Prvo, ako je jedan pastir jedno stado ''isusovo obecanje'' ne mora po automatizmu znaciti da je to originalno doslo od njega, vec moze biti isto tako da je to on negdje cuo, ili da na iskrivljen naćin interpretirano kao da je on to rekao.frkimrki wrote:
Neko bi mozda i pomislio da si obrazovan i pametan, medjutim......
»Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir« Iv 10,16
Kao sto vidis, "jedno stado, jedan pastir" je Isusovo obecanje o kojem Biblija svjedoci na decidan i jasan nacin. Dakle, ovdje nije rijec kako vec tvrdis o ljudskoj izmisljotini nego o istorijskoj cinjenici opisanoj u Bibliji. Za nju znamo kada je nastala, tako da tvoju pricu o lovcima, coporima, raskolima unutar copora u vremenu prije Krista, mozes hladno okacit macku o rep a pamet solit nekom drugom.
Da bi shvatio kontekst, tj. onaj siri smisao koji nisi uspio dokuciti moras u prvom redu znati ko je Pastir a ko stado, zasto pastir a zasto stado te naposljetku i znati povijesnu pozadinu Isusova govoru o dobrom pastiru i jednom stadu opisanog u Evenadjelju (Iv 10, 11-18)....
O tome najbolje govori tj. tumaci prof. dr. Mato Zovkic kojeg ovom prilikom citiram:
"Povijesna pretpostavka Isusovu govoru o dobrom pastiru u Jeruzalemu jesu činjenice da su u vrijeme nametanja grčke vjere i kulture pod sirskim vladarima židovski veliki svećenici za novac dobivali potvrdu svoje službe, a za uzvrat su u narodu provodili politiku poganskih vladara (god. 198-142. pr. Kr.). Čak i kraljevi iz makabejske loze (god. 142-63. pr. Kr.), koji jesu bili iz svećeničke loze, silom su prisvojili velikosvećeničku službu i okrutno vješali protivnike. Kad su god. 63. Rimljani osvojili Jeruzalem i tamošnjeg vladara učinili svojim vazalom, veliki svećenici morali su od Rima tražiti potvrdu za svoju službu. U vrijeme Isusova života i djelovanja dvije svećeničke obitelji prigrabile su velikosvećeničku službu te se na njoj smjenjivale.
Na temelju takve povijesne pozadine, Isus i njegovi povijesni slušatelji znali su što se misli pod pojmom najamnika koji bježi od ovaca kad dođe vuk i kojemu nije stalo do ovaca. Za razliku od takvih vršilaca predstojničke službe u zajednici vjernika, Isus se predstavlja kao pastir dobri koji polaže život za ovce, pozna ovce i one poznaju njega. Poslije ovakve kritike vjerskih poglavara Isus je znao da ga čeka nasilna smrt. Zato je izjavio: "Kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce" (r. 15). Međusobno poznavanje dobrog pastira i ovaca odraz je poznavanja Oca i Sina: budući da Otac u najdubljem smislu poznaje Isusa, u čemu je uključena Očeva ljubav, može i Isus poznavati ovce te za njih davati svoj život. Sin ima jedinstveni udio na Očevoj naravi i to ga iznutra osposobljava za izvršenje Očeva plana o spasenju svih ljudi. U r. 17 Isus ističe kako ga Otac ljubi upravo zato što slobodno polaže život za svoje ovce. Upravo zato što je svjestan Očeve ljubavi prema sebi, Isus može ljubiti ljude i predati se u smrt za njih. U r. 18 Isus naglašava osobnu inicijativu u hodu u smrt: "Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga." Uprisutnjujući dobrotu Očevu, prema svima ljudima morao se zamjeriti grešnim pasti, rima svoga naroda. On nastavlja svoje poslanje onako kako Otac traži i to će ga dovesti u nasilnu smrt.
Važan je r. 16 odlomka u kojem Isus kaže da ima i drugih ovaca koje nisu iz ovog ovčinjaka: "I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir!" U Ivanovu evanđelju prikazan je Isusov dvodnevni boravak među Samarijancima koji su ga primili s poštovanjem i priznali ga za Spasitelja svijeta (Iv 4, 40-42). Ivan također bilježi kako su Židovi Jeruzalema Isusovu izreku o odlasku razumjeli kao nakanu da pode "raseljenima među Grke, naučavati Grke" (7, 35). Pod kraj Isusova mesijanskog djelovanja, za vrijeme posljednje Pashe, neki Grci su pristupili Isusu a on im se predstavio kao pšenično zrno koje treba umrijeti da bi donijelo novi rod (12, 20-22). Zato ova izreka u govoru o dobrom pastiru najprije odražava Isusovu svijest da među raspršenu djecu Božju spadaju ne samo Židovi domovine i raseljeništva nego i strani narodi. On u toku svoga povijesnog djelovanja nije odlazio među pogane na duže propovijedanje, ali je Dvanaestorici iza uskrsnuća dao nalog da idu u sve narode u njegovo ime. Isus preko svojih propovjednika i svjedoka želi biti sveopći dobri pastir.
U vremenu kad je Ivan pisao za kršćane male Azije, izreka o drugim ovcama mogla se odnositi i na kršćane drugih crkvenih zajednica. Iz ukazanja uskrslog Isusa Petru na jezeru razvidno je da je Ivanova Crkva znala za kršćane Petrove zajednice (21, 15-19). Ivanovski kršćani znali su da izvršavaju Isusovu volju o Crkvi ako misionarski djeluju, jer je Isus na posljednjoj večeri molio "za one koji će vjerovati na njihovu riječ u mene: da svi budu jedno" (17, 20). Vjerovali su također da na Isusovu volju o Crkvi spada prihvaćanje pastira u vlastitoj zajednici i povezanost s drugim zajednicama preko pastira."
Ako imas usi, cuj! Ako ne cujes, operi usi
Drugo, sta je tu obecanje u izjavi: ''jedan pastir jedno stado''? To prije lici na prijetnju nego na obecanje.
Trece, sta u savremenom svijetu (ili cak u svijetu nakon isusa) znaci za krscanstvo ''jedan pastir jedno stado''? Ko je tu pastir? Papa?? A cijeli ljudski rod jedno stado? Ili za vas ima ljudi i ''ljudi''...
I četvrto, kako je moguce da neko kaze da se ljudi dijele na pastira i na stado kada su svi ljudi jednaki i kada i pastir i stado jednako znaju?
I na kraju, da malo ponovimo gradivo o pastiru i stadu, sa naucne strane naravno:
Pastir je jedno od najstarijih zanimanja koje se u Aziji pojavilo prije 6000 godina i u mnogim ekonomija u zacecima civilizacija igrao je ključno mjesto.
Obzirom na svoju vaznost u stvarnom zivotu u to vrijeme sam pojam pastir se poceo koristiti prvo u judajizmu (vidi proroka pravde amosa koji je po zanimanju bio pastir). prije krista pitanja o pastiru i stadu postavljao je i sam Platon u drzavi (gdje pita Sokrata kako razlikovati pastira od stada) u kojem pastir predstavlja vladara u drzavi a ovce narod. Tu se po prvi put raspravlja o pravednosti odnosno nepravdi koje takav odnos moze proizvesti.
500 godina nakon platona moguce da je Isus koristio istu terminologiju ali je potpuno naivno reci da je Isus originalno izrekao tu izreku (jedan pastir jedno stado).
Naravno ova poslovic se moze i tumaciti na nacin da se od vjernika ocekuje da prate religijske dogme kao sto ovce prate svoje pastire a ne da postavljaju pitanja i da rezonuju kao sto je to svojstveno ljudima.
Naravno od tebe slabo sta mogu ocekivati osim uvreda, tipa bleee, valjda da tvoj pastir ne pomisli da nisi ovca vec razumno ljudsko bice kojem ne treba nikakav pastir ...
od Platona, on je stariji cak i od Abrahama pa i od svih drugih.
