Sluzili ste JNA..gdje??

[vozač]

dok smo bili u titogradu, u kasarni morača, ista je u centru grada, tačno preko puta stadiona, uvijek smo bježali preko ograde u trenerkama.
to i nije bio neki problem, naša kasarna je bila poznata po tome da nema neke discipline, par stražara koji se normalno prave blesavi kad preskačeš, kad se sjetim priča od raje i muka koje su proživjeli i kad čitam sve ovo, maltene ko da sam bio na odmoru.
ovo što smo bježali i nije toliko interesantno, koliko je smiješna činjenica da smo mi trenerke posmatrali kao izvrsnu kamuflažu. danas kad pola države hoda u trenerkama i sa obrijanim glavama ovo bi možda i prošlo, ali u ono doba, niti je ko hodao u trenerkama, niti su u modi bili ćelavci, tako da su nam trenerke prije bile nešto po čemu su nas prepoznavali, nego nešto što će nas maskirati.
konkretno, kad god vidiš nekoga u trenerci da hoda gradom i da je još uz to ošišan, 100% je vojnik iz morače.
mi se još nešto nafuravali, pa kao s vremena na vrijeme malo potrčimo, đogiramo, iz ove perspektive, sam se sebi smijem kad pomislim koja je to budalaština bila. toliko smo bili "kamuflirani" da su nas par puta častili gosti u kafiću gdje bi svratili, oni "daj vojsci piće" a mi ono kao "da nije zabuna, mi smo turisti"
u svemu tome, meni je najbitnije bilo da se dohvatim olimpijskog bazena u morači (dvorana) kod crnogoraca je sve morača (rijeka, kasarna, dvorana), pa i kad se biju uvijek je "da te bačim u moraču"
na bazenu opet sve isto, samo vojska i to iz morače, nisam ženska vidio za 5 mjeseci koliko sam bio u tg-u.

[Prolaznik]

...

[exliberal]

Priča 10.

Zemunac i ja bili na izdvojenoj straži. Pošto smo bili stražarska mjesta jedan do drugog priđemo i tako po dva sata pričamo. Izvadili bajonete pa gađamo u drvo. Od neke se njemu prisralo pa veli, čuvaj ti stražu odo' je tamo iza grma. Ko je bio u vojsci zna da vojnik ne smije napustiti stražarsko mjesto po cijenu života. Trpi ili u gaće. Ode on iza grma i nakon par minuta čuješ ga kako psuje. Nekim slučajem mu ispao bajonet pravo u još vruća, mekana g*vna. Gadna stvar, moraš ga izvaditi. Nekako ti on to nogom izgura na travu pa ga čizmom istrlja i listom sa drveta podigne i vrati u futrolu.

Kad smo se vratili u u logor on zamjeni svoj bajonet sa bajonetom nekog guštera. Kasnije tog dana vidimo maže gušter paštetu tim bajonetom na kruh i jede.

Neke stvari ni do danas mi nisu jasne.

Kako to da na terenu provedeš i po mjesec dana, znojiš se, trčiš, živiš i spavaš u istim gaćama, majici i uniformi i ne smrdiš? Vojska ima neki specifičan miris kao na tonju i mašinsko ulje za podmazivanje ali nikako ne danfa na znoj.

Il onu vakcinu na početku što ti udare pa godinu dana ne dobiješ ni prehladu. Zimi idemo sa kupanja, mokri i mokrih kosa. vani stego minus, vjetar dere sa Prokletija. Spavaona ne može da se ugrije, prozori jednokrilni, ne dihtaju, peć grije ali samo u krugu od dva metra i opet svi zdravi. Ruke na terenu ne operaš po mjesec dana. Jedeš, radiš sve što treba i opet zdrav.

Neko je spomenuo DRNČ (deterđent za razgrađivanje nagomilane čađi). To je bilo sredstvo kojim si prvo natopio dijelove puške nakon gađanja pa kad skineš garež onda čistio sa uljem. Problem je što taj DRNČ nagriza metal i cijevi pa kad se razdužuješ prave to problem što ti je puška nagrižena.

Kao što vidite vojska je obožavala skračenice. Sve se govorilo u skračenicama.

Dobro si za DRNC....kad si zaduzivao oruzje uvijek su govorili koliko je cijev najedena pa ako je puno vise kad je vratis govorili su da ce da te natjeraju da platis...eh kod mene je bio centar za obuku...svi koristili tandjare...neke nagrizene i vise od 50 % i treba da ides na gadjanje...jednom su nekog jadnika vracali 2 puta na gadjanje, nije mogao da nakupi ona 3 pogotka...i kapetan da ispadne pametan slijedeci put kaze daj da ti pokazem kako se gadja, pogodio je da nekazem sta...puska bila kriva nisi mogao pogodit slona na 100 metara...
Nasa kasarna posto smo bili centar za obuku tretirani smo ko zadnja rupa na svirali, kad su svi duzili one nove jakne i kalasnjikove ko da nas su bili sinjeli i tandjare...ja znam da sam jednom iskopao crni sinjel ( oficirski) i jednom se tako vracam iz auto parka , bila jesen ali toplo pa ga samo prebacio preko ramena...kad stade potpukovnik u autu ( nisam ga ni vidio da ide) i kaze....ja te gledam izdaleka pa kontam ide Kosta Nadj ( neznam odakle njega nadje )...vracaj taj sinjel i duzi plavi ko i svi ..nemoj da te vidim opet u njemu....steta bio dobar,dugacak do cizama...

[sumirprimus]

Da su obrazovali narod,koliko su ulagali u vjecitu rupu bez dna(vojsku)mozda nam se ne bi ni desio slobo i slobići...
Koja lova,decenijama,na kraju ce se pokazati bukvalno nizasto.

[quasar]

Da su obrazovali narod,koliko su ulagali u vjecitu rupu bez dna(vojsku)mozda nam se ne bi ni desio slobo i slobići...
Koja lova,decenijama,na kraju ce se pokazati bukvalno nizasto.

nije nam to tema, svaka je vojska rupa bez dna, i svaka radi ono što joj se naredi.

Nego,
kad se u vojsci zaduziš dobiješ jednu nepreglednu količinu odjeće i veša i nemaš pojma šta si sve dobio. Nego ono onako u šatorskom krilu poneseš i slažeš u kasetu. Prebrojiš naravno, čisto da znaš šta si imao, a šta ćeš sutra zateći.
Srećom, nisu me harali, između ostalog i zato što je kapetan napravio frku jednom starijem vojniku koji se pojavio na smotri u glanc novoj košulji, odakle mu, itd.

Kad sam konačno došao na red da se razdužujem, u magacinu su mi tražili nekakve ljetne čarape? Ma kakve ljetne čarape? Imam one sokne što se oblače uz cipele kad ideš u grad, i imam one debele zimske što se nose sa čizmama.
A gdje su ti ljetne dokoljenice? Nisam ih nikad ni imao. Mahnuli mi ih dok ih još nisam ni "upoznao".
Hah, tek sam na razduživanju skontao da postoje i ljetne čarape....jbt. ja sam rok proveo u zimskim čarapama... srećom vuna je većim djelom pa je prirodan materijal i podnošljivo je bilo....

Ali sam zato imao svega drugog viška, čak i par čizama, opasače, košulja 5-6, ma jednu kompletnu uniformu još...

A fol je bio kad dođu gušteri dok im pomažeš da se raspreme (a nisam majke mi nikom ništa klepio - sav višak sam mahnuo iz magacina - naučio zanat od kapetana ) napraviš zabrinutu facu i pitaš a gdje ti je kišobran, ili borbena kravata, ili sandale, ili kupaće, ma izmišljali smo svašta i svaki smo fol bar nekom prodali. Išle jadne guje u magacin da traže to što nisu dobili, onaj tamo vodnik nam psovao sve, kaže ne može ni ovako da stigne da opermi sve regrute, još mu trebaju naši budalaši da ga zaje*, jer njih nekoliko nije htjelo da se okane, ubjeđeni da su zakinuti i traže svoju opremu.

[pici]

Da su obrazovali narod,koliko su ulagali u vjecitu rupu bez dna(vojsku)mozda nam se ne bi ni desio slobo i slobići...
Koja lova,decenijama,na kraju ce se pokazati bukvalno nizasto.

nije nam to tema, svaka je vojska rupa bez dna, i svaka radi ono što joj se naredi.

Nego,
kad se u vojsci zaduziš dobiješ jednu nepreglednu količinu odjeće i veša i nemaš pojma šta si sve dobio. Nego ono onako u šatorskom krilu poneseš i slažeš u kasetu. Prebrojiš naravno, čisto da znaš šta si imao, a šta ćeš sutra zateći.
Srećom, nisu me harali, između ostalog i zato što je kapetan napravio frku jednom starijem vojniku koji se pojavio na smotri u glanc novoj košulji, odakle mu, itd.

Kad sam konačno došao na red da se razdužujem, u magacinu su mi tražili nekakve ljetne čarape? Ma kakve ljetne čarape? Imam one sokne što se oblače uz cipele kad ideš u grad, i imam one debele zimske što se nose sa čizmama.
A gdje su ti ljetne dokoljenice? Nisam ih nikad ni imao.
Hah, tek sam na razduživanju skontao da postoje i ljetne čarape....jbt. ja sam rok proveo u zimskim čarapama... srećom vuna je većim djelom pa je prirodan materijal i podnošljivo je bilo....

Ali sam zato imao svega drugog viška, čak i par čizama, opasače, košulja 5-6, ma jednu kompletnu uniformu još...

A fol je bio kad dođu gušteri dok im pomažeš da se raspreme (a nisam majke mi nikom ništa klepio - sav višak sam mahnuo iz magacina - naučio zanat od kapetana ) napraviš zabrinutu facu i pitaš a gdje ti je kišobran, ili borbena kravata, ili sandale, ili kupaće, ma izmišljali smo svašta i svaki smo fol bar nekom prodali. Išle jadne guje u magacin da traže to što nisu dobili, onaj tamo vodnik nam psovao sve, kaže ne može ni ovako da stigne da opermi sve regrute, još mu trebaju naši budalaši da ga zaje*, jer njih nekoliko nije htjelo da se okane, ubjeđeni da su zakinuti i traže svoju opremu.

pa jebote ti koda si u hotelu šHereton bio s pet zvjezdica ......to je kodnaske bilo rasturanja ormariĆa,mazanje cipelnom pastom i pastom za zube,Ćebovanja,ovom jednom slovencu što je cinko smo pred jutarnju smotru pokidali sva dugmad i skratili mu jednu nogavicu do koljena.....dobio prekomandu u drugu jedinicu nije mogo više izdurat ....al najjače mi je na poligonu i sad velika cijev ispod zemlje i ubace u nju dva tri suzavca i ti pod punom opremom sa maskom morao si proći puzajuči kroz nju ....jedno 50-100 metara nesjećam se tačno dužine.....jebote ostade mi haver makedonac u njoj i kapetan meni maršH nazad po druga ....dodjem do njega on skino masku raspojao se kašlje,vrišČi ma plače ko rodna godina sav izbezumljen ....izvučemo se on se skino gologuz i češe jer ujeda suzavac i za tjelo....go golcat na sred poligona a minus upeko u januaru

[simpozijum delirijum]

Vojska je bila sistem gdje si nekom stalno bio na tapeti ali isto tako ti si stalno nekoga imao na tapeti. To je sistem divljine, preživljavanja i snalaženja. Jedi da te ne pojedu. Koliko god si sam na*ebo toliko si i druge na*uzio. Ali niko nikome nije ništa zamjerio. Ne pamtim da se ikada iko potukao zbog objesnih i vrlo grubih šala. Šale koliko god bile grube nikada se niko nije fizički ili zdravstveno provrijedio zbog toga ili imao neke druge posljedice osim povrijeđenog ponosa i sujete. Vojska je za to bila odlična. Lomila je i najžilavije. Bilo je puno smijeha i sve se rješavalo na riječima. Kad se sve sabere i oduzme svi smo bili u istim go*nima tako da nisi mogao nikome ništa zamjeriti.

Ne znam kako ovima što nisu služili JNA zvuče ove priče ali ja svaku vašu kao da sam sam doživio. Tačno mogu da zamislim scenu i atmosferu. Neprocjenljivo iskustvo. U to vrijeme mi se činilo kao traćenje godine života ali danas bi svoje djete dobrovoljno prijavio da služi.

tacno ! ne zelim idealizovati niti jednu vojsku, niti je to namjera ove teme , ali doista bez obzira na grubosti i surovosti mladih momaka u najboljim godinama koji su sjedinjeni istom mukom u uniformi zaista je bio malo medjusobnih tuca (i kazne su za to bile zestoke) i ja sam se potukao dva-tri puta , proslo je bez vecih ozljeda i poslije izadjes u grad (nama "plavcima" nije bilo dozvoljeno konzumirati pivo u kantini ) pa se najdes sa tipom sa kojim si se pobio i zapijete se ko leshevi zajedno
i kolege vojnici skoce i zaustave tucu
a pazite ovo ! imamo bajonete, na strazi i u patroli bojevu municiju i u mome iskustvu (vidjeo sam par tuca izmedju vojnika ) i nikome nije palo na pamet suluda ideja da protiv konkurenta koji mu je nabio sljivu ili raskrvario nos upotrijebi oruzje kao osveta , samo saketanje
rjesavalo se na kraju drugarski (poslije 7 dana zatvora, u koji te sprovedu bez kaisa i pertli ukljucujuci uckur na gacama ,zbog eventualne opasnosti da pritvorenik izvsi samoubistvo vjesanjem a i vojnicke gace su se vezivale kanapom i deru jaja, jer su oca'm ko od konoplje napravljene , tako znas kada nekoga vode u zatvor drzi jadan pantalone i gace jednom rukom, cizme mu bez pertli spadaju , gega se jadan )

[quasar]

pa jebote ti koda si u hotelu šHereton bio s pet zvjezdica ......to je kodnaske bilo rasturanja ormariĆa,mazanje cipelnom pastom i pastom za zube,Ćebovanja,ovom jednom slovencu što je cinko smo pred jutarnju smotru pokidali sva dugmad i skratili mu jednu nogavicu do koljena.....dobio prekomandu u drugu jedinicu nije mogo više izdurat ....al najjače mi je na poligonu i sad velika cijev ispod zemlje i ubace u nju dva tri suzavca i ti pod punom opremom sa maskom morao si proći puzajuči kroz nju ....jedno 50-100 metara nesjećam se tačno dužine.....jebote ostade mi haver makedonac u njoj i kapetan meni maršH nazad po druga ....dodjem do njega on skino masku raspojao se kašlje,vrišČi ma plače ko rodna godina sav izbezumljen ....izvučemo se on se skino gologuz i češe jer ujeda suzavac i za tjelo....go golcat na sred poligona a minus upeko u januaru

Pa rekoh, kepi nije dozvoljavao takva izivljavanja na mladoj vojsci, a ono što ti klepe dzombe, to su morali uraditi da ni ti ne saznas, jer su gusteri mogli prijaviti da im je ukradena oprema i onda svima inventura, i kome nadju gace viska, pusi foru. druga prica je to da li bi guja naje* poslije, ali generalno to sve nam nije trebalo. Bili smo skladna i kompaktna četa sa 23 vojnika i dobili smo jos toliko septembaraca, a kada smo prezivljavali maltretiranje starije klase, tu se nalazio da nas zaštiti uvijek jedan desetar Rahman iz Foče, najjači od svih i niko mu se nije zamjerao, a nama gujama je bio kao stariji brat, on nam je rekao da se zakleo kao gušter da neće raditi ono što su njemu radili kad postane starija kalsa. a mi smo se zakleli glasno među sobom isto, i tu se lanac iživljavanja prekinuo...
a rasturanja kaseta, kreveta... buraz, bilo je toga kao i svuda. Moramo razlikovati dopušteni i poželjni dril od iživljavanja. imali smo preko 100 uzbuna samo za vrijeme obuke, i dok nismo za 3 minute bili na pisti u BG, i magacin sa oruzjem i municijom natovaren na kamion, a sva vozila u kolini, nisu nas popustili. to je obuka, nije iživljavanje, rušenje kreveta i kaseta je regularna obuka sve dok ne naučiš da ih složiš kako treba, poslije toga je iživljavanje jer je prestala potreba za tim. ali imali smo tu jednu povoljnost sto smo ostali sami tj. najstarija klasa vec nakon 4 mjeseca. lakše je bilo. Obuka je bila žestoka, imali smo čak i preživljavanje od 7 dana, jbt. šta smo sve morali pojesti, srećom nije dugo trajalo pa se moglo odgladovati, imali smo forsiranja Drave, skijanje na Kalniku, 2 velika armijska manevra, jedan u augustu, jedan u januaru. faktički imao sam obuku 11 mjeseci, ali to su stvari koje su normalne i ne pominjem ih jer bez toga nema vojske. Suzavca, bojeve municije, plastičnog eksploziva, kamnitita, ručnih bombi bez trotila, ali dovoljno jakih da ti ruku raznesu, koliko hoćeš... borbenih gađanja (to je ono kad ideš kroz strelište kao u napadu, pretrčavanima, puzanjem, u liniji sa odjeljenjem, i pucate na sve što se pojavi, pokrivate se, a stalno moraš paziti gdje su ti raja da ne ideš ispred njih, ili da ne zaostaneš). Sve su to momenti koju su od dječaka pravili muškarce, ali i odgovorne ljude.
A fakat smo se mi desetari trudili da mladoj vojsci budemo prijatelji, smatrali smo da se autoritet postiže poštovanjem, a ne strahom.
Ma bili smo klapa, volio sam te ljude iskreno, i oni su mene. Guštere smo učili da im rok može biti raj samo ako su jedinstveni, naučili ih sve fore... jednom su pokušali da se urote kontra nas starijih, auuuuuu, pokazali smo im samo djelić pakla u kojem se mogu naći ako nam se zamjere, a onda su se žalili kapetanu šta smo im radili (a ništa preko uobičajenog drila), a kapetan nama desetarima na jutarnjem dogovoru samo na to rece: ma razvalite ih, šta oni misle gdje su došli. Uostalom, mi smo klasa koja je kapetanu zaradila prelaznu plaketu na završnoj vježbi, druga u istoriji jedinice, prva pod njegovom komandom. Ma mogli smo šta smo htjeli, što se njega tiče, a njega smo poštovali ali ne i bojali. To je fakat bio oficir za kojim bi čovjek u vatru krenuo.
Poslije toga, dogovor sa gujama je bio da se obuka mora proći i da ni nama nije životna želja ponovo ispočetka ići na obuku sa njima, ali onoliko koliko se oni potrude da se pred oficirima pokaže uspjeh, toliko ćemo se više sunčati i zezati na poligonu. Ma imali smo sve uslove, i staže su bili naša generacija, sve nam je išlo na ruku. Samo nam je poručnik kvario idilu, ali valjda je to moralo tako.

[quasar]

sjetih se sad skeča sa terena.
Spavali svi u onom jednom šatoru "Kozara", negdje kod Ogulina. Neko hrče, neko ružno sanja, raznih zvukova, ali zaspe se, umorni...a skontali smo da ovaj stažo iz Knina ima običaj da priča u snu, ali to je uvijek nešto skroz nerazumljivo.
I tako, zagalami stažo nešto u gluho doba noći, probudi nas pola, ili možda i sve... navalio odrenalin, srce ubrzano lupa jer ne znaš šta se dešava, kakva je galama, gdje su ti čizme, gdje je puška, gdje je baterija....
i skontamo mi onako upaljenih baterija da stažo priča u snu. neki psuju, neki šute, neki dolaze k sebi...ali svi čekamo da završi. Kad u tom času, stažo onako ko zombi kad ustaje iz groba, iz ležećeg naglo u sjedeći položaj... i sasvim jasno, glasno i razgovjetno reče: "hvala na pažnji!" i istog časa opet u ležeći položaj.... i SPAVA!!??

Počeo smijeh u šatoru, ali ne smiješ glasno da ne probudiš oficirski šator... stažo je ispao frik pravi.

a drugi stažo, slovenac Fink. omalen, ali žilo. Alpinista... i tako ja jednom za njim u njegovu spavaonu, nešto da se dogovorimo oko poligona jer je on bio komandir voda izviđača, kad nigdje njega, prazna spavaona.... gdje nestade, pa sad je ušao, ja ga vidio.
a on progovori negdje iznad moje glave, ljudi moji da nisam vidio ne bih vjerovao, isto spajdermen, uhvatio se prstima za ŠTOK (!!!!!) od vrata, širok možda 2 cm i još stavio noge kraj svojih ruku i tako se drži meni iznad glave. ja fakat neznam kolika snaga u šakama treba da se vlastita težina tako podigne, ali ovo je živa istina...vježba čovjek da ne izađe iz forme.... drugi su nabijali kondiciju u vojsci, a on morao još vježbati da je ne izgubi...

A što se tiče forme i kondicije, svako jutro oko 500m trčanja onda splet vježbi (vrlo brzo sam skontao da se uvijek trči tri kruga i na prvom krugu ustrčim i na BRDM - amfibijsko vozilo - dok prolazimo kraj njih i vratim se na trećem krugu, 5 sati ujutro mrak niko te ne vidi), a svaki mjesec atletika na poligonu, trčanje 1500m, skok u dalj, tarzanka....to se nije moglo izbjeći, ocjenjivalo se.
ne sjećam se svih parametara, ali 1500 si morao onako u uniformi i čizmama pretrčati za manje od 8 minuta, to je bilo teško na početku, ali ubrzo nam je to postalo šala, uglavnom držali smo se na oko 6-7 minuta. skok u dalj čini mi se 3,5 metra minimum, i dok ne preskočiš makar naglavačke neće te popustiti, osim ako ne vide da si fakat smotan, ali to nije preporučljivo jer te onda ka*aju cijeli rok. Tarzanka i ostale prepreke, nisu imali rok, jedini uvjet je da sve pređeš, doduše što prije to bolje.

[simpozijum delirijum]

sjetih se sad skeča sa terena.
Spavali svi u onom jednom šatoru "Kozara", negdje kod Ogulina. Neko hrče, neko ružno sanja, raznih zvukova, ali zaspe se, umorni...a skontali smo da ovaj stažo iz Knina ima običaj da priča u snu, ali to je uvijek nešto skroz nerazumljivo.
I tako, zagalami stažo nešto u gluho doba noći, probudi nas pola, ili možda i sve... navalio odrenalin, srce ubrzano lupa jer ne znaš šta se dešava, kakva je galama, gdje su ti čizme, gdje je puška, gdje je baterija....
i skontamo mi onako upaljenih baterija da stažo priča u snu. neki psuju, neki šute, neki dolaze k sebi...ali svi čekamo da završi. Kad u tom času, stažo onako ko zombi kad ustaje iz groba, iz ležećeg naglo u sjedeći položaj... i sasvim jasno, glasno i razgovjetno reče: "hvala na pažnji!" i istog časa opet u ležeći položaj.... i SPAVA!!??

Počeo smijeh u šatoru, ali ne smiješ glasno da ne probudiš oficirski šator... stažo je ispao frik pravi.

a drugi stažo, slovenac Fink. omalen, ali žilo. Alpinista... i tako ja jednom za njim u njegovu spavaonu, nešto da se dogovorimo oko poligona jer je on bio komandir voda izviđača, kad nigdje njega, prazna spavaona.... gdje nestade, pa sad je ušao, ja ga vidio.
a on progovori negdje iznad moje glave, ljudi moji da nisam vidio ne bih vjerovao, isto spajdermen, uhvatio se prstima za ŠTOK (!!!!!) od vrata, širok možda 2 cm i još stavio noge kraj svojih ruku i tako se drži meni iznad glave. ja fakat neznam kolika snaga u šakama treba da se vlastita težina tako podigne, ali ovo je živa istina...vježba čovjek da ne izađe iz forme.... drugi su nabijali kondiciju u vojsci, a on morao još vježbati da je ne izgubi...

A što se tiče forme i kondicije, svako jutro oko 500m trčanja onda splet vježbi (vrlo brzo sam skontao da se uvijek trči tri kruga i na prvom krugu ustrčim i na BRDM - amfibijsko vozilo - dok prolazimo kraj njih i vratim se na trećem krugu, 5 sati ujutro mrak niko te ne vidi), a svaki mjesec atletika na poligonu, trčanje 1500m, skok u dalj, tarzanka....to se nije moglo izbjeći, ocjenjivalo se.
ne sjećam se svih parametara, ali 1500 si morao onako u uniformi i čizmama pretrčati za manje od 8 minuta, to je bilo teško na početku, ali ubrzo nam je to postalo šala, uglavnom držali smo se na oko 6-7 minuta. skok u dalj čini mi se 3,5 metra minimum, i dok ne preskočiš makar naglavačke neće te popustiti, osim ako ne vide da si fakat smotan, ali to nije preporučljivo jer te onda ka*aju cijeli rok. Tarzanka i ostale prepreke, nisu imali rok, jedini uvjet je da sve pređeš, doduše što prije to bolje.

i fizicka kondicija je bila shou na pocetku, prva jutarnja gimnastika za nas gustere, u rano jutro prije dorucka ,
zaboravih detalje ali je bilo otprilike ovako;
ako nema mraza , nije minus ?
onnda u atletci majici (bez rukava ) i u cizmama zagrijavanje laganim trkom oko 100-150 metara paonda sprint, pa onda zgibovi , pa sklekovi (30 komada ) bilo je crkavanje na pocetku, raja padala na nos , teturaju se (mada sam ja dosao sa solidnom ali i prosjecnom kondicijom )
ali ?
poslije otprilike 2-3 sedmice ?
sve dolazi na svoje , pogotovo sto ne zelis da se obrukas pred ostalim ako ne mozes uraditi kompletnu vjezbu (macho fazon )
i da te zovu slabicem , te pocnes odrzavati kondiciju i extra vjezbanjem
poslije nekoga vremena imas kao ispit fizicke kondicije gdje svi mi gusteri na poligonu odradjujemo razlicite vjezbe , a to oficiri stavljaju u zapisnik i procjenjuju karakteristike fizicke spremnosti svakoga vojnika
i fakat svi se zainatili, koji je bolji , sjecam se jedan tip je bio atleticar (iz Beograda ja mislim ) on je bio prvi na sto metara i u skoku udalj , a ja bio drugi u skoku u dalj ! joj srece ! izmedju 120 vojnika ja drugi bar u toj disciplini i uskoku iz mjesta bio treci !
a drugi tip koji je u civilstvu trenirao boks ?
taj je odradio oko 120 sklekova ko' od sale !
poslije tih testova svi smo bili crknuti, ali i uzbudjeni zbog dobrih rezultata jer niko nijezabusavao
dobra stvar je bas sto te natjera da budes fizicki spreman zbog sebe , lakse je izdrzati dril

[simpozijum delirijum]

sjetih se sad skeča sa terena.
Spavali svi u onom jednom šatoru "Kozara", negdje kod Ogulina. Neko hrče, neko ružno sanja, raznih zvukova, ali zaspe se, umorni...a skontali smo da ovaj stažo iz Knina ima običaj da priča u snu, ali to je uvijek nešto skroz nerazumljivo.
I tako, zagalami stažo nešto u gluho doba noći, probudi nas pola, ili možda i sve... navalio odrenalin, srce ubrzano lupa jer ne znaš šta se dešava, kakva je galama, gdje su ti čizme, gdje je puška, gdje je baterija....
i skontamo mi onako upaljenih baterija da stažo priča u snu. neki psuju, neki šute, neki dolaze k sebi...ali svi čekamo da završi. Kad u tom času, stažo onako ko zombi kad ustaje iz groba, iz ležećeg naglo u sjedeći položaj... i sasvim jasno, glasno i razgovjetno reče: "hvala na pažnji!" i istog časa opet u ležeći položaj.... i SPAVA!!??

Počeo smijeh u šatoru, ali ne smiješ glasno da ne probudiš oficirski šator... stažo je ispao frik pravi.

a drugi stažo, slovenac Fink. omalen, ali žilo. Alpinista... i tako ja jednom za njim u njegovu spavaonu, nešto da se dogovorimo oko poligona jer je on bio komandir voda izviđača, kad nigdje njega, prazna spavaona.... gdje nestade, pa sad je ušao, ja ga vidio.
a on progovori negdje iznad moje glave, ljudi moji da nisam vidio ne bih vjerovao, isto spajdermen, uhvatio se prstima za ŠTOK (!!!!!) od vrata, širok možda 2 cm i još stavio noge kraj svojih ruku i tako se drži meni iznad glave. ja fakat neznam kolika snaga u šakama treba da se vlastita težina tako podigne, ali ovo je živa istina...vježba čovjek da ne izađe iz forme.... drugi su nabijali kondiciju u vojsci, a on morao još vježbati da je ne izgubi...

A što se tiče forme i kondicije, svako jutro oko 500m trčanja onda splet vježbi (vrlo brzo sam skontao da se uvijek trči tri kruga i na prvom krugu ustrčim i na BRDM - amfibijsko vozilo - dok prolazimo kraj njih i vratim se na trećem krugu, 5 sati ujutro mrak niko te ne vidi), a svaki mjesec atletika na poligonu, trčanje 1500m, skok u dalj, tarzanka....to se nije moglo izbjeći, ocjenjivalo se.
ne sjećam se svih parametara, ali 1500 si morao onako u uniformi i čizmama pretrčati za manje od 8 minuta, to je bilo teško na početku, ali ubrzo nam je to postalo šala, uglavnom držali smo se na oko 6-7 minuta. skok u dalj čini mi se 3,5 metra minimum, i dok ne preskočiš makar naglavačke neće te popustiti, osim ako ne vide da si fakat smotan, ali to nije preporučljivo jer te onda ka*aju cijeli rok. Tarzanka i ostale prepreke, nisu imali rok, jedini uvjet je da sve pređeš, doduše što prije to bolje.

i fizicka kondicija je bila shou na pocetku, prva jutarnja gimnastika za nas gustere, u rano jutro prije dorucka ,
zaboravih detalje ali je bilo otprilike ovako;
ako nema mraza , nije minus ?
onnda u atletci majici (bez rukava ) i u cizmama zagrijavanje laganim trkom oko 100-150 metara paonda sprint, pa onda zgibovi , pa sklekovi (30 komada ) bilo je crkavanje na pocetku, raja padala na nos , teturaju se (mada sam ja dosao sa solidnom ali i prosjecnom kondicijom )
ali ?
poslije otprilike 2-3 sedmice ?
sve dolazi na svoje , pogotovo sto ne zelis da se obrukas pred ostalim ako ne mozes uraditi kompletnu vjezbu (macho fazon )
i da te zovu slabicem , te pocnes odrzavati kondiciju i extra vjezbanjem
poslije nekoga vremena imas kao ispit fizicke kondicije gdje svi mi gusteri na poligonu odradjujemo razlicite vjezbe , a to oficiri stavljaju u zapisnik i procjenjuju karakteristike fizicke spremnosti svakoga vojnika
i fakat svi se zainatili, koji bolji , sjecam se jedan tip je bio atleticar (iz Beograda ja mislim ) on je bio prvi na sto metara i u skoku udalj , a ja bio drugi u skoku u dalj ! joj srece ! izmedju 120 vojnika ja drugi bar u toj disciplini i uskoku iz mjesta bio treci !
a drugi tip koji je u civilstvu trenirao boks ?
taj je odradio oko 120 sklekova ko' od sale !
poslije tih testova svi smo bili crknuti, ali i uzbudjeni zbog dobrih rezultata jer niko nije zabusavao
dobra stvar je bas sto te natjera da budes fizicki spreman zbog sebe , lakse je izdrzati dril

[ljubav_aha]

A gdje su ti ljetne dokoljenice? Nisam ih nikad ni imao. Mahnuli mi ih dok ih još nisam ni "upoznao".
Hah, tek sam na razduživanju skontao da postoje i ljetne čarape....jbt. ja sam rok proveo u zimskim čarapama... srećom vuna je većim djelom pa je prirodan materijal i podnošljivo je bilo....

[kekec]

Za sve one koji su bili u SRO pjesadije u Bileci :

Pogled na Vodenu Gradinu i novootkupljeno zemljiste


Komandiri se dogovaraju kakvu ce nam "hapicu" dati poslije
cigaret-pauze :

[kekec]

@Fair: kako je bilo u Bileci?
Ja sam bio regrutovan za ShRO ali se zarati pa ne odoh(srecom).

http://www.leksikon-yu-mitologije.net/read.php?id=10557

guster sta velis za Oliveru

Ljepotica, andjeo, san, ... za sve one koji su gazili strojevi pored njenog kioska ili se iscrpljeni "vukli" sa takticke obuke nazad u kasarnu. A kada se dodje do kioska, svi se usprave, isprse, misleci da Olivera gleda bas njega.
A nju je vise privlacilo drvece nego mi.
Imao sam priliku, nekoliko godina poslije, poporicati sa doticnom. Nekoliko minuta mi je bilo dovoljno da se diskretno izgubim. Koja je to "seljancica".
Ipak, treba priznati da je ona zasluzna za nadprosjecnu proizvodnju sperme u cetnim toaletima. Nema tog pitomca koji je nije maznuo, bar 20 puta (ali rucno). Malo mozda vulgarno, ali tako je bilo.

Trbuh sve tanji,
kurac sve manji,
jaja sve veća,
to ti je Bileća!!

[ljubav_aha]

Trbuh sve tanji,
kurac sve manji,
jaja sve veća,
to ti je Bileća!!

nesto ovdje ne stima

molim obrazlozenje svih sa iskustvom da potvrde stih

[kijameta]

je li bilo ovakvih oficira u JNA??

U Bjelovaru gdje sam je služio, ovakav je bio u to vrijeme kapetan I klase Ramiz Dreković
(ovaj što je sada penzionisani brig. gen.). Obožavao je da postroji vojnike i drži predavanje upravo ovako.
Slušao sam svojim ušima kada je prvo jutro rekao tek pristiglim gušterima:
"Siledžije organski ne podnosim. Samo sam je taj ko silu provodi. Voljno!"

Ja stvarno ne poznajem ni jednog mangupa koji nije odmah ustao i izašao na fiskulturu kad je Dreki ,kako smo ga od "milja" zvali , bio dežurni oficir.
Za one koji su imali nešto protiv njega, uvijek je bio otvoren za "razgovor" jedan na jedan (naravno on bi skinuo činove), pa ko voli nek' izvoli. To nije bilo preporučljivo, obzirom da je bio opasan k'o kobra.

Jasta je bilo ovakvih koliko hoces,sa tom cinjenicom da je u JNA pocinjalo od desetara,koji je prvi provodio silu uz punu podrsku kompletne hiearhijske liste.
Ovakvih oficira i podoficira kao Drekovic se isto moglo naci. Bilo je slucajeva kada su neki od vojnika bili narocito drski i bezobrazni,najcesce Albanci i gradska raja , a najbolje sredstvo protiv njih je bilo bas takvo reagovanje.Skine epolete,okrene se prema njemu i kaze,hajde sada izadzi iz stroja da rascistimo kao muskarci. U 99 % slucajeva se govno smrzlo u guzici a kamoli da se pokusa izaci na dvoboj.

Kod nas u kasarni je bilo zabrnjeno bilo kakvo zadrzavanje( sjedenje ili lezanje) na krevetima prije pripreme za povecerje i bio je jedan kaplar Max,on bi samo provirio u spavaonu i ako bi koga uhvatio da lezi -sjedi,odmah bi udrarao nogom,lezaca u taban a sjedaca u rame. Ovo udaranje nogom po tabanima je inace bio njegov nacin budjenja-pozivanja na bilo koju duznost.Ne trebam valjda naglasiti da je dobio znacku Primjeran vojnik. Gusteri nisu smjeli sjediti lezati,spavati ni na podu cim bi neko to uradio uletio bi Max i poceo udarati nogom.Tako da smo prvih 20-ak dana,spavali samo od povecerja do budnice a nama onako mladima to bas i nije bilo dosta.
Ovakvih oficira i podoficira kao Drekovic se isto moglo naci. Bilo je slucajeva kada su neki od vojnika bili narocito drski i bezobrazni,najcesce Albanci i gradska raja , a najbolje sredstvo protiv njih je bilo bas takvo reagovanje.Skine epolete,okrene se prema njemu i kaze,hajde sada izadzi iz stroja da rascistimo kao muskarci. U 99 % slucajeva se govno smrzlo u guzici a kamoli da se pokusa izaci na dvoboj.
Bio nam je jedan bezbjednjak u kasarni,strasan covjek,Zemunac. Skidan mu je cin i premjestan je bas zbog toga sto je 'tukao' vojsku. Imao je cin starijeg vodnika. U slobodno vrijeme je uvijek vojsku obucavao dzudu,hrvanju,karateu-naravno sa kim je bio dobar. Nas nekoliko je razvilo sa njim izuzetno prijateljski odnos,koji se sastojao u tome da smo se mogli tuci sa njime.On bi nas cesto u prolazu znao udariti,rukom a najvise nogom,to je bio znak da tuca moze poceti(on je uvijek prvi pocinjao),bilo je tu razmjene zestokih udaraca i sto si mu davao zesci otpor,on je bio sretniji sa tobom. Jednom prilikom sam mu u hrvanju pocupao svu dugmad na bluzi i kosulji a i potkosulji,dok je meo pod sa mnom. Uto je izbio dezurni oficir na strazu i vidio njega svog u fronclama i mene u krvi i pita sta se dogadza; A mi uglas; Vjezbamo dzudo druze kapetane.Drugom prilikom polazim kroz hodnik komande,gdje sam bio na predavanju raporta i sretnem ga u hodniku,salutiram mu i pogledavam ga oprezno ali ne dovoljno oprezno.U trenutku kada sam bio jedno korak iza njega,opalio me je nogom u potiljak,da sam se zateturao i naletio na vrata,koja je bas u tom trenutku otvarao pukovnik komandant kasarne.koje rece;
Sta ti je vojnice ??
Zapeo sam za stazu druze pukovnice
Jesi li pio vojnice
Ne druze pukovnice?
Trebao bi vise jesti vojnice.
Da,druze pukovnice.
Jednom prilikom nam je vojnik Albanac napravio veliko sranje i veliku stetu i mi smo ga prijavili tom vodniku,on ga je pozvao skupa sa nama na razgovor i pokusao fino i ljudski popricati sa njim.Vojnik je bio i dalje krajnje bezobrazan i drzak,posto je znao da mu sluzbeno ne moze nista. Upitao ga jos nesto na sta mu je vojnik nesto kroz podsmijeh dobacio,uslijedila su dva munjevita,aperkata u sttomak,od kojih mu je trebalo dvadeset minuta da dodze do daha i nikad se vise nije usudio da pravi probleme. No,odmah je bezbjednosti prijavio da je bio udaren,pa smo svi davali izjave,no bili smo nepokolebljivi i nisu nas slomili ni grubim ni finim. Uvijek sam mu zahvalan na druzenju sa njim i na svim dzudo zahvatima koje me je naucio,danas dvadeset godina poslije svoje sinove ucim iste zahvate i uvijek ga se sjetim.

[pici]

Trbuh sve tanji,
kurac sve manji,
jaja sve veća,
to ti je Bileća!!

nesto ovdje ne stima

molim obrazlozenje svih sa iskustvom da potvrde stih

eeeeeee moja ljubafi to ti je vojska ...sve se smanjuje samo jaja otiču i rastu .....nema neČu,nemogu....morašH....doduše ima i rodova vojske dje idu mamine balerine

[Fair Life]

Trbuh sve tanji,
kurac sve manji,
jaja sve veća,
to ti je Bileća!!

nesto ovdje ne stima

molim obrazlozenje svih sa iskustvom da potvrde stih

Dje's njemu vjerovati ?!!

[ljubav_aha]

tesko meni sa vama kako se kaze hvala na JNA vojnicki nacin

pici,Fair LIfe,Gentlemens,yes,Gentlemens

[exliberal]

tesko meni sa vama kako se kaze hvala na JNA vojnicki nacin

pici,Fair LIfe,Gentlemens,yes,Gentlemens

Ma znas mi pisemo o nekim dogadjajima koji su bili smijesni ili su sad smijesni ali bilo je mnogo vise dogadjaja gdje ti se nije smijalo, gdje si bio ponizen, kad si se smrzavao, kisnuo do gaca, gladovao.....nije vojska nesto ruzicasto niti romanticno.
Kao sto neko vec napisa prvih 2-3 mjeseca su najgori pogotovo ako si bio poslan u neki od zajebanih centara za obuku ala Sombor ili Bileca, kasnije je bilo lakse jer se covjek navikne na pravila igre. Sve u svemu vojska je jedno iskustvo koje covjek pamti cjeli zivot.
Dali je sluzenje tog vojnog roka dobro?...u neku ruku jest jer te malo smiri, dali je sluzenje vojnog roka protraceno vrijeme?...jeste...to ti dodje ko zenidba...ako se ozenis najebao si, ako se neozenis opet si najebao

[ljubav_aha]

tesko meni sa vama kako se kaze hvala na JNA vojnicki nacin

pici,Fair LIfe,Gentlemens,yes,Gentlemens

Ma znas mi pisemo o nekim dogadjajima koji su bili smijesni ili su sad smijesni ali bilo je mnogo vise dogadjaja gdje ti se nije smijalo, gdje si bio ponizen, kad si se smrzavao, kisnuo do gaca, gladovao.....nije vojska nesto ruzicasto niti romanticno.
Kao sto neko vec napisa prvih 2-3 mjeseca su najgori pogotovo ako si bio poslan u neki od zajebanih centara za obuku ala Sombor ili Bileca, kasnije je bilo lakse jer se covjek navikne na pravila igre. Sve u svemu vojska je jedno iskustvo koje covjek pamti cjeli zivot.
Dali je sluzenje tog vojnog roka dobro?...u neku ruku jest jer te malo smiri, dali je sluzenje vojnog roka protraceno vrijeme?...jeste...to ti dodje ko zenidba...ako se ozenis najebao si, ako se neozenis opet si najebao

exliberal,razumijem,razumijem ,ali iskustvo je sigurno dobro doslo

[radostan dan]

.

[vozač]

T. Užice, Krčagovo, stražarsko mjesto br. 5 (ako nisam šta permutovao). Stražarska kućica na vrh brda, ispod mene kasarna, lijevo KBC, preko puta kasarne fabrika municije Prvi Partizan.

4 sata ujutro, februar, minus stopedeset miliona celzijusa i faradeja sve zajedno, noć, neka magluština, kao što to samo u kotlinama zna da bude, bukvalno sam shvatio značenje riječi - siječeš maglu nožem.

Na meni oprema teška tonu - kapa, potkapa, šinjel, zimska vojna bluza, džemper, košulja, potkošulja, zimske pantalone,itd, itd, od najneudobnijeg materijala u istoriji odjevanja. Plus torbak, gas maska, uprtači, pap-ovka, fišeklije, znači robija teška i da u dnevnoj sobi provedeš 2 sata u takvoj spremi.

Pucam 4-ti mjesec vojske i vrtim slike iz civilstva, bilo čega, samo da nije u sm boji.

Odjednom, dole ispod, ogromna vatrena kugla, oblak, pojavljuje se i nestaje. Učinilo mi se. Svašta, razmišljam i vraćam se analizi i sanjarenju ( koju koku sam u civilstvu mogao a nisam, sa kojom sam želio a nisam, itd, itd.).
O pravom stražarenju nema ni govora, onako smrznut, u magli od koje ne vidiš dalje od metra, sa opremom da se ne mogu raspetljati ni da pišam, ko god hoće može mi prići i pitati -Kako hoš' da te odradim?

Ponovo ogromni vatreni oblak ispod mene. Jebem ti, počelo mi se i priviđati, otkud vatra u visini mog pogleda, a ispod strmina? Valjda od umora. Sanjam otvorenih očiju starke, leviske 501, april-maj iliti vrbopuc, malu sarajevsku ili nikšićku, trebe...

Opet vatra. Veća. Dugotrajnija. Čovječe, gori fabrika municije Prvi partizan. Ne može biti ništa drugo, jeste da je magla, ali to je to. Je li moguće da niko ne vidi osim mene?

Hvatam se za poljski telefon da zovem dežurnog kasarne da digne uzbunu. Čekaj, stani... spuštam slušalicu. Kroz glavu se roje misli -8 mjeseci mi je ostalo. Spašavam fabriku, ljude, grad, državu. Da jebe brat brata, podvig godine, 6 mjeseci skraćenja plus godišnji plus jedan vikend i opp, ja bi se trebao skinuti za petnaestak dana.

Sav uzdrhtao, muči me jedna misao-šta ću sa publicitetom, izaći ću u svim novinama, može li ikako bez toga, ma pusti novine, ma kako pusti novine, lako - nužda zakon mjenja, bitno je skraćenje, joj ma sram me, ja konja čuj sram, jel' te sram odslužiti vojni rok za petnaestak dana ...
A šta ću sa čestitanjima, već ih vidim postrojene sa ispruženom rukom - Koliševski, Turpukovski, Marković, Drnovšek, Jović, Vlasi, može li se to kako izbjeći ili ubrzati?

Bog, vjetar, atmosferski pritisak, proviđenje, sasvim je svejedno, u tih par minuta mojih dilema magla je počela da se diže. Imao sam šta da vidim - treća smjena fabrike radila je punom parom. Vatra je regularno povremeno izbijala iz visokih dimnjaka fabričkih hala.

Brzinom svjetlosti prešaltavam misli na temu - podizanje lažne uzbune, nepotrebna mobilizacija kasarne i grada, koliko se robije dobija za takvo što, koja je najbliža psihijatrijska klinika, kakvi se testovi tamo vrše, koje su kubikaže inekcije koje daju itd, itd.

možda bi te i pustili na ludilo,
znaš kako su sve raja izlazila iz vojske, al kad nešto prokontam prije će biti da bi najebo ko žuti

nego kad spomenu da nisi šta permutovao, pretpostavljam da si mislio na ime ovog sela u kojem si bio, bilo je pravih provala vezano za nazive mjesta gdje su nas upućivali na služenje, ja npr. znam čovjeka koji je umjesto u Ribnicu koja je u Sloveniji otišao u Ribnicu kod Kraljeva, potrefilo se u isto vrijeme da ide još neke raje u Ribnicu kod Kraljeva pa i on otišao sa njima, nije nikome palo na pamet da ima još koja Ribnica u Jugoslaviji, a pogotovo da je u Sloveniji. uglavnom, od starta su sa vojskom bili biseri

[suspect_zero]

Sav uzdrhtao, muči me jedna misao-šta ću sa publicitetom, izaći ću u svim novinama, može li ikako bez toga, ma pusti novine, ma kako pusti novine, lako - nužda zakon mjenja, bitno je skraćenje, joj ma sram me, ja konja čuj sram, jel' te sram odslužiti vojni rok za petnaestak dana ...
A šta ću sa čestitanjima, već ih vidim postrojene sa ispruženom rukom - Koliševski, Turpukovski, Marković, Drnovšek, Jović, Vlasi, može li se to kako izbjeći ili ubrzati?

[radostan dan]

.