priliku vidjeti dolazak izbjeglica iz Sela izmedu Sokoca i Rogatice. Danima su se skrivali po sumi, na kraju su ih cetnici pohvatali. Sve muskarce odveli (Poslije su nadeni u masovnoj grobnici na Sokolackom gradskom smetljistu). Bilo je medu njima puno ranjenih. Danima su rane bile otvorene, ugnojene, crvi su ispadali iz njih.... Uzas.

Stanovnici Visegrada i Foce, bi mogli na stotine ovakvih prica ispricati. Ljudi na zalost ne shvataju kakvi su se zlocini desavali. Pokusavaju se svim silama usutkati oni koji zele da pricaju.

Istina je bolna i treba da bude ispricana i dokumentovana. Procitaj te knjigu MOLILA SAM IH DA ME UBIJU. Mozda ce vam nakon toga ovaj text biti puno lakse prihvatiti.

[Prenj]

Sto u jednoj pjesmi odpjeva Balasevic "Nema te vi pojma braco draga"

Prica me cak nije ni pogodila, valjda sto sam iz familije koja je prozivjela slicne stvari mozda cak i gore.

Ljeta '92 sam imao priliku vidjeti dolazak izbjeglica iz Sela izmedu Sokoca i Rogatice. Danima su se skrivali po sumi, na kraju su ih cetnici pohvatali. Sve muskarce odveli (Poslije su nadeni u masovnoj grobnici na Sokolackom gradskom smetljistu). Bilo je medu njima puno ranjenih. Danima su rane bile otvorene, ugnojene, crvi su ispadali iz njih.... Uzas.

Stanovnici Visegrada i Foce, bi mogli na stotine ovakvih prica ispricati. Ljudi na zalost ne shvataju kakvi su se zlocini desavali. Pokusavaju se svim silama usutkati oni koji zele da pricaju.

Istina je bolna i treba da bude ispricana i dokumentovana. Procitaj te knjigu MOLILA SAM IH DA ME UBIJU. Mozda ce vam nakon toga ovaj text biti puno lakse prihvatiti.

Ne vidim da je bilo ko na ovoj temi pokusao da negira da su se zlocini, cak i gori od ovog opisanog u tekstu, zaista dogodili. Konacno, svi smo imali priliku da vidimo snimak stravicnog autobusa iz Ahatovica jos u ljeto '92.
Ono sto kopka jeste, otkud ovaj tekst bas sada, koja je svrha njegovog objavljivanja? Kampanja protiv zaborava ili nesto drugo?
Da li je ovo moguce uporediti sa nekim drugim kampanjama protiv zaborava?

[Fair Life]

(...)
Ono sto kopka jeste, otkud ovaj tekst bas sada, koja je svrha njegovog objavljivanja? Kampanja protiv zaborava ili nesto drugo?
Da li je ovo moguce uporediti sa nekim drugim kampanjama protiv zaborava?

Najbolje je da pamtimo... da djeci poklanjamo nozeve i kojesta drugo slicno za rodjendane... da u prve djecje slikovnice "obavezno" postavimo ilustrovane price poput ove iznad...

Da pamtimo i... da se svetimo jedni drugima dok nas i jedan preostaje...

[Prenj]

Evo ovaj neki spomenu Jasmilin film. Sto je snimljen taj film, mozda za raspirivanje mrznje, međunacionalne netrpeljivosti, mrznje ??? Ako je to bio cilj tog filma onda je i ovaj tekst.
Ali, svako ima pravo da razmislja kako zeli, bez daljnjeg. I da shvaca opet kako zeli.
I između ostalog, zasto se Jevreji nasnimase onolkog broja filmova i dokumentaraca i sta ti ja znam cega sve ne.

Ja mislim, zato sto vise ne zele da im se tako nesto dogodi.

Nije valjda da mislis da jevrejske neprestane investicije u obnavljanje svjetskog pamcenja nemaju veze sa nedjelima drzave Izrael prema Palestincima?
Ili da je roman Vuka Draskovica "Noz", koji je izisao koju godinu prije proslog rata, i koji obradjuje slicnu tematiku, samo iz drugog ugla i za vrijeme II svjetskog rata, napisan samo "iz namjere da se Srbima opet nesto slicno ne dogodi"?
Ne moze se reci da je pamcenja manjkalo ni uoci proslog rata, barem kada su bosnjacki lideri u pitanju.
1990. je u Foci klanjana ogromna dzenaza muslimanima, zrtvama cetnickih zlocina u II svjetkom ratu, gdje se buduci prvi Predsjednik Predsjednistva zakleo da se nista slicno vise nece dogoditi.
Sto ga nije sprijecilo da i nakon ovakve zakletve napravi savez sa nasljednicima tih istih zlocinaca!

[Nesferatu]

1990. je u Foci klanjana ogromna dzenaza muslimanima, zrtvama cetnickih zlocina u II svjetkom ratu, gdje se buduci prvi Predsjednik Predsjednistva zakleo da se nista slicno vise nece dogoditi.
Sto ga nije sprijecilo da i nakon ovakve zakletve napravi savez sa nasljednicima tih istih zlocinaca!

I, kad ces ti zaboraviti i oprostiti Aliji i SDA-u sve pogresne korake?

I dopustit svom djetetu, da ako sutra, opet, poneseno nekim laznim ili iskrenim idealom, glasa za SDA?

Svako ima svoju "Dragojlu."

Koju ne zaboravlja.

[Pospanko]

Snahu Ifetu licno poznajem. Zena zivi u Sarajevu. Za ovu pricu sam znao od prije sedam godina, od komsinice koja je isto iz Visegrada.

Koja je svrha objavljivanja texta?

Mislim da je svrha da se skrene paznja javnosti kao i politicara da je proslo deset godina a da jos uvijek u nasem susjedstvu slobodno zive i rade oni koji su pocinili stravicne zlocine. Tek je ove godine pocelo hapsenje izvrsilaca zlocina. Do sada su to bili naredbodavci iz vladajucih struktura.

Zbog svega toga, treba ovakvih tekstova vise. Ja sam na blogu isto naveo par imena izvrsilaca ratnih zlocina. Znam njihovu trenutnu adresu stanovanja, postoje zivi svjedoci jos uvijek. Ako se ovako nastavi, mnogi od tih svjedoka ce umrijeti. Jedan od svjedoka je i moja rahmetli majka, koja vise nije medu zivim. Zbog toga treba proces ubrazati. Najopasnije sto nam se moze desiti i sto nam se desava je politika ne zamjeranja, zbog nekih visih ciljeva. To je pogubno za Bosnu i za narode koji u njoj zive.

Posljednji primjer te politike je Jasmilin govor, koji je zbog poziva na hapsenje ratnih zlocinaca naisao na noz kod nasih susjeda. Ona je ispala kriva sto je skrenula paznju da su zlocinci jos uvijek na slobodi a oni su eto ispravni jer su osudili Jasmilin poziv i zabranili prikazivanje filma.

Prica o istini treba nam svima da bi bolje razumjeli i shvatili sta se to sve desavalo i jos uvijek desava na prostorima EX-YU.

[BECHO]

Lizite Srbima pakshu da bi bili pravedni. Jer znate, nisu svi Srbi isti, ima njih par dobrih sto igraju u KK Bosna a i promil istih se borio u Armiji BiH. E upravo zbog takvih, trebamo biti pravedni i merhametli, zeniti i dalje Dragojke i Milojke i obavezno zaboraviti na nozeve, zice i Srebrenice. Nasoj djeci kupujmo knjige Vuka Draskovica da bi izbalansirali pravednost a za sve sto se desilo na ovim prostorima optuziti Aliju, SDA i Saff. Markale, Kapije i ostale tragedije obavezno izbrisati iz glave i ako je moguce 'turiti' odgovornost vehabijama i islamskim fundamentalistima. To se zove pravednost, jer Srbi su inace fin narod koji jedva ceka na nas nezaborav da bi nam pruzio bratsku ruku pravednu. Pamtimo Srbe samo po saci onih sto igraju u repki BiH i po Slavisi Sucuru a zaboravimo Skorpione, Tigrove, Arkanovce, Radovane i Slobodane. Ovo je otprilike recept koji bi po raznim kubovima, kvadratnim metrima, Prenjovima, Sar-Planinama trebao biti namijenjen svakom Bosnjaku, od onog u pelenama do onog u penzionerskim godinama. Nesto poput Lagumdzije i Seratorsko demonske partije, koja se s jedne strane galami o ravnopravnosti naroda i ugrozenosti od 'nacio segrariranih' a s druge strane politicki legalizuje postojanje RS-a i javno opstruira tuzbu BiH protiv SCG!

[Prenj]

Lizite Srbima pakshu da bi bili pravedni. Jer znate, nisu svi Srbi isti, ima njih par dobrih sto igraju u KK Bosna a i promil istih se borio u Armiji BiH.
...

Da, nije to lako to svaki dan gledati.
Pretpostavljam da si od silne frustracije od mijesanih brakova i pogresnih imena pobjegao u neku lijepu, cistu zemlju?

[kub lajkan]

Lizite Srbima pakshu da bi bili pravedni. Jer znate, nisu svi Srbi isti, ima njih par dobrih sto igraju u KK Bosna a i promil istih se borio u Armiji BiH. E upravo zbog takvih, trebamo biti pravedni i merhametli, zeniti i dalje Dragojke i Milojke i obavezno zaboraviti na nozeve, zice i Srebrenice. Nasoj djeci kupujmo knjige Vuka Draskovica da bi izbalansirali pravednost a za sve sto se desilo na ovim prostorima optuziti Aliju, SDA i Saff. Markale, Kapije i ostale tragedije obavezno izbrisati iz glave i ako je moguce 'turiti' odgovornost vehabijama i islamskim fundamentalistima. To se zove pravednost, jer Srbi su inace fin narod koji jedva ceka na nas nezaborav da bi nam pruzio bratsku ruku pravednu. Pamtimo Srbe samo po saci onih sto igraju u repki BiH i po Slavisi Sucuru a zaboravimo Skorpione, Tigrove, Arkanovce, Radovane i Slobodane. Ovo je otprilike recept koji bi po raznim kubovima, kvadratnim metrima, Prenjovima, Sar-Planinama trebao biti namijenjen svakom Bosnjaku, od onog u pelenama do onog u penzionerskim godinama. Nesto poput Lagumdzije i Seratorsko demonske partije, koja se s jedne strane galami o ravnopravnosti naroda i ugrozenosti od 'nacio segrariranih' a s druge strane politicki legalizuje postojanje RS-a i javno opstruira tuzbu BiH protiv SCG!

Takvi k'o ti bi bez trunke savjesti bili na Dragojlinom mjestu.

Samo nije bilo prilike. Ali nadati se... dug je zivot...

[Vingo]

Ima li moderatora?

[Prenj]

Ima li moderatora?

Ne diraj nam Bechu. Svakodnevno ga pati svicarska izmijesanost, pa si mora na forumu dati malo oduska i dati kratka upustva kako u BiH treba zivjeti.

[El-Intifada]

Genocid u Karantinu

Pred nama je konkretan problem. Zapad kreira i instalira projekat naše memorije, i u tom projektu koristi face poput britanskog popa, ili ovih bošnjačkih popova, poput senke Kurtović i Senada Avdića. Oni hoće da mi pamtimo kako oni hoće, i preko ljudi koje oni hoće. Šta se, zapravo, želi učiniti sa memorije o genocidu nad Bošnjacima? Isto što i sa Bošnjaka. Cilj je razbiti narod, do neupotrebljivosti. Cilj je memoriju o genocidu metnuti u karantinu, u geto, kontrolirati je, dozirati, upravljati njome, tako da nikad ne postane politički obavezujući faktor.

Piše: Fatmir Alispahić


Prije 20-tak dana javili su mi se neki naši ljudi iz Njemačke sa željom da se objavi njihov protest zbog namjere Univerziteta u Frankfurtu da međunarodnu konferenciju o ratu u biH, s akcentom na genocid u srebrenici (2.-4. XII), otvori senka Kurtović, urednica Oslobođenja, a da je zatvori Senad Avdić, urednik Slobodne Bosne. Tih desetak džemata, udruženja i klubova iz Njemačke su htjeli da se njihova riječ protesta čuje u BiH. Njihova saopćenja za javnost sam priredio u jedan kraći tekst, a tekst poslao na nekoliko medisjkih adresa u biH. Niko nije objavio ni slova.
Predstavnici bh dijaspore u Njemačkoj su prosvjedovali zbog činjenice da ovo dvoje nazovi novinara godinama odgajaju izmišljotine o tzv. Islamskom terorizmu, da sataniziraju bošnjačku žrtvu, da su u službi četničko-ustaške koalicije... Poslije nekoliko dana zvali su me iz Njemačke i pitali – da li su negdje objavljeni njihovi stavovi. Rekao sam – nisu. A zašto nisu? Zato što mi više nemamo medija koji bi mogli objaviti takav stav. Jer, u ovom podjarmljenom medijskom prostoru Senka i Senad se heroji demokratije, borci za ljudska prava, kulturu, iako je bjelodano da im je sve to samo šminka koja prikriva njihovu plaćenićku suštinu. Helem, kad smo se konkretno uvjerili de se naša vijest u našoj zemlji nema više gdje objaviti, onda smo stavove naše dijaspore u Njemačkoj poslali ne web Bosmnjaci.net u New Yorku. Tek toliko da bi ovi zgranuti ljudi imali makar kakvu statisfakciju, da to što su saopćavali javnosti nije završilo u totalnoj tišini. Mada, tišina činjenice, jer u BiH niko nije saznao da su predstavnici desetine hiljada bh, građana u Njemačkoj saopćili da je istup Senke i senada na konferenciji u Frankfurtu „uvreda žrtava genocida“.
Koliko li tek događaja i mišljenja nikada neće postati vijest jer se nemaju gdje objaviti?! Koliko li će tek naša percepcija stvarnosti biti pogrešna jer ćemo je primati iz jednog, boljševiziranog, izvorišta mišljenja i djelovanja?! Genocid nad Bošnjacima je na pouzdanom putu da bude pamćen i tumačen tuđum mjerom, a ne našim osjećajima.
Promocija Senke i Senada u međunarodne tumače genocida nad Bošnjacima, u eksperte za Srebrenicu, zapravo je najava jednog zatočenog vremena u kojem ćemo bošnjačku istinu spoznavati preko neprijateljskih medisjkih odašiljača. Dakle, to će biti njhova istina, a za onu svoju mi nećemo ni znati, jer je nećemo ni znati, jer je nećemo imati odakle čuti.

Eutanazija memorije

Nakon drugog svjetskog rata činilo sem vjerovatno, da se genocid nad bošnjacima nikada neće zaboraviti. Rane su bile svježe, pamćenja živa, svjedoci brojni. Ali, rane su zamladile u kolotečini života, pamčenje je ispareno kroz obrazovni sistem i medije, a svjedoci su se utušili u komunietičkom sistemu koji je prijicirao uzornog građanina. Sjećam se, jedini, kao dijete, da mi je na proputovanju kroz Foču mati nešto pričala o tome kako su četnici klali Muslimane. Do moje pionirske kape i marame nikada nije došla ni jedna sistemska informacija o genocidu nad Bošnjacima. To što mi je mati tada rekla bilo je sve što sam znao o klanju Muslimana u Drugom svjetskom ratu. Vjerujem da je većina nas za genocid nad bošnjacima čula „ispod tezge“, od roditelja, ili djedova i nana. A zašto?
Zato što komunistički sistem to stradanje bošnjačkog naroda nije smatralo bitnim, smatrao gaj je štetnim za svoje interese. Genocida nad Bošnjacima nije bilo u udžebenicima, u lektiri, na medijima... Bošnjaci su se mogli rahat opustiti , jer je ljepše bilo slušati Miću Orlovića i „Rokere s Moravu“, nego ti teške priče iz prošlosti koje se „ispod tezge“ možda provuku, a možda ne provuku do uglancanog uha.
Kada poredimo sadašnji i pređašnji odnos prema genocidu, valja priznati da sada imamo mnoštvo literature i o onom i o ovom genocidu. Literatura bi, zar ne, trebala biti garant da ćemo pamtiti, i biti na oprezu. Ali, deset godina poslije rata mi slabije pamtimo sve što nam se dogodilo, nego li godinu dvije poslije. Da li to znači da će se proces odumiranja našeg pamčenja nastaviti?U komunističkom vaktu je bezmalo pet decenija sazrijevala eutanazija naše memorije, da bismo bez ikakvog pamćenja, ogoljeni do svijesti, sačekali kame.
Šta će se sa nas dogoditi za još, recimo, četiri decenije? ...ako nas uopće bude bilo pod pristiskom ovih procesa isparavanja.
Za deset godina, u kritičnoj masi bošnjaka, redizajnirana je patriotska svijest. Naše generacije se, kao nekad, odgajaju u obrazovnom sistemu koji ne spominje genocid. Naša omladina upija mediske sadržaje koji nemaju veze sa pripadnošću Bosni i islamu. Ono što je nekad bio Mićo Orlović, danas su HRT, Pink, Bijeljinska tv, Braća Karić...
Tamošnji sadržaji odgajaju svoje nacionalne budučnosti, a kad odgajaju našu, onda se stvara papazijanija identiteta, koja se manifestira kroz komplekse manje vrijednosti, jer, pobogu - zašto se nismo rodili kao jal „bre“, jal kao „bum“. Pošto smo jedini evropski narod koji živi u getu, u svakoj vrsti mrakače i poniženja, a pošto preko velikodržavnih s&h medija našim glavama vršljaju tuđinski sadržaji i osjećaji, dolazi do varničenja koje isijava idiotizam, imperative nasilja, alkohola, droge, korupcije, golotinje, razvrata.
Kakve žrtve, kakvo pamćenje, bitno je oponašati Daru Bubamaru! Ima pojeftino kupiti gipsanih labudova, pa ih nataknuti na avlijsku kapiju, da nam sve i unutra i izvan liči na ono što nismo, i nećemo nikad biti, jer od svijeta koji nas okružuje mi možemo samo dobiti pomije, kao kokoške u kokošinjcu!
Vrijedilo bi izučavati transformacije u bošnjačkom identitetu koje su generirane nasilnom promjenom medijske slike u BiH. Kriminalni ulazak srbijanske tv pink u medisjki suverenitet BiH zoran je ilustrativ operacije koja je poduzeta s ciljem isparavanja bošnjačke samosvijesti. Danas smo u poziciji kad se bošnjačka svijest, u kritičnoj masi, odlikuje kako neko drugi hpće, a ne kako bi to umni u Bošnjaka htjeli. Doduše, ovi umni u Bošnjaka haman ništa neće, čim ih ne tangira što se bošnjačka svijest preoblikuje u nesvijest. O nekom izučavanju sociokul-turnih ili sociopolitičkih transformacija bošnjačkod identiteta, pod dejtonskim pritiscima- nema ni govora. Niti takvo istraživanje ima ko tražiti, ni platiti, a vala, nema se više gdje ni objaviti. Nek' nas istražuju k'o dinosauruse.

Fabrika istine

Šta se, zapravo, želi učiniti sa memorijom o genocidu nad Bošnjacima? Isto što i sa bošnjaka. Cilj je razbataliti narod, do neupotrebljivosti. Cilj je memoriju o genocidu metnuti u karantin, u geto, kontrolirati je, dozirati, upravljati njome, tako da nikad ne postanemo politički obavezujući faktor. A memorija je, vidimo to po holokaustu i Izraelu, ključ budučnosti. Bošnjačke žrtve bi mogle izboriti bošnjačku budućnost.
Ali, tada bi Srbi i Hrvati nosili švapski biljeg, a evropi se ne rentira da zbog nevinih muslimana kažnjava krive kršćane. Zato će Amerika i Engleska, kao onomad, Komunistička partija, ovdje kreirati šta će se i kada će se misliti. Tom projektu ne treba istina, jer se istina svakako proizvodi, kao što se proizvode šarafi. Ko ima medije, taj ima istinu. Ipak, lažna istina mora nalikovati na pravu istinu, pa će se tu pomalo spominjati i Srebrenica, i logori, i štošta još, ali na kašičicu, da se Bošnjaci nebi pohapsili.
Eto, pogledajmo samo kako smo zadovoljno pristali da se sva naša gubilišta svedu na Srebrenicu, koja jeste najteža, ali ne i jedina. U Bratuncu je pobijeno gotovo isto Bošnjaka koliko i u Srebrenici, ali Bratunac se na Zapadu ne spominje. A gdje su desetine drugih, naših Srebrenica?! Niko se nije pitao ima li tom zapadnom insistiranju neke podvale, u smislu: proznat ćemo Srebrenicu, a sve drugo ćemo zaboraviti.
Kad se osjetilo da preživjeli logoraši iz „Omarske“ namjravaju oformirati memorijalni centar, najednom je sletio neki britanski pop da miri Bošnjake i srbe, i da iz Banja Luk, uz pomoć bivših isljednika i batinaša, formira taj centar. Britanski mediji su na sva zvona afirmirali aktivnost britanskog popa, ali nisu spomenuli da su iz tog projekta izbačeni logoraši. Jer, šta će kome logoraši da pamte svoje patnje, kad će to za njih učiniti oni koji su ih mlatili! A činiti će onako kako su četnici preobučeni u partizane pamtili klanje Muslimana u Foči ili Višegradu.
Namjera je, dakle, dase pamćenje genocida svede na formalnu razinu, kako ne bi mogao reći da pamćenja nema, a kako to pamćenje ne bi bilo suvereni bošnjački duhovni prostor. Zato se drsko proizvode novi lideri bošnjačkog pamćenja: umjesto Smaila Čekića, recimo, u Frankfurtu su putovali Senad i Senka, jer su svoje antibošnjačke kvalitete godinama dokazivali. Zato se među logorašima ubacuju nekakvi britanski popovi, da prave smutnju... Kao da Bošnjaci ne umiju misliti i pamtiti bez britanskih popova, i bez njihovih medisjskih plačenikau BiH!

Jevrejski model

Seljački fudbalski klubovi se od onih velikih razlikuju po tome što na selu svi fudbaleri, k'o ragbiju, namah polete za loptom u želji da baš oni dadnu go, pa da uveče na igranku budu glavni seoskim curama. I narodi se, tako nekako, daju razlikovati. Sposobni rade tismki i ne lete za liderstvom. U Bošnjaka je glavni feler u glavi nemaju timske higijene, neshvaćanje da niko ništa ne može sam, i da se individualni uspjeh može postići samo ako se biva karika u lancu.Eto, neki dan je Kanton Sarajevo oznanio jedan lijep projekat. Gradit će se memorija o stradanju Sarajeva, spomenici, muzeji, arhiva...Konaćno.
Ali, nismo upratili da su ovaj projekat uključeni mnogi Bošnjaci koji su proteklih godina, individualnim naporima ispisivali memoriju o genocidu. Što li? Nije valjda da kantonalni političari misle da su najpametniji? Pa će ignorancijom bošnjačkih duhovnih potencijala postati bošnjački vizentali!? Nijet im je plemenit, ali bi im nijet bio jači, i otporniji, ako bi bio pametniji, ojačan za mnoge Bošnjake koji umiju misliti i govoriti. Jer, memorija nije samo izgraditi spomenik; dugoročan i djelatan projekat znači strateški promišljati, i prepoznavati podvale, i kulturološki djelovati, i lobistički uvezivati... u projektu koji su ostvarili Jevreji, naspram holokausta, a koji bi trebao biti naš model, ima stotine sofisticiranih segmenata o kojima, zasad, ne znamo ništa. A da bismo znali, ne možemo biti najpametniji, ni ja ni ti.
Pred nama je, dakle, konkretan problem. Zapad kreira i instalira priojekat naše memorije, i u tom projektu koristi face poput britanskog popa, ili ovih naših bišnjačkih popova. Oni hoće da mi pamtimo kako oni hoće, i preko ljudi koje oni hoće. Šta da činimo? Da podignemo jedan ili deset spomenika i kažemo – završili posao. Nismo. U ratu smo za bošnjačko pamćenje bošnjačkom glavom.

[/b]

[Vingo]

Ne diram ga...I to bi bio oblik mjesanja. Vidis da zovem trece lice da ga dira.

[Prenj]

Vec sam se pitao gdje je ratni ideolog iz mraka podruma tuzlanske opstine - Fatmir Alispahic.
Cijela strategije podruma je tu, uzivajte.

[Vingo]

Znala sam.....
over and out.

[Prenj]

Znala sam.....
over and out.

Ne idi, postaje zanimljivo.

Sta je zajednicko Matiji Beckovicu, Ivanu Aralici i Fatmiru Alispahicu?
Svoj trojici je profesija ... patriotizam.

[papak_eliminator]

Ima li PP?
ja ko papagaj ponavljam....


BECHO, imas ti pravo na svoje misljenje, ali elokvenciju te vrste sacuvaj za kucnog sijela, ovdje JE ZABRANJENO SIRENJE NACIONALIZMA I MRZNJE itd itd...

Pravila i uslovi korištenja Sarajevo-X/europroNET Foruma
Svi korisnici Sarajevo-X/europroNET Foruma prihvataju sljedeća pravila i uslove:
Kao korisnik Sarajevo-X/europroNET Foruma (u daljnjem tekstu Forum), obvezujete se da ćete na forumu objavljivati isključivo materijale koji ne krše zakonske propise Bosne i Hercegovine. To znači da ste odgovorni ukoliko sadržaj koji objavljujete krši autorska i druga vlasnička prava. Uz ostalo, suglasni ste da kao korisnik Foruma nećete:


objavljivati i/ili slati vulgarne, pornografske, uvredljive, prijeteće, rasističke, fašističke i šovinističke sadržaje - tekst i/ili slike; širiti nacionalnu netrpeljivost ili vrijeđati građane Bosne i Hercegovine po nacionalnom ili bilo kojem drugom osnovu;

ako ti ovo nije dovoljno jasno onda stvarno ne znam kako da ti pomognem...

[Vingo]

Da...a razlike?
Beckovic i Aralica su pismeni.

[Vingo]

[quote="papak_eliminator"]Ima li PP?
ja ko papagaj ponavljam....

Ima pp, al to mi je hinjski....ja sam sva transparentna

[hrasno38]

Naravno ovakvih prica ima sirom BiH na stotine ali samo sa inicijalima ili imenima i naravno objavljuju ih listovi tipa Saffa, Kurira i slicnih. Naravno taj isti Saff nikada nije objavio pricu i zvo spaljenoj porodici Ristovic pocetkom rata u Sarajevu. Jer jebo njih oni su Srbi i neka gore. Nije nikada objavio pricu u ljudskoj gromadi Slavisi Sucuru jer kako ce kad su cijeli rat provlei zajedno sa svojim idolima u najdubljim sarajevskim podrumima ili su bili zaokupljeni pljackanjem donacija, humanitarne pomoci svoga naroda. Nikada nisu napisali zasto su svi oni casni Srbi i Hrvati otjerani iz Armije BiH. Nikada nisu pisali o necasnim radnjama svoga vozda A.I, o njegovim promasajima (Faletici), o tome kako je njegova porodica herojski branila kancelarije drzavnih ustanova. Nikada nisu pisali kako je izdana Srebrenica, Zepa. Nikada nisu pisali odakle njihovim idolima tolika basnoslovna bogatstva. Nikada nisu pisali koliko je Fatmir Alispahic ispalio metaka u proslom ratu. Ispalio je isto koliko i Mirnes Ajanovic. NIJEDAN!!!!!
Ali zato je tu nas BECO da nam kaze kako treba da mrzimo i kako treba da volimo. Da nam kaze kako nam je SDA odbranila BiH. Da nam kaze kako KK Bosna treba da bude ociscena od svih nebosnjaka. Da nam kaze kako je Lagumdzija legalizovao postojanje RS-a.
Kako te bolan nije stid i sram!!!!! Ko je potpisao postojanje RS-a???? ALIJA IZETBEGOVIC, tvoj idol. Ko je ojadio i opljackao dio Bosne gdje srpska noga krocila nije. SDA, tvoja stranka!!!! Ko je pokrao pare od donacija za one jadne ljude iz Istocne Bosne????? SDA, tvoja stranka!!!!
Zasto ti treba da pises ovakve nebuloze kad i djeca u ovoj zemlji dobro znaju ko je bio agresor i ko je bio i ostao najveci lopov. Uzivaj u Svici i nemoj zivota ti nam govoriti da smo slijepi kod svojih ociju.