U posljednje vrijeme desava mi se precesto da se sjecam stvari kojih odavno nisam, koje su mi nevazne, bar sam mislila da su nevazne, za koje sam mislila da sam ravnodusna, izbjegavam sjecati ih se, ali uzalud. Sjecanju ne mogu pobjeci, Imam osjecaj da me progoni, ne da mi mira, inhibira me.
Ne mogu reci da su bolna sjecanja, ali su nekako neprijatna. Ne mogu reci i da mi nisu vazna, ali se javljaju u pogresnom trenutku, sad mi nisu potrebna.
Koliko su vam vazna sjecanja, da li ste ravnodusni prema njima, utjecu li uopste na vas?
sjecanja...
Moderators: _BataZiv_0809, Euridika
-
mojgrad
- Posts: 1439
- Joined: 16/01/2007 13:28
#2 Re: sjecanja...
Ocigledno nisi prebolila i 'svarila' to sto ti se desilo. Jesi racionalno ali nisi emotivno.
Kad god ti se pojave ta sjecanja pusti ih, prati kako se osjecas i pokusaj u sebi naci odgovor zasto ti se to sada vraca?
Vjerovatno ti je potrebno vrijeme da prebolis.. Mozda nisi ranije mogla, a sad si spremna na to.
Sto se tice sjecanja, bila ruzna ili lijepa ona su dio nase proslosti i dio nas, jer nas prave onakvim kakvim jesmo.. Neko izadje snazniji, nekome je samopouzdanje smanjeno. Sta god je u pitanju trebamo se suociti sa time. Kad jednom definises svoje emocije znas sta ti je dalje ciniti. Lakse ce ti biti ici dalje kroz zivot..
Sretno!
Kad god ti se pojave ta sjecanja pusti ih, prati kako se osjecas i pokusaj u sebi naci odgovor zasto ti se to sada vraca?
Vjerovatno ti je potrebno vrijeme da prebolis.. Mozda nisi ranije mogla, a sad si spremna na to.
Sto se tice sjecanja, bila ruzna ili lijepa ona su dio nase proslosti i dio nas, jer nas prave onakvim kakvim jesmo.. Neko izadje snazniji, nekome je samopouzdanje smanjeno. Sta god je u pitanju trebamo se suociti sa time. Kad jednom definises svoje emocije znas sta ti je dalje ciniti. Lakse ce ti biti ici dalje kroz zivot..
Sretno!
-
onako
- Posts: 190
- Joined: 16/03/2008 08:35
#3 Re: sjecanja...
Proslost...Sjecanja...
Zakoracimo li od nje zaista ikada ili se ona kao jezgra naseg drhtavog dusinog stabla samo zaogrne novim korama? Odlucih ovdje u ovom vrtu rijeci na trenutak ozivjeti djelice trajanja u odsjajima pera. Nije to spomenar pripadanja ni tuzni odar zagubljenih voljenja, niti kopanje po ranama...Jer sjecati se znaci ozivjeti i perom od zaborava oteti najsjajnije trenutke ove cudne Riznicnice Dusa.
Jer postoje sjecanja koja vrijedi zapisati i na taj nacin otrgnuti ih od puta u zemlju proslosti i zaborava... Neke mirise nestanka i zaborava koji ne dopire s kisama. Sjene loze odsanjanih i neodsanjanih snova nad stepenicima pod kojom kamen ceznje sluti kaplje. Zapisati drske daljine na obzorima da nas ne uhvate vrtoglavice i sva ispisana i nenapisna pisamca za drage ljude i kamen da ga ne odnese vjetar nesjecanja. Prisjecanja nekih doba kad se korak cinio kao lasa samoce. Najljepse snove misticne i bajkovite. Nesavrsene racune i dileme koliko je do prve Ljubavi koja nije kriva. Nacine vlastitog prikrivanja boli i djetinja durenja zbog ljubavnih porezotina s povrsine. Greske u pamcenju i prisjecanju necega sto je ostajalo daleko...sve dalje...Sve dublje. Sve plamnije u tackastoj izmaglici zvijezda...
Zakoracimo li od nje zaista ikada ili se ona kao jezgra naseg drhtavog dusinog stabla samo zaogrne novim korama? Odlucih ovdje u ovom vrtu rijeci na trenutak ozivjeti djelice trajanja u odsjajima pera. Nije to spomenar pripadanja ni tuzni odar zagubljenih voljenja, niti kopanje po ranama...Jer sjecati se znaci ozivjeti i perom od zaborava oteti najsjajnije trenutke ove cudne Riznicnice Dusa.
Jer postoje sjecanja koja vrijedi zapisati i na taj nacin otrgnuti ih od puta u zemlju proslosti i zaborava... Neke mirise nestanka i zaborava koji ne dopire s kisama. Sjene loze odsanjanih i neodsanjanih snova nad stepenicima pod kojom kamen ceznje sluti kaplje. Zapisati drske daljine na obzorima da nas ne uhvate vrtoglavice i sva ispisana i nenapisna pisamca za drage ljude i kamen da ga ne odnese vjetar nesjecanja. Prisjecanja nekih doba kad se korak cinio kao lasa samoce. Najljepse snove misticne i bajkovite. Nesavrsene racune i dileme koliko je do prve Ljubavi koja nije kriva. Nacine vlastitog prikrivanja boli i djetinja durenja zbog ljubavnih porezotina s povrsine. Greske u pamcenju i prisjecanju necega sto je ostajalo daleko...sve dalje...Sve dublje. Sve plamnije u tackastoj izmaglici zvijezda...