provincijalizam je posljednji stadij primitivizma
gubavi komplexash
donosim vam intervju sa sasom...ljudinom
20. oktobar 2006.
Razgovor povodom razrješenja sa fukcije izaslanika BiH u SAD-u: Saša TOPERIĆ, predsjednik Američko-bosanske fondacije za kulturu i poznati pijanista
TIHIĆ JE IZGUBIO SAV KREDIBILITET
BOŠNJACI.net: Gospodine Toperiću, da li ste upoznati sa prošlomjesečnom odlukom predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, Sulejmana Tihića, kojom ste razriješeni funkcije Izaslanika za kulturu Predsjedništva BiH u SAD?
TOPERIĆ: Nisam znao za tu odluku, ali mogu vam reći da bih i sam podnio ostavku da je Sulejman Tihić pobijedio na izborima. Ja pozdravljam njegovu odluku o razriješenju, koja je, pretpostavljam, usaglašena sa ostalim članovima Predsjednistva i na njoj se zahvaljujem.
BOŠNJACI.net: Zašto?
TOPERIĆ: Imenovan sam u oktobru 2003. godine, nakon čega su članovi Predsjedništva Tihić i Čović tražili da učinim sve kako bi se SAD politički reaktivirale u BiH, jer je postojala bojazan da zbog Iraka, Irana, Afganistana, Sjeverne Koreje, Bušova administracija ne bi imala vremena, a možda ni interesa, da pomogne jačanju i razvoju BiH kroz proces ustravnih promjena. Instrukcija iz Predsjedništva za moj rad je bila pronalaženje puta da se SAD angažiraju na pokretanju ustavnih promjena u BiH. Sada to možda izgleda jednostavno, nakon što i dijete u BiH priča na tu temu, ali 2003., ovo nije bilo nimalo jednostavno. Čoviću i Tihiću sam došao sa Brus Hičnerom i Pol Vilijamsom, prilikom njihovog prvog, dosta tajnog boravka u Sarajevu, kada je rad na ustavnim promjenama i počeo. Plan je bio da se preko nevladine organizacije koju vodi prof. Hičner – u suradnji sa Američko-bosanskom fondacijom za kulturu koju vodim, te pravnim institutom Pola Vilijamsa – za američku administraciju pripremi elaborat o načinu na koji bi se ustavne promjene u BiH mogle provesti.
Štitio sam integritet Predsjedništva koje sam predstavljao
BOŠNJACI.net: Gdje je došlo do nesuglasica između Vas i Tihića?
TOPERIĆ: U početku, mi smo imali dosta blizak odnos, jer je tema promjene ustava bila jako osjetljiva za bh. društvo, i to smo obojica znali. Ministar vanjskih poslova, Mladen Ivanić je blokirao odluku Predsjedništva da mi se izda diplomatski pasoš i osiguraju sredstva za rad u SAD, kao i sva logistička podrška od strane naših diplomatskih predstavništava u Njujorku i Vašingtonu što je stajalo u odluci Predsjedništva o mom imenovanju. Mudro je predložio Predsjedništvu da me – umjesto kao ambasadora koji bi bio poslan od strane Predsjedništva u SAD na specijalne zadatke – imenuju kao izaslanika za kulturu u SAD, znajući da u pravilniku MVP ove funkcije nema, te da će imati zakonsku osnovu da ne sprovede odluku Predsjedništva i time onemogući moj cjelokupni rad na promociji i jačanju BiH u SAD. Ivanić je dobro znao da sam ja izlobirao rezoluciju u Senatu prije par godina u kojoj se definitivno odvaja pitanje Kosova i BiH te potvrđuje teritorijalni intergritet BiH. Ivanić je znao da je i Lagumdžijina posjeta Bushu prije četiri godine išla u mom aranžmanu, a uz ogromnu podršku i rad Mirze Kušljugića, tadašnjeg bh. ambasadora pri UN-u, kojeg jako cijenim i sa kojim sam imao fenomenalnu saradnju.
Tihić me je prvo molio za strpljenje, obećavši da će barem financijski dio riješiti, ili preko Vijeća ministara ili preko moje Fondacije, putem grantova Ministarstva za kulturu FBiH. Diplomatski pasoš meni nije bio pretjerano bitan, jer imam stalnu dozvolu boravka u SAD, iako za imidž države u diplomatskim krugovima nije bilo dobro da ga od Ivanića nisam dobio. Prije godinu dana, Ministar civilnih poslova, Safet Halilović – sa kojim sam uvijek imao dobru saradnju i sa čijim sam ministarstvom, preko Fondacije, donio 100 kompjutera za škole u BiH – izdao mi je službeni pasoš, pa sam tako barem mogao pokazati da ja zaista i jesam izaslanik BiH u SAD. Kao što se zna u BiH, ja živim dosta uspješan internacionalni život, pa možete zamisliti koliko je poniženje bilo raditi za državu a nemati dokaz da imate legitimaciju države koju predstavljate niti sredstva za rad. Za to ne krivim Tihića, jer je u početku pokušavao ovo riješiti. Da nije bilo ministra Halilovića, i službenog pasoša koji potvrđuje funkciju koju sam imao, sve bi izgledalo zaista mizerno.
Angažiranje u SAD na pokretanju ustavnih promjena
Instrukcija iz Predsjedništva za moj rad je bila pronalaženje puta da se SAD angažiraju na pokretanju ustavnih promjena u BiH. Sada to možda izgleda jednostavno, nakon što i dijete u BiH priča na tu temu, ali 2003., ovo nije bilo nimalo jednostavno. Čoviću i Tihiću sam došao sa Brus Hičnerom i Pol Vilijamsom, prilikom njihovog prvog, dosta tajnog boravka u Sarajevu, kada je rad na ustavnim promjenama i počeo.
Izlobirao rezoluciju u Senatu u kojoj se definitivno odvaja pitanje Kosova i BiH, te potvrđuje teritorijalni intergritet BiH
Ministar vanjskih poslova, Mladen Ivanić je blokirao odluku Predsjedništva da mi se izda diplomatski pasoš i osiguraju sredstva za rad u SAD, kao i sva logistička podrška od strane naših diplomatskih predstavništava u Njujorku i Vašingtonu što je stajalo u odluci Predsjedništva o mom imenovanju. Mudro je predložio Predsjedništvu da me – umjesto kao ambasadora koji bi bio poslan od strane Predsjedništva u SAD na specijalne zadatke – imenuju kao izaslanika za kulturu u SAD, znajući da u pravilniku MVP ove funkcije nema, te da će imati zakonsku osnovu da ne sprovede odluku Predsjedništva i time onemogući moj cjelokupni rad na promociji i jačanju BiH u SAD. Ivanić je dobro znao da sam ja izlobirao rezoluciju u Senatu prije par godina u kojoj se definitivno odvaja pitanje Kosova i BiH te potvrđuje teritorijalni intergritet BiH.
Otkazivanje posjete zbog "neposlušnih" kadrova stranke
Da. Tihić je trebao da bude gost “na kafi” sa ključnim senatorima u Vašingtonu koji su, naravno, bili upoznati sa temom razgovora i važnošću našeg projekta. Nakon što je i službeno stigao poziv Senata – potpisan od strane predsjedavajućeg, senatora Ričarda Lugera – u kabinet Tihića u Sarajevu, američki ambasador je odmah došao Tihiću sa pitanjem, da li sam ja ovo organizirao na svoju ruku, ili uz blagoslov Kabineta, znajući koliko je važan ovaj korak. Nekih deset dana prije no što je Tihić trebao doći u Vašington, iz Kabineta su mi javili da će on otkazati posjetu. Odmah sam došao u Sarajevo i sreo se sa Tihićem. “Znaš, Saša, za mjesec dana imam kongres SDA, pa moram dovesti u red neke kadrove stranke, tako da sada ne smijem putovati ni dan van zemlje. Imam par neposlušnih”.
Reis CeriĆ mi je bio inspiracija u teškim trenucima kroz koje sam prolazio
Reis je mudar. Ako hoćete da znate – pitajte njega, kao i Bakira Izetbegovića i Amora Mašovića. Ja sa Reisom imam odličnu saradnju, i jako cijenim njegove savjete i podršku koju imam. Bio mi je inspiracija u teškim trenucima kroz koje sam prolazio, jer sam bio svjestan da “nalog” Tihića da pokrenem ustavne promjene sa SAD (u tehničkom, diplomatskom i bilateralnom smislu) nije bilo nimalo jednostavno ostvariti. Svima gore navedenim bih se zahvalio na podršci koju su mi barem toplom riječju ukazali.
Tačno je da sam podržavao u Vašingtonu i Njujorku Silajdžića i SBiH
Zlatko Haždidedić i ja smo išli po firmama u Sarajevu i tražili financijsku pomoć – preko Fondacije – za projekat ustavnih promjena, prije no što je Tihić napravio skandal sa Kongresom. Ništa nije bilo od svega, ali, eto, barem imamo SAD angažirane u procesu i cijelu zemlju koja debatira o ustavnim promjenama. Možete samo misliti koliko je ovo sve meni bilo ponižavajuće. Tačno je da sam podržavao u Vašingtonu i Njujorku Silajdžića i SBiH, jer smatram da BiH treba jak lider, te da ustavne promjene moraju angažirati narod, i nevladine ogranizacije, jer je ovo pitanje sudbine svih građana BiH, a ne nekolicine političkih faktora u BiH.
BOŠNJACI.net: Ipak ste nastavili rad, i bez plate i nadoknade troškova, i bez pasoša?
TOPERIĆ: Da. Meni je kao građaninu BiH stalo da naša zemlja krene naprijed. Isto tako, ja bih ispao neozbiljan u SAD da sam odustao – i, vjerujte, nikom u Administraciji ili Kongresu nisam spominjao ove unutarnje probleme. Uvijek sam štitio integritet Predsjedništva koje sam predstavljao.
A naš Tihić, pred početak procesa ustavnih promjena – otkazuje posjetu Senatu SAD radi kongresa SDA!
BOŠNJACI.net: Kakvi su Vaši utisci o radu bivšeg Predsjedništva?
TOPERIĆ: Po meni, jedina osoba koja je imala karizmu i profesionalni odnos šefa države bio je Čović. Sa Jovićem sam imao korektan odnos. Inače, u kabinetu hrvatskog člana Predsjedništva uvijek sam imao dobru saradnju, kompjuter na raspolaganje, telefon, papire za dogovorene projekte itd. Kod Paravca nisam ni išao jer je on bio protiv mojeg imenovanja, ali kada smo se sretali na prijemima kurtoazno smo se pozdravljali. Tihić i Čović su i potpisali dokumenat u kojem su dali zeleno svjetlo za rad na ustavnim promjenama Hičneru, Vilijamsu i meni (preko naših organizacija). Tihiću sam organizovao sastanak sa glavnim senatorima u Vanjskopolitičkom komitetu Senata, kao prvi korak ka potencijalnom angažmanu američke Administracije, i kao bitan korak ka pravljenju suštinskih, kvalitativnih ustavnih promjena uz podršku SAD-a.
BOŠNJACI.net: Tihić je dao zeleno svjetlo?
TOPERIĆ: Da. Tihić je trebao da bude gost “na kafi” sa ključnim senatorima u Vašingtonu koji su, naravno bili upoznati sa temom razgovora i važnošću našeg projekta. Nakon što je i službeno stigao poziv Senata – potpisan od strane predsjedavajućeg, senatora Ričarda Lugera – u kabinet Tihića u Sarajevu, američki ambasador je odmah došao Tihiću sa pitanjem, da li sam ja ovo organizirao na svoju ruku, ili uz blagoslov Kabineta, znajući koliko je važan ovaj korak. Nekih deset dana prije no što je Tihić trebao doći u Vašington, iz Kabineta su mi javili da će on otkazati posjetu. Odmah sam došao u Sarajevo i sreo se sa Tihićem. “Znaš, Saša, za mjesec dana imam kongres SDA, pa moram dovesti u red neke kadrove stranke, tako da sada ne smijem putovati ni dan van zemlje. Imam par neposlušnih”. U ovom trenutku, za mene, Tihić je definitivno izgubio sav kredibilitet. Šefovi država lobiraju preko svojih ambasada, čak plaćaju velike novce privatnim lobističkim grupama u SAD, da bi dobili ovakve prilike u kojima, sa kvalitetno pripremljenim planom, nastoje jačati odnose sa SAD i činiti dobro za svoju zemlju, kroz ekonomske, političke, vojne ugovore. A naš Tihić, pred početak procesa ustavnih promjena – otkazuje posjetu Senatu SAD radi kongresa SDA! Utrošio sam desetine hiljade dolara na rad za Predsjedništvo, toliko mnogo vremena i truda, uspješno odradio tada gotovo nemoguće stvari, koje u Bosni niko nije pomislio da se mogu ostvariti, i to tiho, bez želje ili potrebe za prizanjem – a Tihić mi onda dovodi i sav moj kredibilitet u pitanje, jer sve ovo sam odrađivao svojim vezama, sa ljudima koji imaju utjecaj a koji jako cijene sve što radim u svijetu, a što se u BiH i zna i ne zna. Za našu državu, smatram, ovo je bio presudan momenat, nakon kojeg su ustavne promjene krenule tokom kojim jesu. I lično sam protiv promjena koje ne eliminišu etničko glasanje, za početak, a uvjeren sam da bi i Senat imao isti stav. Nije prošlo mnogo vremena, a kontakt sa Tihićem je potpuno zamro, nakon čega je iz njegovog kabineta prema meni nastupila izolacija. O ovome sam pričao sa Bakirom Izetbegovićem i Amorom Mašovićem, koji su htjeli urgirati kod Tihića, ali sam ih lijepo zamolio da to ne čine. Šteta se tada više nije mogla popraviti, a ja sam shvatio da se moj nivo razmišljanja i rada – i, konačno, samog života – ne može porediti sa Tihićevim. Ne moram ni dodavati da su ljudi u Senatu bili šokirani, kao i naši diplomati u Vašingtonu, i neugodno je bilo slušati kritike na račun naše zemlje koje je Senat slao telefonskim pozivima. Naravno, oni ovise o državnoj plati, pa ne očekujem da bi mogli istupiti javno, a to konačno i nije u skladu sa diplomatskim protokolom.
Reis Cerić je mudar čovjek i jako cijenim njegove savjete
BOŠNJACI.net: Zašto Vi niste izašli u javnost sa ovim ranije?
TOPERIĆ: Koju bi to korist donijelo? Vidite da o ovome nisam pričao ni prije izbora, a mogao sam. Ja nisam čovjek koji koristi medije da nekog politički degradira, a pogotovo ne šefa države, ma kakav on bio. Oni u državi za koje sam smatrao da o ovome trebaju da znaju, znali su. Uključujući i Reisu-l-ulemu.
BOŠNJACI.net: Kakav je stav imao reis dr. Cerić?
TOPERIĆ: Mudar. Ako hoćete da znate – pitajte njega, kao i Bakira Izetbegovića i Amora Mašovića. Ja sa Reisom imam odličnu saradnju, i jako cijenim njegove savjete i podršku koju imam. Bio mi je inspiracija u teškim trenucima kroz koje sam prolazio, jer sam bio svjestan da “nalog” Tihića da pokrenem ustavne promjene sa SAD (u tehničkom, diplomatskom i bilateralnom smislu) nije bilo nimalo jednostavno ostvariti. Svima gore navedenim bih se zahvalio na podršci koju su mi barem toplom riječju ukazali.
BOŠNJACI.net: Često ste bili viđeni sa Mirsadom Kebom u Holidej Innu. Kao Tihićev najbliži saradnik, je li on bio veza za Tihića, kada vas dvojica već niste razgovarali?
TOPERIĆ: Formalno, da. Kebo je htio prije svega ličnu promociju u Vašingtonu te je tražio da mu organizujem sastanak sa Kondolizom Rajs. Pitao sam ga a što bi on razgovarao sa Državnim sekretarom, na što mi je odgovorio - pa o ekonomiji i terorizmu. Na moje pitanje, što konkretno o ekonomiji i terorizmu, bio je iznenađen te odgovor nije znao. Naravno, radilo se samo o slikanju sa Kondolizom za lokalne potrebe u BiH, što meni ne pada na pamet raditi. Na moju ponižavajuću situaciju nije se puno osvrtao izuzev što je "provjerio" da su tvrdnje koje su došle do Tihića da sam ja u bh. dijaspori izjavio kako ću praviti svoju stranku te "pomesti" Tihića lažne, a što je - po njemu - bio razlog što je mene Tihić izolovao. Kako sam kaže: "Kanal sa Predsjednikom sam ti otvorio te uvjerio Tihića kako ti to nisi izjavio". Znam da je Kebo bolestan i želim mu dobrog zdravlja dugo godina, ali mislim da jadan čovjek ne zna kako je vrijeme komunizma i jednopartijskog sistema prošlo te da diktatura i to na tako primitivan način nema više mjesta u BiH. Iskreno ga žalim, ali i razumjem. Konačno, čovjek je odrastao u drugom sistemu i drugim vrijednostima te naši građani mogu samo Bogu zahvaliti što neće proći drugo vremena kada će tipovi poput Kebe napustiti bh. političku scenu.
BiH treba jak lider
BOŠNJACI.net: Glasine kruže da ste tiho podržavali SBiH u predizbornoj kampanji, te da je to bio razlog zašto Vas je Tihić iznenada razriješio funkcije?
TOPERIĆ: Sa Safetom Halilovićem imam dobru saradnju kao i Gavrom Grahovcem, koji je odobrio mali grant iz svog Ministarstva, kojim smo bar 10% troškova pokrili, a uz to i odradili kulturni projekat za BiH u SAD. Halilovićev savjetnik Zlatko Hadžidedić je, uz profesore Ćazima Sadikovića i Omera Ibrahimagića, radio na pravljenju nacrta ustava u ime Američko-bosanske fondacije. Sa Esmom Hadžagić, dok je bila ministrica u Kantonu Sarajevo, uspješno smo radili na američko-bosanskim projektima. Zlatko Haždidedić i ja smo išli po firmama u Sarajevu i tražili financijsku pomoć – preko Fondacije – za projekat ustavnih promjena, prije no što je Tihić napravio skandal sa Kongresom. Ništa nije bilo od svega, ali, eto, barem imamo SAD angažirane u procesu i cijelu zemlju koja debatira o ustavnim promjenama. Možete samo misliti koliko je ovo sve meni bilo ponižavajuće. Tačno je da sam podržavao u Vašingtonu i Njujorku Silajdžića i SBiH, jer smatram da BiH treba jak lider, te da ustavne promjene moraju angažirat i narod, i nevladine ogranizacije, jer je ovo pitanje sudbine svih građana BiH, a ne nekolicine političkih faktora u BiH. U zemlji u kojoj je politička funkcija i dalje najjača ekonomska sigurnost, sumnjam da se ovako krucijalna pitanja mogu prepustiti samo liderima stranaka, koji odluke ne donose uvijek u interesu građana nego u svom vlastitom, ili partijskom, interesu. A SBiH se upravo javno zalaže za ovakav pristup, što je osnova demokratskog društva i ni jedan strani diplomata, ni jedan naš političar ovo ne može negirati. Valjda će doći vrijeme kada će se naša ekonomija razviti, gdje će kapital, i interes biznisa za jačanjem zemlje i boljim standardom građana, staviti političare u poziciju gdje proporcionalno spadaju. Sada, nažalost, još uvijek, politika je najunosnije zanimanje u BiH.
BOŠNJACI.net: Da li ćete se i dalje angažirati politički u BiH, u novoj vlasti?
TOPERIĆ: Ne znam. To ne ovisi samo o meni, naravno. Ono što je do mene, mogu reći da svim srcem živim za bolju, građansku, evropsku BiH, zemlju u kojoj ćemo se svi ponositi što smo Bosanci i Hercegovci. Zemlju koja može biti mala Švicarska na Balkanu, i ja u to zaista vjerujem. Nije lako – ali je izvodljivo. Poučen ovim iskustvima u protekle 3 godine, ni moje DA – ako bude traženo – neće biti olako dato. Ja nikad nisam tražio specijalan tretman u državi, iako takav često imam u svijetu. Drago mi je da naša javnost sada zna kroz što sam sve prolazio, a nisam ni riječi javno progovorio. Ima toga još što bih mogao reći, ali vjerujte mi, želim da zaboravim, te da se ne prisjećam. Svakom svoje, na kraju krajeva.
I ne trpaj me u tor sa sobom!
