Kući - gdje je to ? Savo Milošević, bosanski srbin
Promjena strana
Srbski golgeter Savo Milošević je rodom iz Bosne. Želi na svjetsko prvenstvo. Ali zato mora najprije svoje prijašnje zemljake pobjedit.
izvor: Die ZEIT od Ronald Reng
http://www.zeit.de/2005/41/Sport_Milosevic
Rijeka pravi jedan veliki luk oko Bijeljine. Polja se previjaju uz uvalu. Ima puno poljoprivrede u tome gradu, kaže Savo Milošević, rijeka Drina je kroz polja od njegove kuće samo 2 km udaljena. On je od obale do obale i nazad plivo, više puta, nekad smo se takmičili ko može najviše puta preplivat. To su bili njegova ljeta sa prijateljima. I danas, "glava to odbija" kaze on, "duša nece da prihvati". Danas je Drina državna granica. Bijeljina, polja i Bosna i Herzegovina na jednoj strani a Srbija i Crna Gora na drugoj. "Oni zaustave tvoje auto, pitaju te za pasoš i papire, i sile te da gledaš rijeku kao granicu, našu rijeku. Ali glava to neakceptira, ja to nemogu akceptirat".
Savo Milošević sjedi na terasi kafića od spanjolskog prvoligaša CA Osasuna u Pamploni. Igraju za Cup-UEFA. Stolice i stolovi su od plastike. Na treningu je izgledalo kao da nosi neki ratni stitnik ispod majce, velika pleća, široka prsa. Ali često izvan terena profesinalci izgledaju slubunjavi i normalniji. Oni nosi jeans, opustena majca, kosu je novije pustio do iza vrata. Time izgleda mlađi. Ima 32 godine. Smije se kao da hoće da kaže neostaje mi još puno vremena.
Svjetsko prvenstvo to bi bila dobra zavrsnica, nemoze vise ocekivat, kaze Savo. Njegova najbolja godina je bila 2000. Tada je bio golgeter evropskog prvenstva. svjetski napadač. Sada su golovi rijeđi, i trener repke mu je dao opomenu kad ga nije protiv Beligije pozvao. Ali je on igrač sa najvise nastupa u repki SCG, 93 utakmice, 35 golova i jos uvjek je kapiten. Mementalno su u grupi prvi i sa dvije nastojece pobjede bi osigurali svjetsko prvenstvo. Igraju u subotu protiv litvanije a u srijedu protiv Bosne i Hercegovine.
Savo Milošević je bosanski srbin.
"Ja ću nastupit za moju državu, Srbiju, protiv moje države, BiH !" On u licu blista kao da je to nešto smješno. Tako proba Savo Milošević da presmješi realnost i dodaje "neće se ipak ništa promjenit". Deset godina je prošlo nakon potpisa u Dejtonu i time kraj rata u Bosni i Hercegovini. Već je odavno sasvim normalno da se Srbi, Hrvati i Bosanci na sportskim takmičenjima mjere, ali poneki nemogu da zaborave rat. Na utakmici u Sarajevu između BiH i SCG navijači su Savin team doćekali sa transparentom: >>Imamo 250.000 razloga da vas mrzimo<< Niko nije izbrojao mrtve ali ova procjena je odprilike tacana.
Za Savu Miloševića su takve utakmice povod da se prisjeti jedne zemlje u kojo su Bosanci, Srbi i Hrvati zivjli 40 godina zajedno u jednoj drzavi. "Nemogu zaboravit da je nekad postojala ta lijepa država. Nedostaje mi Jugoslavija. Kad se sjetim, tako bogata, lijepa i organizovana. Zar nam nije bilo lijepo ? Ali nismo razumjeli, tu zemlju i nas da respektujemo. I još uvjek vjerujem, da se rat mogao izbjeć".
Kod prve utakmice se zvao tim jos Jogoslavija.
Jedna mladost u Jugoslaviji. Sa 13 godina Savo Milošević iz Bijeljine bude pozvan u Beograd. Niko ga nepita, jesil srbin ili bosanac. Godinu kasnije smije u internat od proslavljenog i poznatog partizana. Udaljen je samo 80 km od Bijeljine od njegove rijeke, ali je sam u Beogradu sa 14 godina. U istoj godini, 1987, Jugoslavija u Chile pobjeđuje Njemacku u finale svjetskog prvenstva juniora. Prosinecki, Šuker, Boban, Mijatovic su tadasnja generacija i niko nepita: Koje srbin, koje hrvat. Savo Milošević, 14, ima jedan san: jednom igrat za Jugoslaviju sa Prosineckim, Šukerom, Bobanom i Mijatovićem. Sa 18 godina dobija prvi profi-ugovor sa partizanom. Slovenija i Hrvatska su izjavili nezavisnost i jogoslovenska narodna armija koja od tada postaje srbska armija napada Hrvatsku i Otac mu govori na telefonu: Kod nas se to neće desit. Mi smo ovdje svi bliski jednom drugom, srbi, muslimani i hrvati. Popis stanovništva pokazuje da Bijeljina ima 97.000 stanovnika sa 59% srba, 34% bosanaca i 5% hrvata. 1. Aprila 1992 ulaze paravojne jedinice u Bijeljinu. cetri dana kasnije su 27 ljudi mrtvi. Prvo etnicko ciscenje u Bosni pocinje, i odjednom se svi pitaju: STA SI TI ?
Sta si ti, Savo ? Ja sam u Bjeljini rođen. Bijeljina je u Bosni. Znači ja sam Bosanac. Bosanski srbin. Srbin. Ali ja sam tako odgojen: Nemoj razlikovat izmedu religije, nacionalnosti nego samo između dobrih i loših ljudi. Mogao sam igrati i za BiH, jedan drugi bosanski srbin Branimir Bajić će igrati u nacionalnom timu protivnika. Za Savu Miloševića nije bilo upitno. "Bosanska repka je najprije muslimanska repka", kaze Savo i dodaje " vazda sam se pozivao na Srbiju, zato sto je moja familija srbska, zato što sam sa 14 godina otišao u Beograd". On to kaže bez ocjenjive vrijednosti niti defenzivno niti ofenzivno. Kao običajno kad upitaš Srbina ili Hrvata uvezi njegove nacionalnosti, često se onda cuje >ONI< su počeli, oni su također itd... Savo Milošević kaže vazda samo >>MI<<, i misli time sve jugoslovene. "Mrzili smo se pet godina, dozvolili smo da se od tv-slika izmanipulišemo...
Netrabi mi niko reći sta u inostranstvu misle o srbima. Mi smo nacinalisti, ekstremisti. Ta horor-slika, koju mnogi paušalno projeciraju na cjeli narod ima i nešto dobro. Ti si time prisiljen, da se dobro ponašaš, da javnu sliku o lošem srbinu popraviš.
......
Njegovi novi suigrači su drugačiji nego on. Rođeni 1982, 1985. Jugoslvija, to je zanjih samo jedno maglovito sjećanje. Njihovo djetinsto je bio rat. Njihova svakodnevnica je bio rat, ali nevidim u njima onu mržnju naših starih prijatelja. Pun sam nade, kako ovi mladi igrači ostavljaju rat iza sebe.
On će, kad bude "njegova" država igrala protiv "njegove" države pokušat biti profesionalac. Probat ce da pobjedi utakmicu. Za njegovu ekipu - protiv jedne druge. Prije tri godine, je prvi put igrao protiv BiH u Sarajevu, jedna utakmica, koja se u fudbalu zove prijatljska. Direktno pored Stadiona Koševo u Sarajevu, gdje je prije 15 godina bio pomoćni fudbalski teren sada stoje novi, bjeli krizevi. "Sta sam osječao" kaze Savo, "nije opisivo".
On je popio njegovu kolu a gazdi te male kafane sa plastičnim stolicama je trajalo to predugo. On je rađe otišo kući nego da nam naplati. Tako ti je to ovdje" smije se Savo Milošević. Nada se da ce još igrat dvije tri godine da bi onda, nezna još tačno, se smiri i naprvi kuću u Beogradu.
"Živio sam u raznim državama, u toliko različitim stanovima i hotelima" i kratko se ušuti. Ali zapravo je jedino mjesto, za koje mogu reć da sam osjećao kao dom, kuća mojih roditelja u Bijeljini. U kući u kojoj još moj otac živi. Danas Bijeljina ima 130.000 stanovnika. 98% srba. Pripada Republici Srpskoj, srbskom djelu BiH. U Dejtonu su se sporazumili da je tacno u sredini rijeke Drine granica izmedu BiH i Srbije. Ali kad bi Savo do jedne ili druge obale preplivao nije nikad osjećao razliku.
koji donose zakone o sportu 
0 :2 
