Rođena sam 24.03.1983 u jednom jako bitnom selu gdje je vuk sa strahom poštu donosio, a ovce pod ručnom pasle. Do škole se moglo samo na magarcu. Zato sam završila samo dva razreda osnovne škole, jer u treći kada sam krenula, sisice su mi naglo počele rasti. Moj magarac Dax s ponosom je gazio put do škole. Ponos je kratko trajao, jer su sisice narasle jako velike i mome Daxu slomile kičmu. I tako sam ostala bez magarca, škole, prijatelja, bez svega. Pardon.. ne baš bez svega! Imala sam sise…
Sva susjedska djeca, imala su budućnost. Jedni su govorili da će biti frizeri, trgovci, mesari, a drugi da će bit odvjetnici, doktori.. Svi su nešto izabrali, a ja bez škole nisam mogla birati, ako nemaš škole, a želiš biti uspješan možeš biti samo čoban. I tako s par ovaca i jednim ovnom krenem u pustinju. Za par godina imala sam cijelo bogatstvo. Veliko stado ovaca. Živjela sam zdrav život, jela sam janjce, pila ovčje mlijeko i vodu s najboljih izvora. Svako jutro bi me probudio pjev ptica. Navečer bi zaspala uz krik sove, a noću bi se budila kada bi čula zavijanje vuka ili roktanje divljih svinja. Divila sam se tim zvukovima, i sama počela pjevati.
Prodala sam ovcu i kupila tamburu. Svaku noć bi uz vatru i ovce svirala tamburu i pjevala. Jedne noći sviram ja i pjevam, kada iz daljine čujem rzanje konja. Odjednom se ispred mene stvorio konj, a na njemu čovjek sa dužom prosijedom kosom. Pomislila sam, da sam lutajući divljinom zalutala na indijansko polje.
Upitala sam ga; Tko je i što želi? Rekao je da je uživao u prirodnim zvucima, pjevu sove, zavijanju vuka i da mu je to prekinula nekakva užasna dernjava. Upitao me boli li me što? Ja sam mu drsko odgovorila; Da me boli ne bi uživala, svirala tamburu i pjevala! Onda je on, smireno rekao: Čobanica dobra jesi, jer imaš veliko stado ali kao glazbenica si kurac. Ostavi tu tamburi i prestani zauvijek pjevati, jer će te zaštitari prirode i životinja strpati u zatvor, da ne plašiš medvjede. Sišao je s konja, potekao gutljaj loze, smjesti se pokraj vatre i zaspao.
Ujutro dok sam se u izvoru kupala začujem strančev glas. Čuj mala, prevario sam se sinoć. Vidim za tebe sjajnu i blistavu karijeru pjevačice, ali moraš krenuti sa mnom u Zagreb. Ma vidiš ti velike sise, a ne karijeru; odgovorim mu, obučem se i sjednem pored njega. Pitala sam ga što radi u divljini. Rekao je da malo obilazi svijet i nastavio pričati o sebi… Kada je sve ispričao krenem ja u Zagreb s njim. Prošla su dva dana, stajala sam ispred ogledala i gledala se.
Opanke je zamijenila štikla, ali trava je za moje ovce i dalje nikla. Na sebi sam imala odjeću koja je više otkrivala, nego skrivala. Gledala sam neku drugu Slađu, ali samo izvana. Jer otišla sam ja iz sela, ali selo nije iz mene. Moja razmišljanja je prekinuo strančev glas: Slađo, ulaziš u studio!
http://www.sladja.hr/bio_3.php