ObiVan wrote:Interesantno je kako se odredjeni fenomeni kao sto vec rekoh automatski neodvojivo prikace Sarajevu. Da li je to za mene Sarajevo, nije , niti ce ikada biti. Sarajevo je uvijek imalo svoje mahale, rasprostranjene oblike mahalizma i svog specificnog primitivizma, koliko na Vratniku, Bistriku, Sirokaci itd. Taj primitivizam je bio opste poznat svakome ko je tu zivio ili ko je imalo to analizirao, medjutim taj primitivizam je uvijek bio pod pokrivacem opste pripadnosti gradu, te onog stalnog prezira i kriticnosti prema upadima sa strane. Sta hocu reci? Grad nije samo pod opsadom papaka, nego ima nadprosjecno jaku autohtonu zajednicu predstavnika papanluka i primitivizma, rodjenih koljena i koljena u Sarajevu. Nije sve zlato sto se sjaji, niti treba odbacivati sto nam ne lici na zlato. Mogao bih sada napisati trilogiju o stvarima koje me nerviraju. Cesto citam kako ljudi pricaju o iskustvima u drugim gradovima. I ja sam imao priliku da vidim mnoge od tih gradova. Za sve vece gradove, ovdje Sarajevo ubrajam kao veci grad jer je ipak najveci u svom ma koliko velikom okruzenju, a po mnogo cemu veci i vazniji nego sto to govori njegov broj stanovnika ili postojanje podzemne zeljeznice. U manje-vise svim vecim gradovima imas i populacije i dijelove grada, gdje imas razne oblike primitivizma , papanluka i sl. Cesto se tamo sve to prebacuje na strance, na sve one sto su dosli i kojima tu nije mjesto, te vlada onaj opsti osjecaj netrpeljivosti. Dovoljno je da se citaju dnevne novine, gdje pljacke, ubistva i sve prekrsaje prividno cine samo predstavnici neautohtone populacije. Na ulici se mogu vidjeti razne scene, koje imaju i kod nas paralele. Nisu svi nasminkani i uglancani u gradskom prevozu, ima sigurno preko 100 varijanti smradova koji cirkulisu cjelodnevno po Parizu, Berlinu, Becu, Londonu i ne znam ti kojem gradu. Da li je to u Sarajevu nesto posebno? Ne zelim da budem advokat neke odobravajuce i zavaravajuce strane. Kod nas to jeste nesto posebno, jer ti oblici primtiivizma i papanluka su poprimili neku trend vrijednost. Tako da preuzimaju dominaciju u mnogim spektrima drustva. Ali nesto ne vidim da ima neka jaka ceznja za kulturom, da su te manifestacije prepunjene, te da se javlja neki preintenzivan otpor, vise se rodi koja tema za cjelodnevne kafe. Jesmo li u stanju da dovedemo haustore u kojima zivimo na neki "evropski" nivo. Da shvatimo da kada svako odrzava prostor ispred svojih vrata, ne samo sto placa cistacicu, nego i u intervalima izmedju, da ce nam zivoti, jer tu ipak zivimo, malo drugacije izgledati. Jesmo li svjesni da kada smo primjer sebi i drugima da tako imamo sansu da nesto promjenimo, a ne da mastamo o nekom filtriranju narodne mase u cilju dobijanja neke kvaziurbane strukture. Kakve su to zablude? Cesto citam ovdje neke nostalgicne rijeci, neka sjecanja na prijeratno Sarajevo i epove tipa Nije Sarajevo sto je nekad bilo, pa mi automatski pada na pamet ko to najcesce potencira i ko se tim najvise hrani, tipovi poput Emira Kusturice. On najvise voli reci da to nije vise isti grad, da nema potrebe da ikada vise ode tamo, da se sve promijenilo, nisu to vise isti ljudi ovako onako. Jao tuge. To je tako retoricki perfektna fraza samodbrane i totalno bezopravdanog napada. Do 92 smo bili svi oni koji su odgovarali, 93 smo se poceli mijenjati, a 95 ili 98, 2008 sigurno smo totalno deformisani, bez duha, bez snage i identiteta. Koja glupost, dodje mi da povracam od gluposti. 92 smo mi narucili svaku granatu i metak, te smo birali cija glava ce da padne, cija da ide, a cija da ostane. Isto tako smo odlucili sta sve da srusimo, da se rijesimo vijecnice, ionako joj tu nije mjesto, da zapalimo sto stignemo. Jeste, a sve to da Kusturica i Co sve vise izgube osjecaj identifikacije. Fakat migrena od gluposti. Treba svi da pakujemo kofere i da idemo u "prelijepi" i "od papanluka operisani" svijet? Treba kao Kusturica da lazemo sami sebe kako nije nista kako je bilo? A sto je najinteresantnije, kada dodjete u te strane zemlje vidite kako se 99 posto ljudi koji su otisli iz njega, najvise sa Sarajevom identificira, te bi ako ikako moguce da ga uklopi u svoju vizit kartu. Imao sam priliku sresti ljude strance, koji su bili u prolazu ili u posjeti Sarajevu. Slobodno mogu reci da su vecina fascinirana gradom. Oni koji jos malo vise razmisljaju, ne trebaju mene da im kazem da je u tom gradu bilo stanje 92-95, da oziljci toga se nose cijeli zivot ili vise. Ne moram im reci da ako smo svjesni da ce Ceca i Cece s lakocom da napune sve stadione, to ne znaci da je Sarajevo bez duha i snage. Da ako ne cujem na radiju, televiziju da ne spominjem svoje Indexe, to ne znaci da kod mene nemaju status himne. Citam kako neki dovode u pitanje ljubav prema gradu i smisao toga. Na takve zakljucke ne vrijedi reagovati, ali mislim da je dovoljno samo navesti primjer neke drage majice ili ne znam ti cega, sto vas je pratilo duze vrijeme, pa vam teze pada da se rastajete. Uporedite to sa prostorom gdje vam je raja, porodica, skola, omiljena kafana i sta jos ne, ili sam ja ili je neko drugi budala. Ako krenemo da mijenjamo mic po mic svoju okolinu, vise nece biti crno sve, nego cemo polako da predjemo u sive tonove. Ako krenemo da usmjeravamo sebe i svoju okolinu, pokazemo drugo lice, iz dana u dan cemo da osjetimo te promjene. Ne ocekujem ni od Taje niti slicnih da meni vrate kulturu u Sarajevo. Kada vidim da se neki organ policije, vise ponasa kao polni organ, a mene to direktno dotakne, nije fol da mu ja u lice saspem sve oblike kritike i nekulture, nego da se strucno distanciram i pokazem nivo. Nije poenta znam li ja nekom bolje mater, nego mogu li se izdici iznad toga. Mogu li pokazati "Da ja nisam to" , ma sta drugo ja bio. Ako meni iznad glave dere Ceca i Seka u duetu, necu ja odvrnuti Bacha na sve zvucnike. Zaboraviti cu opste priznati zakon "Kada mogu svi, mogu i ja" i logiku "Sto bih bio ja budala" , nego cu se drzati "Ja cu biti jedini pametan ako treba" i " Nisam to ja" . Ako odem negdje sta smatram kulturno vrijednim za mene, necu dozvoliti da me iritiraju kvaziurbani likovi, jer ja jako dobro znam da nisam zbog njih tu. I ako slucajno budem isao negdje sto je za mene priroda ili nesto za sta vezem epitet ljepote, a slucajno vidim odredjeno smece, te korpa nije daleko, pa nece mi biti tesko da nesto i podignem, ne jer se osjecam da mi je to zvanje, nego jer cuvam duh i snagu svog grada. Ne, ne mogu ja sve, ali i ne trebam, meni je dovoljno da se ne pomirim da mi neko unakazuje lice. Sarajevo kojeg se sjecamo, recimo Sarajevo na vrhuncu razvoja, postolimpijsko, je stalo pod okupaciju New Primitivs-a. Odakle ideja za tako nesto. Sta su predstaljali. Pa naravno lokalni primitivizam, a koja je razlika? Pa tada je t o bilo in i dalo se eksploatisati, na ma koji nacin, makar i simpaticnom pricom na moru, koja je neke koke tjerala daleko, a neke da blize ne moze. Strogo kriticki gledano me je postalo biti strah da nisu i Nadrealisti dali svoj doprinos ka afirmaciji primitivizma kao ozbiljne komponente naseg drustva, da se raja pocne da iskreno fura na to, sto je i Tanovic jednom prilikom izjavio. Ma da ne idemo predaleko, prosto receno, niko nije uspio na ovoj temi da me ubijedi da je Sarajevo bez duha i snage, to je prosto nemoguce.
Tacno ono sto sam ja htio da kazem ali nisam mogao tako lijepo srociti.
ahuseino
Mislim, ti nazivash idealizacijom ovo sto si podebljao - pa zalosno bi bilo da jeste, tj. da nije nista drugo nego osnovno covjecje pravo na zivot i prezivljavanje, te neki minimalni luxuz (tene?!!, exkurzija?!!). Svima je nama ovo poznato, a bilo bi vrlo nepojmljivo bilo kome iz "srednje klase" u "razvijenom" svijetu.
Iz licnih iskustava, a i iz 100% iskustava druge ruke (moji prijatelji, poznanici), apsolutno ni jedna izjava ne indicira idealizam u ovih par boldiranih zelja. Naravno mozemo diskutovati o razlichitim "sjenama sive boje" - recimo ja sam lichno primjetio da nacionalizam i neko kvazi gradjanstvo- drugog-reda postoji u puno vechoj mjeri u nekim evropskim zemljama - Italija, Francuska te Svabija; puno manje u Engleskoj i USA.
Naravno, Amerika je velika kao kontinent, tako da moze biti lokacija gdje se ovo moze dovesti u pitanje, ali generalno - ne.
Nivo integracije u kulturi i JEZIKU ima puno veze u tome kako je kome u dijaspori, a starost je jedan od glavnih faktora koji utiche na ovo dvoje...
To se slazem sa tobom , ali toga ima svugdije u svijetu nema i poslijedica je ekonomske situacije i onoga svega sto nam se desavalo toga je bilo i prije rata i bice uvjek ma kakva situcaija bila. Situacija je i predobra s obzirom na blizu na historiju a i Sarajevo po svojoj velicini je takvo da neke stvari su izrazajnije i nemoze se porediti sa tim prelijepim svjetskim gradovima u kojima ima istih stvari cak i puno vise samo sto mi te stvari nikad ne vidimo. Beskucnici i Narkomani i kriminal se desava u kvartovima u koje ovi koji opisuju tako lijep zivot u USA nikad ne zalaze.
I da dodam na kraju o tvojoj idealizaciji USA,bez neke zlobe....
Licno iskustvo... bio u USA poslovno i vozim se taxiem i u po frke guzva na putu, neznam sta je al zaglavilo brate i kaze tip necemo se provuci ovuda za 3 sata, poznajem obilazni put dali zelite vozicemo se malo duze ali prije cemo stici i ja se slozim..Vozimo se tako neko vrijeme i ja primjetim kad smo se vozili kroz neki kvart da on na raskrsnicama ubrzava.
Pitam ga zasto ubrzava...Kaze on nemojte se uplasiti ali desava se da u nekim od ovih kvartova sejdi crnja na balkonu i iz snajpera gadza taxije...
Eto i to je nesto, tradicija i duh tog grada ....
Nekih 400.000 više ljudi u Sarajevu, ako nisi primjetio. Uostalom rekla sam da kad živiš u većem gradu, imaš i kese po ulicama. Kad živiš s ovcama tj na selu, nemaš kese. Ti si se izjasnio da bi želio živjeti na selu, pa razumijem tvoje preferiranje npr. balege 
Poenta nije bila da su kese super, nego da vidiš smeće tog tipa, znaš da si u gradu. Na selu nema kesa. Kontaš?
KAKO NIJE DOBRO 
