Za svakog iskrenog Allahovog-dž.š., roba ili robinju ovaj ”savremeni” pojam je bio oduvijek jasan, negativan i nedvosmislen od dana okončanja Objave i uspostave prve muslimanske države u Medini pa sve do danas. Za svakog munafika ili munafikinju njegovo značenje je uvijek bilo (ne)definisano lažnim hadisima, fetvama, rezolucijama ili deklaracijama iako je već sve principjelno rečeno u ( III:7.) Qur'anu-a.š.
Vodeći dio današnje ulleme više i ne krije da su oni vodeći protagonisti sekularizma jer su isti propagirajući i praktikujući surogat islama (modifikovani i redukovani izvorni islam) sami sebe označili kao najvećeg neprijatelja izvornog islama. Svi oni naravno znaju da je islamska antisekularna politika kakvu je sprovodio Muhammed-a.s., obavezujući qur'anski imperativ, pravda za sve, jednakost bez diskriminacijskih podvala, izvorna demokratija gdje se svaki musliman, ali i muslimanka pita za opštedruštvene interese koji pak nisu u sukobu sa privatnim. Ta islamska harmonija privatnog i opštedruštvenog interesa je izvorna sloboda u kojoj u vjeru, brak, nauku, trgovinu, ekonomiju ili komunikacije nema prisile, bez obzira na pol, starost, boju kože ili bilo što drugo. Ipak, vodeći dio ulleme Svijeta islama sprovodi neislamsku i počesto diktatorsku sekularnu politiku. Unatoč svemu postoji i druga strana medalje koja ukazuje ne sve veći broj zapadnih državljana i državljanki koji zasićeni sterilnom, samoživom sekularnom politikom spas za svoju dušu nalaze u prelasku na čovječnu toplinu izvornog islama. To je ono čega se Zapad plaši jer tim novopridošlim muslimanima i muslimankama niko ne može prilijepiti etiketu terorista.
Sekularizam, ili najobičnija neoliberalna podvala pohlepnog cionističkog uma koji negira svaki Božiji Zakon koji osigurava očuvanje pravnog integriteta islamske vjere i države, pravnog, duhovnog i fizičkog integriteta muslimana i svih njenih žitelja kao Allahovih-dž.š., stvorenja, očuvanje prirode i racionalno korištenje svih njenih resursa, službeno je promoviran 17. septembra 1787. godine u Sjedinjenim Američkim Državama amandmanima na Ustav SAD-a. Postavlja se prirodno pitanje kakav je to hibridni sekularizam (odvojenost crkve od države) kada im se svaki predsjednik do sada na inauguracijama zaklinjao sa desnicom položenom na Bibliju? Ili kome je namjenjen taj dvolični sekularizam kada u vojnim postrojbama SAD-a ima 3.460 dušebrižničkih svećenika sa činovima majora ili potpukovnika?
Da li je takav dvolični sekularizam usmjeren protiv islama (spoja džamije i države) koji je bio službena vjera svakog muslimanskog carstva sve do 1876. godine kada se islam u Osmanskom carstvu zamjenjuju osmanizmom, ateističkim kemalizmom pa ”sekularnim” republikanizmom? Ili kada u najsekularnijoj državi Evropske unije kakva je Republika Francuska postoje dušebrižničke jedinice za katolički, protestantski i židovski puk, kako bi se najširi vojnički sloj ubjedio da njihovo ratovanje protiv muslimana diljem Svijeta islama ima vjersko opravdanje!
Stoljetne sekularističke podvale Svjetske cionističke organizacije (SCO-a) rezultirale su uvođenjem sveštenika u sve armije svijeta sa isključivim ciljem zamjene teza. Tako se danas, samo zbog satanizacije islama, selefijski (vehabijski) ili šijjitski islam proglašava terorističkom religijom iako ni jedan ni drugi nemaju kontinuitet izvornog islama i njegovih principa miroljubive koegzistencije. U tom ”vašaru taštine” nedopustivih islamskih podjela postoje i tzv. ”umjereni sunniti” odnosno muslimani plaćenici koji služe u ”antiterorističkim” armijama, policijama i kao zaštitari.
Finalni rezultat razdora i međumuslimanskih podjela kao preduvjeta za uspjeh sekularizma su inscenirani međumuslimanski ratovi i razbijanje principa bratstva i jedinstva Svijeta islama, koji je ”jedan jedini” kao i Qur'an-a.š., a kojeg se ne drži ”vodeća” ullema, već ga zloupotrebljava kako bi osigurala vlastite ovozemne interese.
zemljine polutke
Džamije koje su vjekovima bile susretišta privatnog i opštedruštvenog interesa u ime Jedinog Gospodara pretvorene su u ”dušebrižničke” propovjedaonice za promociju modifikovanog i redukovanog islama koji naravno nije po mjeri samih muslimana. Ullema putem vladajućih, kvislinških i antiislamskih režima svojata vakufe, zekate, dobrovoljne priloge, politička prava vjernika da sami odlučuju za koga će glasati, pretvarajući učenost u poslušnost kapitalu, umjesto Svemilosnom Gospodaru. Džamije koje su nekada bile škole i univerziteti, mjesta gdje se vodio dijalog a ne samo monolog (kao danas) mjesta gdje se moglo požaliti na neobrazovanost, neimaštinu, prezaduženost, bolest, nepravičnu odluku sudija (kadija) ili mjesta gdje su sjedili tržišni inspektori radi sigurnosti muslimanskih pijaca, luka ili puteva na kojima se nije smjelo krasti ili varati na litri ili na kantaru, pretvorene su u najnesigurnija mjesta gdje zloupotrebljeni drogirani ludaci natovareni nobelovim eksplozivom ubijaju vjernike umišljeni da će tako uništiti jedinu vjeru sa kojom je UzvišeniTvorac zadovoljan. Kao da je vjera sazdana od materije, a ne od duha koga trajno ne može niko, sem Svjetlosti nad svakom svjetlošću, nagrađivati ili kažnjavati!
Božiji Zakon dat kroz jedinu nepatvorenu Svetu Knjigu prema islamskim poznavaocima Qur'ana-a.š., i Sunneta daje temeljne odredbe pojedincu i društvu za sva ovozemaljska pitanja. Bilo da se radi o individualnom u porodici, kolektivitetu države ili muslimanskog carstva a sve kroz definiranje najvažnijih dužnosti roba spram Pravednog Gospodara, te društva spram Apsolutnog Gospodara. Pitanja međuljudskih odnosa muslimana samih, kao i odnos muslimana i nemuslimana, i drugih živih bića kompletan odgovor uvijek su nalazila u ajetima. Samo kroz Qur'an Časni muslimanima i muslimankama je dato univerzalno životno upustvo kroz:
Q-1.- 70 temeljnih uzvišenih propisa koji se odnose na porodično pravo;
Q-2. – 70 osnovnih uzvišenih propisa koji se odnose na građanska prava;
Q.3. – 30 baznih uzvišenih propisa koji se odnose na krivično pravo;
Q-4. – 30 fundamentalnih uzvišenih propisa koji se odnose na procesno pravo;
Q-5. – 25 ključnih uzvišenih propisa koji se odnose na međunarodno pravo;
Q-6. – 10 imperativnih uzvišenih propisa koji se odnose na ustavno pravo;
Q-7.- 10 nezaobilaznih uzvišenih propisa koji se odnose na trgovačko-ekonomska
Gornjih 245 uzvišenih odredbi Sveznajućeg Gospodara, čije su riječi vrhunac istine i pravde biti će predmetom vjekovnog primjenjivanja, ali i sporenja, negiranja i potkopavanja. Prosperitet ili propast svih muslimanskih društava direktno je vezana za primjenu ili neprimjenu Qur'ana-a.š. i izvornog Sunneta odnosno Božijeg Zakona.
Qur'an-a.š.
Padanje ničice
(XXXII:22.)
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog !
A ima li nepravednijeg od onog koji,
opomenut riječima Gospodara svoga,
njima leđa okrene ?
Mi ćemo, zaista, kazniti zlikovce !
Slijedeći imperativ Istine ( XXXIII : 70.-71. ) i kroz život plemenitog Muhammeda-a.s., istinitim su se potvrdile i analize da su najopasniji ustanici protiv Boga Svemogućeg obučeni u svećenićke mantije lažnog islama, izvitoperenog židovstva, katoličanstva, pravoslavlja, protestantizma, budizma te inih podgrupa kvazivjere modernog doba. Za nas su najinteresantniji ”muslimani” koji su se stavili u službu neoliberalizma, ateizma odnosno sekularizma Zapada ili Istoka. Posebna pažnja treba se posvetiti XIX i XX stoljeću odnosno periodima osmanskog izlaska iz vjere, ali ne treba se zaobići ni uloga domicilne dodvorničke ulleme u vremenu autrougarske, srpske, komunističke ili cionističke diktatutre cara, kralja, proletarijata ili kapitala.
Autori ove kratke analize žele podvuči činjenicu da današnje duhovno zlostavljanje, ekonomsko izrabljivanje, sveplanetarno zagađenje i fizičko ubijanje muslimana i siromaha diljem svijeta kao posljedica vjekovne izdaje vjere od strane dijela gore pomenutih militantnih svešteničkih kategorija svih konfesija, te zla nekad davno odabranog naroda, znanstvenika u službi zla, bankara, onih književnika, novinara, generala, sudija ili političara koji ih vode ili slijede, ne smije ostati nezabilježeno i tolerisano. Javno raskrinkavanje raznovrsnih scenarija sekularističkih igara je cilj koji će se, ako Bog da, postići radi opšteg dobra stanovnika Allahove planete.
Samo kao ilustraciju ”klasične” zloupotrebe vjere odnosno zloupotrebe Qur'ana-a.š., navodimo primjere bosanskih reisa, hafiza, doktora islamskih nauka koji služiše nemuslimanskim okupacionim vlastima. Prvi reis u BiH postavljen carskim dekretom Reisu-l-ullema Mustafa ef. Hilmi (Hadži) Omerović, koji je bio samo pod formalnom ”vjerskom” jurisdikcijom korumpiranog Carigrada, čak izdaje fetvu kojom tvrdi da se muslimani Bosne imaju vojno potčiniti Habsburzima. On tada tvrdi da sa aspekta Šerijata nema nikakve zapreke da austrougarske vlasti regrutuju bh. muslimane? Naravno efendija Omerović je jako dobro znao da su mu i babo i djed i pradjed ratovali protiv Habsburga i da su takve tvrdnje krivotvorine. Potom se je i Reisu-l-ullema Džemaluddin ef. Čaušević na traženje austrougarskog generala Poćoreka u petak 11. decembra 1914. godine u Begovoj džamiji oglušio o islamske principe te održao govor pred okupljenim muslimanima i pozvao ih da služe Centralnim silama. Tadašnji sultan i ”halifa” Mehmed V Rešad (1909.-1918.) poziva sve muslimane carstva na ”džihad” predvođen njemačkim i austrougarskim generalima!?!
Katastrofalnim duhovnim porazima, a potom i kompletnom propašću Osmanskog carstva bh. ullema nije opomenuta, već je nastavila sekularnim stopama. U novoj antimuslimanskoj (SCO)tvorevini dinastije Karađorđevića, pri njegovom Ministarstvu vojske i mornarice uspostavljen je 27.06.1933. godine Referat za muslimane. Na njegovom čelu bio je hafiz Abduselam ef. Džumhur iz Konjica. Njega će naslijediti Husein ef. Talić. Kontinuitet zloupotrebe islama i interesa muslimana nastavit će se i u Nezavisnoj državi Hrvatskoj gdje će glavnu ideološku riječ po pitanju zavođenja muslimana u korist nacizma voditi doktor (Al-Azhara) islamskih znanosti Mehmed ef. Alajbegović kao tadašnji ministar skrbi i vanjskih poslova, te Đozo ef. Husein kao svršenik Al-Azhara koji je bio imam u 28. regimenti Hitlerovih Vaffen SS jedinica.
Sa druge strane, deklarisani ateista i partizanski agitator Meša Selimović zabilježio je da je hafiz Muhammed ef. Pandža nakon namaza izrazito nadahnuto govorio o socijalističkoj revoluciji kao da je najbolji komesar Mošine KP Jugoslavije, ali da je nakon bijega u nacistički Zagreb veoma elokventno govorio protiv partizana. Nakon Drugog svjetskog rata svi partizanski reisi su javno opravdavali odvojenost džamije od države iako su im komunisti do 1947. godine u cjelosti ukinuli Šerijat te oduzeli ogromnu privatnu imovinu tzv. kulaka. Potom su ukinuli sva muslimanska društvena prava, prava vakufa, zatvorili gotovo sve medrese i poubijali veći broj vodećih muslimana uključujući i dio muslimana koji su bili u partizanima.
Poseban savremeni kuriozitet predstavljati će Reisu-u-ullema Mustafa ef. Cerić koji izvodi prvi vjersko-nacionalni udar na Bošnjačkom obnoviteljskom saboru (IZ BiH) održanom u Sarajevu 28.04.1993. godine. Tadašnjeg prvog demokratski i legalno izabranog Reis-u-ullemu Jakuba ef. Selimoskog, Cerićeva grupa nelegalno protjeruje iz Sarajeva a sve upravo u režiji novoizabranog režimskog nacionalnog reisa koji je na prethodnim slobodnim i vešenacionalnim izborima unutar IZ SFRJ bio tek drugi po broju glasova. Nakon rata, zbog sekularističkih zasluga isti prima posebne sekularističke nagrade od britanskog premijera Tonija Bleara, a sa svojim nagradama ne zaboravlja ga ni gospodin Henri Kisindžer. Na koncu nakon što se 2007.godine čutke stavio na stranu krivotvoritelja prijevoda Qur’ana-a.š., tokom 2014. godine kandidovati će se za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH jer ‘‘nije završio posao‘‘ s muslimanima BiH. Kao bivši reis najbolje je znao kako sekularnim sredstvima potkopati nadnacionalizam muslimana i njihovo humano islamsko zakonodavstvo.
