U nasem novinarstvu postoji jedna izuzetno arogantna linija. Novinari sebi uzimaju da pravo da pisu i da kritikuju sve odreda, a da pri tom nisu prikupili nikakve cinjenice, vec samo 'nako pljuju iz daljine.
Tekst u produzetku je napisan o SFF-u, i izvjesna gospodjica je bas SVE napljuvala, u najmanju ruku kao da se ona licno bavila organiziranjem festivala i slicnih manifestacija. Kolicina bezrazloznog bijesa i ljubomore (valjda nije dobila akreditaciju i pozivnicu da sjedi u prvom redu, ili da dzaba jede o trosku festivala) je apsolutno zacudjujuca. Siguran sam da pomenuta novinarka nije bila u svom zivotu ni na jednom festivalu osim sarajevskom.
Kao i svaka manifestacija, i SFF ima svojih nedostataka i promasaja, ali mi se cini da je to apsolutno nebitno. Koga ce ljudi iz festivala zaposliti ili nece, to je apsolutno njihova stvar. Neka brate zaposle svu rodbinu i prijatelje ako ce to funkcionisati kako treba. i dokle vise mora biti "PRAVDE" u svemu? Onaj koji organizuje takav dogadjaj na svoju ruku i sa svojim sposobnostima moze da radi sta hoce i da zaposljava koga hoce, a ne da na kraju podnosi izvjestaj nekoj sitnoj novinarcici.
Slazem se da javnost treba da zna u sta su potrosene pare poreskih obveznika, ali to nije problem SFF-a, vec onih politicara koji su za to odobrili sredstva. Sad ispada da je Miro kriv jer je trazio pare za festival?!?:roll:
Bujrum gospodjice, telefon u ruke i organizirajte sebi neki drugi festival, ako vam se SFF ne dopada........ili kupite avionsku kartu, rezervisite sobu u hotelu, i slobodno pisite protiv organizatora,recimo, Kanskog festivala, kako oni tamo zaposljavaju jarane ili ne daju propusnice svakom ko zapita....
---------------------------------
Jedanaesti SFF poslije
Zivio privatluk!
Pise: Indira KUCUK-SORGUC
Ono sto treba istaci jeste da je SFF danas sve manje bosanski, ne u pogledu domace produkcije jer se tu uistinu prikaze sve sto se snimi ovdje ili sto ima barem smek Bosne. Rijec je o sve izrazenijem kompleksu festivala prema nasim stvaraocima kojih nema ni u zirijima ( pet zirija je oformljeno za 11.SFF) ni u u tzv. off projektima tipa nekakvih lezernih kafica s ovim ili onim filmskim autorom, nema ih ni kao propagatora historije bh. filma, savjetnika, itd. Te su im uloge uskracene pa nam se tako u ziriju kratkog filma pjavljuje neka glavna urednica hrvatskog ?Cosmopolitena? Silvana Mendjusic, uzgred, novinarskoj javnosti poznata kao pandan Smiljka Sagolja u Hrvatskoj koja je bila instrument i prenosnik lazi kad je grmjelo u BiH izmedju Armije i HVO-a i HV.
I bi noc i bi dan. I dodje Miro i stvori festival!
Jedanaesti Sarajevo Film Festival donio je komadic vise sjaja i komadic manje entuzijazma, ucvrstio se na stanici za supersonicne vozove koji ga velikom brzinom vode u smjeru najjacih evropskih festivala. Sigurno da takav zaljucak nije tesko donijeti. Dovoljno je bilo vidjeti nepregledna imena gostiju ovogodisnjeg Festivala i listu akreditiranih novinara te se barem na jedan dan ukljuciti u tu festivalsku vrevu, pa da pomislis: Jos samo malo pa od onog prijatnog intimnog festa nece biti nista! Jos samo malo je potrebno za takav redoslijed stvari. A kad se tezi velicni i nabijanju nekih ?A? oznaka onda nesumnjivo strada bliskost. Naravno time nije sve izgubljeno. A moglo je biti jos prije nekoliko godina kada Miro&druzina nisu znali u kojem pravcu usmjeriti festival nego su ga bazirali na lezernosti, svastarstvu, nekompeticijskom pregledu filmova nastavljajuci nekako samoutvrdjeni klise ?ljetnog festivala?.
Orkanski visovi
Pretendirajuci neupuceno nakon sto im je u pohode doslo nekoliko uistinu svjetskih zvijezda (koje naravno nisu dosle vidjeti Miru nego Sarajevo i cija je jedina stvarna veza sa festivalom bila to sto se odrzava u ?jednom od najcuvenijih gradova na svijetu? kako je to neudvaracki saopcio predsjednik zirija 11.SFF-a Miki Manojlovic), da postanu ?visoka festivalska klasa?, odjednom su se vinuli vrlo visoko ? nedostizno i nemoralno visoko. Da bi ih pokusali ohladiti a uliti im povjerenje neke moje kolege i ja takodjer ( o tome postoji pisani trag op.a.) preporucivali smo im uspostavu jedinog ostvarivog koncepta na krace staze ? formiranje regionalnog festivala koji ce za jugoistocnu Evropu pa i sire imati neosporan znacaj jer ce se tu promovirati nove kinematografije s tih plodnih fimskih terena i ubaciti u neki (ko)producentski bubanj te tako otvoriti polje djelovanja filma kao svima potrebne zajednicke kulturne spajalice od koje se moze imati samo korist, dobrobit, iskustvo.
Takav prijedlog je naisao na plodno tlo ( iako direktor tu pomoc bh. medija i drugih dobronamjernika nikada nije javno obznanio nego je sve ispalo kao njegova velika pamet jer sto bi tamo nekom ko ga je na zdravoj osnovi kritizirao trebao priznati da zna i da mu je osvijetlio mrak pred ocima!!!) i SFF je pokrenuo regionalni program, a onda uz pomoc federanog ministarstva kulture i ustanovio novcanu nagradu za najbolji film. Pocela su pristizati znatna sredstva od kantonalnog ministarstva, dakle, sa ledja poreskih obveznika i sve je dobilo harmonican slijed dogadjaja. Sto nam, naravno, ide u prilog. Nismo maliciozni makar se u pravnom svijet za kradju ideje ide u zatvor ili placa golema materijalna odsteta. Sto je festival bolji to je Sarajevo trazenije, Bosna posjecenija, ostvaruje drzava vece prihode i sve tih desetak dana mirise na turisticku zivost.
Ko podnosi racun poreskim obveznicima?
Reklo bi se mnogima dobro, osim poreskim obveznicima. Oni prvo lovu u budzet, a budzet SFF-u, pa onda oni u red za karte, a karata nema. Pa i ako im bingo upali, dobro plate za te karte i onda po cijeli dan i noc cincaju jel' vedro il' oblacno il' ce kisa poc'! U tom svjetlu stvari, pogotovo kad se uzme u obzir da Direkcija Festivala nikad nije predocila gdje su potrosena sredstva poreskih obveznika, koliko se zaradilo na blagajnama, gdje se investira taj novac i kako jedno ?udruzenje gradjana? kako je SFF uknjizen moze organizirati ovoliku smotru a da ne placa drzavi ni gros?! Sva ta pitanja godinama postavljam ali naravno, suvise je jak taj lobi, uvuceni su neki ?vazni? ljudi za opstanak ove drzave, pa odgovora nema. Ali, neka nema. Pitanja se mogu postavljati pa da ih procitaju samo dva covjeka i poslije toga razmisle, dobro je.
O festivalskoj selekciji bi se moglo pisati nadugo i nasiroko, ali s obzirom da je festival zavrsen prije desetak dana, izlisno je komentirati kvalitetu filmova, strucni odabir i razudjenost programa i lokacija sto pravi konfuziju u glavama svih onih filmoljubaca kojima je SFF idealna sansa da se upoznaju sa nezavisnom svjetskom produkcijom.
Ono sto treba istaci jeste da je SFF danas sve manje bosanski, ne u pogledu domace produkcije jer se tu uistinu prikaze sve sto se snimi ovdje ili sto ima barem smek Bosne. Rijec je o sve izrazenijem kompleksu festivala prema nasim stvaraocima kojih nema ni u zirijima ( pet zirija je oformljeno za 11.SFF) ni u u tzv. off projektima tipa nekakvih lezernih kafica s ovim ili onim filmskim autorom, nema ih ni kao propagatora historije bh. filma, savjetnika, itd.
Sagoljovka pored Payna i Hemona
Te su im uloge uskracene pa nam se tako u ziriju kratkog filma pjavljuje neka glavna urednica hrvatskog ?Cosmopolitena? Silvana Mendjusic, uzgred, novinarskoj javnosti poznata kao pandan Smiljka Sagolja u Hrvatskoj koja je bila instrument i prenosnik lazi kad je grmjelo u BiH izmedju Armije i HVO-a i HV. Eto, ta bajna urednica je nasla svoje mjesto u Mirinom ziriju pored jednog oskarovca i jednog fenomenalnog pisca bosanske prevenijencije. E zato poreskim obveznicima, cjelokupnoj javnosti, itekako treba uvid u ono sto se tamo radi, kakva se politika vodi i cijim se interesima ide na ruku. Grad je lakomo i optimisticki, dobronamjerno i naivno, podrzavao ovu sad vec ...
Bosanski novinari zadnja rupa na svirali!
Kako se Festival sve vise primice regiji i zahuktava se jos i sire, tako se sve vise udaljava od domace javnosti. I to zahvaljujuci ?mocnoj? press-masineriji ovog galimatijasa. I nista za nas neobicnoj primitivistickoj logici sagledavanja znacaja ovog ili onog medija. Jasno je da su uposleni u toj sluzbi oni koji su za zivota sveukupno napisali suvislu karticu teksta, jer nismo ocekivali nista vise u danasnjoj rodjacko-jaranskoj podjeli poslova i strategiji zaposljavanja. No mislili smo da se negdje ispod te debeloobrazne strukture nazire i malo realnosti. Ali smo se prevarili. Bh. novnari dobili su te hude akreditacije koje su im omogucavale samo jutarnju projekciju i nista vise. Za sve druge programe trebali su gatati: hoce li me pustiti ili nece. Karikaturalan je odnos nekakvog drcnog voditelja i koordinatora za medije prema ?svojim kolegama?. Prezreni osmijesi, izmisljanje nekakve liste prioriteta, pa dan ranije javljanje za tu listu, a onda opet nekakva lista pred projekcije u Open Airu, o vecernjim predstavama u Narodnom pozoristu ne treba ni pricati ? one su samo, valjda, omogucene za goste i VIP u kojima sjedi Eminina raja i, naravno, brat koji je takodjer zaposlen na SFF-u, i tu su, dakako, stozeri poznate ?sarajevske? familije Ganici.
Da su novinari bh. medija bili potpuno skrajnuti ( a bez njihove ranije podrske festival bi mogao cijukati kao pokislo vrapce) svjedoci cinjenica da su novinari iz drugih zemalja dobijali akreditaciju ?gosti? na koju su mogli uci gdje god su htjeli bez ikakvih zafrkancija sa ?kruskom? iz press-officea ( o famoznim zabavama da se i ne prica) dok je ?medijska sirotinja? iz Sarajeva ostala kratkih rukava. Drago nam je da su pokrenuli zurnal festivala ali nam opet nije drago da filmsku kritiku pise, iako uvazeni kriticar iz Zagreba, samo zato sto je onomad napisao tekst o ?radjanju najintrigantnije kinematografije na Balkanu?. Sto bi neko nas mogao zaraditi koju marku kad moze drugi? Jer nasi, brate, ne znaju. Time valjda dokazujemo koliko smo siroki, koliko nam je bitan samo kvalitet, da bi za prave vrijednosti i gace s guzice skinuli, a ne pogazili nacelo: sve je bolje od domaceg!!!
