Pa to se upravo i desilo. Svi timovi su bili multidisciplinarni.GAU8 wrote: ↑25/06/2021 10:50
Fazon je sto je amnezija najbolja odbrana..
Sve oko amnezije i neurologije je jos uvijek siva zona. Tako da uvijek mogu reci ima "selektivnu amneziju". Onda je na sudu hoce li to uvaziti ili ne.
Ovdje ne treba neurolosko vjestacenje, nego dobar i iskusan tim kriminalistickih profajlera psihologa, da odrade 2-3 intervjua sa taktickim pitanjima.
To je bolje od bilo kakvok detektora lazi, da se pokaze da li laze ili ne.
Od tri, prva dva su radila profajling sa taktickim pitanjima. Prvi je Kučukalićev i nisu našli ni najmanju naznaku da Alisa laže. Drugi je Đelilović i isti slučaj, utvrdili su da su njeni iskazi pred policijom i uopšte vjerodostojni.
To je onaj dio vještačenja Kučukalićevog tima kojeg murizovci kriju kao guja noge. A guraju u prvi plan isključivo dio gdje Kučukalić kaže "mogla je biti fragmentarna (disocijativna-psihogena-zaštitni psihološki mehanizam zbog stresnog događaja) amnezija, ali se tu sjećanja brzo vraćaju".
Međutim, opšte je poznato, iako to niko nije pitao Kučukalića, da se sjećanja obično, ali ne uvijek brzo vraćaju. Kod nekih ljudi to traje godinama. A kod nekih se nikad ne vrate.
Da bi se brzo vratila, uslov je da žrtva bude u opuštenoj atmosferi bez konekcija ili asocijacija na stresni događaj. Međutim, Alisa je prvo bila jedini fokus istrage više mjeseci, dok nisu uhvatili Seferoviće koji su bili pobjegli. Svi su na nju vršili pritisak da riješi slučaj kao jedina osoba sa lica mjesta. Paralelno su počele linč-kampanje Muriza Memića i Arijane Memić kojima su, zbog empatije, pridobili lakovjernu javnost. Tako da nisu ni postojali uslovi da se Alisi vrati sjećanje zbog kojeg je nastala disocijativna amnezija. Vještakinja Đelilović, koje je višemjesečno tretirala Alisu, je to precizno opisala.What is the outlook for people with dissociative amnesia? For most people with dissociative amnesia, memory eventually returns, sometimes slowly and sometimes suddenly, which makes the overall outlook very good. In some cases, however, the person is never able to fully recover his or her lost memories.
Kučukalić (tim iskusnih profajlela psihologa sa taktičkim pitanjima):
Abdulah Kučukalić: Što se tiče vjerodostojnosti iskaza vještak navodi da nisu našli neke elemente koji bi ih upućivali da taj iskaz nije vjerodostojan, da sve što je Mutap Alisa izlagala bilo je praćeno adekvatnim emocijama i ponašanjem u skladu sa sadržajem govora iznošenja a također nisu registrovali kontradikcije između iskaza koje je dala u tužilašvu i koje je dala njima, nisu konstatovali nikakve promjene u strukturi ličnosti koje bi eventualno mogle predisponirati osobu da daje lažni iskaz tako da smatraju da njen iskaz nije mogao biti istinit i vjerodostojan. Odnos Alise prema Memić Dženanu bio je vrlo prožet pozitivnim emocijama ona je suosjećala sa ovaj gubitkom svog momka s kojim je bila u jednoj kraćoj vezi od mjesec dana, ispoljavala je empatiju sa tragičnim događajem odnosno prema umrloj osobi. U toku njihove veze nikad nije imala neka neugodna iskustva sa Memić Dženanom naprotiv bilo je to jedna lijepa veza koju je ona prihvatila i u kojoj je uživala.
Đelilović (tim iskusnih profajlera):Vještak Dervović Elvedine je izjavila da je pored psihijatrijskog pregleda svjedoka oštećene urađena i psihološka procjena. Psihološka procjena se u svakom slučaju sastoji iz intervjua i primjene baterije psihodijagnostičkih sredstava. U ovom slučaju je koristila psihološki intervju, testove za neverbalne sposobnosti, testove za procjenu verbalnih sposobnosti, testove pažnje, testove viziokonstruktivnih sposobnosti i viziospacijalne memorije, multifazniminesota inventar ličnosti i skalu utjecaja traumatskih događaja kao i projektivne tehnike. Te je iznjela zaključak ove psihološke procjene da anamnestički i testovni podaci te bihevioralni tj. ponašajni pokazatelj govore da se radi o osobi prosječnih sposobnosti. Primijenjeni inventar ličnosti ukazuje na značajno prisustvo depresivnih i paranoidnih karakteristika koje vremenski koreliraju sa traumatskim i stresnim iskustvima ali i dalje prisutnim opisanim stresnim situacijama. Dobiveni profil upućuje na sklop ponašanja koji se sastoji od depresivnosti, sumnjičavosti, interpersonalne osjetljivosti te konverzivnog reagiranja u stresnim situacijama. Konverzivno reagiranje znači da u stvari kod osoba koje su preplavljene anksioznošću često ta anksioznost se preobrazi konvertuje u neki somatski simptom a može biti isto tako sastav njene organske bolesti odnosno epilepsije, razočaranosti, opreznosti, ranjivosti, nepovjerenja, straha od odmazde kako direktnog počinioca nasilja tako i drugih ljudi koji su uključeni u prijetnje integritetu kako ispitanice tako i njene porodice itd. Primijenjena skala za uticaj događaja traumatski ukazuje na značajno prisustvo simptoma intruzija tj. ponovnog proživljavanja koje se manifestuje kroz košmarne snove, nametanje slika itd. kao i simptoma izbjegavanja, da su to inače najčešći simptomi kod stresnih i traumatskih reakcija. Ne nalaze se psihopatologijski elementi koji bi dovodili u sumnju ispitaničinu sposobnost za davanje vjerodostojnog iskaza pri čemu ne daje ocjenu o istinitosti bilo kojeg dijela do sada registriranih ispitaničinih iskaza jer bi takve ocjene prelazile i stručne i etičke kompetencije vještaka. Dalje navodi da je kod testiranja vjerodostojnost odnosno sposobnost za davanje vjerodostojnog iskaza procjenjuju sve patološke tendence u ovom slučaju, one nisu bile u smislu da ometaju njenu sposobnost vjerodostojnog iskaza jer ona nije psihotična, nije nižih intelektualnih sposobnosti, nije ovisnica ili bilo šta što bi moglo uticati. Takođe uvijek se koristi analiza dokumentacije odnosno analiza datih sadržaja i tu nisu nađene nikakve nedoslijednosti koje bi nam stavile pod upitnik te njene iskaze, da multifazni minesota inventar ličnosti je upitnik ličnosti vrlo složen ima tri kontrolne skale koje procjenjuju koliko je osoba sklona da prikaže sebe znači u pozitivnom svjetlu, koliko je sklona da simulira ili disimulira ili agravira odnosno naglasi svoje postojeće tegobe, tako da je konfiguracija tih kontrolnih skala bila validna, da ovaj inventar je rezultirao konfiguracijom validnog profila kontrolnih skala tako da je to još jedan detalj koji govori u prilog da se njenom iskazu može dati veći stepen vjere.
4. Kao posljedicu pretrpljenog potresa mozga Mutap Alisa može imati anterogradnu amneziju i to za period od 22 i 30 do jutarnjih sati i retrogradnu amneziju za period nedelje 07. februara 2016. godine imajući u vidu obim povrede poglavine. 5. Kod Mutap Alise su utvdili postojanje fragmentiranog sjećanja u trajanju oko par sekundi i to pri dolasku policajca i tokom vožnje Hitnom pomoći. Stepen pouzdanosti datih izjava Mutap Alise je veliki prije povrede glave jer su tokom pregleda utvrdili da se ista istinski nastoji prisjetiti svih detalja događaja a poslije povrede glave postoji amnezija i praznine u sjećanju popunjavanja sa nesigurnim sjećanjima odnosno konfabulacija. Na upit tužioca da li je na CT snimku od 09.02.2016. godine konstatovan potres mozga vještak odgovara na CT snimku glave i vratne kičme verificiran je slijedeći nalaz: Infrakranijalno se ne vidi krvarenje. Subgaleatični hematom lijevo parijatalno sa tačkastim zonama zraka. Ne vidi se znakova traume skeleta lobanje. Na vratnoj kičmi trupovi kralježaka do nivoa TH2 urednih visina i kontura. Na sagitalnim slojevima trupovi od C3 do C5 retroponirani u odnosu na C2 za 3 milimetra bez znakova fraktura i zaključivanja. Ne vidi se inkognuencija opcipitoatlantoaksia. Potres mozga je funkcionalna dijagnoza i ne može se verificirati danas dostupnim dijagnostičkim metodama, da se u ovom slučaju radilo o povredi parijetoopsipitalno zatupljeno predmetom oruđem ili oružjem što je imalo za posljedicu povredu mekotkivnih struktura poglavine bez frakture koštanog sistema a kao posljedica povrede mekotkivnih struktura je hematom koji je verificiran sa mjehurićima zraka koji su se tu našli zbog povrede poglavine i gdje postoji i danas ožiljna rana na poglavini Mutap Alise, da su sa Alisom Mutap razgovarali u dva navrata u različitim vremenskim intervalima da provjere da li je iskaz jedinstven odnosno da li mijenja svoj iskaz i dva puta joj radili EG kako je navedeno u nalazu da li postoje eventualna odstupanja i tom prilikom su utvrdili da iskaz je oba puta isti, utvrdili su da na EG-u postoje spontana epileptična pražnjenja bez kliničkog kolerata znači na papiru koji registruje električnu aktivnosti mozga to je elektroencefalografija vide se promjene u smislu električne aktivnosti ali u tom momentu nema kliničkog korelata znači nema kliničkog stanja koje ukazuje da ima epileptičnu manifestaciju. Na pitanje da li je amnezija nastupila usljed ovoga usljed povrede teškog potresa mozga vještak je odgovarila da jeste, da je potres mozga inače karakterističan sa amnezijom anterogradnom i retrogradnom, da se u ovom slučaju radi o teškoj povredi mozga zato što uključuje i retrogradnu amneziju i anterogradnu te da smatra da postoji mogućnost vraćanja sjećanja te da je intenzitet traumatskog događaja koji je preživjela Mutap Alisa zajedno sa povredom koja je se desila jedan od uzroka toliko intenzivne retrogradne amnezije koja u ovom slučaju traje duže od 24 sata s jedne strane, s druge strane da je neadekvatan oporavak poslije komocije mozga koji zahtijeva fizičku i psihičku relaksaciju uz podršku dragih, toplih ljudi i boravak u miru znači uz apsolutnu relaksaciju, što nije u ovom momentu urađeno, nego je na neki način svi ovi postupci i ovo sve što se dešava je nova traumatizacija odnosno retraumatizacija na tako intenzivan stresni događaj i sigurno je ona usporila ovaj ovo blijeđenje ove amnezije, odnosno nestajanje, a s druge strane podvrgavanje hipnozi kako je ona navela, da je pokušavala nekoliko puta da se prisjeti i zbog sebe i zbog pritiska to je dovelo do pojave fragmentacije, odnosno sjećanja ne u cjelosti nego djelimično. Kako ona navodi u jednom momentu se prisjetila policajca na mjestu nesreće i da je vidjela samo polovicu lica što odgovara ovoj povredi u stražnjem dijelu poglavine znači opsipitoparijatalno jer upravo oštećenja na takvom mjestu kontuzije imaju i za posljedicu gubitak jedne polovice vidnog polja kada se radi o oštećenju s jedne strane.
