Sarajevo...grad koji nestaje, gubi svoj duh i snagu

[dr.gog]

Kao mali doprinos opisima vedrine i veselja našeg grada,primjerice čuvenog okupljališta uzorite mladeži-Skenderije-evo jedna predivna slika koja odiše optimizmom ,snimljeno s mojeg mobitela nedaleko od zgrade gdje stanujem ..



Ko pati od viška sreće nek se pridruži u gledanju divnih urbanih pejzaža..

[Ashrafieh]

Stvarno mi nije jasno odakle dolaze ovi komentari o Sarajevu. Čuj grad koji nestaje, gubi svoj duh i snagu..Ratko, Radovane, napiše li se šta?

Sarajevo se mnogo promijenilo, ali nabolje u odnosu na ono šatro super Sarajevo prije rata kada si sve što iole valja, morao naručiti iz inostranstva.
Da, prljav je grad, samo što je viđati najlonske kese cijena života među ljudima a ne među ovcama. Poslije rata su odvratni bili oni različiti kiosci bez ikakvog reda, super što su ih zamijenili ovim "sebiljčićima".. Nakon 14 milijardi ratne štete napravljano je mnogo zgrada, napravljeni tržni centri, proširene ulice, sredjeni travnjaci, respect za Parkove..doduše, aerodrom još uvijek boli . Kad se vratim iz inostranstva podsjetim se da živim u pravom gradu a ne onim američkim lažnjacima - selendrama sa zabodena tri nebodera.

Kada posjetiš istočnu Prusku, Königsberg, Kaliningrad, dobiješ dojam da je rat jučer završio i shvatiš kako se Sarajevo,
bar u fizičkom smislu, oporavilo u rekordno kratkom roku. Postoje stvari koje su "prije" bile bolje, kao što postoje stvari
koje su danas bolje. "Grad" ne čine zgrade, tržni centri i ostali "lažnjaci" koji se mogu sagraditi na svakoj ledini već ljudi,
a u Sarajevu je ostalo dovoljno onih koji ovaj grad čine posebnim i drugačijim od ostalih. Vladajuća oligarhija me tangira
koliko i komunistička nomenklatura prije rata, promijenila su se samo imena i ideološki predznak. Zapošljavanje preko
veze je više kulturološki fenomen pa je tako prije rata u svakoj firmi portir bio iz istog mjesta kao i direktor. To što je
tako danas je samo atavizam iz prošlosti. Ako je neko neljubazan na svom radnom mjestu, taxi, granap, etc. mene puno
ne sekira, trudim se da nikad ne dozvolim da me neko isprovocira i uvijek pozdravim i odzdravim kada dolazim ili odlazim
negdje, kontam da će me neko ko je možda imao loš dan u nekoj drugoj situaciji ipak negdje nekad kopirati. I kada bi
Sarajevo bilo Utopia, idealni grad, pojedinci bi opet bili nesretni, jer kako reče Edvard Kardelj "Sreću pojednicu ne može
stvoriti ni država ni komunistička partija već jedino on sam"

Pozdravljam Lautern

[salihh]

Stvarno mi nije jasno odakle dolaze ovi komentari o Sarajevu. Čuj grad koji nestaje, gubi svoj duh i snagu..Ratko, Radovane, napiše li se šta?

Sarajevo se mnogo promijenilo, ali nabolje u odnosu na ono šatro super Sarajevo prije rata kada si sve što iole valja, morao naručiti iz inostranstva.
Da, prljav je grad, samo što je viđati najlonske kese cijena života među ljudima a ne među ovcama. Poslije rata su odvratni bili oni različiti kiosci bez ikakvog reda, super što su ih zamijenili ovim "sebiljčićima".. Nakon 14 milijardi ratne štete napravljano je mnogo zgrada, napravljeni tržni centri, proširene ulice, sredjeni travnjaci, respect za Parkove..doduše, aerodrom još uvijek boli . Kad se vratim iz inostranstva podsjetim se da živim u pravom gradu a ne onim američkim lažnjacima - selendrama sa zabodena tri nebodera.

Kada posjetiš istočnu Prusku, Königsberg, Kaliningrad, dobiješ dojam da je rat jučer završio i shvatiš kako se Sarajevo,
bar u fizičkom smislu, oporavilo u rekordno kratkom roku. Postoje stvari koje su "prije" bile bolje, kao što postoje stvari
koje su danas bolje. "Grad" ne čine zgrade, tržni centri i ostali "lažnjaci" koji se mogu sagraditi na svakoj ledini već ljudi,
a u Sarajevu je ostalo dovoljno onih koji ovaj grad čine posebnim i drugačijim od ostalih. Vladajuća oligarhija me tangira
koliko i komunistička nomenklatura prije rata, promijenila su se samo imena i ideološki predznak. Zapošljavanje preko
veze je više kulturološki fenomen pa je tako prije rata u svakoj firmi portir bio iz istog mjesta kao i direktor. To što je
tako danas je samo atavizam iz prošlosti. Ako je neko neljubazan na svom radnom mjestu, taxi, granap, etc. mene puno
ne sekira, trudim se da nikad ne dozvolim da me neko isprovocira i uvijek pozdravim i odzdravim kada dolazim ili odlazim
negdje, kontam da će me neko ko je možda imao loš dan u nekoj drugoj situaciji ipak negdje nekad kopirati. I kada bi
Sarajevo bilo Utopia, idealni grad, pojedinci bi opet bili nesretni, jer kako reče Edvard Kardelj "Sreću pojednicu ne može
stvoriti ni država ni komunistička partija već jedino on sam"

Pozdravljam Lautern

tamam sam se "naostrio" da napisem koju na ovu neprezvakanu temu, kad vidjeh da su ova dva posta rekla gotovo sve sto sam zelio reci... dakle, potpisujem se

[ljubav_aha]

Stvarno mi nije jasno odakle dolaze ovi komentari o Sarajevu. Čuj grad koji nestaje, gubi svoj duh i snagu..Ratko, Radovane, napiše li se šta?

Sarajevo se mnogo promijenilo, ali nabolje u odnosu na ono šatro super Sarajevo prije rata kada si sve što iole valja, morao naručiti iz inostranstva.
Da, prljav je grad, samo što je viđati najlonske kese cijena života među ljudima a ne među ovcama. Poslije rata su odvratni bili oni različiti kiosci bez ikakvog reda, super što su ih zamijenili ovim "sebiljčićima".. Nakon 14 milijardi ratne štete napravljano je mnogo zgrada, napravljeni tržni centri, proširene ulice, sredjeni travnjaci, respect za Parkove..doduše, aerodrom još uvijek boli . Kad se vratim iz inostranstva podsjetim se da živim u pravom gradu a ne onim američkim lažnjacima - selendrama sa zabodena tri nebodera.

Kada posjetiš istočnu Prusku, Königsberg, Kaliningrad, dobiješ dojam da je rat jučer završio i shvatiš kako se Sarajevo,
bar u fizičkom smislu, oporavilo u rekordno kratkom roku. Postoje stvari koje su "prije" bile bolje, kao što postoje stvari
koje su danas bolje. "Grad" ne čine zgrade, tržni centri i ostali "lažnjaci" koji se mogu sagraditi na svakoj ledini već ljudi,
a u Sarajevu je ostalo dovoljno onih koji ovaj grad čine posebnim i drugačijim od ostalih. Vladajuća oligarhija me tangira
koliko i komunistička nomenklatura prije rata, promijenila su se samo imena i ideološki predznak. Zapošljavanje preko
veze je više kulturološki fenomen pa je tako prije rata u svakoj firmi portir bio iz istog mjesta kao i direktor. To što je
tako danas je samo atavizam iz prošlosti. Ako je neko neljubazan na svom radnom mjestu, taxi, granap, etc. mene puno
ne sekira, trudim se da nikad ne dozvolim da me neko isprovocira i uvijek pozdravim i odzdravim kada dolazim ili odlazim
negdje, kontam da će me neko ko je možda imao loš dan u nekoj drugoj situaciji ipak negdje nekad kopirati. I kada bi
Sarajevo bilo Utopia, idealni grad, pojedinci bi opet bili nesretni, jer kako reče Edvard Kardelj "Sreću pojednicu ne može
stvoriti ni država ni komunistička partija već jedino on sam"

Pozdravljam Lautern

otkud se samo sjeti edvarda kardelja

[Ashrafieh]

Edvard Kardelj je bio glavni državni filozof u socijalizmu, kako ga se neću sjećati kad smo imali cijeli
plakar onih crvenih knjiga "Tito" u regalu. Poznat je i iz skandala Hamdije Pozderca sa plagijatom,
naime Hamdiji je neko kopirao Kardelja 1 kroz 1 i Hamdija je to pustio u štampu a da nije ni
pročitao. Onda se Hamdija žalio kako su svi filozofi u povijesti prepisivali jedan od drugog - prvi
je bio Platon a zadnji u nizu Kardelj - i svi su oni ispali na kraju veliki filozofi a on,
Hamdija, plagijator

[PipiDugaDevetka]

... "Grad" ne čine zgrade, tržni centri i ostali "lažnjaci" koji se mogu sagraditi na svakoj ledini već ljudi, a u Sarajevu je ostalo dovoljno onih koji ovaj grad čine posebnim i drugačijim od ostalih...

@Ashrafieh,
Izdvojio sam samo ovu rečenicu, a cijeli komentar je za ''Coca-colu i osmjeh'' (To je ono pravo)!


Deder, otipkaj koju pametnu o sarajevsko-bosanskom kultu ispijanja kafe.

[malinamala]

Pozdrav svima
Kad pročitah ovaj naslov ne mogu a da nedam svoj komentar.
Šta je to bilo bolje u Sarajevu prije rata, u čemu je bio taj duh i snaga?
Smiješno.
Gradski prevoz je bio užas, izgleda da se zaboravilo kakve su gužve bile prije, ja se sjećam odlično kako je bilo voziti se priljepljen imeđu vrata i prve stepenice tramvaja.
Sigurnost?
Prije rata ukrali su mi novčanik 2 puta u tom istom prevozu, a desetine manijaka vrebali su nas iznad Dalmatinske i po parkovima.
Kafići i restorani?
Steleks , Kuk, sjeća li se ko diskote Dansing , Sloga-ni priviriti današnjim objektima po kvalitetu usluge.
Danas je ponuda za izlaske bolja.
Za posao si i tada i sad morao imati štelu, partijsku naravno i tad i sad, s tim da su o važni mjestima ranije odlučivali ljudi rođeni po Zlatiboru, Žabljaku i Volujaku, a danas ovi naši, rođeni u gradu ili u ovoj našoj divnoj Bosni.
Ako želiš raditi uvijek će biti nafake, a ako samo kukaš i pričaš kako ništa ne valja, nigdje čovjek ne može uspjeti.Ja lično smatram da je ovaj grad barem 10 puta bolji i ljepši, jedino što smo možda mi bili mlađi, i to je ono za čim se žali.

[popajic]

malo je off topic,ali...
citam o ovom produzetku aleje.Nikad zelenila nije na odmet u gradu.Onda vidim,necemo dobiti novu aleju ili shetasliste nego:

Novo Sarajevo
Sarajevo će dobiti još jednu šetnicu

Sarajevo bi uskoro trebalo dobiti još jednu šetnicu, a kako saznajemo u Općini Novo Sarajevo koja je i nosilac realizacije ovoga projekta u toku je izrada projektne dokumentacije za izgradnju šetnice ...

Građevinski radovi, podrazumijevaju izgradnju šetnice, trotoara, klupa, mjesta za odmorište, javnu rasvjetu, te izgradnju jedne fontane, čiji će se izgled i lokacija odrediti prilikom realizacije projekta.

Govori li u Sarajevu iko: idem setat setnicom do prvog odmorista...?

[Banksy]

... "Grad" ne čine zgrade, tržni centri i ostali "lažnjaci" koji se mogu sagraditi na svakoj ledini već ljudi, a u Sarajevu je ostalo dovoljno onih koji ovaj grad čine posebnim i drugačijim od ostalih...

@Ashrafieh,
Izdvojio sam samo ovu rečenicu, a cijeli komentar je za ''Coca-colu i osmjeh'' (To je ono pravo)!

[tataratira]

patetično je ponašanje Gradske uprave, oni bi da mjenjaju jezik
umjesto uslove života u gradu
čudi me da nije "šhetnica"
naravno uz sve projektante, stručne i obrazovane,
niko se nije sjetio da potroši par kila farbe i nacrta biciklističku stazu uz tu "šetnicu" da bude i "voznica"
a to bi im bio jedini dobar potez kako su na vlasti

nekom Majka nekom Maćeha

[uvjek dobar gost]

patetično je ponašanje Gradske uprave, oni bi da mjenjaju jezik
umjesto uslove života u gradu
čudi me da nije "šhetnica"
naravno uz sve projektante, stručne i obrazovane,
niko se nije sjetio da potroši par kila farbe i nacrta biciklističku stazu uz tu "šetnicu" da bude i "voznica"
a to bi im bio jedini dobar potez kako su na vlasti

nekom Majka nekom Maćeha

[mirzazmaj]

Stvarno mi nije jasno odakle dolaze ovi komentari o Sarajevu. Čuj grad koji nestaje, gubi svoj duh i snagu..Ratko, Radovane, napiše li se šta?

Sarajevo se mnogo promijenilo, ali nabolje u odnosu na ono šatro super Sarajevo prije rata kada si sve što iole valja, morao naručiti iz inostranstva.
Da, prljav je grad, samo što je viđati najlonske kese cijena života među ljudima a ne među ovcama. Poslije rata su odvratni bili oni različiti kiosci bez ikakvog reda, super što su ih zamijenili ovim "sebiljčićima".. Nakon 14 milijardi ratne štete napravljano je mnogo zgrada, napravljeni tržni centri, proširene ulice, sredjeni travnjaci, respect za Parkove..doduše, aerodrom još uvijek boli . Kad se vratim iz inostranstva podsjetim se da živim u pravom gradu a ne onim američkim lažnjacima - selendrama sa zabodena tri nebodera.

Kada posjetiš istočnu Prusku, Königsberg, Kaliningrad, dobiješ dojam da je rat jučer završio i shvatiš kako se Sarajevo,
bar u fizičkom smislu, oporavilo u rekordno kratkom roku. Postoje stvari koje su "prije" bile bolje, kao što postoje stvari
koje su danas bolje. "Grad" ne čine zgrade, tržni centri i ostali "lažnjaci" koji se mogu sagraditi na svakoj ledini već ljudi,
a u Sarajevu je ostalo dovoljno onih koji ovaj grad čine posebnim i drugačijim od ostalih. Vladajuća oligarhija me tangira
koliko i komunistička nomenklatura prije rata, promijenila su se samo imena i ideološki predznak. Zapošljavanje preko
veze je više kulturološki fenomen pa je tako prije rata u svakoj firmi portir bio iz istog mjesta kao i direktor. To što je
tako danas je samo atavizam iz prošlosti. Ako je neko neljubazan na svom radnom mjestu, taxi, granap, etc. mene puno
ne sekira, trudim se da nikad ne dozvolim da me neko isprovocira i uvijek pozdravim i odzdravim kada dolazim ili odlazim
negdje, kontam da će me neko ko je možda imao loš dan u nekoj drugoj situaciji ipak negdje nekad kopirati. I kada bi
Sarajevo bilo Utopia, idealni grad, pojedinci bi opet bili nesretni, jer kako reče Edvard Kardelj "Sreću pojednicu ne može
stvoriti ni država ni komunistička partija već jedino on sam"

Pozdravljam Lautern

e svaka vam cast nek ste im rekli, ako vam se nesvidja idite, moze Sarajevo i bez vas

[Šeherzada]

Trenutak kada se, nakon što pukne ramazanski top koji oznacava zalazak sunca, sa Jekovca vidi kako svjetla na svim minaretima Sarajeva istovremeno zaiskre.
Tandrkanje prvog jutarnjeg tramvaja koje odjekuje kroz prazne ulice grada.
Hladnoca zgrada iz austrougarskih vremena i stepenica u njima, sa rubovima izlizanim od donova koji se vec više od stoljeca njima pentraju.
Somun (sa curokotom) iz pekare na Kovacima.
Lopte koje se valjaju u plitkim virovima Miljacke.
Ljepota sarajevskih žena, koja uvijek u sebi nosi upisanu vlastitu prošlost i vlastitu buducnost, istoriju prošlih i buducih mijena: u licima se mogu prepoznati kako žgoljave djevojcice, tako i zrele žene, kako i djevojculjci, tako i brižne starice.
Sfumato hladnog sarajevskog jutra, prije nego što sunce izmili iza planina, a izmaglica puže uz padine.
Škembici kod Hadžibajrica.
Plodovi koji rastu po grmlju diljem Sarajeva, znani kao "bijele bobice".
Vitka macka, tigrasta caršijanerka, koja se valja na brdu perzijskih cilima u Morica-hanu.
Okrugla tacna koja rotira na vrhu konobarskog kažiprsta.
Miting golubova na Sebilju.
Miris sira, kajmaka, mesa i mramora u Tržnici.
Zvonjava crkvenih zvona u šest ujutro.
Nacin na koji sarajevski akcenat puci usne govornika, zbog mumlavih suglasnika i progutanih samoglasnika, što narocito lijepo izgleda kod žena sa punim usnama.
Jesenje lišce do zglobova na Vilsonovom šetalištu i zvuk zrelog kestenja kad otpadne, zasrlja kroz grane a onda udari u meki tepih od lišca.
Špricer kod Ramisa.
Miris starih podruma: ugalj, prašina, kace za kupus, memla.
Svjetla koja nocu cakle u brdima oko Sarajeva, nalik na zvijezde koje, kao pahuljice, sporo padaju.
Zvuk ispuhane lopte koju djeca šutaju po prašini u parkovima Novog Sarajeva.
Šištanje kiše na ulicama pod tockovima automobila.
Izrezbarene topovske cahure u Kujundžiluku.
Pijukanje radiostanica u taksijima.
Reumaticne ruke penzionera na ledima dok gledaju partije šaha sa džinovskim figurama pred avetinjskom Robnom kucom.
Sladoled sa ukusom "egipatske vanilije" (šta god da je to) u slasticarni Egipat.
Zelenilo terena na Željinom stadionu.
Asfalt pun udubljenja, rupa, barica i ruža, nikad savršen, uvijek šatiran.
Kratki trzaj glavom u stranu koji prati odgovor: "Pa evo…", na pitanje: "Šta ima?".
Bljesak ulicnih svjetala na mirnoj, plitkoj Miljacki.
Ublažene jarke boje jesenjeg voca i povrca u sjeni strehe pijace na Markalama.
Cevapi bilo gdje u gradu.
Kiseljak koji izlapi za manje od petnaest minuta.
Tvrdoca kamena koji dotakneš kad se nagneš da popiješ gutljaj vode na Gazi Husrev- begovoj cesmi.
Huk Sarajeva koji se cuje na Hridu ili Trebevicu - svi zvuci grada stopljeni u jedno.
Tišina koja prati padanje prvog snijega, kao da sve i svi zamuknu od sjetnog uzbudenja.
Duge sjenke drveca u Velikom parku u septembarsko poslijepodne.
Kolekcija prepariranih životinja u Zemaljskom muzeju.
Kipovi ispred Narodne banke, vjeciti cuvari Ceke, koji drže svjetla-šljemove iznad svojih glava.
Ritam hoda penzionera na Ferhadiji koji se poklapa sa ritmom medusobnog razgovora - sintaksa koraka.
Dres dupljak sa imenom Zinedinea Zidanea na ledima musavog djecaka.
Titova slika u zlatari na Caršiji.
Gace i carape u prolazu kraj Imperijala.
Miris koji odjeca nosi na sebi nakon boravka u Sarajevu: mješavina znoja, cigaretnog dima, cevapa, pranja u sarajevskoj vodi i sušenja napolju.
Sarajevski svijet: pametni i papci, pohlepni i lijepi, umorni i mladi, mladahni i mahniti, bogati i jadni, jedri i bolesni, visoki i trošni, ljuti i lavordžije, šaneri i geniji, dijaspora i jalijaši, željovci i pitari, djeca i odrasli, vjerni i nevjerni, mocni i pobožni - sve u svemu, skoro cetiristo hiljada gradskih atoma.

I da se ne lažemo, tu nema kraja. Sarajevo se ili voli ili ne voli.

[sesalmir]

[pirmin]

Sad bas citam na jednom forumu kako beclije kukaju kako im je grad sjeban, prepun stranaca(citaj papaka) ...kako je nekad bilo bolje blablabla - slicno nekim postovima ovdje.
A oni cetvrti po opstem blagostanju u EU.
Covjek je prokleta zivotinja - nikad ali bas nikad mu neces ugoditi.

Ovom prilikom pozdravljam aktivnosti one ekipe sa foruma koja se bori protiv raznih vrsta letargija tako sto organizuju razna druzenja - rafting, kuglanje, planinarenja, biciklizam i staznamstasvene.

Jer kako je predavao El.Orgazam:
"...ja svoju srecu nosim sa sobom,
ona je parce slobodnog neba"

[illuminated]

ma pun mi je vise korupcije, stele, papaka i sl. da odem odavde nedostajali bi mi prijatelji, nedostajala zazancija, Željo, ćevapi, Baščaršija, Skenderija, Grbavica, nedostajalo bi mi sarajevsko ljeto, zima...al bi se rijesio nekih muka i problema koji mi se javljaju cesto,ma ne mogu da nabrajam, evo i danas jos jedan razlog i tako opet i opet, STA DA URADIM DA OVO PRESTANE??? Ako odem ja, ti, koji citas ovo, moja raja, tvoja... onda gubimo, papci kolo igraju, ako ostanemo, nazalost, sve ostaje isto

Isto kao da sam ja pisao. Ako ti treba savjet kako da se ispalis stojim ti raspolaganju. Dozivio isto, otisao nedavno. NE bih se nikad vratio.

[Santos]

Malinamala sve si reko ili rekla.Kazu sad opasan grad.Pa prije je bio opsaniji 10 puta.Haj prodzi Svrakinom iz cenera da te neko ne ufati daj pare ili slicno.Marisana je bilo vazda pogotovo u Stelexu a bogami i u Dansingu na Socijalnom.Pa sjecali se iko Komisiona u Titovoj.Nemozes farmerke kupit od sanera moras kod njih uzet.Govorite ovdje o facama,dosljama.Pa dodzite molim vas u Roterdam pa da vidite faca nebi vise Sarajevo u tom kontekstu nikad spomenuli.Sarajevo je super i lijep grad pogotovo od Skenderije pa prema Carsiji.

[pici]

Sarajevo ko i svaki drugi grad se mjenja a uvjek ce biti kriminalaca,lopova,delikvenata,droge,alkohola,sex-a itd itd itd de .BA živite i pustite druge da žive,ako se kome ne svidja ,kofer u ruke i vozdra raja. Prije rata si imao funkcionere i guzonjine sinove i šćeri u ratu si imao stranacki i vojno privilegovane,danas imaš krem elitu i tako se to mjenja i mjenja.S druge strane imas obicne gradjane koji šute,rade i trpe pa bilo koji sistem il politika šljegne.Danas je deviza "Prvo sebi pa ako šta ostane nemoj i drugome ,jopet prvo sebi"

[fishtrija]

ovaj grad je qrac i to golem i ja ga ne volim nimalo, goni ga u vražjumater. Rodio sam se ovdje i nisam mako iz njega i niko mi ne može govoriti o nekakvim ljepotama i blagodatima jer ih znam sve, ali ljudi su oni koji čine grad. A ljudi su ovdje govna čista, sem nekolicine izuzetaka. I zato bi najradije pobjegao negdje, kao što ovi kažu - ako ti se ne sviđa, može rajvosa i bez tebe. E i drago bi mi bilo da živi bez mene i ja bez njega, ali otići ću u qrac, jer nisam ni izbjeglica jer nisam ni lopov jer nisam lažov jer nisam tajkun jer sam obični papak s alpašina koji je vazda gledo svoja posla.

******mi se i za sarajvo i sve ono što je postalo i želudac mi se okreće kad neko kaže da je ovo super grad. ovo je rupa, nije čak ni provincija jer i provincije imaju svoje čari. ovo ovdje nema ništa. fuj.

[HAVANA]

ma pun mi je vise korupcije, stele, papaka i sl. da odem odavde nedostajali bi mi prijatelji, nedostajala zazancija, Željo, ćevapi, Baščaršija, Skenderija, Grbavica, nedostajalo bi mi sarajevsko ljeto, zima...al bi se rijesio nekih muka i problema koji mi se javljaju cesto,ma ne mogu da nabrajam, evo i danas jos jedan razlog i tako opet i opet, STA DA URADIM DA OVO PRESTANE??? Ako odem ja, ti, koji citas ovo, moja raja, tvoja... onda gubimo, papci kolo igraju, ako ostanemo, nazalost, sve ostaje isto

Krivi smo mi što smo ih pustili.Radi,misli,smišljaj nedaj papku fore.Svakakvih sam se fora napušio na ovom asfaltu i ako može neko iz neke vukojebine doći praviti pare u Sarajevu e mogu i ja.Svaki dan imam problema jer su trenutno oni u velikoj prednosti .Administracija,Opština,Zavod za planiranje itd sve je to u njihovim rukama,guše svakoga ko nije njihov,vjerom,strankom,talovima ali može se. Traži svoje ljude ako nešto radiš daji pare samo ljudima koji ti odgovaraju i ako je cijena veća,zapošljavaj i radi samo sa ljudima koji razmišljaju kao ti a ako si i prisiljen da radiš nešto sa ovim majmunima trudi se da ga što više uzmeš.Nije lako ali vjeruj mi da se može ako si spreman da radiš.Ja sam u kontaktu sa ovo malo raje što je ostalo i vjeruj da funkcioniše,svi koji hoće da rade imaju i pomažemo se međusobno ali ima i onih koji bi i dalje šupljirali kao prije i neće ništa da rade.Takvim se ne može pomoći.Ja neću i ne mogu da živim nigdje drugo nego u Sarajevu,probao sam i ništa.Venuo sam 4 godine imao posao i sve ostalo ali jednostavno ne mogu živjeti nigdje drugo.
Poštujem svačiju odluku i želim svakom sve najbolje ali jedno je Sarajevo.Najpozitivnije je što se počelo vraćati dosta raje moje generacije i to je to,on počne nešto raditi ja pomognem njemu sutra on meni i svima dobro.Ništa ne može preko noći ,sve ovo traje već godinama ali funkcioniše.Ne smijemo dozvoliti idiotima da unište ovaj grad.

[Admir_1984]

ovaj grad je qrac i to golem i ja ga ne volim nimalo, goni ga u vražjumater. Rodio sam se ovdje i nisam mako iz njega i niko mi ne može govoriti o nekakvim ljepotama i blagodatima jer ih znam sve, ali ljudi su oni koji čine grad. A ljudi su ovdje govna čista, sem nekolicine izuzetaka. I zato bi najradije pobjegao negdje, kao što ovi kažu - ako ti se ne sviđa, može rajvosa i bez tebe. E i drago bi mi bilo da živi bez mene i ja bez njega, ali otići ću u qrac, jer nisam ni izbjeglica jer nisam ni lopov jer nisam lažov jer nisam tajkun jer sam obični papak s alpašina koji je vazda gledo svoja posla.

******mi se i za sarajvo i sve ono što je postalo i želudac mi se okreće kad neko kaže da je ovo super grad. ovo je rupa, nije čak ni provincija jer i provincije imaju svoje čari. ovo ovdje nema ništa. fuj.

Nazalost ovo je istina ziva. Sve je ovde odavno otislo u neku stvar. Gdje god dodjes uvijek se gledaju neke materijalne vrijednosti, a ne one istinske ljudske. Do prije par godina nikada nisam ni pomislio da odem odavde, ali sad kada bi imao gdje, sekunde se ne bi mislio

Bilo jednom jedno Sarajevo...........

[uvjek dobar gost]

ovaj grad je qrac i to golem i ja ga ne volim nimalo, goni ga u vražjumater. Rodio sam se ovdje i nisam mako iz njega i niko mi ne može govoriti o nekakvim ljepotama i blagodatima jer ih znam sve, ali ljudi su oni koji čine grad. A ljudi su ovdje govna čista, sem nekolicine izuzetaka. I zato bi najradije pobjegao negdje, kao što ovi kažu - ako ti se ne sviđa, može rajvosa i bez tebe. E i drago bi mi bilo da živi bez mene i ja bez njega, ali otići ću u qrac, jer nisam ni izbjeglica jer nisam ni lopov jer nisam lažov jer nisam tajkun jer sam obični papak s alpašina koji je vazda gledo svoja posla.

******mi se i za sarajvo i sve ono što je postalo i želudac mi se okreće kad neko kaže da je ovo super grad. ovo je rupa, nije čak ni provincija jer i provincije imaju svoje čari. ovo ovdje nema ništa. fuj.

Nazalost ovo je istina ziva. Sve je ovde odavno otislo u neku stvar. Gdje god dodjes uvijek se gledaju neke materijalne vrijednosti, a ne one istinske ljudske. Do prije par godina nikada nisam ni pomislio da odem odavde, ali sad kada bi imao gdje, sekunde se ne bi mislio

Bilo jednom jedno Sarajevo...........

Jeste sve ste rekli... grad čine i građevine (pored ljudi) i taj segment grada sve manje poznajem jer sve je nakako postala impregnirana šperploča i staklo.... za moj ukus .. nedovoljno lijepo...

No htjedoh reći linija manjeg otpora nas je dovela u situaciju da izgleda može ovaj grad bez sviju nas.. trebaju mu samo mama i tajo i još njihovih 40. hajduka.... tuga golema...

Grad čine ljudi i draga mjesta, lijepe građevine... toga svega zaista sve manje je u Sarajevu danas....

Toliko priča se može ispričati.. toliko toga kazati i pokazati... ali ipak istina je može danas Sarajevo bez sviju nas... samo je pitanje mogu li ja bez njega. ?

[DaysleepeR]

... u ovoj našoj divnoj Bosni....

ježim se na ovaj epitet jer je tako lažan, neiskren i licemjeran...

[Atrus]

Sarajevo prolazi kroz svoju n-tu mutaciju po pogledu stanovnistva. Karadzic, Mladic i Izetbegovic, sva trojica pridoslice u Sarajevu, su odlucili da grad uniste i prekroje po sopstvenoj mjeri i duzini. Za Karadzica je Sarajevo znacilo stala, zlocinacki eksperiment i ubijanje svega, za Mladica prije svega poligon za ubijanje, jer je doticni killer, a Alija je htio iskljucivo muslimanski grad (u cemu je i uspio). Dakle, sakupio se sljam, trojica aveti koja su mentalno zivjeli i zive u nekim davno prohujalim vremenima. Trebat ce puno vremena da se stvari promijene i donekle dodju na svoje mjesto. Recimo, u Sibici, u haustoru, ljudi vrse malu i veliku nuzdu (doticni haustor ima vrata koja mogu otvoriti samo stanari). Dakle, neko od stanara vrsi veliku nuzdu u ulazu. Postoji tip koji u zgradi, u stanu, gaji gljive (sampinjoni), ima dva stana, jedan je otudjio bespravno bivsem vlasniku. Zena mu je, inace, policajac i imaju dvoje male djece. Sad se postavlja pitanje, u sta mogu izrasti djeca koja su krizanac izmedju policajke i haustorskog gljivara? Doticni ima i gljive na noktima na stopalima (gljivicno oboljenje), koje niti prodaje, niti lijeci. Slicnih primjera ima milion. Ali, apsolutno se identicna stvar desila poslije II Svj. rata. Doslo je seljaka i primitivaca sa svih strana, koji su na kraju i kumovale razaranju 1992-1995. Problem je da Sarajevo nema vremena da asimilira pastirski duh, kojem je konstantno izlozen. Sarajevo prije 1992 je bilo bolje, ali ne treba idealizovati, bilo je krcato bahatim i nevaspitanim ljudima. Do posla ili upisa na faks se dolazilo preko stele. Licno preferiram danasnje siroke trotoare, pa recimo novi bazen, koji je i u Evropi rijedak po velicini i ljepoti, novogradnja je definitivno bolja od komunisticke, samo nedostaje urbanisticki plan. Bez toga se identitet grada nakazi. Kao sto ga unistavaju i sve vrste novovalnih dzamija (Celina dzamija, npr. je nesto istinski grozno). Nedostaju zelene povrsine i gradonacelnik koji osjeca i razumije grad. Provincijska halasa iz SDA nastavlja tamo gdje je Karadzic stao. Upropastava grad neplanskim i mafijaskim gradjenjem.

[South Blue Mama]

Trenutak kada se, nakon što pukne ramazanski top koji oznacava zalazak sunca, sa Jekovca vidi kako svjetla na svim minaretima Sarajeva istovremeno zaiskre.
Tandrkanje prvog jutarnjeg tramvaja koje odjekuje kroz prazne ulice grada.
Hladnoca zgrada iz austrougarskih vremena i stepenica u njima, sa rubovima izlizanim od donova koji se vec više od stoljeca njima pentraju.
Somun (sa curokotom) iz pekare na Kovacima.
Lopte koje se valjaju u plitkim virovima Miljacke.
Ljepota sarajevskih žena, koja uvijek u sebi nosi upisanu vlastitu prošlost i vlastitu buducnost, istoriju prošlih i buducih mijena: u licima se mogu prepoznati kako žgoljave djevojcice, tako i zrele žene, kako i djevojculjci, tako i brižne starice.
Sfumato hladnog sarajevskog jutra, prije nego što sunce izmili iza planina, a izmaglica puže uz padine.
Škembici kod Hadžibajrica.
Plodovi koji rastu po grmlju diljem Sarajeva, znani kao "bijele bobice".
Vitka macka, tigrasta caršijanerka, koja se valja na brdu perzijskih cilima u Morica-hanu.
Okrugla tacna koja rotira na vrhu konobarskog kažiprsta.
Miting golubova na Sebilju.
Miris sira, kajmaka, mesa i mramora u Tržnici.
Zvonjava crkvenih zvona u šest ujutro.
Nacin na koji sarajevski akcenat puci usne govornika, zbog mumlavih suglasnika i progutanih samoglasnika, što narocito lijepo izgleda kod žena sa punim usnama.
Jesenje lišce do zglobova na Vilsonovom šetalištu i zvuk zrelog kestenja kad otpadne, zasrlja kroz grane a onda udari u meki tepih od lišca.
Špricer kod Ramisa.
Miris starih podruma: ugalj, prašina, kace za kupus, memla.
Svjetla koja nocu cakle u brdima oko Sarajeva, nalik na zvijezde koje, kao pahuljice, sporo padaju.
Zvuk ispuhane lopte koju djeca šutaju po prašini u parkovima Novog Sarajeva.
Šištanje kiše na ulicama pod tockovima automobila.
Izrezbarene topovske cahure u Kujundžiluku.
Pijukanje radiostanica u taksijima.
Reumaticne ruke penzionera na ledima dok gledaju partije šaha sa džinovskim figurama pred avetinjskom Robnom kucom.
Sladoled sa ukusom "egipatske vanilije" (šta god da je to) u slasticarni Egipat.
Zelenilo terena na Željinom stadionu.
Asfalt pun udubljenja, rupa, barica i ruža, nikad savršen, uvijek šatiran.
Kratki trzaj glavom u stranu koji prati odgovor: "Pa evo…", na pitanje: "Šta ima?".
Bljesak ulicnih svjetala na mirnoj, plitkoj Miljacki.
Ublažene jarke boje jesenjeg voca i povrca u sjeni strehe pijace na Markalama.
Cevapi bilo gdje u gradu.
Kiseljak koji izlapi za manje od petnaest minuta.
Tvrdoca kamena koji dotakneš kad se nagneš da popiješ gutljaj vode na Gazi Husrev- begovoj cesmi.
Huk Sarajeva koji se cuje na Hridu ili Trebevicu - svi zvuci grada stopljeni u jedno.
Tišina koja prati padanje prvog snijega, kao da sve i svi zamuknu od sjetnog uzbudenja.
Duge sjenke drveca u Velikom parku u septembarsko poslijepodne.
Kolekcija prepariranih životinja u Zemaljskom muzeju.
Kipovi ispred Narodne banke, vjeciti cuvari Ceke, koji drže svjetla-šljemove iznad svojih glava.
Ritam hoda penzionera na Ferhadiji koji se poklapa sa ritmom medusobnog razgovora - sintaksa koraka.
Dres dupljak sa imenom Zinedinea Zidanea na ledima musavog djecaka.
Titova slika u zlatari na Caršiji.
Gace i carape u prolazu kraj Imperijala.
Miris koji odjeca nosi na sebi nakon boravka u Sarajevu: mješavina znoja, cigaretnog dima, cevapa, pranja u sarajevskoj vodi i sušenja napolju.
Sarajevski svijet: pametni i papci, pohlepni i lijepi, umorni i mladi, mladahni i mahniti, bogati i jadni, jedri i bolesni, visoki i trošni, ljuti i lavordžije, šaneri i geniji, dijaspora i jalijaši, željovci i pitari, djeca i odrasli, vjerni i nevjerni, mocni i pobožni - sve u svemu, skoro cetiristo hiljada gradskih atoma.

I da se ne lažemo, tu nema kraja. Sarajevo se ili voli ili ne voli.

Sve je ovo tacno,
Ali hajd' ti meni objasni sta da ja kazem svojoj djevojcici:
zasto ona ne moze imati 5 novih Bratz ili Barby?
zasto ove godine nismo bili na moru, a rade joj oba roditelja i fakticki ih je zeljna?
zasto njen tata koji je bolestan ne smije na operaciju? operisao bi ga hirurg koji se trese kao Agadir, pa jal pukovnik jal pokojnik - u ovom slucaju 100%invalid
zasto njene nanne i dede jedva sastavljaju kraj sa krajem a u ono neko vriijeme koje non-stop spominju su vrijedno radili i privrjedivali?

I NECU VISE DA NABRAJAM BOJIM SE DA KOGA NE UBIJEM KOLIKO SHIZIM
Treba otici svako ko ima iole dobru shansu, ko zeli sebi i svojoj djeci dobro a ne boji se postenog rada