Situaciju i dalje naravno pratim, i čitam temu ali sa dosta preskoka jer je mnogo rasprava koje nemaju ni mnogo veze sa temom i situacijom u Siriji pa to zaobilazim u širokom luku, a hvala Bogu ima i ignore pa je mnogo lakše onda sve to iščitati.
Prvo bih želio da (iako borbe još traju) priznam @OpetJa u vezi Afrina da je bio u pravu, ja iskreno nisam vjerovao da će operacije u Afrinu dogurati do ove faze i da će se situacija mnogo ranije riješiti, ipak sam mišljenja da do ovoga i nije trebalo doći prvotno, ali da su Kurdi zasrali stvar u svemu tome.
Što se tiče dešavanja u Guti, nema se tu šta puno komentarisati, žalosno je što do ove operacije nije došlo ranije, ali ko što je Patak na jednoj od ranijih stranica rekao, situacija je tamo politički dosta komplikovana i što se kaže 100 baba kilavo dijete. Situacija se svakako mogla riješiti ranije ali dobro.
Raduju me ove fotografije iz privatnih centara, humani tretman Sirijskih vojnika prema civilima i djeci, ljudskost i iskrenost u očima tih vojnika da pomognu porodicama boraca protiv koji su ratovali. Jer ne treba zaboraviti, iako o omjeru snaga i razaranja je i suludo pričati, da je i Damask svakodnevno granatiran i raketiran iz Istočne Gute, da su i mnogi Sirijski vojnici ostali bez krova nad glavom, oca majke, sestre brata zbog raketa i granata.
Ali najgore od svega, ostali su bez mladosti, ostali su bez 7 dobrih godina života, i sada će se opet potezati ona priča, da je to sve zbog ambicija jednog čovjeka, da je ovo sve zbog toga što jedan Bašar nije htio da siđe sa vlasti.
Vrijeme će pokazati da je ta odluka, ma koliko života koštala i ma koliko je Sirija uništena ipak bila dobra stvar. Jer budućnost koja je nuđena Siriji je kud i kamo gora od budućnosti koju Sirija ima sada. Istina, sadašnjost u Siriji je okrutna, krvava, hiljade su ubijene, milioni raseljeni, ali Sirija ima budućnost. Raduju me male stvari koje pročitam i vidim, raduje me kada vidim da je obnovljen bazar u Alepu, kada su izgrađene kuće u nekom selu u Hami koje je bilo spaljeno, da je pruženo optičko kablo do Deir ez Zora, da je asfaltirana autocesta.
Raduje me vidjeti i da je u Kabunu sređeno, uskoro i u drugim kvartovima Južnog Damaska ako Bog da, te male stvari koje jedan sistem/režim može da uspostavi i dovede u red.
Ne volim povlačiti te paralele jer mnogi se na ovoj temi šprdaju sa time jer nemaju pametnijeg posla, ali dobro je da nije ko u Libiji.
Evo, Libijci sjahali sa Pukovnika da uzjađu na Generala, sjahali sa "Ruskog Gadafija" da uzjašu na "Ruskog Haftara", Egipćani svrgnuli Mubaraka da dovedu Mursija da bi im Sisi bio novi Mubarak.
Šta bi Sirijci uradili ? Bog dragi zna, ali vjerovatno ih ne bi niko ni pitao, jer nije Siriji ni spremana neka lijepa budućnost.
"Prijatelji Sirije" se ušutiše, Marš za Alep se vjerovatno nahalugo negdje u Halkidikiju, a Sirija ?
Sirija živi, opstaje, gradi se, obnavlja, koliko će trebati da se sve to obnovi, 5, 10, 20, 30 godina ?
To u ovom trenutku ne znamo ni mi ni Sirijci, ali će i dalje u Bab al Tumi, u vrijeme podneva male razgovore uz šišu i čaj prekidati ezan i zvona, kao što su i prekidali stotinama i hiljadama godina.
Sirija pobjeđuje, ostalo su samo finese
Lijep pozdrav i do skorašnjeg pisanja.
hvala na fotkama.
