encian wrote:A šta su to hadisi do nečije upute koje su pisane po nečijom cenzuri i koji se u stvari svode na predpostavkama. Ako je Kur`an jedinstven onda bi trebali i hadisi biti jedinstveni za čitav islamski svijet - no je li to uistinu tako ????
ja mislim da nije. Kur'an se smatra univerzalnim i vrijednim za sva vremena. sto ce reci i za Poslanikovo i za nase doba podjednako da ga tumacimo u skladu sa onim sto smo saznali i spoznali novo i u njemu trazimo smjernice. hadisi su ipak nastali kao tumacenje Knjige u jednom odredjenom dobu. niposto ne kazem da ni sada ne bi trebali da budu smjernice tumacenja, ali ne mislim da bi ih trebali uzimati ih kao definitivno, univerzalno i svevremensko tumacenje Knjige.
@kogod kadgod
ti imas puno da kazes, ali ako to kazes u duuuugoj poruci, malo ce ljudi to procitati. ako pocnes temu, reci jednu stvar, u sljedem postu se nadovezi drugom. nama ce biti interesantnije i lakse, a ti ces opet da kazes sve sto imas.
ja sam se nekad osjecala lose sto nisam pokrivena, idem na more, skidam se u kupaci i sl. mislila sam da nisam dobra muslimanka. dugo sam govorila da je to grijeh ali da je za mene pokrivanje toliko mucno da sam spremna da ispastam. onda sam shvatila jednu stvar: Bog nam rece da nam ne namece nista sto nam nije prirodno. rece nam cak i da LJUDI okove sebi stavljaju. tako se ja pomirih sa svojom dugom kosom i morem. ali znam jednu stvar sigurno: da zivim medju arapima pokrila bih se drage volje skroz jer su toliko napadni i naporni da se jednostavno lakse sakrit nego njih naucit da postuju otkriveno zensko.[/quote]
____________________________________________________________________
Hvala na sugestiji.
Bas mi je drago sto si pomenula to o griznji savjesti kada ne pokrijes kosu itd.
RADI toga su mnogi moji postovi i izneseni, da se ljudi
ne bi osjecali "krivim" za nesto sto nisu obavezni (osim po tumacenju ljudi koji bi svoje "zakone i pravila" pretstavili kao "Bozijim" a koji to NISU).
Poznajem mnoge zene koje, kada je u pitanju pokrivanje kose kazu "znam da se mora i da se grijesim, ali jednog dana..." - NE "MORA" se i NE "GRIJESIS" se.
Isto je sa nekim muskarcima, "eto, brijem se, znam da se grijesim, mekruh je, ali jednog dana..." - NE "GRIJESIS" se i NIJE "mekruh" (pokudno).
JEDNOSTAVNO i jasno - zasto se osjecati "krivim" za nesto sto nije "krivica" i zasto je osjecati "grijesnim" za nesto sto nije "grijeh"?
Pokrivala sam se dugo godina, od dzilbaba (mahrame) do niqaba (vela sa prorezom za oci), i provodila vrijeme sa drugim zenama koje su, kao i ja, vjerovale da je to "obavezno" da slijedimo primjer Poslanikovih supruga itd.
Medjutim, nije mi trebalo dugo da shvatim koliko je to plitko kod vecine.
Licno sam bila ubjedjena da je neophodno primjenjivati "sunnet" i unutarnje (srcano i ahlakom i adabom [ponasanjem]) kao i vanjstinom ("islamskim" oblacenjem za zene I za muskarce).
Koliko god sam se drzala vanjskih "propisa" jos vise sam (i dan danas) se drzala unutarnjih, tj. redovnog namaza, konstantnog ihsana (svijesti da Bog sve vidi i zna), izbjegavanja ogovaranja drugih (makar bilo i istina), moliti Boga prvo za se ostale vjernike pa onda za sebe, konstantnog drzanja na uzdi nefsa (ega) koji bi da se osjecamo i smatramo "boljim" od drugih makar i onih koji ne klanjaju i ne drze se ocito "islamskih" propisa - zato sto smo mi, eto, "pokrivene" ili neko ko ima dugu bradu, i time kao "posveceniji" muslimani sto nije nikakav znak "prednosti") jer samo Bog zna srca i da li je necija iskrena dova i jedan rekat te osobe kod Njega bolji od svih nasih zajedno.
S druge strane, upoznajuci zene s kojima sam se vise druzila (jer smo imale to "zajednicko" da smo vecinom u kuci i da smo pokrivene potpuno vani, kada bi muzevi otisli u "khuruudz" tj. putovali grupno u druga mjesta posjecivali muslimane i zvali ih u dzamije i sami k'o malo vise ucili o tradiconalnom Islamu grupe zena bi dolazile kod mene ili bismo kod neke druge zajedno bivale sa djecom drustva radi) pocela sam da uvidjam da VECINA njih nije znala ni osnovne stvari o Islamu, kako klanjati sa koncentracijom, ispravno izgovarati arapski, pravilno postiti (ne samo stomakom nego i od ruznih misli, rijeci i djela), da im je najdrazi "hobi" trac i ogovaranje drugih.
Citanje knjiga im je strano osim svakodnevne rutine Qur'ana na arapskom i to neispravnim izgovorom, npr. svaki dan toliko stranica, ali prevod nikako, kao i zajednicko citanje iz zbirki kao sto su Fadail 'Amal ("Pohvalna djela").
Uvidjela sam da je za vecinu (naravno izuzetaka je bilo i ima) je to (nosenje "hidzaba") u stvari samo MASKA iza koje krilu svoje ruzne navike da bi ih ostali muslimani gledali kao "bolje" i "ispravnije", praktikujuce, muslimane (kako zene tako i muskari, koji su u dzamiji tihi, skromni, blagi - a u kucama prema svojim porodicama potpuno obratno).
Nosenje "islamske" nosnje je beskorisno, da bi u ocima drugih (muslimana) izgledale kao "dobre" vjernice, cijenjene u krugovima zena koje ih smatraju za "ucenije" i redovno pozivane na "tewhide", "mewlude", "iftare" i bilo koje druge vjerske skupove, pri kojima se ponasaju mnogo drugacije nego obicno medju "svojima" (tj. medjusobno), zauzimajuci odredjeni stav "skromne" superiornosti, redovno koristeci fraze koje su "znak" posvecenih muslimana (mashallah, inshallah, sallalahu alejhi we sellem, radiallahu anhu, karamallahu wadzhahu, tebarakallah, subhanallah, bi iznillah, la hawle we laa quwwete illa billah, neuzubillah, estaghfirullah... itd.) kojima "protkivaju" ono malo razgovora i "impresioniraju" "obicne" zene...
Naravno, cim bi dosle kuci, s muzevima razmijenjuju - ona o zenama on o muskima - ko je sta obukao, ko je sta rekao, kako se koja zena nasminkala, koja je nokte namazala, i cinjenica da je ona pokrivena i da on ima bradu i hlace iznad clanaka im daje za "pravo" da o drugima tracaju i ogovaraju...
U Arabiji, jos je interesantnija slika. Vani se pokrivaju jer moraju po zakonu a i (kao sto je oduvijek i bio obicaj kod bogatijih dama) burqaa (potpuni pokriv, sa prozirnim velom) da bi ordzale sto ljepsi ten i sacuvale kozu od sunca. Unutra, svi sjede zajedno, normalno, kada dodju prijatelji ili daljnja rodbina, ali imaju i odvojene primace prostorije za zene i muskarce u slucaju da dodje neko od "striktnijih".
To me je i navelo na razmisljanje da li je obavezno, zasto i najvaznije KAKVU svrhu sluzi nosenje "famozne" mahrame?
Bolje da o tome odvojim temu, uglavnom, nakon dugog i detaljnog proucavanja, ne samo knjiga nego i razgovora sa arapima i muslimanima iz raznih zemalja, sam dosla do ocitog zakljucka da se u Qur'anu ne pominje specificno pokrivanje kose, i da su sva "pravila" koja se ticu oblacenja zene (ili izgleda muskaraca) zasnovana na pricama i predajama koje su, kao sto se iz historijskog pregleda na temu "hadisi" moze zakljuciti - veoma sumnjivih origina, nastalih iz raznoraznih izvora i namjera a pripisanih Bozijem Poslaniku.
Bez obzira, cak i na mogucu autenticnost mnogih, oni se odnose na ljude TOG vremena dok je
samo Qur'an validan do zadnjeg Dana sto se tice VJERSKIH zakona i propisa.
Vazno je da vjernici spoznaju STA je za naseg Gospodara vazno od nas i za nas - a sta je produkt ljudskih obicaja, maste, ubjedjenja i tako dalje.
Slobodni smo da cinimo sto je Bog izricito Objavio kao dobro za NAS, a jos slobodniji da se ne pokoravamo ljudskim zakonima koji nemaju pozitivnu i ravnopravnu SVRHU i koji ne sadrze dobrobit za cijeli ummet i covjecanstvo opcenito.
Stati na crvenom svjetlu je logicno, svrsishodno i pozitivno pravilo koje je doneseno i zakljuceno od strane ljudi za bezbjednost i dobrobit zajednice u saobracaju. Taj "zakon" koji su ljudi oformili ima svoj razlog i logiku kao i mnogi drugi koji su neophodni za dobro funkcionisanje drustvenog uredjenja.
Medjutim, kada se ljudske SLOBODE ogranicavaju od strane drugih ljudi bez ocitog logicnog i svrsishodnog razloga - onda smo ne samo slobodni da ne slijedimo takva "pravila" nego naprotiv, da trazimo na osnovu cega je tako nesto ucinjeno "pravilom"?
I nije dovoljno samo da nam se kaze "Poslanik je rekao..." jer niko danas ne moze da bude siguran da jeste rekao ili ne - a i da jeste, sta god je rekao odnosilo se na ljude tog vremena - osim Bozije Objave.
"Kriviti" zenu zato sto muskarci nisu na dovljno uzdignutom nivou svijesti i moralnosti je apsurdno - svako je odgovoran za svoje rijeci i djelatnosti.
Muskarac je isto toliko odgovoran za samokontrolu koliko i zena (mada ih je vecina, ne poznajuci psihologiju zene, ubijedjena da zene "nemaju" jaku pozudu kao muskarci - novosti za takve - zene su isto podlozne strastima kao i muskarci samo sto ih znaju kontrolisati, narocito s obzirom na to kako malo muzeva zna kako da potpuno zadovolji strast zene, niti je mnogima bitno, dokle god oni zadovolje svoje).
Bogobojaznost je u srcu, u ponasanju i sposobnosti da imaju svakodnevne interakcije sa ljudima oba spola u svrhu poslovnih djelatnosti, razgovora o vjeri, nauci, politici itd. bez podlijeganja pozudnim mislima, u kom slucaju nam je Bog rekao da "oborimo poglede", tj. ne gledamo osobu drugacije nego kao svoju sestru ili brata, i ako to nije moguce, izvinuti se i udaljiti se dok se ne "sabere" i ne povrati
samokontrola i moralnost IHSANA (svijesti da Bog sve vidi i zna).