Sjećanje na prof. dr. Fuada Muhića
Moderators: _BataZiv_0809, anex
-
basta sljezove boje
- Posts: 3623
- Joined: 16/03/2007 14:54
#27
za Seselja su Muhic i Hamdija Pozderac bili "crveni muslimanski nacionalisti" ... Brano Miljus je plagirao Seseljev rad, a recenzent mu je bio Pozderac, koji je isto tako imao aferu sa plagijatom ... veliki mislilac Fu Mu nije imao slicnih problema, ko zna sta je Seselju skrivio ... mozda sto ga nije zadrzao na Pravu vec je sirotan morao preko rijeke
-
DONY
- Posts: 1257
- Joined: 20/07/2006 18:23
#28
Profesor je, uprkos ponekoj rakijici koju bi ljuljnuo, ipak bio - PRETRIJEZAN! I to ga je kostalo glave.[/quotemedvjed wrote:zlata wrote:Meni se cini da je bio preposten...za politiku...a prep'jan....za vrh zemlje. Nek'mu je rahmet dusi...i da nam se jos takvih rodi.
BRAVO!! Na zalost malo ih je bilo pretrijeznih....pa je lao bilo prglasavati ovakva ubistva samoubistvima.....
-
Svemirski_Jebach
- Posts: 3929
- Joined: 13/08/2003 00:00
- Location: Tel Aviv
#30
dobro ljudi...ja sam samo cuo da se ubio, a pojma nemam sta je ustvari istina iza toga. Volio bih negdje procitati njegove tekstove...
Dobar je dofu bio...da je takvih vise...al sad nam je vrhunski intelektualac Dzemaludin Latic ili onaj Osman Brka
Dobar je dofu bio...da je takvih vise...al sad nam je vrhunski intelektualac Dzemaludin Latic ili onaj Osman Brka
- kustah
- Posts: 527
- Joined: 10/03/2007 16:14
#31
Lahko moze biti, ali simptomaticno je zasto suti sadasnja nazovi vlast o tom ubistvu.medvjed wrote:Nije SE UBIO. Ubili su ga cetnici pod petokrakom.Svemirski_Jebach wrote:nazalost nikad nisam imao priliku da mi fuad muhic bude profesor, a kzau da je bio jedan od boljih profesora na pravnom fakultetu u Sarajevu. Njegove knjige se i danas koriste.
Mislim da se ubio samo ne znam tacno kada...
Da nisu i Hakiju Turajlica ubili komunisti?
-
DONY
- Posts: 1257
- Joined: 20/07/2006 18:23
#32
kustah wrote:Lahko moze biti, ali simptomaticno je zasto suti sadasnja nazovi vlast o tom ubistvu.medvjed wrote:Nije SE UBIO. Ubili su ga cetnici pod petokrakom.Svemirski_Jebach wrote:nazalost nikad nisam imao priliku da mi fuad muhic bude profesor, a kzau da je bio jedan od boljih profesora na pravnom fakultetu u Sarajevu. Njegove knjige se i danas koriste.
Mislim da se ubio samo ne znam tacno kada...
Da nisu i Hakiju Turajlica ubili komunisti?
DA ISTI CETNICI,koji su ubili i bracu Pozderce,Dzemala Bijedica i jos mnoge manje- vishe poznate "nepodobne"Bosnjake...
-
zlata
- Posts: 2679
- Joined: 06/09/2002 00:00
#33
Nikad mi nije jasno...Kako da nisu ubili i Aliju & Co.?DONY wrote:kustah wrote:Lahko moze biti, ali simptomaticno je zasto suti sadasnja nazovi vlast o tom ubistvu.medvjed wrote: Nije SE UBIO. Ubili su ga cetnici pod petokrakom.
Da nisu i Hakiju Turajlica ubili komunisti?
DA ISTI CETNICI,koji su ubili i bracu Pozderce,Dzemala Bijedica i jos mnoge manje- vishe poznate "nepodobne"Bosnjake...
-
DONY
- Posts: 1257
- Joined: 20/07/2006 18:23
#34
zlata wrote:Nikad mi nije jasno...Kako da nisu ubili i Aliju & Co.?DONY wrote:kustah wrote: Lahko moze biti, ali simptomaticno je zasto suti sadasnja nazovi vlast o tom ubistvu.
Da nisu i Hakiju Turajlica ubili komunisti?
DA ISTI CETNICI,koji su ubili i bracu Pozderce,Dzemala Bijedica i jos mnoge manje- vishe poznate "nepodobne"Bosnjake...
Aliji & Co. su cetnici "pocistili" i pripremili situaciju da zauzmu vodecu poziciju i sami zavrse posao koji su cetnici zapoceli.Metodi kojim au se Aljo&Co.sluzili nisu bili surovi,kao Seselj&co.,ali "eliminiranje nepodobnih"" Bosnjake iz politickog i kulturnog zivota BIH su "efikasno" dovrsili Aljini sljedbenici...
isto pitanje mozemo postaviti ,zasto Bush&co. nisu do sada sklonili Prvog vehabiju ove planete,ili bolesnog vodju Irana....
nije potrebno,idelano je kad besplatno(bez ulaganja dobijes PI-Programiranog idiota),koji radi sve kako bi trebao da radi da su ga Ameri "skolovali"....Valjda mrznja blokira i ono malo mozga,koji bi trebao da radi...
-
kucuk
- Posts: 243
- Joined: 31/03/2007 20:50
#35
Nadjen je mrtav u vikendici, napusten od svih.Stari politicari mu okrenuli ledja a novi ga nisu prihvatili.Mnogi prijatelji su se u to vrijeme plasili biti u njegovom drustvu. Bio je previse znan,pa je novim politicarima pocetnicima mogao i racune pomrsiti.Je li stvarno predvidio sta ce se desiti ili je imao neke informacije nikad se nece znati, kao ni to, je li to bilo ubistvo ili samoubistvo. Cinjenica je medjutim da u to vrijeme nikome i nije bilo stalo da se to provjeri i da se sazna prava istina.
-
basta sljezove boje
- Posts: 3623
- Joined: 16/03/2007 14:54
#36
ovaj topic budi u meni nostalgiju i sjecanje na neke ljude koji su prosto nestali u ratu - Milanku Vesovic, Mubu Dizdarevic Peles, pokojnu Vlastu Horvat, Kozomaru, ... 
-
Nancy Drew
- Posts: 1926
- Joined: 06/09/2006 12:43
- Location: sarajevo
-
DONY
- Posts: 1257
- Joined: 20/07/2006 18:23
#38
Nancy Drew wrote:Sve tačno ... savršenoNKVD wrote:Kada bih imao živaca i mazohizma kažnjavati se svojom omiljenom temom o usponu genija i blatu u kome završi (pogotovo našim primjerima) čaršafi teksta bi suknuli sa ekrana. Kasno je a i boli...
Fu-Mu, genijalni um sa svim svojim vrlinama i manama nas je napustio kada mu je krivulja na kojoj je jahao dotakla samo dno. I nije otišao, oh to nikako ne, na vrhuncu. Potpuno nevjerovatan i sramotan kraj za profesora u kojeg se i još će se mnogi kunuti. Da li se Fu-Mu ubio? Možda ne svojom rukom i trenutno, onako filmski ali je svjesno gazio punim korakom prema sigurnom kraju.
On je, Fuad Muhić, paradigma i krasan, ili grozan, primjer šta se dešava sa genijalnim umom koji ne može voditi računa o sebi. A društvo, koje to MORA uraditi, namjerno ili ne (a uglavnom namjerno i ciljano) mu ne pruža zaštitu već ga gura prema prosjeku. Koji je poguban za takav karakter. On je genijalno siroče kojeg se odrekao jedini mogući roditelj - društvo i sistem za koji je živio.
Hoćete nekoliko svježijih primjera da nam pomognu nacrtati portret Fu-Mua? Nijaz njegov Duraković, Senad ničiji Avdić pa i Emir njihov Kusturica... S tim da je ovaj posljednji jedini, kao najpokvareniji prepoznao opasnost i, prije nego su se kola počela lomiti na njemu, otišao u tim koji ima, pa makar i mizernu, šansu za pobjedu. Ostali završavaju u blatu...
Ovo je jedna od ključnih tema o kojoj nećete pričati sa svojim profesorima na fakultetu. Jedino sami sa sobom...
Sa neta i ovo
... Vratimo se za te potrebe u daleku 1979. godinu, pa makar drugima bilo i malo predugo. Te je godine, naime, moćni srpski loby u BiH krenuo u žestoki obračun s Hamdijom Pozdercem koji je iznenadnom smrću Džemala Bijedića izgubio čvrsto zaleđe što ga je do tada imao.
Tadašnji profesor sarajevskog Fakulteta političkih nauka, poznatiji kao četnički vojvoda, Vojislav Šešelj bio je pokretač te akcije rušenja 'crvenih muslimanskih nacionalista' kako je on nazivao Pozderčevu garnituru na vlasti. No, iako bez Bijedićeve zaštitničke uloge, Pozderac se je, uz veliku pomoć Branka Mikulića, tada uspio obraniti, a budući četnički vojvoda, krivo procjenivši svoju i snagu svojih protivnika, morao je iseliti iz Sarajeva.
Tri-četiri godine kasnije, Šešelj ponovo izlazi na scenu bosanskohercegovačke politike. 1983. godine, naime, u Sarajevu je uhićena 'grupa muslimanskih nacionalista' među kojima i Alija Izetbegović, Omer Behmen, Džemaludin Latić, Hasan Čengić, Edhem Bičakčić.... Suđenje ovoj grupi trajalo je cijelo ljeto, a izrečene kazne bile su sve prije nego male.
No, na prvi pogled zbunjuje činjenica da su se u osudi ove grupe muslimanskih nacionalista najviše isticali upravo Hamdija Pozderac i Fuad Muhić, koje je Šešelj okarakterizirao perjanicama muslimanskog nacionalizma. (Fuad Muhić je prije posljednjeg rata bio jedan od čelnika Hrvatske stranke prava za BiH, ali je u sam osvit tog rata umro pod još uvijek nerazjašnjenom smrću).
Pozderčeva osuda spomenute grupe tumačena je tada kao njegovo uklanjanje iz političkog života amatera koji bi svojim djelovanjem mogli samo štetiti u to vrijeme sve jačem osamostaljivanju BiH od, i tada još uvijek preovladavajućeg, srpskog utjecaja. ...
i na koncu tužno je i tragično da mu danas IN MEMORIAM pišu likovi kao Tadija LJubičić![]()
(i ponovo pročitati NKVD)
BRAVO Nancy
- Shahab
- Posts: 1997
- Joined: 01/05/2007 08:31
- Location: mahala
#39
IN MEMORIJAM: DR. FUAD MUHIC – COVJEK KOJI JE VIDIO U BUDUCNOST
Danas je prilika da se sjetimo Dr. Fuada Muhica, jednog od kljucnih ljudi u predratnoj Republici BiH (“Brankovoj i Hamdijinoj” BiH, kako su velikosrbi podmatali). Ovih dana se navrsava 15 godina od njegove nasilne smrti izazvane vatrenim oruzjem, vjerovatnog ubistva, koje je javnosti bilo predstavljeno kao “samoubistvo”. Mnogi misle da je Dr. Muhic ubijen iz osvete zato sto je bio jedan od glavnih u raskrinkavanju veze Alije Izetbegovica sa Seseljem i SANU u velikosrpskom projektu razbijanja Republike BiH. (Sjetimo se BH patrioti su osudili Aliju Izetbegovica na 14 godina zatvora zbog rusenja ustava R BiH, dok su ga velikosrbi pustili 7 godina ranije, cim su uklonili Hamdiju Pozderca pomocu namjestene afere Agrokomerc, i omogucili Izetbegovicu da osnuje "muslimansku" stranku, suprotno tadasnjem Ustavu i zakonima.)
Dr. Fuad Muhic je bio jedan od rijetkih u BiH koji se nisu plasili otvorene borbe sa velikosrbima. On je bio covjek koji je davno prije rata predvidio sta ce se dogoditi, jer je shvatio kuda SANU vodi Srbe, i koji je imao hrabrosti da to i javno govori. Neobicno nam je drago da Bosnjaci, 15 godina poslije smrti, pocinju shvatati koliki velikan je bio Dr. Fuad Muhic. On je jedan od onih cije djelo je postalo poznato tek poslije njegove smrti. U tim sudbonosnim vremenima smo trebali slusati upozorenja Fuada Muhica o opasnosti koja dolazi od “srpskih akademika”, “beogradske carsije”, “velikosrpstva” umjesto sto smo slusali uspavanke cetnickih agenata da “u BiH rata nece biti”.
I u tim vremanima se vodila teska politicka bitka za Bosnu i Hercegovinu. Interesantno i tada su istinski BH patrioti branili drzavu, Republiku BiH, dok su nam lazni patrioti bacali pijesak u oci govoreci, neki o vjeri, a neki o “Bosanskom duhu”.
Dr. Fuad Muhic je pristupio HSP-u, kada je pocelo visestranacje, tada jedinoj stranci za koju se znalo da nije kontroloisana od UDBE, cime je dobio govornicu za borbu protiv istih onih velikorspskih snaga protiv kojih se i ranije borio. Nazlaost, tada je iznenada ubijan, vjerovatno iz istih razloga iz kojih su "odstranjeni" svi oni koji su smetali velikosrpskom projektu, nabrojimo samo neka imena Dzemal Bijedic, Hamdija Pozderac, Hakija Turajlic, Blaz Kraljevic, Irfan Ljubljankic, Mustafa Hajrlulahovic – Talijan itd. Srbin ubije ko mu smeta, a pusti iz zatvora ko mu treba, to je uvijek tako bilo, pa nije ni nasa generacija izuzetak.
Danas je prilika da se sjetimo Dr. Fuada Muhica, jednog od kljucnih ljudi u predratnoj Republici BiH (“Brankovoj i Hamdijinoj” BiH, kako su velikosrbi podmatali). Ovih dana se navrsava 15 godina od njegove nasilne smrti izazvane vatrenim oruzjem, vjerovatnog ubistva, koje je javnosti bilo predstavljeno kao “samoubistvo”. Mnogi misle da je Dr. Muhic ubijen iz osvete zato sto je bio jedan od glavnih u raskrinkavanju veze Alije Izetbegovica sa Seseljem i SANU u velikosrpskom projektu razbijanja Republike BiH. (Sjetimo se BH patrioti su osudili Aliju Izetbegovica na 14 godina zatvora zbog rusenja ustava R BiH, dok su ga velikosrbi pustili 7 godina ranije, cim su uklonili Hamdiju Pozderca pomocu namjestene afere Agrokomerc, i omogucili Izetbegovicu da osnuje "muslimansku" stranku, suprotno tadasnjem Ustavu i zakonima.)
Dr. Fuad Muhic je bio jedan od rijetkih u BiH koji se nisu plasili otvorene borbe sa velikosrbima. On je bio covjek koji je davno prije rata predvidio sta ce se dogoditi, jer je shvatio kuda SANU vodi Srbe, i koji je imao hrabrosti da to i javno govori. Neobicno nam je drago da Bosnjaci, 15 godina poslije smrti, pocinju shvatati koliki velikan je bio Dr. Fuad Muhic. On je jedan od onih cije djelo je postalo poznato tek poslije njegove smrti. U tim sudbonosnim vremenima smo trebali slusati upozorenja Fuada Muhica o opasnosti koja dolazi od “srpskih akademika”, “beogradske carsije”, “velikosrpstva” umjesto sto smo slusali uspavanke cetnickih agenata da “u BiH rata nece biti”.
I u tim vremanima se vodila teska politicka bitka za Bosnu i Hercegovinu. Interesantno i tada su istinski BH patrioti branili drzavu, Republiku BiH, dok su nam lazni patrioti bacali pijesak u oci govoreci, neki o vjeri, a neki o “Bosanskom duhu”.
Dr. Fuad Muhic je pristupio HSP-u, kada je pocelo visestranacje, tada jedinoj stranci za koju se znalo da nije kontroloisana od UDBE, cime je dobio govornicu za borbu protiv istih onih velikorspskih snaga protiv kojih se i ranije borio. Nazlaost, tada je iznenada ubijan, vjerovatno iz istih razloga iz kojih su "odstranjeni" svi oni koji su smetali velikosrpskom projektu, nabrojimo samo neka imena Dzemal Bijedic, Hamdija Pozderac, Hakija Turajlic, Blaz Kraljevic, Irfan Ljubljankic, Mustafa Hajrlulahovic – Talijan itd. Srbin ubije ko mu smeta, a pusti iz zatvora ko mu treba, to je uvijek tako bilo, pa nije ni nasa generacija izuzetak.
- Sandra N.
- Posts: 402
- Joined: 06/09/2008 17:24
#41 Re: Sjećanje na prof. dr. Fuada Muhića
Zanimljiva veza profesora dr. FUADA MUHICA sa tadasnjom studenticom a danasnjom predsjednicom USTAVNOG SUDA BiH - SEADOM PALAVRIĆ (OSOBOM KOJA NIKADA U ZIVOTU NIJE NAPISALA NITI JEDNU PRESUDU - A ONDA SU JE STAVILI U USTAVNI SUD BIH)


- Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
#42 Re:
Rahmetli Fuad je pio u guzicu a ne u glavu. Uvijek je bio bistra uma.medvjed wrote:Profesor je, uprkos ponekoj rakijici koju bi ljuljnuo, ipak bio - PRETRIJEZAN! I to ga je kostalo glave.zlata wrote:Meni se cini da je bio preposten...za politiku...a prep'jan....za vrh zemlje. Nek'mu je rahmet dusi...i da nam se jos takvih rodi.
1973/74 ja i moj cimer smo imali privilegiju vise puta (preko nekoliko) sjediti s njim za istim stolom, do u rane sate, u banjalackom Palasu.
- Fair Life
- Posts: 14219
- Joined: 02/03/2004 00:00
- essex
- Posts: 1745
- Joined: 02/04/2008 12:19
- Location: ...ovo malo duše...
- Contact:
#44 Re: Sjećanje na prof. dr. Fuada Muhića
oko ovoga se na jednom drugom forumo razvio pravi mali rat...neosporno, covjek one generacije koja se odupirala velikosrpstvu kroz doba komunizma, jedan od malobrojnih i najzasluznijih za odgurivanje tog programa (sjetite se na vjestima iz tog doba termina "unitaristi" i "separatisti"...generacija sa fuadom, hadijom, brankom, nijazom... su za velikosrpski program bili "separatisti" dok su im ovi nasi parirali sa terminom "unitaristi" i tako se prepucavali po vjestima i politickom zivotu drzave) od SR BiH...vidim da vas malo zna da je profesor i osnivac bosanskih republikanaca koji nazalost nikada nisu zazivili (mislim da je prvi skup bio na bilinom polju, koja simbolika, nazalost nepriznata i ne prepoznata), ideja da je zazivila i imala dovoljan broj ljudi koji su je razumjeli bi definitivno pomrsila racune velikosrbima i trojancima u liku i djelu sda i ai.zlata wrote:Zanimljivo je da se'e ukljucio u Hrvatsku stranku...u obrani BiH. I to izrazeno nacionalisticku hrvatsku stranku.
ja licno vjerujem da je profesor zbog nemogucnosti opcije otpora prisao hsp-u i time na kraju uprljao (za mene, jer jedan takav bosanac da pristupi drugima koji isto tako imaju "vele" program koji znaci nestanak bosne za koju se toliko borio je zapravo odricanje svega postignutog kao bosanac) sve ono sto je postiga i dokazao...veliki bosanac, ostavljen na cjedilu, vjerujem iz inata mjenja dres i odlazi sa scene...u svakom slucaju hvala mu za sve one godine i borbe sto ih je vodio u ime nase drzave, da je imao vise onih koji su ga razumjeli dayton danas nebi ni postojao...
-
michio
- Posts: 1868
- Joined: 08/11/2009 12:06
#45 Re: Sjećanje na prof. dr. Fuada Muhića
i taj je pjandura bio. dobro da bosne uopste ima. jebu nas ljudski resursi i to zestoko.
-
bingulesku
- Posts: 249
- Joined: 08/09/2010 09:48
#46 Re: Sjećanje na prof. dr. Fuada Muhića
Naš dragi fu-mu
- bailaor
- Posts: 283
- Joined: 19/10/2010 10:52
- Location: Kod majoriziranih Ujni
#47 Re: Sjećanje na prof. dr. Fuada Muhića
Jel ima neko slucajno njegovu knjigu teorija drzave i prava u pdf-u?
-
dci driver
- Posts: 125
- Joined: 24/02/2013 18:39
#48 Re: Sjećanje na prof. dr. Fuada Muhića
KEC IZ RUKAVA - NENAD KECMANOVIĆ
Metalna ploča za profesora
U sarajevskom javnom životu, bar prema informacijama u tamošnjim medijima, sve manje se pominju ličnosti koje su nešto značile u ne tako dalekom predratnom životu glavnog bh. grada. Tokom proteklih dvadesetak godina, među onima koji su biološki otišli, neke je, istina, tranzicija oterala u zaborav, a neki se više pominju u Beogradu i Zagrebu, Banjaluci i Mostaru, gde su se još za života blagovremeno sklonili od "sarajevskog multikulturalizma". Ali, od onih koji su skončali u olimpijskom gradu, jedni su zaboravljeni po etničkom ključu, a drugi su se po istom masovno preselili na zelene metalne table sa imenima gradskih ulica.
Među ovim potonjim, nigde, začudo, nije zabeleženo ime Fuada Muhića, koji je tokom 70-ih i 80-ih bio, sasvim sigurno, bez konkurencije najaktivniji bošnjački intelektualac, ne samo na bosansko-hercegovačkoj nego i na jugoslovenskoj javnoj sceni. Zašto i pored svega toga Fuada danas niko ne pominje? Da li zato što je preminuo u nepovoljnom trenutku smene dva sistema? Ili zato što ga je zaboravila njegova reformisana kompartija koje se sam odrekao? Da li zato što ga njegova nacionalna partija na vlasti nije prihvatila? Ili zato što ga poslednja kojoj se pridružio nije nadživela?
Poznati profesor univerziteta, ugledni pravni i politički teoretičar, izuzetno darovit i plodan autor, angažovani pisac i polemičar, Muhić je bio rano zapažen kao primeran učenik klasične gimnazije i omladinski aktivista, a zatim kao izvrstan student Pravnog fakulteta i favorit uglednog, tada još sarajevskog, profesora Ljube Tadića. Usledio je sjajan doktorat kod Radomira Lukića na Pravnom fakultetu u Beogradu i munjevita karijera na FPN u Sarajevu. A uporedo s tim, brojni i izvrsni teorijski radovi u tada prestižnom "Pregledu", još brojniji angažovani članci u "Odjeku", prve nagrade na dva anonimna jugoslovenska konkursa u beogradskim "Gledištima" na teme o teorijskim korenima staljinizma, odnosno o ulozi ličnosti u istoriji, te drugi istupi koji su svedočili o Muhićevom suverenom poznavanju klasika, izuzetnom talentu za teorijske sinteze i briljantnom stilu. A o neuporedivoj lakoći sa kojom je pisao o najsloženijim socijalnofilozofskim i društvenonaučnim temama ispredale su se legende. Sve to je od Muhića učinilo intelektualnu zvezdu u usponu oko koje su se otimali, sa jedne strane, združeni disidentski krugovi u Beogradu (osam profesora Filozofskog fakulteta), odnosno Zagrebu (Praksis, Korčulanska škola), a na drugoj, ortodoksna kompartijska hijerarhija i njena dogmatska inteligencija u "tamnom vilajetu", kako su u to vreme liberalni krugovi u SFRJ nazivali Sarajevo.
Zbog veze sa levičarima, Fuad je partijski kažnjen i time onemogućen da objavljuje. Pozvan je u vojsku samo koju nedelju pre već zakazane odbrane doktorata. Dobio je vojnu poštu Vipava (Slovenija) u koju su i vojnici i oficiri slati po kazni. Godinu dana je vukao puškomitraljez koji je bio teži od njega i oboleo na plućima. Zbog svega toga, doživeo je i neka intimna razočarenja koja kasnije nije nikada pominjao. Javno se priklonio vlasti, ali je intimno ostao na onoj drugoj strani. Da li je odlučila društvena nezaštićenost siromašnog mladića iz mahale "Ispod takiše" na Bistriku? Ili osećaj obaveze prema najbližoj okolini koja ga je uz velika odricanja podržavala? Da li političke ambicije omladinskog aktiviste? Tek Fuad je napravio izbor na koji će se kasnije ponekad indirektno vraćati u apstraktnim raspravama o egzistencijalizmu.
Ubrzo postaje nezvanični ideolog CK SKBiH, koji je produkovao kritike o levim i desnim skretanjima od partijske politike u obimu jednog čitavog marksističkog centra. Bilo je takvih mnogo od Triglava do Đevđelije, ali mu niko nije bio ravan. Ne po tome što je Fuad bio rigidniji i oštriji, nego po tome što je on to radio na intelektualno superioran način, a to su mu priznavali i oni koji su ga u svemu drugom osuđivali. Bio je u stanju da pragmatične poteze partije na vlasti uzdigne do teorijskih visina. Kao i da se u polemičkim duelima nosi sa korifejima kritičke misli poput onog, koji mu je u nedostatku argumenta, nadeo nadimak Fu-Mu. Činio je to sa toliko nadahnuća da se to moglo jedino psihološki objasniti kao borba protiv koliko moralnih osuda kolega, toliko i vlastite nemirne savesti. Cinizam kojim je zatrpavao sve dublji jaz između svojih mladalačkih ideala i političke realnosti nije bio dovoljan za unutrašnju ravnotežu. Svakodnevno je mnogo pio, ali je uvek ostajao potpuno trezan. Svakodnevno je sate provodio u kafanskom društvu u "Dva ribara" (pored fakulteta) i "Klubu delegata" (pored CK), ali uvek duboko povučen u sebe. Iza zvučne zavese prepričavanja anegdota sklanjao se od tračeva o politici i političarima. Tih, blag i melanholičan čovek, Fuad je ono najbolje od sebe davao tek i fizički osamljen za pisaćim stolom, daleko od tih dnevnih rituala. Odatle su potekle njegove originalne i savršeno izvedene teorijske studije o Platonovom i Hegelovom shvatanju politike, o boljševičkom dogmatizmu, o klasičnom i modernom elitizmu, demokratiji, pa i do danas aktuelni udžbenik iz teorije države i prava. Iskusni kompartijski kadrovici su nepogrešivo prepoznavali Fuadovu skrivenu ambivalenciju, pa mu nikada nisu dali da se popne u hijerarhiji onoliko koliko je objektivno zasluživao, arčeći svoj raskošni talenat, znanje i trud. Zbog toga je na zalasku socijalizma napustio reformisanu kompartiju i zakucao na vrata svoje nacionalne stranke. Ali, Alijina "zatvorenička halka" nije mu zaboravila članke povodom "Sarajevskog procesa", a neki među njima ni to što javno pije. Pravi razlog bio je u tome što ni SDA-ovi, baš kao ni ranije SK-ovi kadrovici Fuada, sasvim osnovano, nisu prepoznali kao i iskreno - svoga. A da su bili u pravu potvrdio je i on sam svojim poslednjim političkim izborom. Uvređen što ga je stranka vlastitog naroda odbacila, demonstrativno je pristupio Paraginoj proustaškoj i cinično objasnio da bi za veći honorar otišao i u bilo koju drugu.
Vremena jednopartijske države zamenilo je doba partijokratije u kojoj Fuada nijedna partija nije smatrala svojim, kao što ni on, kao vrsni poznavalac makijavelističko-hobsovske suštine politike, nijednu od njih nije smatrao za svoju. Ali, iza Fuada je ostala impozantna količina tekstova od kojih mnogi spadaju u sam vrh posleratne jugosloveske političke filozofije, koje bi trebalo sabrati i objaviti. Možda bi bošnjačka vlast u Sarajevu tako primetila da Fuad Muhić ipak zaslužuje zelenu metalnu ploču, bar u nekom strmom sokaku na Bistriku, "pod takišom", odakle je kao dečak čežnjivo gledao dole na svetla grada, koji je lako osvojio i koji ga je olako zaboravio.
Metalna ploča za profesora
U sarajevskom javnom životu, bar prema informacijama u tamošnjim medijima, sve manje se pominju ličnosti koje su nešto značile u ne tako dalekom predratnom životu glavnog bh. grada. Tokom proteklih dvadesetak godina, među onima koji su biološki otišli, neke je, istina, tranzicija oterala u zaborav, a neki se više pominju u Beogradu i Zagrebu, Banjaluci i Mostaru, gde su se još za života blagovremeno sklonili od "sarajevskog multikulturalizma". Ali, od onih koji su skončali u olimpijskom gradu, jedni su zaboravljeni po etničkom ključu, a drugi su se po istom masovno preselili na zelene metalne table sa imenima gradskih ulica.
Među ovim potonjim, nigde, začudo, nije zabeleženo ime Fuada Muhića, koji je tokom 70-ih i 80-ih bio, sasvim sigurno, bez konkurencije najaktivniji bošnjački intelektualac, ne samo na bosansko-hercegovačkoj nego i na jugoslovenskoj javnoj sceni. Zašto i pored svega toga Fuada danas niko ne pominje? Da li zato što je preminuo u nepovoljnom trenutku smene dva sistema? Ili zato što ga je zaboravila njegova reformisana kompartija koje se sam odrekao? Da li zato što ga njegova nacionalna partija na vlasti nije prihvatila? Ili zato što ga poslednja kojoj se pridružio nije nadživela?
Poznati profesor univerziteta, ugledni pravni i politički teoretičar, izuzetno darovit i plodan autor, angažovani pisac i polemičar, Muhić je bio rano zapažen kao primeran učenik klasične gimnazije i omladinski aktivista, a zatim kao izvrstan student Pravnog fakulteta i favorit uglednog, tada još sarajevskog, profesora Ljube Tadića. Usledio je sjajan doktorat kod Radomira Lukića na Pravnom fakultetu u Beogradu i munjevita karijera na FPN u Sarajevu. A uporedo s tim, brojni i izvrsni teorijski radovi u tada prestižnom "Pregledu", još brojniji angažovani članci u "Odjeku", prve nagrade na dva anonimna jugoslovenska konkursa u beogradskim "Gledištima" na teme o teorijskim korenima staljinizma, odnosno o ulozi ličnosti u istoriji, te drugi istupi koji su svedočili o Muhićevom suverenom poznavanju klasika, izuzetnom talentu za teorijske sinteze i briljantnom stilu. A o neuporedivoj lakoći sa kojom je pisao o najsloženijim socijalnofilozofskim i društvenonaučnim temama ispredale su se legende. Sve to je od Muhića učinilo intelektualnu zvezdu u usponu oko koje su se otimali, sa jedne strane, združeni disidentski krugovi u Beogradu (osam profesora Filozofskog fakulteta), odnosno Zagrebu (Praksis, Korčulanska škola), a na drugoj, ortodoksna kompartijska hijerarhija i njena dogmatska inteligencija u "tamnom vilajetu", kako su u to vreme liberalni krugovi u SFRJ nazivali Sarajevo.
Zbog veze sa levičarima, Fuad je partijski kažnjen i time onemogućen da objavljuje. Pozvan je u vojsku samo koju nedelju pre već zakazane odbrane doktorata. Dobio je vojnu poštu Vipava (Slovenija) u koju su i vojnici i oficiri slati po kazni. Godinu dana je vukao puškomitraljez koji je bio teži od njega i oboleo na plućima. Zbog svega toga, doživeo je i neka intimna razočarenja koja kasnije nije nikada pominjao. Javno se priklonio vlasti, ali je intimno ostao na onoj drugoj strani. Da li je odlučila društvena nezaštićenost siromašnog mladića iz mahale "Ispod takiše" na Bistriku? Ili osećaj obaveze prema najbližoj okolini koja ga je uz velika odricanja podržavala? Da li političke ambicije omladinskog aktiviste? Tek Fuad je napravio izbor na koji će se kasnije ponekad indirektno vraćati u apstraktnim raspravama o egzistencijalizmu.
Ubrzo postaje nezvanični ideolog CK SKBiH, koji je produkovao kritike o levim i desnim skretanjima od partijske politike u obimu jednog čitavog marksističkog centra. Bilo je takvih mnogo od Triglava do Đevđelije, ali mu niko nije bio ravan. Ne po tome što je Fuad bio rigidniji i oštriji, nego po tome što je on to radio na intelektualno superioran način, a to su mu priznavali i oni koji su ga u svemu drugom osuđivali. Bio je u stanju da pragmatične poteze partije na vlasti uzdigne do teorijskih visina. Kao i da se u polemičkim duelima nosi sa korifejima kritičke misli poput onog, koji mu je u nedostatku argumenta, nadeo nadimak Fu-Mu. Činio je to sa toliko nadahnuća da se to moglo jedino psihološki objasniti kao borba protiv koliko moralnih osuda kolega, toliko i vlastite nemirne savesti. Cinizam kojim je zatrpavao sve dublji jaz između svojih mladalačkih ideala i političke realnosti nije bio dovoljan za unutrašnju ravnotežu. Svakodnevno je mnogo pio, ali je uvek ostajao potpuno trezan. Svakodnevno je sate provodio u kafanskom društvu u "Dva ribara" (pored fakulteta) i "Klubu delegata" (pored CK), ali uvek duboko povučen u sebe. Iza zvučne zavese prepričavanja anegdota sklanjao se od tračeva o politici i političarima. Tih, blag i melanholičan čovek, Fuad je ono najbolje od sebe davao tek i fizički osamljen za pisaćim stolom, daleko od tih dnevnih rituala. Odatle su potekle njegove originalne i savršeno izvedene teorijske studije o Platonovom i Hegelovom shvatanju politike, o boljševičkom dogmatizmu, o klasičnom i modernom elitizmu, demokratiji, pa i do danas aktuelni udžbenik iz teorije države i prava. Iskusni kompartijski kadrovici su nepogrešivo prepoznavali Fuadovu skrivenu ambivalenciju, pa mu nikada nisu dali da se popne u hijerarhiji onoliko koliko je objektivno zasluživao, arčeći svoj raskošni talenat, znanje i trud. Zbog toga je na zalasku socijalizma napustio reformisanu kompartiju i zakucao na vrata svoje nacionalne stranke. Ali, Alijina "zatvorenička halka" nije mu zaboravila članke povodom "Sarajevskog procesa", a neki među njima ni to što javno pije. Pravi razlog bio je u tome što ni SDA-ovi, baš kao ni ranije SK-ovi kadrovici Fuada, sasvim osnovano, nisu prepoznali kao i iskreno - svoga. A da su bili u pravu potvrdio je i on sam svojim poslednjim političkim izborom. Uvređen što ga je stranka vlastitog naroda odbacila, demonstrativno je pristupio Paraginoj proustaškoj i cinično objasnio da bi za veći honorar otišao i u bilo koju drugu.
Vremena jednopartijske države zamenilo je doba partijokratije u kojoj Fuada nijedna partija nije smatrala svojim, kao što ni on, kao vrsni poznavalac makijavelističko-hobsovske suštine politike, nijednu od njih nije smatrao za svoju. Ali, iza Fuada je ostala impozantna količina tekstova od kojih mnogi spadaju u sam vrh posleratne jugosloveske političke filozofije, koje bi trebalo sabrati i objaviti. Možda bi bošnjačka vlast u Sarajevu tako primetila da Fuad Muhić ipak zaslužuje zelenu metalnu ploču, bar u nekom strmom sokaku na Bistriku, "pod takišom", odakle je kao dečak čežnjivo gledao dole na svetla grada, koji je lako osvojio i koji ga je olako zaboravio.
