Nezavisne novine wrote:Datum: 11.02.2006
Senad Avdić, glavni i odgovorni urednik "Slobodne Bosne" i dobitnik nagrade "Nikola Guzijan"
Almedin Šišić
Senad Avdić: BiH je prilično nepismeno tržište
Zbog doprinosa u oblasti istraživačkog novinarstva, te promociji profesionalnih standarda, prvi dobitnik nagrade "Nikola Guzijan", koju su ustanovile "Nezavisne novine", je Senad Avdić, glavni i odgovorni urednik "Slobodne Bosne".
Avdić, koji je nagradu u iznosu od 3.000 KM poklonio banjolučkom "Karitasu", ističe da je činjenica da neko iz Sarajeva dobije nagradu od lista koji izlazi u Banjoj Luci pokazatelj "kakvog-takvog medijskog ozdravljenja, ali i globalne scene u BiH kako političke, tako i ekonomske, društvene, socijalne".
NN: Koliki je za Vas značaj nagrade "Nikola Guzijan", koju ste dobili kao najbolji novinar u BiH u 2005. godini?
AVDIĆ: Ta činjenica je višestruko značajna. Mi smo kao "Slobodna Bosna" prije desetak godina, u vrijeme pokretanja "Nezavisnih novina" s tadašnjim urednikom, a današnjim direktorom Željkom Kopanjom napravili prvi mali eksperiment u razmjeni novina. U to vrijeme smo preko svojih kanala distribuirali "Nezavisne" u Sarajevu i još nekim mjestima u Federaciji, a "Nezavisne" su preko svoje mreže distribuirale "Slobodnu Bosnu". I danas se mogu sjetiti nekoliko tekstova iz tog vremena, koji su objavljeni ovdje u takozvanoj patriotskoj štampi, prije svega u "Ljiljanu", gdje su nas današnji promotori jedinstvene Bosne, poput glavnog urednika "Avaza", koji je u to vrijeme radio u "Ljiljanu", optužio da prodajući "Nezavisne" širimo četničku propagandu u Sarajevu. Tada je bilo mnogo problema kod kolportera koji su distribuirali "Nezavisne"; ljudi su im nakon takvih tekstova prilazili, oduzimali novine. Sličnih su problema imali i prodavači "Slobodne Bosne" u Banjoj Luci.
Dakle, ako napravimo paralelu s tadašnjim vremenom, ova novinarska nagrada je pokazatelj da smo srećom daleko iza sebe ostavili vrijeme u kojem su se s podozrenjem, gotovo preko puškometa, gledala ova dva grada. U tom smislu, ova nagrada mi je privatno satisfakcija, a profesionalno značajno priznanje jer dolazi od ljudi koji se bave istom strukom. Dolazi, dakle, od vlastitog esnafa, koji je u BiH prilično rasparčan i konfrontiran. Premda ne bih imao ništa protiv da je ovu nagradu dobio i neki drugi novinar ili autor iz "Slobodne Bosne".
NN: Upravo ste govorili o tome kako je to bilo prije deset godina. Kakva je, po Vašem mišljenju, danas medijska slika, medijska situacija u BiH?
AVDIĆ: Mislim da se medijska slika, ako ništa, iskristalizirala. Ja poznajem ovaj štampani ambijent i mislim da su se iskristalizirale novine i mediji koji imaju ekonomsko opravdanje za svoje postojanje. Mi smo imali nakon rata ogroman broj medija i novina koji su različitim finansijskim injekcijama bili održavani u životu, koji nisu imali ni profesionalne ni ekonomske pretpostavke da opstanu. Dobar dio takvih listova je otpao, skidanjem s nekih donacija, vještačkih injekcija, paralelnih izvora finansiranja. To se, prije svega, odnosi na patriotsko i nacionalno novinarstvo, koje je mnogo više vodilo računa o vlastitim idejno-političkim ciljevima i obračunima s političkim neprijateljima, nego o uspostavljanju vlastite ekonomske održivosti i prilagođavanju nekim elementarnim profesionalnim novinarskim standardima.
NN: Da li su se danas mediji u BiH prestali baviti "patriotskim" i "podobnim" novinarstvom?
AVDIĆ: Patriotsko novinarstvo je zapravo novinarstvo koje je bilo snažno finansirano i ljudi koji su se tu angažirali bili su u službi određenih političkih, idejnih, vjerskih i drugih centara moći. Oni su se umjesto novinarstvom bavili patriotizmom. A tamo gdje je patriotizam jedini kriterij i uređivački princip, ostaje malo prostora za profesionalno novinarstvo. Ne možete vi sebi kao prvi zadatak postaviti da budete patriota, da budete borac za prava vlastitog naroda, pa tek onda kao četvrti, peti prioritet da vam novine izgledaju pristojno, čitko, atraktivno i da ima svoje tržište i čitaoce.
NN: Imamo li još danas medija i novinara u BiH koji se bave "patriotskim" novinarstvom?
AVDIĆ: Najveći broj predstavnika takvog novinarstva je otpao, ne zato što ih je neko dekretom ili nekom neviđenom cenzorskom rukom ukinuo, nego jednostavno što oni nisu imali nikakvog opravdanja za svoje postojanje na tržištu. Oni su se godinama održavali različitim vještačkim injekcijama i donacijama, vrlo često i iz državnog budžeta i novcem poreskih obveznika ili nekih paralelnih centara po vjerskim zajednicama. Oni, kad su došli u priliku da ekonomski, samoodrživo posluju, propali su i raspali se.
NN: Koji su to mediji?
AVDIĆ: Tu mogu govoriti o "Ljiljanu", koji je dijelio patriotske lekcije, a iza sebe ostavio ogroman kriminal, jer je bila riječ o ljudima koji su štitili svoj kriminal i kriminal ljudi koji su im davali pare, o "Valteru", itd.
NN: Postoje li danas takvi elektronski mediji?
AVDIĆ: Ja nisam baš najbolje upoznat sa bh. elektronskom medijskom scenom, a o njoj mislim jako loše. Jedino što gledam i što moram gledati su informativno-političke emisije, a ostatak programa me ne zanima i sve ostalo gledam na nekim drugim televizijama, koje se, srećom, mogu pratiti ovdje. Mislim da se u sferi elektronskih medija međunarodna zajednica mnogo snažnije i masivnije angažirala nego što je to učinila u printanim medijima, na sreću printanih medija. Jer međunarodna zajednica i njene institucije su zapravo određivale kompletan profil ovdašnje elektronske scene. Oni su izmišljali neke vještačke televizije. Nisu poštovali autohtone i autentične potrebe ovdašnjeg novinarstva, nego su nametali neke svoje standarde i projekte u kojima su skršene desetine i desetine miliona maraka. Kada pogledamo danas, praktički, nijedna od tih televizija, koje su bile pod finansijskim uticajem i šapom međunarodne zajednice, nije uspjela opstati na tržištu. Tako je radio međunarodne zajednice "Fern" prestao postojati kada je nestalo para i donacija. Pa, nesretni i zlosretni projekat OBN televizije, u koji su odmah nakon rata skršene desetine miliona maraka, danas je marginalna televizija.
Za to vrijeme su se pojavile neke autentične, bosanske radio-televizije, koje su bez tih donacija uspjele preživjeti. Na elektronsku scenu vrlo je presudno, negativno presudno, uticalo uplitanje međunarodne zajednice. Činjenica je da su printani mediji daleko odmakli, možda i zbog toga što nisu bili u toj mjeri vezani uz međunarodnu zejdnicu i njene fondove i donacije.
NN: Da li su mediji u BiH bolji i profesionalniji od medija iz okruženja, iz susjednih zemalja?
AVDIĆ: Mi smo tu limitirani s nekoliko stvari, da bismo bili ravnopravni ili bolji. Prvo, mi smo užasno malo tržište. Kod nas se u BiH tradicionalno malo čita i prije rata i nakon rata. Vi danas kad pogledate Hrvatsku, koja ima nešto više stanovnika od BiH, oni imaju najmanje dva dnevna lista, koja imaju dnevno više od 100.000 prodatih primjeraka, a imaju još tri, četiri lista koja prodaju 40.000, 50.000 primjeraka. Ovdje najtiražniji dnevni list, pretpostavljam da je tačno da je to "Dnevni avaz", premda tvrde da imaju neke mamutske tiraže, mislim da se njihova dnevna prodaja ne kreće iznad 25.000 do 30.000, što je užasno malo u poređenju s okruženjem. Možemo se porediti i sa Srbijom, koja jeste veća, ali imaju četiri, pet listova koji imaju debelo preko 100.000 primjeraka, od "Kurira", "Blica", "Večernjih novosti".
NN: Dakle, bh. novine limitirane su tržišno, a kakve su profesionalno u odnosu na okruženje?
AVDIĆ: Možemo govoriti da smo uspostavili profesionalne standarde i da se nemamo razloga stidjeti pred kolegama iz okruženja. Problem je samo što je ovo prilično skupa igranka i što sve skupa naše dnevne novine nemaju tiraž jednog "Večernjeg lista" ili "Jutarnjeg lista" u Hrvatskoj. To je obeshrabrujuća činjenica, jer smatram da pojedine dnevne novine iz BiH nisu ništa lošije u profesionalnom, pa čak i u grafičkom i tehnološkom smislu. Nas stravično i nepopravljivo limitira malo tržište i pritom, što je možda malo jeretički reći, prilično nepismeno tržište.
NN: Očigledno je da su mediji u BiH jedinstveni samo u jednom, a to je nezadovoljstvo zbog uvođenja poreza na dodanu vrijednost na štampu. Kakve mogu biti posljedice uvođenja PDV-a i može li opstanak pojedinih bh. printanih medija doći u pitanje?
AVDIĆ: Svi mi možemo govoriti hipotetički o uticaju PDV-a na medije, jer je od njegovog uvođenja prošlo četrdesetak dana i mi još praktično nismo osjetili sve konkretne i vjerovatno brutalne posljedice uvođenja PDV-a. Da bismo vidjeli prave rezultate PDV-a, koji će u svakom slučaju biti negativni, a za neke i pogubni, mislim da treba proći malo više vremena. Mi sad imamo prilično dramatične najave iz pojedinih listova, mada, na svu sreću, "Slobodna Bosna" ne spada u taj prvi krug ugroženih listova, koji ne mogu izdržati PDV. Recimo, "Dani" su navodno zbog PDV-a smanjili broj svojih stranica. Neke druge vrste redukcija vjerovatno će izabrati i ostali mediji. Prekratko je vremena prošlo da bi se sada podvukla crta i da bismo vidjeli koliko nam je zla nanio PDV, ali generalno nam prijeti velika opasnost.
NN: Kako biste ocijenili trenutnu političku situaciju u BiH?
AVDIĆ: Ona je u potpunosti i apsolutno konfuzna. Mislim da smo u zadnje tri i po godine svjedoci potpune konfuzije u vlasti. Ako krenemo analizirati šta mi danas imamo u vlasti, vidjećemo da imamo jednu fasadu iza koje se ništa ne nalazi. U ovom trenutku, mi nemamo Vladu FBiH, a Federacija nema usvojen budžet. U RS Vlada Pere Bukejlovića je u tehničkom mandatu i u najboljem slučaju RS će novu vladu dobiti do kraja mjeseca. Takođe, ni u RS nije usvojen budžet za ovu godinu. A ako nije usvojen u dva entiteta, budžet ne može biti usvojen ni na državnom nivou. Ne znamo kako će se sljedeće turbulencije i promjena vlasti u RS odraziti na Vijeće ministara i da li će mandatar Milorad Dodik ići do kraja u namjeri da ruši Adnana Terzića i Vijeće ministara. To je samo nekoliko ilustracija u prilog zaključka da imamo potpunu konfuziju koja paralizira svaki nivo vlasti i kao posljedicu toga jednu socijalnu agoniju u kompletnoj BiH. Ne može se govoriti o bilo kakvim socijalnim programima u zemlji, koja već u drugi mjesec ove godine ulazi bez budžeta.
NN: Kakva će nam onda biti predizborna kampanja i kako će se mediji ponašati?
AVDIĆ: Čak i ono malo pozitivnih i konstruktivnih procesa vjerovatno će biti paralizirano u predizbornoj kampanji, koja će početi već za tri, četiri mjeseca, sve do završetka izbora. Ja uopće ne znam šta će ljude opredjeljivati na izborima u oktobru. Da li ćemo imati jednu potpuno apatičnu biračku masu, kakvu smo imali na izborima u oktobru 2002. godine, kada je gotovo polovina građana BiH s pravom glasa apstinirala. Mislim da atmosfera, koju isijava postojeća politička elita, ovdje apsolutno ne stimulira interes građana za izlazak na izbore. Već duže se kod građana stvara atmosfera da se na izborima zapravo ništa ne može promijeniti i da se ništa nije promijenilo u proteklih desetak godina. Ja se plašim da će sljedeći izbori biti još radikalnije, još dramatičnije obilježeni apstinencijom biračkog tijela, a apstinencija u svakom slučaju ide naruku vladajućoj nacionalnoj eliti.
NN: Da li se pojavilo neko novo lice na političkom horizontu ili možda neki politički kontinuitet, koji bi zaista mogao biti reformski lider?
AVDIĆ: Ne bih volio govoriti o konkretnim imenima, koja se mogu nametnuti i ovu zemlju ozbiljnije povući naprijed, prema evropskim integracijama i svemu prema čemu težimo. Ja se užasno bojim toga da smo deficitarni, da možda nemamo ljudi. Jer kada pogledamo koji se ljudi sada vrte, to su sve ljudi koji su 15, 20 ili 30 godina kroz različite partije i političke projekte bili u vlasti. Ili je politika postala neprivlačna za normalne, poštene ljude ili mi možda takve ljude zaista nemamo. Ja se bojim da je to vrlo realna dilema.
ps. meni se svidja onaj dio kad S.avdic kaze kako je lijepo da neovinar