SKANDINAVIJI SLIJEDI PROPAST - ISTINA ILI NE?

[Nattsid]

Svaki turista koji se prošeta ulicama Osla, Kopenhagena ili Štokholma, nakon kraće šetnje upitaće se da li je došao u Somaliju, Irak, Afganistan, Siriju, ili možda Skandinaviju?

Gdje su oni plavokosi, visoki, kulturno odmjereni ljudi?

[Nattsid]

Zabluda zvana skandinavski mit!

Mitologija kapitalizma: skandinavski mitovi i njihova svrha

U periodima velikih povijesnih neizvjesnosti gotovo uvijek je dolazilo do drastičnog porasta spekulativnog nagađanja, praznovjerja i mnogih drugih krivih zaključaka.

U vrijeme ove velike ekonomske depresije sve je snažnije izraženije stvaranje raznih mitova i krivih pretpostavki. Da li se mit razvija kao nuspojava ekonomskih prilika ili je pak smisleno pušten u opticaj kao dio ideološke propagande, teško je reći. Ali mitovi su svugdje oko nas i obično imaju samo jedan cilj – smirivanje i otupljivanje.

Mit o Islanđanima koji referendumom zaustavljaju bankarsku pljačku do sada je srećom razbijen na golim argumentima. A argumenti su pokazali kako ne samo da stanovnici Islanda nisu zaustavili opustošenje njihove države od strane pohlepnih bankara, već iz dana u dan tonu sve dublje, a velik broj stanovnika nastoji emigrirati u jednom smjeru.
Ali mitovi su ponekad otporni čak i na sirove argumente, jer konačni cilj im nije stvoriti neku novu istinu već unijeti razdor i bunilo.
Tako će nas Islandski mit još dugo vremena dovoditi u situaciju da nam sugovornik uzvraća "napravimo što i Island, zaustavimo krizu referendumom".

Ipak, izuzev širenja naivne pro-referendumske teorije, "islandski mit" nije značajan problem.
Na sceni postoji jedan daleko veći mit koji je danas toliko važan da je postao ideološko ljepilo koje zajedno drži raspadnuti sistem poznatiji kao kapitalizam.
Naravno, radi se o mitu svih mitova – veliki skandinavski mit o dobroćudnom kapitalizmu.

U svega nekoliko godina iz relativne stagnacije probudili smo se u svijetu u kojem Grčka podsjeća na ratnu frontu, u SAD-u policija tuče prosvjednike na ulicama, a u Europi bankarske elite preuzimaju državu po državu.
Probudili smo se u jednom sasvim drugom životu – iz sna smo ušli direktno u noćnu moru. Budućnost pred nama donosi nam samo neizvjesnost, sve teže dane i golu borbu za opstanak.
Samo kronični deficit intelekta još uvijek ostavlja prostora za optimizam.

U beznađe kojem se ne nazire kraj uplovljava veliki skandinavski mit kao kakva konjska doza sredstva za smirenje.
Ti nevjerojatni, pametni, humani i altruistični sjevernjaci pokazat će nam put. Moramo samo otkriti njihovu tajnu, preslikati taj proces natrag u svoju državu i živjet ćemo bezbrižno i sretno.
U kaosu koji razdire i Europu i SAD skandinavski mit postaje bastion. Na temelju tog mita do zadnjeg dana će se braniti političko-ekonomski sistem koji nije direktan krivac samo za naš propadajući životni standard, kapitalizam je kriv i za genocid stanovništva diljem planete.

Srećom, baš kao i u slučaju Islanda, to je ipak samo mit, a mitovi se mogu i moraju razbijati.

Krenimo sa Švedskom, glavnom nositeljicom skandinavskog mita.
Švedska je bila dugi niz godina pojam socijalne sigurnosti i stabilnosti, ali za taj dugi period relativnog blagostanja najmanje je zaslužan kapitalizam.
Činjenica je da je Švedska bila snažno pogođena u prošloj krizi 30-ih godina. Kao direktna reakcija na krizu stasala je socijal-demokratska radnička partija koja je nakon toga vladala gotovo 65 godina apsolutnom većinom bez ijednog koalicijskog partnera.

Mukotrpnom borbom radnici u Švedskoj stvorili su sustav koji je bio dostojan čovjeka.
Radnička partija tih godina opravdavala je svoje ime. Unatoč izraženom revizionizmu i preferenci za socijal-demokraciju umjesto socijalizma, partija se ipak usko vodila generalnim idejama Marksizma iz kojih su i stvoreni brojni socijalni programi.

Ranih 70-ih švedski premijer postaje Olof Palme, također član radničke partije. U svojoj politici je otišao korak dalje – otvoreno je podržavao brojne marksističke države i pokrete diljem svijeta. 1975. bio je prvi predstavnik zapadne demokracije koji je otišao u službeni posjet na Kubu. Tamo je održao velik govor na poznatoj Plaza de la Revolución hvaleći Fidela Castra i socijalističku revoluciju na Kubi. Također je bio i žestoki kritičar politike SAD-a i južnoafričkog aparthajda.
Nije nikada dokazano, ali brojni povjesničari smatraju da je upravo zbog tih stavova život završio s metkom u glavi na ulicama Štokholma 1986.

Švedski model je zaista bio primjer modernog i progresivnog upravljanja državom, ali baš kao i u slučaju Islanda – sve što su Šveđani, u prvom redu švedska radnička klasa, gradili palo je u vodu dolaskom neo-liberalizma.

Brian Palmer, profesor antropologije na švedskom sveučilištu komentirao je ulazak neo-liberalizma: "Govoriti o današnjoj Švedskoj u nekim socijalističkim terminima bilo bi potpuno krivo. Neo-liberalne reforme u Švedskoj provedene su u mnogim sektorima rigoroznije čak i od SAD-a. Švedska je zapravo postala laboratorij za privatizaciju."

Unatoč popularnom mišljenju kako u Švedskoj na stanovnike pazi snažna država, prava istina je sasvim drugačija. Posljednjih godina Švedska je po količini privatizacije prestigla SAD i brojne europske države. 80% svih novih škola je u privatnom vlasništvu. Željeznice i gradski metroi također.
Švedska je imala dugi period ekonomskog razvoja što može ponajviše zahvaliti neutralnosti za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Od nekoć uglednog modela, Švedska je već sredinom 90-ih počela naglo tonuti u sirovi neo-liberalni kapitalizam koji danas potpuno dominira zemljom. Tako primjerice 2004. imućna obitelj Wallenberg kontrolira čak 40% svih dionica na štokholmskoj burzi.
Beneficije se naglo ukidaju, a novi švedski premijer otvoreno se hvali kako je Švedska postala "svjetski rekorder u broju rezova." Uskoro dolaze i velike pohvale od strane MMF-a koji od sada ističe Švedsku kao reprezentativan primjer kako bi trebalo voditi modernu ekonomiju.

Uskoro kreće masovna deregulacija svih vitalnih industrija – Švedska privatnom tržištu prepušta poštu, telekomunikacije, pa čak i struju. Brojne banke koje su bile pod upravom države sada se prepuštaju privatnom sektoru.
Posljednjih godina krug je zatvoren nakon što su privatizirane i brojne klinike i bolnice.

U Švedskoj predugi niz godina marljivo je stvaran sustav koji bi bio na usluzi stanovnika, isti je nemoguće srušiti preko noći. Ali situacija u kojoj se trenutačno nalazi Švedska donosi joj sudbinu jako sličnu Islandu.

Govoreći o skandinavskom modelu možemo samo govoriti o skandinavskom modelu prošlosti i iz njega bi se zaista moglo učiti. Ali najvažnija pouka je ta da model nema nikakve veze s kapitalizmom, upravo suprotno – sve beneficije koje su život u nekadašnjoj Švedskoj činile ugodnim proizašle su direktno iz socijalističke misli.
Glorificirati Švedsku kao neku vrstu kapitalističkog uspjeha sasvim je kriva polazna točka. Jedino što je kapitalizam uspio u Švedskoj je srušiti jedan progresivan i pravedan sistem.

Ništa bolja situacija nije ni u drugim "blaženim" skandinavskim zemljama. Svaka država koja operira pod zakonima kapitalističkog sistema neće proći netaknuto. Norveška je odličan primjer.
Država koju mnogi naivno proglašavaju rajem na zemlji – za mnoge stanovnike postala je pakao.
Zbog agresivnog forsiranja domaće potrošnje Norveškoj se desio gotovo identičan problem kao i Islandu. Masovno kreditiraje stanovnika dovelo je do toga da prosječan Norvežanin danas imas čak 200% duga od ukupnog kućnog dohodka. Ta brojka je daleko veća i od SAD-a (115%) i Britanije (150%). Ovakva situacija postaje neizdrživa.
Norveška je bogata zemlja i jedan od najvećih izvoznika nafte na svijetu. Godinama su igrali na "sigurno" i velike svote kapitala posuđivali državama kao što su SAD, Italija, Francuska. Dojučerašnje sigurne investicije danas su već izuzetno neizvjesne, za Italiju je već sada jasno kako neće moći vratiti svoje dugove.
Norveška ima najnižu stopu nezaposlenosti u Europi, ali strahuje se kako bi ona uskoro mogla početi naglo rasti. Naime, zbog velike krize na kontinentu drastično su se smanjile narudžbe od norveške prerađivačke industrije.
Uz to 22% BDP vezano je uz izvoz nafte, a tržište tog derivata ulazi u još nestabilniju fazu.

Koliko god Norveška, Švedska i ostale skandinavske države bile stabilne do prije samo godinu dana, sve to može u kratkom periodu biti uništeno krizom globalnog kapitalizma. Svaka država čija je ekonomija vitalno spojena na taj sustav nalazi se u opasnosti i ne postoji način na koji može izbjeći kolektivnu sudbinu.
Skandinavski mit hrani se idiličnim slikama iz prošlosti i time stvara iluziju da negdje, daleko na hladnom sjeveru, gdje su ljudi razboritiji i mudriji, kapitalizam još uvijek funkcionira besprijekorno.
Po svemu sudeći te države mogle bi u konačnici biti i najviše pogođene – donedavni visoki standard dovesti će do najvećeg relativnog pada.

Skandinavski, kao i islandski mit ostat će samo mit – kao maleni, ali sastavni dio velike mitologije kapitalizma – sustava koji je obećavao kako će donijeti prosperitet svima.

[pearlica]

Svaki turista koji se prošeta ulicama Osla, Kopenhagena ili Štokholma, nakon kraće šetnje upitaće se da li je došao u Somaliju, Irak, Afganistan, Siriju, ili možda Skandinaviju?

Gdje su oni plavokosi, visoki, kulturno odmjereni ljudi?

Prosetaj se ulicama Pariza, Londona, Rima, Barselone, Atene, Beca ista stvar

[frx]

svugdje u svijetu imigranti su po ulicama, ali kada zadzes u otmjenije krajeve npr. svedske gdje vile kostaju po nekoliko miliona kruna onda vidis ko je tu gost a ko domacin

[muminovic]

Smijesno.

Skandinavija je prebogata!

[malsal]

Nije istina.
A neiskazana premisa (kad se upitas jesi li dosao u Irak ili Somaliju) je puna rasizma ko sipak vitamina.

[Zviz]

Za Dansku se nebrinem oni imaju svoje sisteme kako umanjiti broj doseljenih, a kako jos vise smanjiti (ondonso izbaciti) onih koji vec tu zive. Samo prekonoci izgubis boravisnu dozvolu i caooooo - RAUS DAS SPIEL IST AUS. Doc danas do drzavljanstva i prije dvije decenije razlika ko nebo i zemlja. I opet kazem steta za nase, jer ko je god zelio i htjeo je lagano se ukopio u Dansko drustvo, jer ipak nije neka pretjerana razlika u kulturama, a stvarno nasi koji su prihavatili danske norme zivota i nisu parvili neke probeleme i nasli sebi solidan posao zive dobar zivot, jer su ujednako pruzili svojoj djeci isto solidan zivot u buducnosti po brojnim pitanjima. I nikad necu moci razumiti nase koji su ovdje gaje to neko Bosanstvo i namecu ga domacinu, kao da je domacin duzan da ga postuje vise ili manje zbog toga, ili da ga uopste slusa, i naravno tako nesto ide na zivice, te razumljuvo je. Do 2020 u Danskoj nece biti 6.000 ljudi iz BiH a 1996 je bilo oko 25.000, danas je nekih 11.500! Stariji umiru, dosta penzionera se ipak vraca, neki bjeze zbog strgih zakona vezano za brakove, deportacije, tesko stecanje drzavljanstva a ubitacno velika je razlika kao ga imas i ne kad su beneficije u pitanju. Onda dosta mjesanih brakova je nastalo on danac ona iz BiH ili obratno. U takvim brakovima djeca nose dansko ime, pa cak i dansko prezime nebitno jel muz ili zena u pitanju (dankinja). Gdje mi roditelji zive pa u istoj ulici zive jedni iz BiH, cerka im se udala za danca - dvoje djece, danska imena prezimena, samo se prica danski - djeci 8 i 4 godine! Prijateljica (sad vise poznanica) udala se za danca isto sve troje djece danska imena i prezimena i samo danski jezik. Prijatelj poznamo se 20 godina ozenio danjkinu, djeca dansa imena i prezimena samo se danski prica. Poznam jos slucaja. Mogu ljudi misliti iz BiH sta god zele ili ovi ovdje koji gaje to neko Made in BiH ali to je tako i to postaje sve vise normalnije.