Šestan: Ja stojim iza demonstracija!

[stochar]

prejak tekst Samira Šestana objavljen u novom Startu:

Destrukcija kao konstruktivni doprinos rješenju situacije

Ja stojim iza demonstracija!

Piše: Samir Šestan (Start BiH)

„Kad dođem do kraja /i ne mogu više /gledat ovaj truli sistem /kako me siše /uzeću zastavu /krenut na kordone /tražiću promjene i pjevat parole /Jebo vladu /ebo politiku /u parlamentu sve njih redom“. Još „davno nekad“, dok sam bio „mnogo“ mlađi a Maajka „malo“ mršaviji, njegove i pjesme srodne mu skupine angažovanih rokera s ovih prostora nazvao sam soundtrackom revolucije koja nema svoju djecu. Najnoviji događaji u Sarajevu, pokazali su da djece možda i ima ali sa svim ostalim stojimo katastrofalno.

Kad zupčanici počnu pucati

Protesti kojima je neposredan povod eskalacija zločina (a ne nasilja, kako im se tepa, i daje sasvim drugo značenje, ovih dana) u glavnom gradu zemlje, pokušavaju se na sve moguće načine kanalisati i obesmisliti. I to iz raznih izvora, ne samo od prirodno za to najzainteresiranije vlasti i njenih medijskih (što svjesnih, što nesvjesnih) sluga. Podmetanje povoda kao uzroka (o čemu ćemo više malo kasnije) i demoniziranje demonstranata, efikasan su način za skretanje pažnje sa suštine – sa činjenice da nam je vlast gomila nesposobnih, priglupih, bahatih, kriminogenih tipova, kojima je demokratija zapravo stran pojam i od iste, po običaju ovdašnjih prostora uzimaju samo dio koji im odgovara – onaj koji ih dovodi do vlasti – pretvarajući je u sredstvo za legitimizaciju svoje pljačke i autoritarne strahovlade. Strahovlade ne u uobičajenom smislu političke represije koja izaziva strah kod stanovništva (mada je i ona prisutna, samo u sofisticiranom, indirektnom obliku), nego u smislu stravičnih posljedica kombinacije nerada, nesposobnosti i vlastite kriminaliziranosti i gramzivosti.

Primjera, tog bezumlja vlasti, je bezbroj. Ne radi se, naime, o izuzecima, nego o pravilu. O sistemu! Za koji se kod nas voli optuživati Dejton i međunarodnu zajednicu. No, ne sporeći i njihov udio u grotesknom cirkusu u kome živimo, nije uopšte teško dokazati našu ličnu odgovornost za vlastitu nesretnu sudbinu. I odgovornost vlasti koju, sa sadomazohističkim užitkom, biramo i trpimo, već deceniju i po.

Ko, naime, Bošnjacima smeta da uklone sramotu u po grada koji se hvali svojom multietničnošću i multikulturalnošću (o Tuzli je riječ, ako je niste prepoznali) i da za početak bar progovore a onda i razriješe neprihvatljivu situaciju da im u kantonalnoj skupštini od 35 poslanika nema ni jednog srpske nacionalnosti i samo je jedan Hrvat? Ko Srbima u Republici Srpskoj smeta da uspostave iole normalan režim, koji neće biti zasnovan na pljački monstruoznih dimenzija i na divljačkoj, primitivnoj, nepoštovanju ikoga i ičega sklonoj vlasti? Ko Hrvate tjera da biraju za svoje predstavnike osuđene kriminalce? Ko Sarajevu ne da da se formira kao normalan grad? Nema „drugih“ u tim pričama? Onih na koje se ovdje, po inerciji, za sve, „vadi“. Samo mi i... VLAST!

Vlast koja je navikla da radi šta joj se prohtije i da svoje građane tretira kao stoku. Da ih jaše, mamuza, izgladnjuje, pravi budalama a da (da bi stvar bila tragičnija) za sve to, kao povratnu reakciju, očekuje unisono oduševljeno blejanje mase, medijsko brabonjanje od sreće i disciplinovanu samopodjelu na torove.

I onda kad neki sitni zupčanik pukne, kad jedan segment nepregledne mase zombija odbije slijepu poslušnost, vlast poludi. Pokazujući, pored one kriminogenosti, još jednu svoju bitnu karakteristiku – totalitarnu suštinu. Funkcionisanje mozga u kome nema mjesta za drugo i drugačije, izuzev u formi neprijatelja (tako da i čitav sistem „višestranačja“ kod nas ne postoji kao demokratska kategorija nego kao svojevrsna mješavina ratno-mafijaških podjela zona interesa, što je do bola razobličeno koalicijom na državnom nivou).

Tako da kada Transparency international ukaže na kriminal i zloupotrebe gigantskih razmjera, od strane Vlade RS i njenog Reichführer-a (a tu se ne radi o trunu nego o balvanu u oku) onda se na njih i malenu skupinu iz pokreta otpora RS stušti bujica najprizemnijih uvreda, osuda i prijetnji (a tamo, za takve stvari, ubijaju ljude, ne zaboravimo), garnirana suludom tužbom vlasti zbog nečijeg izražavanja mišljenja i iznošenja stručnih analiza i procjena. Kada u Tuzlanskom kantonu Centri civilnih inicijativa ukažu na pokušaj tamošnje ministrice obrazovanja (za istoriju, spomenimo joj ime – Mirzeta Hadžić Suljkić) da u maksimalnoj tajnosti, i zakulisnim političkim igrama, zarad povratka stranačke kontrole nad direktorskim foteljama u osnovnom obrazovanju, bez ikakve analize, sa obrazloženjem koja je najdirektnija uvreda građanima, oduzme postojeće pravo na neposredno demokratsko izjašnjavanje preko 100.000 ljudi (ne tražeći od njih čak ni saglasnost za to), orkestrirana kampanja vlasti i njihovih budžetskih trabanata i kontrolisanih medija, u načelu krajnje benigan izraz građanskog aktivizma, proglase „neutemeljenom“, „neprihvatljivom“, „agresivnom kampanjom i grubim uvredama“ i „javnim linčem uperenim protiv ministrice“(???).

A onda se desi i Sarajevo.

Politička pornografija na djelu

Konačni(!) izraz otpora, protesta protiv stvarnosti u kojoj živimo, demonstracije vlastite odgovornosti i tako dugo (duuuugoooooooooo!) čekanog javnog, uličnog suočavanja građana sa svojom vlašću, koordiniranom akcijom nemoralne i neodgovorne vlasti, medijskih idiota i kukavičkog nevladinog sektora, biva javno osuđen a njegov nastavak doveden u pitanje.

„Haos u Sarajevu“, „Nasiljem protiv nasilja“, „Rušilački pohod“, „Sarajevo opet palo na ispitu“, „Zaprepašteni građani spašavali glavu od razularenih huligana“, samo je dio naslova kojima su punjene naslovnice i unutrašnjost ovdašnjih novina, a koji kao da su smišljani u propagandnom stožeru Premijera Silajdžića.

Idiotskoj vlasti i njenom lokalnom manje-više beznačajnom šefu, u orgiji gluposti, nemorala i neodgovornosti pridružili su se, iz ko zna kakvih razloga, i lokalni mediji (valjda je super imati zajebane naslove, to prodaje novinu, a jebeš suštinu i javni interes) i organizacije koje su proteste organizovale, a onda, sramotno, od njih „prale ruke“, tvrdeći čak i da nemaju nikakve veze sa organizacijom (pri čemu je argumentacija kojom se služe više u sferi lingvistike nego logike – oni, naime, „nisu organizovali demonstracije“ nego su samo „pozvali građane da dođu na njih“. Mislim... jebiga!)

Čitava stvar me neodoljivo podsjeća na situaciju kada je, prije nekih 10-ak godina, u onom poratnom vremenu u kome su svi još dobro pazili šta pričaju i pišu, vlast poduzela frontalnu akciju protiv jedinog satiričnog časopisa u zemlji (rahmetli Polikite), koja je osim protupravne policijske otimačine (zbog koje su kasnije, po naredbi OSCE-a, morali ići na kurs o slobodi medija), saslušavanja i sudskih procesa, sadržavala i (kao izgovor za zatiranje kritike i zajebancije sa nedodirivim partijskim i vjerskim autoritetima) optužbu za – pornografiju! I ma koliko je svima bila jasna apsurdnost te optužbe (čak su imali identičan slučaj sa Feralom, prije toga, da bi stvar bila dodatno razgolićujuća), domaći mediji i javni likovi su tih dana, po onoj kompromisnoj varijanti kukavičkih i komformističkih intelektualaca, po kojoj je Alija „loš političar ali dobar čovjek“, svaki put kad bi (blago) osudili vlast zbog oduzimanja novine bez naloga i policijsko-sudskog pokušaja njenog zatiranja, istovremeno i (oštro) osudili – pornografiju! Ne spominjući novinu, ali je na taj način, kurvanjski pristajući na vokabular i tematski okvir koji je zadala vlast, praktično osuđujući.

Demonstracije u Sarajevu nisu upitne ni u kom pogledu! Za razliku od nacionalističkih skupova, koji su samo formalno nevladini, a redovno su u korist „naših“ (a jedan takav nam se opet sprema u susjednom entitetu) ove su izraz ljudskosti. I u humanističkom smislu, jer im je povod(!) zgroženost nad zlom, a i u krajnje ogoljenom smislu – jer je stvarni uzrok(!) protesta, pa i provale bijesa i destrukcije, u individualnom, ljudskom, osjećaju beznađa i očaja (koji u sebi nosi klicu tako potrebnog prezira prema nacionalnom i vjerskom izluđivanju).

Umjesto da čitavo društvo ekstatično i katarzično uzdahne, što se Nešto konačno desilo (tj. počelo dešavati), dobijamo poruku idiotskog sadržaja: „Protestvujte, ali pristojno!“. Valjda da bi nam se političko-birokratska žgadija, kao i dosad, mogla smijati, virkajući iza zavjesa?

Stav vlasti je tu kristalno jasan. Pobuna se mora zatrti u zametku. Ne samo zbog malih igrača. Nego i zbog velikih. Jer bi inače masa sutra mogla da se preseli par metara niže, recimo, pod prozor Silajdžića starijeg, da i njega ponešto priupita: kako nam je, npr. mogućnost relativno lošeg života zamijenio činjenicom apsolutno goreg (Ustav, Presuda, Srebrenica, Policija...) i da mu konačno kaže: „Nemoj nas branit više, matere ti!“

Otuda je sasvim normalno, i sasvim u skladu sa ranije navedenim primjerima, iz Tuzle i Banjaluke, da sarajevska kantonalna vlast umjesto ostavkama (jel stvarno neko misli da bi se u ovoj zemlji nekog moglo natjerat na ostavku „mirnim demonstracijama“?) reaguje sramotnim, idiotskim, javnim oglasom po novinama u kome se građane naziva ruljom, njihov protest „morbidno iskonstruisanim buntom prema Vladi i njenom Premijeru“, „monstruoznim scenarijem“, „režiranim nasiljem“, „podrivanjem pravnog sistema“ „ozbiljno razrađenim scenarijem za destabilizaciju najuspješnijeg kantona i Sarajeva kao glavnog grada države Bosne i Hercegovine“, uz paranoični ispad esencijalnog ludila „Ne bi bilo iznenađujuće da je ovaj nemio događaj iniciran i pripreman i van granica Bosne i Hercegovine, u kontekstu globalne krize u regionu“ (elem, samo je falila priča o „antiislamskoj zavjeri i histeriji“, ali je nju trenutno zabezecovao Mustafa, jer mu je zafalilo batina za mlaćenje po glavama onih što baš ne kontaju njegovu potrebu da im, po principu „Treba krenut na vrijeme“, vjerski podučava spermatozoide i jajne ćelije).

Ali... manimo se budala.

Stvar dobrog ukusa

„A sad idemo da mirno i dostojanstveno demoliramo televiziju“ antologijska je rečenica predratnih demonstracija u Sarajevu, i sadrži u sebi, zapravo, svu tragediju pokušavanja da se površni, malograđanski, konformistički nivo poimanja stvarnosti poveže sa stvarnom prirodom uličnog protesta.

Ograđivanje organizatora od posljedica demonstracija i medijsko tretiranje istih kao „divljanja“ pokazuje dubinu jada i čemera ovog društva. Neshvatanja elementarnih stvari. Prirode građanskog aktivizma, unutrašnje logike demonstracija i podjele odgovornosti u toj priči. Pokazuje, zapravo, do koje mjere nas je vlast svela na poslušnu stoku. Na ovce koje misle da je znak protesta – blejanje! Ili „pištanje u pištu“.

Demonstracije u svojoj osnovi i jesu oblik sile. One se u demokratskim društvima pojavljuju tamo gdje sistem zataji. Kao nadomjestak za građanski glas koji se izgubi u kafkijanskim prostorima birokratsko-političkog ignoranstva, gluposti, nemorala i bezumlja. One, po definiciji, nisu govor, nego krik. I prijetnja!

Pojavljuju se da popune vakuumsku prazninu i signal su greške u sistemu ili nesposobnosti da se problem riješi na normalan način. Institucionalno. Dokaz su odrođenosti vlasti i njenog ignorisanja potreba svojih građana. Ili nesposobnosti da se te potrebe zadovolje a problemi riješe.

Čitava ova stvar je, samo odličan primjer situacije u kojoj destrukcija daje konstruktivni doprinos rješenju problema. Jer je vlast konačno ČULA! I prestala se smijuljiti iza zavjesa. Ova vlast, naime, razumije samo silu. Treba li primjer? Po ko zna koji put, ovih dana, radnici jedne firme štrajkaju glađu. Danima. A da se niko iz vlasti na to ne obazire. Niti će. Da su umjesto sebi, zaprijetili njima, možda bi nešto i dobili. Ovako samo, nek mi oproste, prave budale od sebe i služe za potsmijeh gomili bezdušnih bandita na vlasti.

Što se tiče autora ovog teksta, unisona osuda nasilničke komponente u proteklim demonstracijama, pogotovo njeno preuveličavanje („ogromana materijalna šteta“, „demolirana zgrada Vlade“, „stravično bombardovanje“) samo je razlog više da se sa staračkog pacifizma (zapravo je to više posljedica rata, poslije koga više ne mogu smislit nikakvo nasilje, ali to nije bitno za priču) vratim na radikalizam nekih ranijih životnih faza i da, kada već organizator nije imao hrabrosti za to, sam „preuzmem odgovornost“. Ili se bar ne ogradim od posljedica.

Razbiti zgradu vlade u situaciji kao što je naša, nije samo izraz beznađa i očaja, duboko ugrađenog u nama, nego je to i stvar dobrog ukusa, elementarne političke pismenosti i svijesti o vlastitoj odgovornosti i potrebi javnog manifestovanja svog stava, odbijanja da se ćutanjem i nečinjenjem više bude saučesnik i da se vlasti jasno stavi do znanja ko je ona i šta se o njoj misli.

Zgrada Kantona Sarajevo, ZGRADA VLASTI, je metafora. Simbolička vrijednost. Napad na nju nije napad na zgradu ili ljude, nego izraz protesta protiv bezumne bešćutne, kriminogene i zločinačke vlasti, koja svojim građanima ne služi, nego svoje građane pljačka ubija i ponižava. Sistemski ih unesrećuje.

Svima je, valjda, pritom jasno, da je prvobitni motiv okupljanja, u ovoj priči, samo povod. A da su uzroci mnogo dublji. Kao što je i Vlada SK (ne samo njena zgrada) takođe samo simbol sveukupne vlasti u Bosni i Hercegovini i njenog zajebavanja sa svojim građanima. Ali... odnekle se moralo krenuti. I, nadam se, da se neće i završiti.

„Bring the sistem down!“

[anais_nin]

znam da forumasi nisu bas rad citati ovako duge tekstove, ali ovaj zaista vrijedi procitati

[s vetrom uz lice]

Hvala Šestan!

[alica.k]

meni je extra

[lady midnight]

svaka mu chast, fantastichan tekst.

kritika demonstracija proshle subote zbog "demoliranja" zgrade kantonalne vlade je presmjeshna... "nasilje" na protestima izgleda malo drugachije :-) no, mi nismo navikli na bilo kakav izraz nezadovoljstva koji bi istovremeno bio i javni i masovni i prebrzo volimo etiketirati stvari ekstremnim oznakama - a shestan je veoma dobro opisao zashto je to tako.

svidja mi se i shto je rekao jednu drugu stvar - samo se izlaskom na ulice mozhe zadobiti pazhnja. pregovori, peticije, pa chak i ekstremne mjere kao shtrajk gladju nijednog predstavnika vlasti ne natjerashe na zakazivanje i odrzhavanje hitnih sjednica.

no, na tome se ne mozhe i ne smije stati. ne na buntu koji bi sam sebi bio svrha, koliko god opravdan bio.
jasno definisati shta zaista hocemo, i kakvi bi trebali da budu konachni ciljevi ovih protesta, sistematizirati i kanalizirati nezadovoljstvo ne kroz kamenice, nego kroz konkretne zahtjeve... to bi trebao da bude slijedeci prioritet. a ja se nadam da cemo po tome pitanju do subote biti barem jedan korak dalje.

[madner]

Koji mu je nick.

[moguce je]

Ovo je NOVINAR a ne "hrpa" beskicmenjaka koji su jedva docekali da izvijeste o polupanim prozorima i kamenju koje je letilo prema zgradi vlade kao da su polupani prozori vazniji od nasih razbijenih sudbina.

[Soul_Sista]

Uff..kako dobro sroceno!

[basta sljezove boje]

u vecini civiliziranih zemalja postoji pravo demonstriranja, u Njemackoj spada u osnovna prava regulirano ustavnim clankom 8. Cinjenica je da nasilje ima puno jaceg odjeka u javnosti od mirnih prosvjeda. Cinjenica je da su nam na vlasti ljudi kao Semiha Borovac, Samir Silajdzic i njegova savjetnica, za koje ne postoji pojam moralne ni bilo kakve odgovornosti i koji ce sve uciniti da bi ostali na vlasti. Civilna neposlusnost protiv takvih ljudi nema efekta

[Big Boy]

[giga]

odličan tekst

ipak, napad na zgradu Kantona Sarajevo jeste napad na ljude, jer iza prozora su sjedili ljudi koji srećom nisu dobili (možda i smrtonosni) kamen u glavu

ja sam za upotrebu nasilja građana BiH, s obzirom da su predstavnici vlasti navikli na "mirne i dostojanstvene" proteste koji im apsolutno ništa ne znače, ali nasilje ne mora biti ono što se desilo 13. februara

nasilje treba opravdati! i pametno! "kanalisati", a to se nije uradilo ni prije ni tokom protesta 13. februara, već sada naknadno pokušavamo objasniti sve što se dogodilo i da! - kao što je to urađeno Šestanovim tekstom - nalaze se opravdanja i stvarni razlozi za upotrebu nasilja

da mi je rečeno da treba demolirati Brankovićevu vikendicu, učinio bih to sa zadovoljstvom i što bi se reklo "odležao bi mu vikendicu"

nasilje da - jer trenutno nemamo druge opcije, ali pametno i opravdano (kanalisano)

zgrada Kantona Sarajevo se mogla blokirati dan i noć - i to je nasilje, a sa kamenicama je veoma lako moglo prerasti u ono što i Šestan u tekstu razdvaja od nasilja - u zločin!

organizacija koja već godinama nije u stanju održavati vlastitu internet stranicu u cilju komuniciranja sa građanima (http://www.dosta.ba) i pravi transparente na nivou obdaništa mene veoma teško može "nagovoriti" na nasilje, a eto opet (sjetimo se Šarene revolucije) se "ograđuju"

[fastmf]

konačno da se neko izjasnio kako bi bilo ispravno
aferim

[roditelj]

prelijepo je citati ovaj tekst
HVALA

[jefferson]

E svaka mu cast! Bas ga je ubo gdje treba
Ja sam jos davno rekao da bez molotovljevih koktela, zapaljenih limuzina i kancelarija nema nista.

[newone]

Apsolutno tacno!!!
Plasim se, da se ova politicka struktura nece skloniti sa vlasti ni na eventualnim izborima koje bi i izgubili voljom gradjana. Oni su tu vec na vlasti 16 godina, veliki su talovi i ogromni biznisi u pitanju. Volio bih da nisam u pravu, ali se bojim da dok mrtve glave ne padnu, oni nece napustiti vlast.

[janje_]

i ja stojim iza demonstracija..

[bestseler]

" ... '93 noc. Svuda okolo zima. Lijevo do mene Z. desno M. a okolo padaju granate. Cetnicki PAM puca oko nas, ..... PAKAO ..... BOZE DA LI CE OVO PRESTATI ??? .... ".
Od tada JA SAM PROTIV SVAKOG NASILJA i DESTRUKTIVNOSTI.

Btw - Znam da ce mnogi pomisliti da stitim nekoga - JA OVIM STITIM SEBE I SEBI SLICNIM koji smo tih dana prozivjeli PAKAO .....

[Sir Charles]

[suncica24]

[BHG]

samire svaka ti cast za ovaj text...i svaka ti dala

[uvjek dobar gost]

Ljut sam ... i želim i Šestana da pitam jel bio na demonstracijama il tekstovima brani svoju ljenost?

[Ponekad s'proljeca]

U Sarajevu uvijek sve i zapoceto, pa ce se i zavrsiti!

Bravo Sestane, Pape i ostali, imamo mi jos moralnih gromada!

[SL67]

MA SVAKA TI JE DOBRA

[Jazz_Junkie]

Zar Samir Sestan nije nekada bio urednik Polikite?

[WizzardFromBOZ]

Zar Samir Sestan nije nekada bio urednik Polikite?

ne skreci s teme...

„Bring the sistem down!“