SINDIKAT - morfijum umjesto lijeka

[mishic]

Duboka kriza kompletnog BiH društva deformisala je svaki oblik organiziranog društvenog djelovanja do te mjere da se sve pretvara u svoju suprotnost. Političke partije pretvorile su se u mafijaške klanove, pravosuđe u zaštitnike kriminala, privreda, obrazovanje, zdravstvo i sve drugo u žrtve preko kojih se isisava još ono malo preostalog kapitala koji se iz ruku naroda preliva u ruke tajkuna. Ovo društvo se s tim pomirilo.

SINDIKAT koji bi trebao biti organizirana, od radnika direktno finansirana brana svim tim deformacijama i izobličenjima pretvorio se u paravan iza kojeg se kriju i sakrivaju svi oblici strahovitih deformacija i čak šta više, SINDIKAT i sindikalne vođe postali su saučesnici u tim, po društvo pogubnim pojavama

U nazad koju godinu kada se unutar SINDIKATA povela žestoka borba za fotelje, kada je na trenutak u javnost isplivao silni kriminal u njihovim redovima bila se javila nada da će se to morati raščistiti i da će koliko toliko ova organizacija morati da se vrati svom primarnom zadatku i cilju, zaštiti radničkih prava. Ta nada brzo je splasnula jer u ovakvom okruženju sindikalni klanovi iza sebe imaju svoje mecene koji su brzo smirili ta talasanja i ponovo smo vraćeni u stanje da umjesto lijekova za sve društvene rak-rane koristimo SINDIKAT kao morfijum s kojim tonemo bez panike i trzanja.

Shvatili smo da su SINDIKALCI svoje pipke uboli u blagajne, prislonuli se uz vlast, potpuno zaboravili radnike i radnička prava, da pomalo pijuckaju, goje se, sastanče i beru dnevnice, te nam ponekad prospu po neko obečanje, ublehu, prevaru i utjehu kako bi šutke i dalje plaćali članarinu i tolerisali njihov nerad.

Davno mi je neko skrenuo pažnju na nekoliko sindikalnih aktivista koji su svi do jednog bili prokazani kao najveći neradnici u svojim sredinama i u prvi mah to mi se činilo tendecioznim. Kasnijim praćenjem uvjerio sam se da ta konstatacija nije bez osnova. Kao ni čenjenica da "dobro žive"

Poražavajuće je samo to što to izravno i direktno sami finansiramo i što im svojim članstvom, isto kao glasaći političkim partijama, dajemo snagu i moć delegirajući na njih svoja prava koja su nam potpuno oduzeta. Sjetimo se samo silnih tužbi i presuda za kršenja kolektivnih ugovora od kojih godinama niko ni fening ne isplaćuje uprkos pravosnažnim presudama. Šta SINDIKAT čini na tome?!! Ništa, isto kao što nije činio ni kada su ti ugovori kršeni!

Svaki apel i pokušaj da se SINDIKALCI pokrenu završi kuknjavom kako su se pojedinci potaknuti od poslodavca urotili protiv SINDIKATA i kako je to izravan udar na zaštitu radnika i njihovih prava. Kako se i sam pretvorio u svoju suprotnost tako i svaku kritiku protiv sebe pretvara u atak na radnike i radnička prava i time se krug zatvara.

U susjednoj Hrvatskoj SINDIKAT se dobro reformisao i otresao se velikog broja dugogodišnjih uhljeba. U nas tajkunska, nepotistička i granska hobotnica potpuno zacementirala postojeće nakaradno stanje i iz dana u dan sve je gore. A članarine idu...

Ne postoji čak ni mogućnost da ih se upita šta rade i šta su uradili po bilo kom od gorućih sindikalnih problema jer je to atak na njihovu tešku i danonoćnu borbu sa "problemima" kojima broja nema. Baš onako kako nema broja ni i jednog problema koji zaista rješavaju ili su riješili.

Grozim se nad činjenicom kako iz nekih suicidnih, refleksnih i naslijeđenih navika plaćamo članarinu finanirajući tako još jednu armiju manipulatora, neradnika i uhljeba. Kako se morfijumom tješimo ne tražeći uopte nikakva lijeka za očaj u kome smo se našli.

[piupiu]

Mi nemamo snage da izadjemo da se izborimo za vakcine i čistu vodu, a kamo li za reformu sindikata.