ABDULAH SIDRAN, akademik, književnik,
U jednom razgovoru prije sedam-osam godina gospodin Izetbegović mi je rekao: “Kad bi mi bilo ponuđeno da ponovo živim, ja bih odbio. Ako bih morao prihvatiti, živio bih isto ovako kako sam i živio”.
Tako nešto može osjećati i kazivati samo veoma snažna i sasvim spokojna ljudska duša.
FATMIR ALISPAHIĆ, književnik
Aliju Izetbegovića će vremena pamtiti kao jednog od najvećih mirotvoraca u povijesti civilizacije. On je vjerovao u mir i kada je svakome bilo jasno da je agresija na BiH stvarnost. I u vrijeme genocidne agresije, vjerovao je u mir, po svaku cijenu, jer je bio ubijeđen da je mir uvijek u prednosti, kao i dobrota. Nažalost, Izetbegovićevo mirotvorstvo nije doživjelo međunarodnu valorizaciju kakvu zaslužuje. On je prije desetine drugih morao dobiti Nobelovu nagradu za mir! Ne samo zbog toga što je posvjedočio da mu je mir vrijedniji od svega, već prije svega zbog toga što je u vremenima teških ratnih iskušenja uspio sputati i u konstruktivnu civilizacijsku energiju pretočiti opravdani gnjev naroda, izloženog genocidu i međunarodnoj zavjeri.
IVAN SUPEK, akademik
Bio je primjer istrajnog borca za slobodu i pravo svakog čovjeka. Zahvaljujući njemu, BiH je postala suverena u međunarodno priznatim granicama. Koristio je svaku priliku da govori o neovisnosti i nedjeljivosti BiH, o pravima sva tri naroda u njoj i svih drugih naroda. Volio je Bosnu iznad svega i ljude koji su BiH smatrali svojom domovinom. On je 1991. godine bio prvi potpisnik Deklaracije Internacionalne lige humanista o neovisnosti i suvrenosti BiH u međunarodno priznatim granicama i njenoj odbrani. Od 1991. do smrti ostao je konzekventan promicatelj mira, pravde i tolerancije, veliki borac za očuvanje cjelovite BiH.
BERNARD HENRI LEVI, filozof i pisac
On je propovijedao islam tolerancije, dobrohotnosti i umjerenosti, građanski islam, a mi ga nismo slušali. On je 1992. godine preklinjao Evropu da intervenira, upozoravao Fransou Miterranda da u BiH postoje koncentracioni logori; Fransoa Miterrand to nije slušao. Mi nismo slušali Izetbegovića, kao što nismo slušali ni Masuda, a onda je poginulo 200.000 ljudi u BiH i došao rat na Kosovu, što smo mogli izbjeći da smo ga slušali. On je bosanski De Gol. Njegov kredo je bio islam, ali također i demokratija i multietičnost.
NIJAZ ALISPAHIĆ, književnik
Iedan od najplemenitijih ljudi koje je Bosna imala. Ta njegova plemenitost, ta posvećenost uzvišenim idealima, za sve je naše dušmane, a ima ih bezbroj, bila nerješiva zagonetka. Što nas više ubijaš, više nas ima, što nas više mrziš, mi više volimo, što nas više trpaš u islamski ekstremizam, mi smo više Bosanci i komšije.
Upravo zahvaljujući Aliji Izetbegoviću stvoren je neraskidivi lanac pozitivne bosanske energije, kojoj nikakvi topovi, nikakvo izgladnjivanja nisu mogla stati ukraj. Da je na našem čelu bio neko drugi, neko manje posvećen vjeri u vječne vrijednosti, pitanje je kako bi se priča sa Bosnom završila.
Ona ni danas nije završena, ali zahvaljujući putu koji je trasirao Alija Izetbegović, putu dobrote i ljubavi, Bosna ima šansu da opstane. Izetbegovićeve poruke žive kao putokaz za budućnost, jer ili će Bosne biti onakve kakvu je snio Alija Izetbegović, kao zemlja ravnopravnih i slobodnih ljudi, ili je neće biti. Otud je Izetbegovićeva misao svjetinik bosanske budućnosti.
HATIDŽA MEHMEDOVIĆ, “Srebreničke majke”
Moje djece nema i ja nemam kome šta da se dodvoravam niti da podilazim. Godinama su pokušavali da nas izmanipulišu pričom o bošnjačkoj krivici i naravno krivici Alije Izetbegovića za smrt Bošnjaka Srebrenice.
To su radili oni koji su željeli izjednačiti, takozvane sve tri strane i umanjiti krivicu stvarnih krivaca za smrt naše djece. Nikada na to nisam pristajala, a danas najmanje. Alija Izetbegović je bio i ostao predsjednik Bošnjaka i moj predsjednik i, sigurno je, da nije bilo njega i njegovog autoriteta, Bosna bi danas bila jedna velika Srebrenica. Bošnjaci, kojima je Alija bio ratni komandant, za razliku od drugih, danas se nemaju čega stidjeti.
SAMIR AVDIĆ, bivši košarkaški reprezentativac
Imao sam tu sreću u životu da sam se upoznao sa rahmetli Alijom Izetbegovićem. Bio je izuzetna ličnost, pravi vođa našeg naroda. Siguran sam da će biti upamćen po velikoj dobroti, ljudskosti i čestitosti.
SENAD HADŽIFEJZOVIĆ, novinar
Išli smo u program uživo kao što smo to uradili i kada je bio kidnapovan u Lukavici. Pretpostavio sam šta će mu biti riječi, poruke šta će ostaviti u amanet: Ostanimo Bošnjaci, Srbi i Hrvati, ali budimo malo više Bosanci. To mi je rekao i u intervjuu nakon dolaska iz Dejtona, to mi je više puta privatno rekao.
Da, razgovarao sam nakon svakog intervjua nasamo sa Izetbegovićem o svemu. Ponekad mi je bilo neprijatno koliko je otvoreno o svemu razgovarao sa mnom. Pitao sam ga sve. Ti razgovori će ostati zauvijek u meni, nikada ih neću objaviti niti ispričati.
Naravno, samo historija potvrđuje nečije vrijednosti, ali ne treba čekati dugo da se zaključi šta je dobro uradio: nije dozvolio Armiji revanšizam, njegova vojska bila je najhumanija, nije ganjao svoje progonitelje, bio je evropski musliman sa sjajnim osjećajem za ljude druge vjere…
ALEKSANDAR IVANKO , bivši ruski novinar te glasnogovornik UN-a u BiH od 1994. do 1998. godine
…Jedini čestiti lider u BiH bio je prvi predsjednik zemlje Alija Izetbegović, koji je tragično preminuo prošle godine. On je persofinicirao civliziranost branitelja Sarajeva, tragediju stotina hiljada ljudi koju su etnički očišćeni, sjećanje na ubijene u Srebrenici i brojnim ostalim poljima, brdima i planinama Bosne. Njegove tužne oči nakon daytonskih razgovora govorile su mnogo više od slavljeničkih izjava za tisak njegovih moćnih organizatora. To je bila civiliziranost tisuća bosanskih građana koji su spasili čast zemlje.