Sasa Petrovic i Karim Zaimovic (13.08.93. i 13.08.95.)

[zimomor]

Danas se navrsava godisnjica smrti heroja Sase Petrovica i jednog od najvecih talenata pisane rijeci na ovim prostorima Karima Zaimovica.

Nadam se da ih necemo zaboraviti.
Nek im je vjecni mir i rahmet dusi.

[ins]

RIP

Karim je bio cudo....

[Bullet Tooth Tony]

RIP

Saša Petrović, nosioc Zlatne policijske značke poginuo je 13. augusta 1993.godine. Zahvaljujući njegovoj obitelji, ožalošćenoj gubitkom svog sina jedinca uspomena na njega i dalje postoji. Njegova obitelj učinila je ono što je bio posao države, a to je čuvanje uspomene na prave branitelje, njihovu hrabrost i plemenitost.

[Admir_1984]

Oproštaj s kraljem
Karim Zaimović, 1971-1995

Kada sam u septembru 1992. godine odlučio pokrenuti Dane, nisam razmišljao koga pozvati u redakciju. Magloviti koncept novine koju sam želio napraviti bio je tijesno povezan sa ljudima koje sam htio pridobiti za svoju ideju. Na moje veliko oduševljenje, pristali su i Ivan i Mladen i Karim i Semezdin i Miljenko i Darko i Milomir. Najmanje vremena za ubjeđivanje potrošio sam na Karima i Milomira.

Karimova uža specijalnost - strip - ubrzo je postala prepoznatljivi zaštitni znak našeg magazina. Strip je neprimjetno ušao na naše stranice zahvaljujući Karimovom znanju i zaljubljenosti u ono što radi. Njegova ljubav prema stripu je ponekad znala biti predmetom naših šala. Recimo, kada sam prvi put izlazio iz Sarajeva, svi su naručivali da im donesem hranu, piće, cigarete, a Karim je molio stripove. Ili, nikad se na Ozrena i mene nije više naljutio nego onda kada smo ga folirali da smo u broj koji još nije odštampan pustili kritiku u superlativima o jednom jako lošem stripu. No, svoju strast prema ovoj umjetnosti, suptilno je i smišljeno, kašičicu po kašičicu, prenosio i na nas, tako da smo svi, kojima se do tada strip završavao sa Alanom Fordom, postali redovni "pacijenti" njegove bogate biblioteke.

Pogrešno bi iz ove priče o stripu bilo izvući zaključak da Karim nije bio veoma obrazovan poznavalac muzike, književnosti, filma i slikarstva. Nijedan rock koncert na "Obali" tokom rata nije propuštao, ali su mi se u sjećanje urezale sljedeće "terapije": tokom prve ratne zime, dok su četnici najstrašnije razarali grad, nigdje nije bilo struje, a mi smo se svi kolektivno popalili za pjesmu Sa Gradačca, bijele kule u izvođenju Safeta Isovića. Koliko god je puta emitovali na radiju, nama je bilo malo. Zato sam je ja nekako presnimio na kasetu, i to dva puta zaredom, pa bismo je, natrpani u "golfu", Karim, Ivan, Mladen, Miljenko, Semezdin i ja, po nekoliko puta slušali vozeći se po Vratniku i Mejtašu, noću, bez svjetala, dok padaju granate.

Karimova otmjenost je ponekad nervirala. Bivalo je to u trenucima kada se taman ufuraš da si šatro dobar politički novinar, komentator, a onda iz razgovora shvatiš da ono o čemu se uglavnom slažete, Karim može puno bolje napisati. Kako sam unutarredakcijsku sujetu davno sahranio, tražio bih od Karima da on to napiše. Sa punom sviješću o tome koliko je politika prljava, uvijek je nalazio načina da ne piše o njoj. Jedini izuzeci su bili kada bi svojim osjetljivim senzorima detektirao da bi neke pojave, događaji ili izjave političara mogle imati direktne veze sa kulturom, ili, tačnije, posljedice po kulturu.

Velike ljude u ovom gradu ćete prepoznati po tome što se raduju svakom i svačijem kulturnom ili medijskom uspjehu ili dobrom potezu, bez obzira radi li se o novoj izložbi, dobrom tekstu, rock koncertu, kratkoj priči, radioemisiji ili novom broju novina. Znam da su ga najviše radovali uspjesi Dana i da je odbio mnogo ponuda, materijalno daleko povoljnijih, da pređe u druge redakcije. No, to ga nije sprečavalo da se iskreno raduje uspjesima "Obale", Radio-Zida ili "Trija", da sa strašću ispisuje Fantom Slobode ili visoko profesionalno sarađuje sa Bošnjačkim Avazom. U gradu u kojem ti sve mogu oprostiti osim uspjeha, ljudi kao Karim postaju prava rijetkost.

Ovakvo Karimovo ponašanje ja objašnjavam njegovim odnosom prema svom rodnom Sarajevu. Volio je Sarajevo onako kako to mogu činiti samo plemeniti. Dva ili tri puta je tokom rata, nakratko, izlazio iz grada. Bio je jedini čovjek iz redakcije kojeg nisam pitao hoće li se vratiti. To uprkos činjenici da je, zahvaljujući svom profesionalnom renomeu i međunarodnim kontaktima, mogao biti jedan od rijetkih kolega koji bi za život vani zarađivao i bez pranja suđa. Strahovito su ga pogađala ratna napuštanja Sarajeva, posebno odlasci raje. Ipak, odakle mu širina da ne prezire one kojima su vratne žile iskakale dok su pričali o Sarajevu da bi prvom prilikom jednostavno zdušili - ne znam.

Kako ćemo dalje bez Karima - ne znam.

"Nemoj me zajebavati", sad bi Karim rekao na ovo. Isto kao što bi umro od smijeha da zna da sam u prvi mah Ozrenu glupo predložio da napravimo komemoraciju povodom Karimove smrti.

Ne znam.

Hvala ti, Karime!

BH Dani

[hamza_sa]

Jesi li ikada, prijatelju, hodao stazama kojima su prosli heroji? To su bile one staze koje su krvlju zaljevane, a iz kojih su nikli najljepsi cvjetovi. Cvjetovi najljepsih boja i najopojnijeg mirisa. To su, iste one staze koje su danas u korov zarasle. U korov koji se hrani nasim zaboravom.

[ultima_palabra]

Jesi li ikada, prijatelju, hodao stazama kojima su prosli heroji? To su bile one staze koje su krvlju zaljevane, a iz kojih su nikli najljepsi cvjetovi. Cvjetovi najljepsih boja i najopojnijeg mirisa. To su, iste one staze koje su danas u korov zarasle. U korov koji se hrani nasim zaboravom.

Čije su to riječi?

[hamza_sa]

Jesi li ikada, prijatelju, hodao stazama kojima su prosli heroji? To su bile one staze koje su krvlju zaljevane, a iz kojih su nikli najljepsi cvjetovi. Cvjetovi najljepsih boja i najopojnijeg mirisa. To su, iste one staze koje su danas u korov zarasle. U korov koji se hrani nasim zaboravom.

Čije su to riječi?

Moje duse.

[Transcedentna]

Citajuci Tajnu dzema od malina, ne mozes da prezalis taj izgubljen zivot. Toliko ti te price postane bliske samim tim i autor, i jednostavno se ne mozes pomiriti da ga nema i da je tako tragicno stradao. On je jedna od mnogih sarajevskih tragedija.