Sarajevska crvena linija

[nightmare]

zaista potresno, velika tuga je danas nad ovim gradom, ali sarajevo je bilo i opstaće za vijeke vijekova, samo ne dajmo da ove žrtve budu uzalud, volimo našu dragu bih, i moramo vjerovati u bolje dane, bar ja tako razmišljam, iako sam izgubio puno najmilijih u svojoj srebrenici, nek im dragi alah da lijepi dženet,

[Opetja033]

Ja bas nesto nisam ni primjetio da su svi danas bili tako cili, vedri, raspolozeni dok su prolazili Titovom. Naprotiv, kod vecine ljudi je na licima bio grc. Nikada, osim u Srebrenici, nisam vidio toliki broj muskaraca na jednom mjestu koji placu - svih narastaja. Ali ono sto je mene danas najvise potreslo jeste jedna prelijepa djevojcica koja je tu bila zajedno sa roditeljima - ona je tako neutjesno plakala da se ni ja nisam mogao suzdrzati, stajala je u blizini mene. Plakali su i roditelji, ali nisam mogao skinuti pogleda sa nje. Najgore je bilo to sto je stajala pored onih malih stolica. Kroz glavu mi je samo prolazilo da li je u ratu izgubila brata, sestru (ako jeste, sudeci po njenim godinama nikada ih nije imala priliku ni upoznati) ili je "samo" duboko potresena svim onim igrackama i praznim stolicama. Njen plac, njeno lice ce me danima proganjati, ne mogu to opisati.

[memlija]

Vizavi ove crvene linije....

Apsolutno podržavam komplet projekat i sve ono što je osmišljeno u cilju obilježavanja ove tužne godišnjice.
Ne smeta mi ni što neki govore da je plagijat, ovo ono....neka je..ako je dobro zašto ne prepisati i reći vidjeli smo to tamo i skontali da nema boljeg načina kako prikazati i doćarati sve ono što se treba reći...

ALI.....ALI...

Apsolutno je sve bilo perfektno organizovano, ali, kada sam ugledao sliku stolice i na njoj proizvođaća došlo mi je haman ružno....

ZAŠTO SE TO DOPUSTILO??????......
Neću sada da pametujem i trunim, samo hoću da kažem da su neke od tih stolica predstavljale moga tetka Ešu, dajđu Mehu, prve rođake i rodice Kenu (12), Amera (13), Dženanu (19), Seku (21), najboljeg havera Mehu (19)..itd...jedino smo buraz i ja ostali živi, dok su drugi bliži rođaci ostali ili bez brata ili bez sestre.....Čisto sumnjam da bi ostali ,u najmanju ruku, ravnodušni na ovaj nečuveni propust ili hinjsku podvalu...čisto sumnjam da bi ostali ravnodušni da im se kaže da je to bila najpovoljnija ponuda....

Uvjeren sam da je ona kiša bila njihov plač što nas vide ovakve kakvi smo, naivni, izgubljeni i ko fol tolerantni....
Isti smo uvijek bili i slabo se to da promijeniti...
I onda kada su poginule Suada i Olga, umjesto da se krene put OHR-a pa ko preživi nek priča (kao što volimo svi koristiti kao neku uzrećicu) i danas kada smo trebali polupati te crvene plastike, samo smo komentarisali ,u defanzivi kao uvijek, i čekali da nas strefi...

Znam da ćete ovo shvatiti naopako sa moje strane, ali gledam, slušam ovaj svijet oko sebe i NE RAZUMIJEM....

Teško nama 'vakim nikakvim...

I ja, ona Florence Hartmann izgleda da jedina ima ....,
Ovi naši političari, zvanice i ostale šatrologije fuuuujjjjj.............a vezano za onog jada Bildta.

Neka je rahmet svim poginulim.....

p.s.
morao sam povezati crvenu liniju sa stolicama, ne bih se mogao pogledati u ogledalo da nisam...

[Čudna sorta]

Trebalo je otvoriti drugu temu na kojoj bi se s poštovanjem pričalo o današnjem danu i 11.541 žrtvi, jer oni to bez sumnje zaslužuju, i ne samo sjetiti ih se na ovaj dan...

A na ovoj temi se svakako treba i mora pričati o tome da su stolice, koje simbolizuju našu djecu, majke, očeve, braću, sestre, prijatelje, komšije... koji su ubijeni i dali živote za ovaj grad, možda pravile iste ruke agresora koje su pucale na njih, ili možda ruke njihovih najbližih.

Ja jednostavno ne mogu da vjerujem da se takav "propust" mogao napraviti. Čak i ako je, kako sam negdje pročitala, u pozadini svega ovog zapravo nakaradni Zakon, onda se trebalo odustati od obilježavanja na ovaj način, jer, možda ću sad pretjerati, ali meni ovo više liči kao na ismijavanje a ne na odavanje počasti našim najbližima.

I onda čitam razne komentare ispod Kusturicinog "Kupujmo domaće" (a ne sumnjam da je poneki i iz Stare Pazove kliknuo Like na isti), i nijednog momenta nemam potrebu pljuvati po njemu, i onima koji razmišljaju kao on, već samo na ove "naše", koji su njemu i sličnima, dali povoda da nam se na današnji dan "obrate" sa takvim komentarima, i kao da sipaju sol na ranu.

Sve u svemu, ne može tužnije i jadnije...

[demode]

Danas pokupim djevojcicu iz vrtica, kupimo 5 ruza i odemo tamo. Kontam izdrzacu. Svakakvih sam govana u ratu i zivotu preko glave prevalio. Raja me zovu flegma, jer me malo sta tako moze potresti i dirnuti. Oguglalo se. I mi tamo, kad borba... kako se grlo steze tako i ja nju sve jace za rucicu. Borim se sa srcem, sa suzama. Krijem pogled od onih displeja sa imenima, a noge sve sporije jeedva hodamo. Ali kad smo dosli kod onih malih stolica...ufff. Moja prva reakcija je bila da sam se okrenuo od njih. Ali dzaba, suze teku prema bilo kojoj strani svijeta da se oci okrenu. Pa ih opet pogledam, sve one igracke a dusa se skupila u jednu kap. Sve ono sto sam ja osjetio nemogu rijecima opisati. I neznam vise sta sam sve osjecao. Nisam se mogao odvojiti od tog mjesta i od tih grceva na licu, grla koje je polavljeno suzama. I kad covjek stane onako nasred te linije i pogleda desno i lijevo. Eto im njihovog junastva i hrabrosti... Sto puta kazem mene sljedeci rat nece vidjeti a kad me ovakve stvari udare u glavu tacno bih jedva docekao da izmirimo neke neizmirene racune.

[velikibrnjo]

sad sam se vratio iz grada i ne znam šta da mislim. tragi-komično. one crvene stolice, cvijeće, igračke, tragedija, adagio for strings u pozadini, sunčan dan, puno ljudi, smijeh, pune bašte, ispija se kafica, pun mcdonalds, gužva pred onim sladoledarom kod one buregdžinice "forino", koja je također puna, ljudi sa slušalicama u ušima, sunačan dan...

kao što rekoh, ne znam ni sam šta da mislim o tome. ja nisam preživio sarajevo, te nisam u poziciji da ikoga osuđujem. samo mi je sve to djelovalo nestvarno: stolice, muzika koja se stalno ponavlja, oni panoi sa imenima, a vamo ko karneval...

u tuzli, npr., za 25. maj tradicija je da kafići ne puštaju muziku, da gradom odzvanja tužna horozovićeva "kapija" i da se općenito "šuti". sarajevo, očito, ima druge običaje

[/quote]

Caca iz tvog se komentara dalo naslutiti ili da nisi bio u Sa ili da si mozda rodjen u tom periodu
Ja danas nista osim stolica nisam primjetio, onih igracaka na djecijim stolicama, borio sam se sa emocijama, od bijesa tuge nemoci i ostaloga nisma ni vidio da je neko jeo sladoled, gurao se u mcd i slicno
I dobro ti rece silver T sta sad trebali bi da se ponasamo kao da je i dalje opsada, kao da i dalje fijucu granate
Ako cemo po tom principu kao u tz u sarajevu bi 365 dana u godini trebalo takvo biti! jer onih 11541 nije poginulo 6stog aprila 92

Ja sebe ponekad uhvatim kako sam sretan kad vidim djecu tinejdzere nasmijane, vrljaju seherom, zive, zabavljaju se
imaju iole normalan zivot i nek imaju kad mi nismo imali

[mishic]

Ovo sa stolicama je morbidno da morbidnije nemože biti. Ali ovo je samo kap u moru svakodnevnih morbidnosti kojima nas svakodnevno izlažu kako nasljednici počinioca genocida tako i lokalni šupljoglavci koji su ovim crvenim stolicama iz Srbije oskrnavili i narugali se našoj prolivenoj krvi. Ostavke sve i jednog aktera ove nevidjene bruke i sramote, ove blamaže, nisu ni stoti dio onoga što su zaslužili. Oni su se ovim pridružili negatorima genocida koji su deset puta gori i opasniji od samih počinioca genocida. A te koji nam se svaki dan rugaju, te koje slušamo kako uporno ponavljaju da genocida nije bilo, da smo ubijali i klali sami sebe, da smo pobili i protjerali toliki broj Srba iz Sarajeva, da su tri strane bile u sukobu i bezbroj drugih nebuloza, mi kao da ne uzimamo za ozbiljno. A time gospodo, svjedočimo novom planu, novoj pripremi, organizovanju i osmišljavanju novog još žeščeg i još strašnijeg genocida. Kao što smo svojevremeno s podsmijehom slušali otvorene prijetnje čak i za govornicom Skupštine, tako i danas još naivnije slušamo izrugivanja našim žrtvama, slušamo nove prijetnje, planove o komadanju zemlje za koju smo krvarili, slušamo kako se utire put novom genocidu. Pa dokle?!! Gospodo, ovim beskrajnim poniženjima svih vrsta i sa svih strana mora se stati na kraj.
Mora se odlučno i dostojanstveno reči ne kako što smo rekli i *92.

[Edin H.]

Vedran Smajlovic

[Corto Maltese]

Po svim reakcijama onih koji su bili na licu mjesta, uključujući i mene, Haris je pogodio bit, i to je to. I dalje sam ogorčen zbog "Zemlje porekla" stolica, ali vjerujem da ta ogorčenost ima rok trajanja, da je privremena. Trajno je to što crvena linija nikoga, ko ju je vidio uživo, nije ostavila netaknutog. Kao što Feđa Štukan napisa: "Vidio sam svašta u svom životu, ali malo ovoliko zajebanih prizora. Bio sam potpuno raznešen."

[Jed1217]

Prošla sam malo prije 14h kad je vjerovatno i bila najveća gužva. Više ljudi a veću tišinu nisam doživjela.
Mala stolica sa cvijetom i Kiki bombonom me dotukla

[RIZVA]

Pred vece maloprije prolazim sa majkom ispred predsjednistva,ispred mene Marko Vesovic,Enver Kazaz i Ahmed Buric za ovu prvu dvojicu vidim da su pijani ko metle,ne da pricaju nego urlicu i krevelje se citavo vrijeme,svijet se okrece gledaju za njima...i danas sutra ce oni na tvu-u da pricaju o ovome i onome ili da pisu kojekakve clanke....neki nemaju obraza koliko je za noktom...

[silver testelone]

žao mi što se ide na offtopic, al jbg svi idu, pa i ja da kažem svoje viđenje ovogo famoznog "problema" sa stolicama... koliko nas dnevno koristi druge srpske proizvode, jede hranu uvezenu iz Srbije, nebitno, i naravno nikome ne smeta (meni takođe ne smeta ništa nebitno odakle je) A svi se danas uhvatili ovih stolica, kakve veze ima odakle su, bitna je simbolika, a ko hoće da nađe neki problem, on će naći uvijek... ko zna da asfalt na kojem su postavljene stolice nije od materijala iz Srbije (ovo bezveze pričam)... svi voze njemačka auta, Volkswagen, Hitlerova firma, al ne smeta nikome... i ne treba da smeta...

evo još nešto manje od sat vremena i stolice će bit sklonjene pa će bit svima lakše napokon...

[Banksy]

Po svim reakcijama onih koji su bili na licu mjesta, uključujući i mene, Haris je pogodio bit, i to je to. I dalje sam ogorčen zbog "Zemlje porekla" stolica, ali vjerujem da ta ogorčenost ima rok trajanja, da je privremena. Trajno je to što crvena linija nikoga, ko ju je vidio uživo, nije ostavila netaknutog. kkao Feđa Štukan napisa: "Vidio sam svašta u svom životu, ali malo ovoliko zajebanih prizora. Bio sam potpuno raznešen."

Isto ...

[Robyn]

Danas pokupim djevojcicu iz vrtica, kupimo 5 ruza i odemo tamo. Kontam izdrzacu. Svakakvih sam govana u ratu i zivotu preko glave prevalio. Raja me zovu flegma, jer me malo sta tako moze potresti i dirnuti. Oguglalo se. I mi tamo, kad borba... kako se grlo steze tako i ja nju sve jace za rucicu. Borim se sa srcem, sa suzama. Krijem pogled od onih displeja sa imenima, a noge sve sporije jeedva hodamo. Ali kad smo dosli kod onih malih stolica...ufff. Moja prva reakcija je bila da sam se okrenuo od njih. Ali dzaba, suze teku prema bilo kojoj strani svijeta da se oci okrenu. Pa ih opet pogledam, sve one igracke a dusa se skupila u jednu kap. Sve ono sto sam ja osjetio nemogu rijecima opisati. I neznam vise sta sam sve osjecao. Nisam se mogao odvojiti od tog mjesta i od tih grceva na licu, grla koje je polavljeno suzama. I kad covjek stane onako nasred te linije i pogleda desno i lijevo. Eto im njihovog junastva i hrabrosti... Sto puta kazem mene sljedeci rat nece vidjeti a kad me ovakve stvari udare u glavu tacno bih jedva docekao da izmirimo neke neizmirene racune.

Kao da sam ja napisao, svaka cast Demode, kad vidim ove slike tesko mi bude i sjetim se svega i ovih nevinih zivota...

[Johnny_x]

Da su jos kako doveli Bona da otpjeva Miss Sarajevo. Sto se tice stolica zar je bitno gdje su nabavljene, bitnije je sta one predstavljaju, onih 11541 ljudi koji nema a koji su mogli biti tu. Da su nabavljene negdje drugo nas narod je takav da bi opet postavio pitanje sto su se tu nabavile kad je bilo jeftiniji ponuda i naveo bi ovu koja je sada i odma bi pocela prica kako se neko profitira na ovome.

[-LIBERO-]

Plagijat, sta, odakle..kako...sve se to moglo pricati, i sam sam imao neke kritike na sve to..sve do momenta dok nisam dosao do Titove ulice.

I onda...samo MUK i....

Prvo par trenutaka zbunjenosti, oci se privikavaju na crvenilo, na nevjerovatno pravilne redove stolica ..na jarko crvenu boju na suncu.

I onda novi sok..jos jaci i dublji...jer odmah u glavi povezujes da sva ta kolicin stolica kojima se skoro i ne vidi kraj, su zapravo mrtvi gradjani ovoga grada.

Nastavim tako od vjecne vatre prema predsjednistvu...pocinje haos u meni. Kombinacija emocija, zbunjenosti, bijesa, tuge..gorcine. Gledam lica ljudi oko sebe svi su u nekom svom transu. Svi oni , vidi se na licima, duboko prezivljavaju svoje neke emocije, svoje neke poveznice sa tim teskim trenutcima rata kojeg smo prosli.

Kontam u glavi, a misli naviru preplicu se isto kao neki mali interni film, ovo sto je Prasovic postavio i predlozio je nevjerovatno i brutalno jaka poruka. Ovo je nesto sto se odavno trebalo uraditi, i zaista se u momentu postidim sam pred sobom i pred nekim mojim razmisljanjima , onim kritickim, vezanim za ovaj projekat.

I tako poput zombija hodam dalje, idem vrtim neki svoj film u glavi emocije me cijepaju bukvalno. Vidim da je raja pocela samoincijativno na te stolice ostavljati cvijece, cigare za ubijene prijatelje.....ceduljice sa necim napisanim, smrtovnice, stare slike....igrackice, plisane mede, zeke....SVE PUCA U MENI DOK GLEDAM TO.

I onda dolazim do onih malih stolica koje zapravo predstavljaju ubijenu djecu...i tu suze krecu same. To je bio momenat , inicijalna kapisla, kada su se emocije jednostavno moraje izliti preko suza iz mene.

Stvarno jako upecatljiv dozivljaj je bilo proci duz te crvene linije. Odlicno osmisljeno, dostojanstveno uz onu muziku sa zvucnika koja samo dodatno potencira svu tu tugu i bol. Imena ubijenih na velikim displejima....raja stoji pred BBI i sa onog velikog ekrana citaju imena koja se smjenjuju kao na spici...vidim po trzajima i rekacijama mnogi prepoznaju nekoga iz porodice, prijetelje..poznanike.


HUuuhhhhhhhhhh...opasna kombinacija poruka, emocija, gorcine i boli....jako jako EFEKTNO i zaista pogadja u sustinu.


Svi moguci, CIVILIZOVANI, mediji su konstantno vrtili nove i nove i ove slike svega toga. Jako efektno sa prejakom porukom je sve to bilo. Po meni pogodilo u sridu. I da se ja pitam svake godine bi trebalo nesto ovako raditi, efektno, ubitacno sa krikom od bola.

A one etikete na stolicama "Made in Srbija", itekako imaju svoju efektnost i poruku..itekako.

Jeben dan danas (izvinite na psovci MORAM), bas emotivan i tezak.

[LSD]

Poslije ovog danas, syeban sam citav dan - a i narednu sedmicu sigurno...nisam ocekivao onakav red ( i stolica i ljudi) i onakvu šutnju koja je jaca od svih topova, pam -ova, pat -ova....ali vrijedilo je to sve vidjeti i ostati utucen nakon svega, cisto da se ne zaboravi zlo koje je napalo ovaj grad, davilo ga 3 i po godine i koje je još uvijek tu negdje blizu, ceka svoju novu priliku.
Zato je crvena linija ujedno i šamar onima koji imaju ceste napade "amnezije".

[Johnny_x]

[blesava]

kako ste dosadni vise sa tim porijeklom stolica....zar ne shvacate da je i to dio perfomansa? nije to slucajno bas tako ispalo!!!
samo ko nas svijet....svemu nadje manu.

Inace odusevljena sam ovim nacinom obiljezavanja jednog stradanja. posebno one male stolice....a i sami gradjani su dobili priliku da izraze svoju bol, polazuci cvijece, pjesme, slike, igracke na stolice.
ono sto me je najvise dojmilo je to sto sam na jednoj od stolica primjetila video kasetu..vjerovatno neka predratna uspomena
a tek neka neobicna tisina u gradu, ljudi hodaju nastavljaju sa svojim zivotom, a duhovi sarajeva tamo nijemo sjede na tim crvenim stolicama pripremljenim samo za njih nigdje drugo vec u srbiji.

[Corto Maltese]

dupli

[silver testelone]

http://www1.vukajlija.com/var/products/ ... 1333739452

[mist]

Mislio sam da poslije onoga sto sam prezivio u ratu,kao i svi mi,necu vise imati osjecaj koji je tesko opisati,a onda danas OVO....
Mogu samo reci da ovi danasnji flashbac-ovi uhh ,bio sam ubijeden da je to iza mene.
Ne daj Boze vise nikome nikad vise,najvecem dusmaninu to ne bih pozelio.

[PipiDugaDevetka]

žao mi što se ide na offtopic, al jbg svi idu, pa i ja da kažem svoje viđenje ovogo famoznog "problema" sa stolicama... koliko nas dnevno koristi druge srpske proizvode, jede hranu uvezenu iz Srbije, nebitno, i naravno nikome ne smeta (meni takođe ne smeta ništa nebitno odakle je) A svi se danas uhvatili ovih stolica, kakve veze ima odakle su, bitna je simbolika, a ko hoće da nađe neki problem, on će naći uvijek... ko zna da asfalt na kojem su postavljene stolice nije od materijala iz Srbije (ovo bezveze pričam)... svi voze njemačka auta, Volkswagen, Hitlerova firma, al ne smeta nikome... i ne treba da smeta...evo još nešto manje od sat vremena i stolice će bit sklonjene pa će bit svima lakše napokon...

20 godina poslije 1941.g. smo i mi u Sarajevu sebezli&rahat uvozili dijelove za NSU motore, a kasnije i automobile NSU PRINZ. Od 1945. pa do 1961. Nijemci su se totalno odrekli Hitlerovog fašizma, ratni zločinci uglavnom kažnjeni, Amerikanci prestali zvati sve Nijemce Nazzi, Izraelu se redovno išlo na saopštavanje IZVINJENJA,...
Ništa od pobrojanog se nije desilo ovdje, pa makar smo stolica mogli prikupiti od građana na posudbu ili nekako drugačije, a ne kupovati MADE IN SRBIJA stolice. Ž.Komšić da organizuje sastanak Politbiroa, pa neka se oni tamo drugarski iskritikuju i samoiskritikuju i na kraju, gradonačelnik neka podnese ostavku, zbog stolica MADE IN SRBIJA.

[J.P.Montoya]

sto neko rece mi smo sami sebi najveci neprijatelji...raspravlja se o glupostima, stolica jel kina bangladesh srbija...čudi me da niko nije pokrenuo jel tačan broj stolica da nije behmen koju zavrnuo...fujjjj...a vjerujem ko je danas prosao ovom linijom da ga josh muka u stomaku od tuge hvata...a ko je danas prosao shvatio je simboliku zemlje porijekla...htjeli mi to priznati ili ne, sav ovaj performas je odrađen smišljeno i svi detalji istog....

p.s. sto rece chmoljo...sve moze biti plagijat ovako onako...al osjecaj je orginalan...onaj u nama koji me realno josh drzi...

[zateznistub]

I ja sam pokupio moju petogodisnju curicu iz vrtica i odemo tamo. Zelio sam da vidim to i da ona to isto vidi. Jednostavno sam se skamenio kad sam sa svojom curicom izasao iz Kulovica i ugledao stolice, ipak je ogromna razlika vidjeti to na displeju kompjutera. Strasno je i to, ali je uzivo deset puta gore i teze. Nekoliko sam puta zastajkivao i pokusao da u petogodisnji mozak uguram razlog tolikih stolica na ulici, nisam mogao, svaki bih put zaplakao. Kad smo dosli do malih stolica i vidjeli ih zajedno sa onim igackicama na njima u meni se nesto odlomilo i sada me boli. Opet sam pokusao da objasnim sta sad znace ove male i kada sam napokon skupio snage i ispricao joj sta pogotovo znace ove male stolice, djete me je onako djecacki pitalo "a ko ce se sad igrati sa tim igrackama?"

E to me je dotuklo do dna, zgrabio sam je za ruku, otisao kuci i popio saku sedativa, al jos uvijek ne djeluju u punom kapacitetu.