Ma, pokreće se tu niz pitanja za teoretsku i nategnutu diskusiju, kao što su:
1. Je li ne.ebica zdravstveni problem? Ako jeste, onda se njegovo liječenje finansira iz zdravstvenog osiguranja, i ko nije osiguran, nema pravo na prostitutku.
a. Bi li ta vrsta liječenja ušla na neku esencijalnu listu, ili bi se plaćala participacija?
b. U tom slučaju, bi li se se djelatnost obavljala u svojevrsnim ordinacijama, koje bi kao takve trebale biti i registrovane, skupa sa ginekolozima, stomatolozima, itd.?
c. Koji bi specijalista određivao kome zaista treba pomoć? Ili bi to mogaom odrediti psiholog?
d. Kako će se pomoći psiholozima koji imaju takvih problema?
2. Ili je socijalni problem (ono "ja siromašan pa ne mogu nać curu").
a. U tom slučaju bi li postojale određene javne kuhinje, gdje bi neka Tetka (molim gospođu koju veoma poštujem da mi oprosti za ovakvu analogiju) nudila svoje usluge sirotima besplatno?
b. Ili bi to radile profesionalke koje plaća ko?
3. Bi li se to moglo organizirati kao neka vrsta socijalne mreže podrške, gdje bi na humanitarnoj i dobrovoljnoj osnovi ljudi s poteškoćama u pronalaženju partnera za seks jedni drugima pružali podršku? Možda kao neki vid UG?
