Sefer Halilovic ili Rasim Delic

[sinuhe]

Vjerovatno prica popularizovna pocetkom rata. Srbi sami nikad nisu spominjali Niske specijalce pa ni Arkanovce.

[SkyLimit]

Mi pišemo o zvaničnim vojnim jedinicama a arkanovci su naoružana navijačka skupina čiji je ukupan vojni učinak pomnožen sa nulom.

Uzevši sve faktore u obzir, opremu, obuku, iskustvo(na ratištima konstantno još od 1991.) nije sad da je Srbija imala tonu jačih formacija.

Nisu oni bili nikakva "naoružana paravojna skupina navijača" već de facto jedinica Službe državne bezbjednosti Srbije. Samo što je iz objektvnih razloga nisu ozvaničili.

JSO je kasnije važila za elitu Srbije, a ko im je bio komadant? Isti onaj Ulemek iz Arkanovaca.

[pirpa]

izgled medicinskog centra i unutrasnjost ....









komentari vojnika VRS.a na forumu 72 specijalne jedinice ...

[PM72]

Vidi,idemo o teme...

Arkanovci su bili skupina bez klasične vojne naobrazbe i doktrine i nisu imali niti jednog oficira koji je završio vojnu akademiju.Oni su odrađivali prljave poslove za režim u Beogradu jer je bolje da pogine neki nafurani klošar iz delija nego iskusni padobranac iz Niša.Imali su službene dokumente radi "legalnosti" a kažem ti,sav njihov vojni učinak na ratištu je ponožen sa nulom.Nije neka nauka uletjeti naoružan do zuba u Bjeljinu ili Zvornik pa klati civile.Kad su naletjeli na pravu vojsku (i policiju iz Sarajeva ) u Krajini 1995 dobili su po vagini i više se nisu ni vraćali.

[KENJAC]

Vidi,idemo o teme...

Arkanovci su bili skupina bez klasične vojne naobrazbe i doktrine i nisu imali niti jednog oficira koji je završio vojnu akademiju.Oni su odrađivali prljave poslove za režim u Beogradu jer je bolje da pogine neki nafurani klošar iz delija nego iskusni padobranac iz Niša.Imali su službene dokumente radi "legalnosti" a kažem ti,sav njihov vojni učinak na ratištu je ponožen sa nulom.Nije neka nauka uletjeti naoružan do zuba u Bjeljinu ili Zvornik pa klati civile.Kad su naletjeli na pravu vojsku (i policiju iz Sarajeva ) u Krajini 1995 dobili su po vagini i više se nisu ni vraćali.

Nista oni nisu dobili niodkoga 95. Nafurani fol fajteri su prvi pobjegli iz Krajine. Kad je trebalo ratovat prvi pobjegli . Inace i tamo i vamo je bio isti slucaj. Pucali su i borili se ljudi oko svojih kuca. Nafurani Orlovi , Sokolovi , kurci palci su nili hrabri dok je bilo sedamdesetogodisnjaka za opljackat !
Isto u pet deka. Generali generalovali , razbojnici pljackali a fulara u rovovima se ubijala.
No , tema je Sandzaklija vs Zarobljenik !

[pirpa]

Nista oni nisu dobili niodkoga 95. Nafurani fol fajteri su prvi pobjegli iz Krajine. Kad je trebalo ratovat prvi pobjegli . Inace i tamo i vamo je bio isti slucaj. Pucali su i borili se ljudi oko svojih kuca. Nafurani Orlovi , Sokolovi , kurci palci su nili hrabri dok je bilo sedamdesetogodisnjaka za opljackat !
Isto u pet deka. Generali generalovali , razbojnici pljackali a fulara u rovovima se ubijala.
No , tema je Sandzaklija vs Zarobljenik !

[PM72]

U pravu je Kenjac.Hajmo na temu.

[PM72]

Svasta ovaj gore nadrobi o medicniskom centru...Ni Josipovic nije znao pravac napada do noc prije, a ovaj znao danima ranije...Klasicna prica o dojavi kad popusis.

U pravu si,svaka njihova pušiona pravda se "dojavom".I kod 11 plavih i na Betaniji i u Žepi...

[insomnia78]

Ma ja sve je to u pet deka. Klali ovi, klali oni. I dje su se to tacno ovi iz VRS-a borili oko svojih kuca?

[KENJAC]

Ma ja sve je to u pet deka. Klali ovi, klali oni. I dje su se to tacno ovi iz VRS-a borili oko svojih kuca?

Neka te , ziv ti ja bio! Popusti malo , ako nemas sta reci !

[PM72]

linija je bila odmah iznad ovog betonskog zdanja na Betaniji i njihove prve kuće.To se zove sjenička kosa i nalazi se u podnožju Poljina.S tim da se u ovoj akciji radi o dvije bitke,jedna na Orahovom brijegu a druga na Betaniji.Napali su na dvije strane i na obje popušili.

[SkyLimit]

Kod poginulog Arkanovca naši su našli one "žice za davljenje". Osim u filmovima to su vidjeli samo kod njih.

[zenit dozic]

Koji brat ovaj cetnik sa mladicem na profilnoj.
Prvo su se tukli sa turcima, pa onda sa muslimanima
Nije lahko im bilo protiv 2 neprijatelja

[KENJAC]

A jeste li primjetili da ispod avatara imaju " zahvalio " pa koliko puta i " pohvaljen" pa koliko puta. Jebo te tamo se i za besposleno forumanje dobija zahvalnica. A vjerovatno i Spomenica ! Koji je ovo forum da se registrujem ? Mozda bude penzijice kakve !

[Smail Aga Cengic]

U toj knjizi se navodi i da je Sead Rekić, famozni "ubačeni KOS - ovac koji je sve priznao" to uradio tek nakon što je po Seferevom samovoljnom naređenju brutalno premlaćen, doveden u stanje da bi priznao i da ga pitaju je li on zapravo Njušo iz Mumijevih. Prema Muslimoviću, da je to tako pokazuje činjenica da je Rekić nakon "priznanja" uredno i uspješno obavljao oficirske dužnosti u 3. Korpusu Armije RBiH, on je do kraja rata ostao u Armiji RBiH, neka logika kaže da bi se pravog ubačenog špijuna maklo nakon priznanja.

De bolan raspitaj se malo o KOS-ovcima u i oko ARBiH, nije zivot crno-bijela slika...

[SkyLimit]

Moje skromno znanje kaže da obavještajne službe smatraju da su uspjele kad se kod neprijateljske strane javi nepovjerenje u vlastite redove, priče o ubačenim špijunima, izdajama, prodajama itd.

[A1fa]

Kakvo je ovo pitanje? Sefer je ako nista uspio 1993 da slomi barem taj HVO i da natjera amerikance da ovi natjeraju Tudjmana da se malo prekonta, to je zaustavilo fizičko istrebljenje Bošnjaka, još jednu godinu totalne blokade i bilo bi daj šta daš. A Rasim Delic ce ostati upamcen u historiji kao jedini komadant koji je postao general vojske koja ga je zarobila. Krme debelo je razmještalo artiljeriju kao oficir JNA oko Sarajeva do zadnjeg dana. Propali plan deblokade Sarajeva gdje smo vojnički potučeni i gdje se ni dan danas ne može saznati koliko je boraca izginulo zbog očajnog planiranja i predvidibvih tačaka napada, loše pripreme, lošeg izviđanja...helem, Aliji je trebao politički podoban komadant, a ne sposoban. Dudakovic je na njegovu srecu bio daleko od Sarajeva, Sefera su prvo makli pa onda pokušali i ubiti...dobro se po nas ovo sve završilo ko je nama kapu krojio...sutra da se zapuca, prvo treba jedno 100 balija roknuti, pa tek onda dalje ici..

[astala_vistala]

Da je Sefer ostao na celu armije puno vise teritorije bi se oslobodilo,Seferov problem je sto je pretendovao i da Aliju zamjeni.

[Smail Aga Cengic]

Moje skromno znanje kaže da obavještajne službe smatraju da su uspjele kad se kod neprijateljske strane javi nepovjerenje u vlastite redove, priče o ubačenim špijunima, izdajama, prodajama itd.

Zato su kontraobavjestajci tu da sve postave na pravo mjesto i da oznace ubacene spijune a patriote odbrane....

[pirpa]

http://documents.tips/documents/izjava-rekic-sead.html

[pirpa]

DEBLOKADA
SARAJEVA BILA JE BLEF

Pise: Mirsad Catic

Zasjeda ili atentat: ko je kriv za smrt Fadila Djoze i ranjavanje Mirsada Catica? Tajna kadrovske politike "Monika": kome je trebala smjena Sefera Halilovica? Zasto je uhapsen Jovan Divjak? Sta je Senad Sahinpasic Saja krio od Alije Izetbegovica? Ko je sve planirao deblokadu Sarajeva? Koga je slusao Sead Rekic? Koliko je oruzja bilo na Igmanu zime '92/93? Zasto se ljutio Daidza? Ko je trazio hapsenje Jusufa Juke Prazine? Zasto su izbjeglice uracunate u prvu bojnu posadu? Kako se u dijaspori organizirala Bosna? Ratni dnevnik nekadasnjeg komandanta Takticke grupe Igman, nesudjenog nasljednika Sefera Halilovica na mjestu prvog vojnika Armije BiH, postdejtonskog zatvorenika zadarske tamnice, pjesnika, majora, gitariste, nerasporedjenog, ranjenika, diplomate... Jos u ovom broju Dana donosimo ekskluzivne dijelove knjige koja tek treba da ode pod stamparsku presu. O sebi i svojim suradnicima, Sarajevu i Igmanu, Atifu Dudakovicu i Stranci demokratske akcije... Mirsad Catic Cuperak samo za Dane izlazi iz Sjene nad Igmanom







29. juli 1993.
Dudak je na vezi. Dobro je. Objasnio mi je sta se dogadja sa Fikretom: on hoce neku drugu drzavu, pokrajinu, i ne priznaje Armiju kao oruzanu silu, a otvoreno saradjuje sa Srbima iz Krajine. Narod se podijelio na Fikretove i Alijine. "Lov na vjestice", sumnja, mrznja...

12. august 1993.
Kod Fehima sam susreo Nazifa Gljivu. Drzi "predavanje" o stanju u Bosni: "SDA je za sve kriva. To su sve lopovi." Prica sta je radio Caco. Nevjerovatno. Neke stvari je potvrdio i Fehim. Rat pravi monstrume od normalnih ljudi.

20. august 1993.
Bili smo na koncertu, humanitarnom, naravno. "Bijeljina-Janja". Pozvao nas Halid Beslic. Velika dvorana neukusno uredjena, stolovi bez stolnjaka poredani u cetiri kolone kao na svadbama, case su od plastike. Jedini sto sa stolnjakom je ispod bine, a za njim sjedi "Perhanov stric" iz Doma za vjesanje. Ne svidja mi se nista. Sjeo sam malo sa mojim nekadasnjim saborcima, sada ranjenicima. Kazu da su "morali platiti ulaz, pa sad nemaju za pice". Malo poslije, sa bine slijedi poziv za prilog Bosni. Udjeljuju Bosni. Dijelili su i "zlatne ljiljane". Nisam to mogao izdrzati, pa smo im malo pokvarili zabavu. Mislim da me vise niko nece zvati na ovakve "derneke". I sebe sam isjekao, ali neka.

20. august 1993.
Dobar je posao rat. Saja je cudan igrac. Radi za SDA kao nabavljac oruzja, a radi i sa Alijom (Delimustaficem, op. prir.), kojeg SDA osudjuje za veleizdaju. Dobar je sa Bobanom, a Daidza mu je izvrsni igrac za Bosnu, za prolaz placenih mrvica. Ostali poslusnici moraju po svaku cijenu izvrsiti svaki zadatak. Niko ne smije biti na putu. Crni poslovi se ne potpisuju, sve ide na rijec. Saric je skuzio ove folove jos na Igmanu; imao je vremena. Zato je htio formirati tajnu policiju, koja bi to sve prokljuvila i dokumentovala, a onda bi ucjenama dobijao novac. Rekic se gubio u tim relacijama jer je znao djelice, pa je stvarao pogresnu sliku.

13. septembar 1993.
Cuo sam se sa Enizom, Jukinim komandantom bataljona. Bio je dobar borac. Sada je u Svedskoj. Interesuje ga mogucnost povratka u Bosnu. Pita za Juku i Rekica. Cuo je ono sto mu je drago.

Bio sam u bolnici, za protezu. Kostala bi oko 5.000-6.000 maraka. Termin je 7. oktobar. Dobio sam otkaz od Sevale, i to u sluzbenoj formi. Stan nije placen. U dzepu imam jos 10 DM.

18. septembar 1993.
Opet Konjevic. Jos je u Berlinu. Zove me da idem sa njim u Krefeld, na drugu stranu Njemacke. Fikro je i njemu dao zadatak da se "pobrine" za mene. Serif misli da bi to mogao uraditi na nekom od koncerata - i ja bih imao protezu. Nemam bas mnogo izbora. Brzo smo stigli do njegovog stana-kuce. Porodicna atmosfera u kojoj bih se ja brzo izgubio. Konjevic je odmah obavijestio sve "relevantne faktore" da sam ja kod njega: Miricu, naseg konzula u Bonnu, zenu Juke Pusine, Fikru Prevljaka, Halida Beslica.

Cuo sam se sa Jukom. Pravda se za Mostar. Kaze da je on spasavao Muslimane, a da je, kao fol, morao biti ljut, da bi izvukao svoju glavu. Sve mu je napakovano i smjesteno. Ne zna sta da radi, nema para za zivot, a ima puno gladnih usta oko njega. Sada je u Belgiji. Za Poharu kaze da je i on pomogao raji u Mostaru da izadju iz logora. Boji se da ga ne smaknu i uvijek je "na pistolju".

8. oktobar 1993.
Nazvao me Rasim Delic. U Bihacu je. Ocekuje da ce se ovo rijesiti mirnim putem. Ima problema sa Seferom i Zukom. Divjak je na margini. U Konjicu opet problemi. Sa Fikrom je sve O.K. Zaim Imamovic je u funkciji i od njega nesto ocekuje... Dudak je uplasen zbog situacije u Kladusi. Gore je nego sto se cuje. Sa cetnicima nemaju problema...

Delic mi predlaze da ostanem u Njemackoj i obavljam duznost vojnog atasea... Ukratko sam im prenio situaciju sa nasim ljudima u Njemackoj kroz prizmu sukoba u Kladusi.

8. novembar 1993.
Nazvao me Abdic. Prica mi o ideji sa Zapadnom Bosnom. Pita me jesam li ozdravio - da dodjem kod njega da mu pomognem, a kod njega je, kaze, i "moj poznanik" sa Igmana Pohara. Bum! Nisam to znao, ali sam cuo da je Jaganjac tamo...

Pohara mi nudi da budem komandant svih Fikretovih snaga i da kazem sta mi je potrebno za lijecenje, porodicu, roditelje. Da kazem koliko novca zelim. Sutra ce napasti Dudaka u Todorovu.

23. novembar 1993.
Zvao je Alijin Bakir. Pita sta uraditi u Konjicu. Cibo je smijenjen. Problem mu je Juca Homeini, koji pise dosje o njemu i Aliji... Konjic moze funkcionirati samo pod kandzijom; valjda mu je to sudbina po imenu.

20. februar 1994.
Sastanak je uspio. Nismo se potukli, a dogovor je nemoguc. Sramota je ovako raditi. Ljudi iz Ambasade, predvodjeni Miricom, Jazicem, Kadicem, uspjeli su stvoriti haoticnu atmosferu i sastanak pretvoriti u kolektivnu svadju - svako protiv svakoga.

23. mart 1994.
Sinoc je na otvorenom TV-programu u Berlinu opet bila parada dusebriznih spasitelja ranjenih bosanskih dusa. Sada je to "Matica Bosne", kojoj je na celu Jusuf Bosnic.

30. mart 1994.
Osisao sam se, pa me Benjamin Filipovic zeza: "Covjek koji je osisao svoj nadimak." Radostan je - dosla mu je zena sa sinom.

11. juli 1994.
Aladin mi javio da je Dudak napravio dobru akciju i prevario Babine. Uzeo im 1.200 cijevi, a ubijeni su neki od glavnih ljudi iz Fikretovog staba. Bila je dobra kamuflaza.

3. august 1994.
Pocetak savjetovanja za vojno--diplomatska izaslanstva. Uvodnu rijec prezentira Sejo Terzimehic, u Obavjestajnoj upravi zaduzen za vojno-diplomatska izaslanstva. Nije bio oficir. Prije rata bavio se naftom.

Abdulah Basic Lav referisao je o iskustvima u Austriji: prijem u nasoj amabasadi - neprimjeren kod Austrijanaca - vrlo povoljan; naklonjeni su nam; nije uspostavio obavjestajnu mrezu; negativno se manifestuju postupci ljudi bez ovlasti za poslove koje rade za pojedine brigade; jak Abdicev uticaj u Austriji.

Stjepan Siber, Svicarska: odlican prijem u ambasadi; sredstva za rad dobija preko ambasadora, sa Svicarcima ima dobre kontakte; problem su razni emisari koji svojim humanitarnim misijama zbunjuju i nase ljude i Svicarce.

Zijo Pecenkovic, Hrvatska: prijem dobar u pocetku, kasnije nikakav odnos; SIS opstruira izdavanje agremana; Hrvatska podrzava Abdica.

Beno Fabijan, Slovenija: isti problemi.

21. septembar 1994.
Razgovarao sam sa Talijanom i dogovorili smo se da ja radim svoj posao bez obzira na zvanicnu proceduru. On misli da Hrvati ne daju saglasnost za moju duznost.

10. novembar 1994.
Braco Suljic mi je pokazao procjenu o nasim oficirima koja je radjena u Sarajevu. Tri najsposobnija oficira, prema toj procjeni, jesu Talijan, Rekic i Jaganjac.

25. novembar 1994.
Bas me prijatno iznenadio Zaim Imamovic Zaja. Dobro se drzi, iako je vec tri puta ranjen. Ima problema sa glavoboljom. Razgovarali smo o ponovnom oslobadjanju Trnova i Rogoja te vracanju pozicije iz 1992. godine, a i o daljem nastupanju prema Gorazdu. Zaim je opsjednut Gorazdem. Misli da su ga namjerno izbacili iz Gorazda i zeli da se sa vojskom tamo probije. Sarajevo ga ne interesuje. On sada komanduje 14. divizijom, koja ima istu zonu odgovornosti kao i TG-2 dok sam ja bio komandant.

7. decembar 1994.
Fikro Prevljak postavljen za komandanta Divizije u Sarajevu. Djeluje mi malo uplaseno jer jos nema svoju komandu, a ovu ne poznaje. Veliki je ovo zalogaj. Trazi da dodjem kod njega u diviziju jer je cuo da se vracam...

25. decembar 1994.
Imao sam susret sa nekim ljudima. Prema mojoj procjeni, to su Kurdi. Do mene su dosli preko nasih ranjenika. Nude im tenkove po povoljnim cijenama, a oni su voljni da ih kupe za nas. Naivno. Neka kupe sta im nude, ali da doture u Bosnu pod nasu kontrolu. Na kraju se ispostavilo da im trebaju pasosi.

Cuo sam se sa Sajom. Trazi da pokusam pronaci nekog u Srbiji da izvrsi diverziju ili sabotazu na nekom skladistu municije. Placanje po izvrsenju na racun u Evropi... Moguce je.

Bakir Izetbegovic je prenio poruku preko ambasadora da su osigurana sredstva za protezu, a za porodicu ce biti sredjeno. Istinu o mom ranjavanju saznat cu kad se vratim.

23. april 1995.
Vehid Gunic i Pasic dosli kod mene. Vehid je htio da se upozna s "covjekom koji je napisao antologijsku pjesmu". Pronasao je moju pjesmu u jednoj knjizi koja je sluzila umjesto predgovora... Bili smo kod Pasica u stanu. Prijatno sam se iznenadio njegovom bibliotekom. Ustvari, kompletan njegov stan od 100 kvadratnih metara i adaptirani podrum oblozeni su vitrinama u kojima su slozene knjige... Nisam spavao, cijelu noc sam bio sa knjigama. Pronasao sam i originalnu verziju knjige Bihacka krajina. Kroz ovaj Pasicev stan prosli su gotovo svi protagonisti danasnje ratne zbilje u Bosni. U knjizi utisaka upisani su i kardinal Kuharic, Boban, Zulfikarpasic, Delimustafic, Abdic i mnogi drugi.

18. maj 1995.
Upoznao sam se sa momkom koga zovu Cile. Bio je u Sarajevu komandant brigade "Kralj Tvrtko". Carsijsko je dijete i ofarban svim farbama. Realan je u procjenama i bosanski je orijentisan iako je Hrvat. U poslu je sa Karanfilom, Bosnjakom koga su Hrvati protjerali iz Livna. Cudan je. Mnogo zna, a malo prica. Iskusio je zivot i sa ruzne strane. Uljudan je i nepovjerljiv. Tromih i elegantnih pokreta i brze misli.

2. juli 1995.
Stigli smo bez problema u Zagreb. Izgleda mi kao selo. Valjda pod utiskom Njemacke i tamosnjih gradova. Javili smo se u nasu ambasadu. Cekali smo oko sedam sati da nas primi ambasador Kasim Trnka. Razgovor je trajao pet minuta. U medjuvremenu sam imao i razgovor sa Pecenkovicem, koji je uspio rijesiti svoj status u vojno-diplomatskoj misiji. Kabinet mu je smjesten u neurednoj suterenskoj prostoriji. On nije zadovoljan i on bi se vratio u Bosnu. Bakiru Alispahicu predat je paket sa parama za Aliju. Smjestio sam se u hotel "Dubrovnik", moram cekati "vezu" za Sarajevo.

Dobio sam obavijest da cu u Sarajevo sa Edhemom Bicakcicem. Ne znaci mi ime nista. Vozac je covjek koga zovu Primorac, Edhem Bicakcic, Dijana Kapetanovic i ja. Dijana je cudna djevojka, profesija joj je neuropsihijatar.

6. juli 1995.
Imao sam sastanak sa Izetbegovicem. Pokazao mi je kartu sa planom napada, koji je u prvoj fazi propao. Prema onome sto je nacrtano na karti, sve je bilo usmjereno ka Sarajevu i to glavnim snagama na njihove glavne snage. Prema Srebrenici i Zepi, jedinim stvarno ugrozenim gradovima, nema strjelica za napad.

Stari je utucen i deprimiran. Generali su ga bili ubijedili da ce se operacija uspjesno okoncati i zato je i javno obznanio da ce Sarajevo biti deblokirano.

Ovaj plan mi ukazuje na pomisao da su ga pravili Srbi ili je politicka odluka da se pokaze nemoc vojske i generala. Moje opaske i misljenja nisu bas lagodni za slusanje. Predlozio sam da se teziste prenese na juzni front i, sa kracom pripremom, krene prema Trnovu, ka Gorazdu, Zepi i Srebrenici, a potom i Sarajevu. Da se sidje sa Treskavice i pokriva artiljerijom. Trazio sam petnaest dana da se snadjem i da budem u 14. diviziji kod Zaima Imamovica, a po povratku da se odlucim sta bih radio. Sto se tice moga ranjavanja, odgovor sam trebam naci. Omoguceno mi je da pregledam svu dokumentaciju i videozapise sa saslusanja.

Dio sam pregledao i procitao. Prema ovome, sve je jasno, ali izgleda da ce istina pricekati, jer ljudi koji se spominju u toku ispitivanja su u aktuelnoj vlasti i drze visoke pozicije. Sve je to prilicno kasno izvedeno i u sirem kontekstu obracuna sa nekim strukturama u vojsci i politici. Ovaj slucaj je bio samo povod, jer ispitanici u svojim izjavama spominju neka imena ljudi koji objektivno nisu mogli imati uticaja na tok dogadjaja na Igmanu. Rekic uporno spominje Saju Sahinpasica kao covjeka koji je insistirao da se smaknemo Djozo i ja. Edib Saric je bio cvrst oslonac Saji. Rekic otvoreno govori o svom nacinu obavjestajnog djelovanja i izvjestavanja.

U ispitivanju su otisli prilicno siroko i nisu fokusirali ovaj slucaj. Sa mnom su u sobi bili i Irfan Ljevakovic, Bakir Alispahic, Necko Mujezinovic. Mislim da oni znaju istinu, ali traze i moje misljenje o svemu ovome. Na moje pitanje kako se dogodilo da se pored ovoga sve zavrsi "onako", "niko nije kriv", kazu: "Sve je na sudjenju poreknuto, a drugih dokaza nije bilo." I tako to biva. "Vuk sit a ovce na broju". Samo se zivi broje.

7. juli 1995.
Bakir Izetbegovic, Fikro Prevljak, Saja i ja u "Moniku" na popodnevnoj kafi. Glavno pitanje je sta ja znam i mislim o Djozinom ubistvu.

U jednom momentu - imam osjecaj da je to bilo namjerno - Saja je opsovao Fadila. Ostali su pratili kako cu ja reagovati. Uzdrzao sam se. Toliko sam naucio. Sto im to treba? Mozda su namjerno prikazali Rekicevu izjavu da im je Saja bio mentor. Cak su to i otvoreno rekli. Sudeci po Sajinom bahatom gardu, on je velika mustra. Psuje i Silajdzica, Necka Mujezinovica...

Sa Alijom sam se dogovorio da ja krenem veceras i da ga cekam u Kaknju, da ne bismo isli zajedno.

Kad sam mu, jucer, iznio svoje misljenje, prijedloge i kritike, o onome sta je uradjeno u propalom napadu, onako usputno mi je rekao: "Mirsade, sto tebe ne vole bivsi oficiri JNA?"

Mirso Delimustaflc, Alijin brat, poklonio mi je pistolj "CZ 99".

8. juli 1995.
Sinoc sam kroz tunel prosao na malim kolicima zahvaljujuci Ramizu Celi. Na izlazu nas je cekao Roko sa Sajinim dzipom. Uspjeli smo se svi strpati. Roko je stariji covjek i, sudeci po nesigurnoj voznji po Igmanskom putu, izgleda da slabo vidi.

U Kakanj smo krenuli oko deset sati. Pronasao sam Komandu, ali su svi bili na sastanku sa Predsjednikom. Tema je bila "ribanje" poslije neuspjele deblokade. Pronasao sam bazu "Crnih labudova". Hase Tiric je jos komandant, a jedinica se omasovila, sada je laka brigada i pod direktnom komandom Generalstaba, a kako Hase kaze - to znaci pod Alijinom komandom. Hase se nije promijenio. U jedinici se praktikuju islamski obicaji.

Kod Alije sam bio gotovo tri sata. Bojim se za Srebrenicu. On vjeruje da ce se narod izvuci. Uslov je da borci predaju oruzje Mladicu, a on im garantuje sigurnost. Muratovic ga obavjestava da je sve sredjeno i da evakuacija moze poceti. Ako borci predaju oruzje, poubijat ce ih. Predlozio sam "model Somalije". Preko drugih ljudi narediti da se svi pripadnici Holandskog bataljona zarobe, po potrebi biti brutalan, i to snimiti na videozapis i plasirati ga u svijet. Javno se ograditi od takvih postupaka i sve svesti pod samovolju ljudi koji se bore za goli zivot i traziti da se stanovnistvo evakuise, a obecati "pokusaj ubjedjivanja" tamosnjih boraca da oslobode pripadnike Holandskog bataljona.

Preko Sacirbegovica, Amerikancima objasniti stvarne namjere i traziti njihovo posredovanje u izvlacenju stanovnistva.

13. juli 1995.
Zaim me upoznao sa situacijom po karti, a sutra cemo obici jedinice. I on smatra da je visocki pravac bio promasaj i, da je on imao svjeze snage, sigurno bi dogurao do Gorazda.

Pocelo je prebacivanje snaga sa sjevernog pravca na juzni. Dio Sedmog korpusa stigao je u rejon Proskoka. Vidio sam se sa Cuskicem, on je zamjenik Alagicu. Sa njima je i Pajo Agic; nekad je bio komandant STO u Gornjem Vakufu. Dobro su organizovani i djeluju samouvjereno.

14. juli 1995.
Sastanak komandanta i "dogovor" za napad. Sastanak ne vodi niko. General Alagic ce dva dana vrsiti artiljerijsku pripremu da "omeksa" teren i onda krece prema Jahorini. Siguran je u uspjeh. General Drekovic krece sutra i ne ceka nikog. Pravac napada su Brda i Kalinovik. General Karavelic daje Zaimu rijec. Po dogovoru, Zaim trazi deset dana za pripremu. Karavelic skracuje na pet dana. Sastanak je zavrsen i svako radi po svome. Cudno je da nema nikog iz Generalstaba da koordinira ovakve "dogovore". Za ovo sto su naumili, a svi su razlicito naumili, nema dovoljno snaga. Jedinice su samo poimenicno brigade, a brojcano bataljoni. U napad se krece nesinhronizovano i bez tezista napada. Ne postoji glavna komanda koja vodi operaciju. Potcjenjuje se neprijatelj, a podaci o njemu se i ne iznose, kao da i ne postoji.

21. juli 1995.
Nista se ne dogadja. Radja se povukao na odmor. Dosla mu je smjena. Zaim je uveo u borbu i 705. brigadu iz pokreta. Otkrili su ih i "poklopili" artiljerijom. Sutra se nastavlja sa napadom. Karavelic komanduje preko nacelnika Staba i komandanata brigada i zaobilazi Zaima.

Zaim je u dilemi: napadati dalje samostalno ili se pomiriti sa ovim sto je uradjeno? Predlazem mu napad, ali prema mom planu. Nece da ide preko Trnova, hoce da ga zaobidje sa juga i produzi prema Gorazdu.

Iz Glavnog staba jos nema nista zvanicno o mom postavljanju. Za put prema Bihacu jos nema odobrenja.

23. august 1995.
Kurir u Komandi Cetrnaeste divizije kaze da me trazio Delic. Zaim o tome nista ne zna.

Cuo sam se i sa Djedom, Enverom Hadzihasanovicem. On mi kaze da su me trazili "svukuda", da sa mnom obave razgovor u vezi mog postavljanja na mjesto komandanta Cetvrtog korpusa. Kad sam mu rekao da on, kao iskusan starjesina, zna kako se naredjuje oficiru da se javi u Glavni stab, da i on zna gdje su me rasporedili, pa po toj logici me ne trebaju traziti "svukuda" nego u Komandi Cetrnaeste divizije, i to preko komandanta divizije, a ne preko kurira i cistacica. On je to prenio na Sulejmana Vranja, jer je on glavni za personal.

4. septembar 1995.
Bio sam na razgovoru sa Vranjom. Lezeran i bezbrizan, tromih pokreta i misli. Uziva u svom statusu nedodirljivog. Ne slusa sta mu se prica, a govori kao na razglas.

6. septembar 1995.
Dudak silazi niz stepenice, pratnja oko njega.

"Dje si, Dudak - beze sanicki?"

"Koji si ti? De, skini naocale! Pa, Mirsade, jesi l' to ti?! Ma, ni rodjena mati nece te prepoznati!" Predstavio sam mu delegaciju: Fudo Purisevic, Amir Kriko, Adem Catak... Malo smo posjedili kod njega, a onda je delegacija otisla po svom planu, a Dudak i ja mojoj kuci.

Sjedili smo skupa za stolom gotovo pola sata. Za to vrijeme moja mati je stalno mene nesto nutkala, a onda kaze:

"Ovako i moj Mirso nosi dugu kosu i bradu. Sad cu ja tebi, sinko, pokazati sliku sto mi je on poslao."

Kad sam skinuo naocale, otac me prepoznao. Malo se ljutnuo, ali radost je prevladala.

Zagrljeni smo krenuli pred mater, koja je upravo pronasla sliku svog sina - da mi je pokaze.

"Safija, eto ti sina uzivo!"

12. septembar 1995.
Slabo sam spavao. Ne stizem se odmoriti. Sa Dudakom i Hamdom sam bio na izvidjanju i izdavanju zadataka za predstojeci napad. U povratku smo navratili u restoran "Palma". Vlasnica je Senada Kajtezovic. Moja prva ljubav jos iz osnovne skole. Nije me prepoznala, a Hamdo me predstavio kao moga brata.

U Komandi Petog korpusa sreo sam Kemu Karisika, Zagija i Salku Begica. Kontrola.

Veceras pocinje napad. Dudak je u kontaktu sa Hrvatskom vojskom. Oni su vec u ofanzivnim djelovanjima prema Drvaru i Martinbrodu. Za nas bi trebali ostvariti neke artiljerijske vatre.

Dudak mi je pokazao kartu koju mu je poslao Martin Spegelj. Obiljezio je podrucja hrvatskog interesa i zajednickog interesa.

14. septembar 1995.
Dudak je uspio da udje u Kulen-Vakuf prije Hrvatske vojske, koja je zauzela Martinbrod. Hamdo je vec u Vrtocu i ide prema Bosanskom Petrovcu.

Jucer je Hrvatska vojska zauzela Jajce, a Sedmi korpus Donji Vakuf.

Sada smo opet zatvoreni.

Bosanski Petrovac je nas: 502. je umarsirala!

10. oktobar 1995.
Sreo sam Kefu:

"Znas li da je Zaim poginuo?"

17. oktobar 1995.
Susreo sam Rekica. Popricali smo o svemu. Cuo sam nepovezanu ispovijed slomljenog covjeka. Govorio je isprekidano i ubjedjivao Husu u neke detalje koje oni znaju sa sudjenja. Optuzuje ga da ga je uvalio svojom izjavom na sudu. Sarica spominje u negativnom kontekstu. Mucna situacija... Sejo je dosta oronuo. Kaze da su ga u zatvoru drogirali.

Dogovorili smo se da cemo nastaviti pricu... Tesko smo se provukli kroz tunel. Opravljaju ga.

Imao sam sastanak sa Ljevakovicem. Bio je prije rata imam u Begovoj dzamiji. Sudeci po odnosu ljudi prema njemu, vrlo je uticajan. Srednjih je godina, srednjeg rasta, ispitivackog pogleda i analiticnog razmisljanja. O meni zna sve i barata podacima koje i ja ne znam o sebi. Proizveden sam u cin majora 10. 1. 1995. godine. Sad mi je jasno zasto Talijan nije htio da mi saopci cin, zasto je Alija izbjegavao da mi to kaze, zasto je Vranj nastojao da minimizira moje ucesce u ratu i zasto Salko Polimac, pukovnik, kaze: "Ti si komandovao sa nekim grupicama."

Pitali su me sta bih zelio da radim. Ne znam. U Armiji u kojoj su generali bez vojske zaposjeli busije i ocjenjuju vojskovodje, gdje vojska postaje stranacki instrument, gdje se navrat-nanos posmrtno cinuju heroji - da se prikrije bruka, zbilja, sta ja tu imam raditi? Ne znam.

18. oktobar 1995.
Sa Amidzom i Seferom Halilovicem proveo sam popodne. Sefer se napokon dokopao svog terena: otisao je u politiku. Frustriran i osvetoljubiv. Kaze da je glavna osovina u "mom slucaju" Muslimovic - Mujezinovic - Rekic. Kakve veze ima, onda, Saja, kad je on njihov protivnik? Ovi zajedno rade sa Irfanom Ljevakovicem i Bakirom Alispahicem, koji je protivnik Alije Delimustafica, a njega zastupa Saja, koji je, zajedno sa Alispahicem, uz Aliju Izetbegovica. Cudna kombinacija bivsih bezbjednjaka JNA i obavjestajaca, bivsih i sadasnjih MUP-ovaca, te novog stranackog i vjerskog kadra u sluzbi sigurnosti bosnjackog korpusa. Neko ce ovdje biti nasankan. Treba se pomiriti sa cinjenicom da smo mi vec istroseni i posluzili svrsi.

1. decembar 1995.
U Zenici je pripremljena parada Treceg korpusa. Stigli smo, ne znam ni ja sa koje strane, ali stadion je bio podaleko od nas. Kad je narod vidio Dudaka, Alagica, Hamdu, pocele su ovacije i aplauzi. Bilo je lijepo ici kroz spalir uzdignutog cela. Svi smo se zanijeli kao da smo mi glavni i da je spalir pripremljen za nas. Nije bio za nas. Rekao sam Dudaku:

"Nije ti ovo bas neki plus!"

Nije odmah skontao, dok nismo dosli na tribine za goste. Svi su mislili da je Alija krenuo prema stadionu, pa krenuo protokol.

Veceras sam cuo da je deblokada Sarajeva bila samo "blef" da bi se protivnicke snage vezale za Sarajevo i tako omogucilo Petom korpusu da uspjesno izvrsi ofanzivu. Da nisam bio na oba fronta u aktivnim fazama, mozda bih i povjerovao.

Za vecerom trio policajaca: Irfan Ljevakovic, Saja i Bakir.

Kod sam Custi ispricao o situaciji u Bosni i ljudima oko Alije, prokomentarisao je u stilu:

"Vladajuca politika je ona koja uspije da se odrzi izmedju dobra i zla, a da bi to mogla - mora imati i predstavnike jedne i druge opcije pokraj sebe."

Sa Talijanom sam se dovezao do Tarcina.

Status jos uvijek nerijesen. Cekaju neku novu organizacijsku shemu, pa ce biti mjesta i za mene.

5. januar 1996.
Dr. Rusmo mi ispricao svoju verziju njegovog progona i hapsenja. Sada, kad hoce da to objavi u novinama, Saja mu je rekao da ne pise nista.

Sreo sam Kefu:

"Komandante, trazi grunt, jer Duma ti nece dati nista!"

"Kakva Duma?"

"Duma ti je nasa vlast koja duma kako ce druge prevariti."

Bezbjednjak iz Kasarne u Bradini, onako usput, rekao mi je da su Rekic i Saric jos u kontaktu i da im je neko u Zenici zastita.

7. januar 1996.
Prvi put sam autom presao u Sarajevo. Nedjelja u Sarajevu je dosadna.

Na sastanku sa Zijom Ljevakovicem sve je tempirano. Prvo, otvoreni razgovor sa pijanim piscem preko interfona-zvucnika, pa onda sa Djemom Najetovicem, transformisanim fundamentalistom iz "Banjicke medrese".

Zijo mi savjetuje da idem kod Alije, da mi on rijesi status, jer Sule nece sa mnom ni da razgovara. Nije jos zavrsena transformacija.

[stakasa]

DEBLOKADA
SARAJEVA BILA JE BLEF

P
13. septembar 1993.
Cuo sam se sa Enizom, Jukinim komandantom bataljona. Bio je dobar borac. Sada je u Svedskoj. Interesuje ga mogucnost povratka u Bosnu. Pita za Juku i Rekica. Cuo je ono sto mu je drago.

Bio sam u bolnici, za protezu. Kostala bi oko 5.000-6.000 maraka. Termin je 7. oktobar. Dobio sam otkaz od Sevale, i to u sluzbenoj formi. Stan nije placen. U dzepu imam jos 10 DM.



Cuo sam se sa Jukom. Pravda se za Mostar. Kaze da je on spasavao Muslimane, a da je, kao fol, morao biti ljut, da bi izvukao svoju glavu. Sve mu je napakovano i smjesteno. Ne zna sta da radi, nema para za zivot, a ima puno gladnih usta oko njega. Sada je u Belgiji. Za Poharu kaze da je i on pomogao raji u Mostaru da izadju iz logora. Boji se da ga ne smaknu i uvijek je "na pistolju".

Jebem li ti Cuperak majku u pizdu. Sta kaze Juka, spasavao?

[Ommadawn]

DEBLOKADA
SARAJEVA BILA JE BLEF

P
13. septembar 1993.
Cuo sam se sa Enizom, Jukinim komandantom bataljona. Bio je dobar borac. Sada je u Svedskoj. Interesuje ga mogucnost povratka u Bosnu. Pita za Juku i Rekica. Cuo je ono sto mu je drago.

Bio sam u bolnici, za protezu. Kostala bi oko 5.000-6.000 maraka. Termin je 7. oktobar. Dobio sam otkaz od Sevale, i to u sluzbenoj formi. Stan nije placen. U dzepu imam jos 10 DM.



Cuo sam se sa Jukom. Pravda se za Mostar. Kaze da je on spasavao Muslimane, a da je, kao fol, morao biti ljut, da bi izvukao svoju glavu. Sve mu je napakovano i smjesteno. Ne zna sta da radi, nema para za zivot, a ima puno gladnih usta oko njega. Sada je u Belgiji. Za Poharu kaze da je i on pomogao raji u Mostaru da izadju iz logora. Boji se da ga ne smaknu i uvijek je "na pistolju".

Jebem li ti Cuperak majku u pizdu. Sta kaze Juka, spasavao?

Ako on kaže da ih je spašavao - onda ih je spašavao. A sad ti možeš misliti šta hoćeš. Ha ja. Jel Juka heroj ili nije? Nemoj komšo i ti zajebavat'...
Kukala mu majka koga je Juka spašavao...

[pirpa]

ja koliko sam skontao, cuperak nigdje nije rekao da je juka spasavao muslimane u Mostaru.. vec je napisao u svom dnevniku sta mu je juka rekao...cisto sumnjam da mu je povjerovao

[PM72]

Čuperak je odličan oficir i dobar insan.On je samo prenio Jukino pravdanje.Previše je bola i patnje dobio od "svojih" da bi mu sad neko mater pominjao.