komparativna analiza, a od stida se autor nije ni potpisao
komparativna analiza kako je babi slao pisma u zatvor
ali molim te procitaj zadnju recenicu...Chmoljo wrote:![]()
![]()
![]()
komparativna analiza, a od stida se autor nije ni potpisao![]()
![]()
![]()
komparativna analiza kako je babi slao pisma u zatvorjer jebiga, druga djeca to ne rade. i sve stizo kaže...
![]()
![]()
Hvala, na crvenim slovima, to liko je trebalo da shvatim sustinu novinarske objektivnosti.wewa wrote:https://www.hayat.ba/vijest.php?id=187313
Bakir Izetbegović, predsjednik Stranke demokratske akcije, predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, je najkompletniji i najsposobniji bošnjački, pa i bosanski političar posljednja dva desetljeća.
Ovakva tvrdnja kod određenog broja osoba, čitatelja može, a vjerovatno i hoće, izazvati negativne reakcije. Ali cilj tvrdnje nije da prebrojava, s jedne strane, zanesene navijače Izetbegovića, i, s druge strane, njegove, odnosno protivnike njegove politike. Ne. Ona je temeljena na komparativnoj analizi političara u političkom životu Bosne i Hercegovine posljednja dva desetljeća. Samo dio te analize je sadržaj ovog teksta.
Na početku, važno je raspraviti tezu po kojoj je Bakir tek mlađi Izetbegović. Oni koji o njemu na takav način govore i pišu ili nisu dovoljno upućeni u biografiju starijeg, Alije Izetbegovića i porodice Izetbegović uopće, ili su, pak zlonamjerni. Naime, veliki dio aktivnosti, naročito političke, Bakira Izetbegovića nastoji se ugurati u skute činjenice da je sin prvog predsjednika moderne Bosne i Hercegovine, „Kralja mudraca“, kako ga neki nazivaju.
Naravno, to što je Bakir sin Alije ima svoje prednosti – u odgojnom, obrazovnom i drugim segmentima života. Ali podvalom bi se mogla smatrati tvrdnja kako je Bakir to što jeste i sve što jeste, zapravo, samo zbog svog porodičnog stabla. Istina je drugačija i kompleksnija. S druge strane, ne primjećuje se kako je veliki dio svog mladalačkog života Bakir Izetbegović živio, a na momente i preživljavao, s ocem kojem je bila oduzeta sloboda. Treba zato stvari i izokrenuti i postaviti pitanje: Koliko je Izetbegović Mlađi utjecao na očuvanje mentalnog zdravlja i stanja svoga oca? Koliko je Bakir doprinio da Alija bude onakav kakvim ga pamte poštovaoci njegovog lika i djela?
Nakon poznatog Sarajevskog procesa Alija Izetbegović u ćeliji s gvozdenim vratima, iza rešetaka, provodi punih 2.075 dana. Kako je i sam pisao o tome, bili su to teški i nemilosrdni uvjeti. Svakakve, najcrnje misli su mu dolazile, pa i one koje stavljaju upitnik nad nastavkom takvog života. I nije ih uvijek bilo lahko odagnati. Svjetlo u surovoj zatvorskoj tmini bila su mu pisma njegove djece, kćeri Lejle i Sabine te sina Bakira. Neka od ovih pisama su publikovana. Iz njih se može pročitati kako nisu imala samo cilj da Aliji budu izvorom informacija, već da mu budu i uže za koje će se držati do konačne slobode. U tom kontekstu moraju se posebno izdvojiti pisma koja mu je slao Bakir.
U njima ponekad piše o svakodnevnici, o knjigama koje će Aliji poslati na čitanje, o gradu i njegovim ulicama, o unukama i o tome kako plešu, o nagradama koje pristižu iz svih krajeva svijeta, o kahvama – onima koje su zajedno pili i onima koje će tek popiti. Kroz pisma Bakira Alija je doživljavao olimpijski duh Sarajeva, osjećao kako nemilosrdno pada snijeg. Iz tih pisama Alija je saznavao i o drugim aktuelnostima u porodici i Sarajevu, pa tako i kada je premijerno igrao „Otac na službenom putu“, Emira Kusturice.
Najviše je bilo ohrabrenja, ulijevanja snage i nade. „Ti si, baba, stariji i inače pametniji od mene i znaš dobro kako čovjeka u životu snađe i pogodi i dobro i zlo, bez mnogo mogućnosti da se na to utječe; iznenada se sve smrači pa se onda, kada izgubiš svaku nadu, razvedri i tako ukrug. Vidjet ćeš da će tako i sada biti. Ne zna se šta je, ustvari, dobro, a šta loše, i šta će iz čega proizići“, piše tako Bakir Izetbegović ocu Aliji.
Mnogo je i primjera kada podstiče Aliju da izdrži i očuva fizičko, ali prije svega mentalno zdravlje, kada sin ocu govori da ga čeka i da za njega sprema najljepše odijelo u kojem će ponovno zakoračiti u slobodu. Tako, u jednom od pisama, Bakir piše i ovo: „Sportisti održe tijelo mladim i svježim duže od nas običnih ljudi koji ga ne koristimo, a ljudi koji koriste i vježbaju mozak sačuvaju duh duže od onih kojima glava služi za nošenje kape. Pošto si ti dobrog fizičkog zdravlja a 'vijuge' su ti stalno 'pod naponom', na bojim se da ćeš ikada biti senilni starac, kakve ja sažalijevam. Planiram se s tobom još dobro na ovom vilajetu ispričati i poživjeti. Ako Bog da...“
Mnogo je još pisama i u njima detalja koji nedvosmisleno ukazuju na nastojanja Bakira Izetbegovića da svome ocu pomogne da ne postane trajna žrtva progona i kazni nepravednog sistema. Alija je redovno upoznavan i s profesionalnim radnim angažmanom svoga sina. Piše tako Bakir, za kojega neki vole reći kako nikada ništa nije radio, kako uz redovan posao radi i na dva projekta, kako mu to uzima mnogo energije, ali kako ne odustaje jer je mnogo troškova koje treba pokriti. Piše mu i o svom radnom angažmanu u Neumu, o napredovanju na poslu, priznanjima i povišicama koje je zaslužio. Interesantno je i da Bakir u jednom pismu iz 1986. godine, sa srećom i ushićenjem, informira babu, kako je zvao oca, da je „došao u obavezu davati zekat“.
Bakir je ocu znao napisati i poslati i više pisama u jednom danu. Usto je stizao, pored posla, obaveza u porodici, supruge koja studira i kćerke koja je netom stigla na svijet, tu su svakako sve vrijeme i dvije sestre i njihove porodice, voditi pravne bitke, pisati i slati žalbe i molbe koje bi skratile Alijine dane robije.
Kada se podvuče crta, opravdano bi se moglo postaviti pitanje ko je kome bio od veće pomoći – otac sinu ili sin ocu? Ko je kome bio od veće pomoći za teške dane i godine koje su uslijedile? Ali to je intimna i porodična stvar i, sigurno, nijedan od njih ne bi pokušavao tražiti odgovor na takva pitanja.
Vratimo se političkom angažmanu Bakira Izetbegovića i tvrdnji iznesenoj na samom početku. Oni koji zastupaju tezu kako Bakir Izetbegović za političku karijeru treba zahvaliti svome ocu često citiraju i izjavu Alije Izetbegovića u kojoj on ne govori blagonaklono o svom sinu u politici. Dakle, zastupajući jednu tezu daju argument kojim je sami opovrgavaju. Alija, možda i zbog trnovitog puta kojim je sam hodio, nije želio da istim prolazi i njegov sin. Zbog toga ili uprkos i tome, odluka Bakira Izetbegovića da se aktivno uključi u politiku i stavi na raspolaganje svoja znanje i vještine narodu i državi ima i veću težinu. Usto, Bakir Izetbegović vrhunac, ako ga je još dosegao, svoje političke karijere doživljava godinama nakon smrti svoga oca. A slijedile su krupne, najkrupnije bitke, kako ih je i sam Alija najavio, one za pravdu u vremenima velike nepravde. Bakir u njih nije ušao spuštenog garda.
U posljednjih 15-ak godina najznačajnije i najteže političke bitke u Bosni i Hercegovini su one u kojima je na drugoj strani Milorad Dodik, uz logističku i svakojaku podršku: Republike Srbije, mnogih tamošnjih institucija predvođenih Srpskom akademijom nauka i umetnosti, pa konačno i Ruske Federacije. S takvom snagom i polugama koje su posljedica rata i Okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, dakle Dejtonskog sporazuma, Milorad Dodik je s lahkoćom uništavao svoje političke suparnike.
U entitetu RS izbrisao je bilo kakav politički pluralizam i gotovo privatizirao taj dio Bosne i Hercegovine. Godinama, prema istoj matrici, Dodik je u sukobe uvlačio Harisa Silajdžića, Željka Komšića, Sulejmana Tihića, Zlatka Lagumdžiju i brojne druge, a oni su na kraju ili u potpunosti politički poražavani ili su doživljavali strmoglav pad. Usto je Dodiku uvijek uspijevalo da krivce za sve političke neuspjehe identificira među svojim metama. I u tome je uglavnom imao uspjeha. Pa čak i kada je ciljao u međunarodnu zajednicu ili njene predstavnike u našoj zemlji. Jedini koji ne prima, već i zadaje udarce, odnosno ne pristaje na defanzivu i „igranje“ prema Dodikovim pravilima, jedini od kojeg se odbija ta mnogo puta viđena dodikovska matrica savladavanja protivnika upravo je Bakir Izetbegović.
Iako s mnogo manje alata u rukama, s više bošnjačkih i probosanskih političkih suparnika koji ponekad ne biraju oruđa i u ličnim napadima, sa skromnom inozemnom podrškom, s mnogo složenijom situacijom u Federaciji koja označava i dodatni front uz kompleksan odnos s HDZ-om i Draganom Čovićem koji iznova (i uz podršku službenog Zagreba) otvara i sudski zatvorene teme i dileme, opoziciju koja je prečesto vođena uskostranačkim i dnevnopolitičkim interesima, s brojnim izazovima koje rješava unutar vlastite stranke kojom rukovodi, Bakir Izetbegović uspijeva obuzdati, pa i kontrolirati, Milorada Dodika i usmjeravati politički kurs države. Baš to je jedna nova, do sada neviđena, paradigma u političkom životu Bosne i Hercegovine.
I ako je moguće govoriti o kraju Milorada Dodika u političkom životu Bosne i Hercegovine i okončavanju, poražavanju štetne i retrogradne politike čiji je on protagonist, onda najviše izgleda ima da borbu s takvim rezultatom dobije Bakir Izetbegović.
(Hayat / Foto: Arhiva)
cista ezoterika brate sestroJThomas wrote:bošnjački pa i bosanski. ima prizvuk onih nerazumljivih učenja o isusovoj prirodi, oni fazoni postao ali nije nastao i slično
Ugledali su pravi put kada im ga je osvijetlio obnovljeni olimpijski plamen za vrijeme EYOF-a.pici wrote:ovo je za ANALa... jebo saff u sta se ovaj hayat pretvori... nekad su znali baciti pokoju kritiku al sad sHo reknu moj jedan drug, disciplina ušupČavanje... jazuk
Braća su. Ne moze tu puno odstupanja da bude. isti odgoj.Banksy wrote:To je drugi Latić.
A možda Bakir i SDA jednostavmo ne žele u NATO i u Evropu.
Imao je i ovaj bisera. Iz Ljubljanne, tokom rata.drug_profi wrote:Braća su. Ne moze tu puno odstupanja da bude. isti odgoj.Banksy wrote:To je drugi Latić.
Moguce ako ga Erdo drzi na lancu.Banksy wrote:A možda Bakir i SDA jednostavmo ne žele u NATO i u Evropu.
Ovo je i najvjerovatnije.Banksy wrote:A možda Bakir i SDA jednostavmo ne žele u NATO i u Evropu.