
Ko pati od viška sreće nek se pridruži u gledanju divnih urbanih pejzaža..

Kada posjetiš istočnu Prusku, Königsberg, Kaliningrad, dobiješ dojam da je rat jučer završio i shvatiš kako se Sarajevo,neocekivana_sila wrote:Stvarno mi nije jasno odakle dolaze ovi komentari o Sarajevu. Čuj grad koji nestaje, gubi svoj duh i snagu..Ratko, Radovane, napiše li se šta?
Sarajevo se mnogo promijenilo, ali nabolje u odnosu na ono šatro super Sarajevo prije rata kada si sve što iole valja, morao naručiti iz inostranstva.
Da, prljav je grad, samo što je viđati najlonske kese cijena života među ljudima a ne među ovcama. Poslije rata su odvratni bili oni različiti kiosci bez ikakvog reda, super što su ih zamijenili ovim "sebiljčićima".. Nakon 14 milijardi ratne štete napravljano je mnogo zgrada, napravljeni tržni centri, proširene ulice, sredjeni travnjaci, respect za Parkove..doduše, aerodrom još uvijek boli. Kad se vratim iz inostranstva podsjetim se da živim u pravom gradu a ne onim američkim lažnjacima - selendrama sa zabodena tri nebodera.
tamam sam se "naostrio" da napisem koju na ovu neprezvakanu temu, kad vidjeh da su ova dva posta rekla gotovo sve sto sam zelio reci... dakle, potpisujem seAshrafieh wrote:Kada posjetiš istočnu Prusku, Königsberg, Kaliningrad, dobiješ dojam da je rat jučer završio i shvatiš kako se Sarajevo,neocekivana_sila wrote:Stvarno mi nije jasno odakle dolaze ovi komentari o Sarajevu. Čuj grad koji nestaje, gubi svoj duh i snagu..Ratko, Radovane, napiše li se šta?
Sarajevo se mnogo promijenilo, ali nabolje u odnosu na ono šatro super Sarajevo prije rata kada si sve što iole valja, morao naručiti iz inostranstva.
Da, prljav je grad, samo što je viđati najlonske kese cijena života među ljudima a ne među ovcama. Poslije rata su odvratni bili oni različiti kiosci bez ikakvog reda, super što su ih zamijenili ovim "sebiljčićima".. Nakon 14 milijardi ratne štete napravljano je mnogo zgrada, napravljeni tržni centri, proširene ulice, sredjeni travnjaci, respect za Parkove..doduše, aerodrom još uvijek boli. Kad se vratim iz inostranstva podsjetim se da živim u pravom gradu a ne onim američkim lažnjacima - selendrama sa zabodena tri nebodera.
bar u fizičkom smislu, oporavilo u rekordno kratkom roku. Postoje stvari koje su "prije" bile bolje, kao što postoje stvari
koje su danas bolje. "Grad" ne čine zgrade, tržni centri i ostali "lažnjaci" koji se mogu sagraditi na svakoj ledini već ljudi,
a u Sarajevu je ostalo dovoljno onih koji ovaj grad čine posebnim i drugačijim od ostalih. Vladajuća oligarhija me tangira
koliko i komunistička nomenklatura prije rata, promijenila su se samo imena i ideološki predznak. Zapošljavanje preko
veze je više kulturološki fenomen pa je tako prije rata u svakoj firmi portir bio iz istog mjesta kao i direktor. To što je
tako danas je samo atavizam iz prošlosti. Ako je neko neljubazan na svom radnom mjestu, taxi, granap, etc. mene puno
ne sekira, trudim se da nikad ne dozvolim da me neko isprovocira i uvijek pozdravim i odzdravim kada dolazim ili odlazim
negdje, kontam da će me neko ko je možda imao loš dan u nekoj drugoj situaciji ipak negdje nekad kopirati. I kada bi
Sarajevo bilo Utopia, idealni grad, pojedinci bi opet bili nesretni, jer kako reče Edvard Kardelj "Sreću pojednicu ne može
stvoriti ni država ni komunistička partija već jedino on sam"![]()
Pozdravljam Lautern
Ashrafieh wrote:Kada posjetiš istočnu Prusku, Königsberg, Kaliningrad, dobiješ dojam da je rat jučer završio i shvatiš kako se Sarajevo,neocekivana_sila wrote:Stvarno mi nije jasno odakle dolaze ovi komentari o Sarajevu. Čuj grad koji nestaje, gubi svoj duh i snagu..Ratko, Radovane, napiše li se šta?
Sarajevo se mnogo promijenilo, ali nabolje u odnosu na ono šatro super Sarajevo prije rata kada si sve što iole valja, morao naručiti iz inostranstva.
Da, prljav je grad, samo što je viđati najlonske kese cijena života među ljudima a ne među ovcama. Poslije rata su odvratni bili oni različiti kiosci bez ikakvog reda, super što su ih zamijenili ovim "sebiljčićima".. Nakon 14 milijardi ratne štete napravljano je mnogo zgrada, napravljeni tržni centri, proširene ulice, sredjeni travnjaci, respect za Parkove..doduše, aerodrom još uvijek boli. Kad se vratim iz inostranstva podsjetim se da živim u pravom gradu a ne onim američkim lažnjacima - selendrama sa zabodena tri nebodera.
bar u fizičkom smislu, oporavilo u rekordno kratkom roku. Postoje stvari koje su "prije" bile bolje, kao što postoje stvari
koje su danas bolje. "Grad" ne čine zgrade, tržni centri i ostali "lažnjaci" koji se mogu sagraditi na svakoj ledini već ljudi,
a u Sarajevu je ostalo dovoljno onih koji ovaj grad čine posebnim i drugačijim od ostalih. Vladajuća oligarhija me tangira
koliko i komunistička nomenklatura prije rata, promijenila su se samo imena i ideološki predznak. Zapošljavanje preko
veze je više kulturološki fenomen pa je tako prije rata u svakoj firmi portir bio iz istog mjesta kao i direktor. To što je
tako danas je samo atavizam iz prošlosti. Ako je neko neljubazan na svom radnom mjestu, taxi, granap, etc. mene puno
ne sekira, trudim se da nikad ne dozvolim da me neko isprovocira i uvijek pozdravim i odzdravim kada dolazim ili odlazim
negdje, kontam da će me neko ko je možda imao loš dan u nekoj drugoj situaciji ipak negdje nekad kopirati. I kada bi
Sarajevo bilo Utopia, idealni grad, pojedinci bi opet bili nesretni, jer kako reče Edvard Kardelj "Sreću pojednicu ne može
stvoriti ni država ni komunistička partija već jedino on sam"![]()
Pozdravljam Lautern
@Ashrafieh,Ashrafieh wrote:... "Grad" ne čine zgrade, tržni centri i ostali "lažnjaci" koji se mogu sagraditi na svakoj ledini već ljudi, a u Sarajevu je ostalo dovoljno onih koji ovaj grad čine posebnim i drugačijim od ostalih...
Govori li u Sarajevu iko: idem setat setnicom do prvog odmorista...?Novo Sarajevo
Sarajevo će dobiti još jednu šetnicu
Sarajevo bi uskoro trebalo dobiti još jednu šetnicu, a kako saznajemo u Općini Novo Sarajevo koja je i nosilac realizacije ovoga projekta u toku je izrada projektne dokumentacije za izgradnju šetnice ...
Građevinski radovi, podrazumijevaju izgradnju šetnice, trotoara, klupa, mjesta za odmorište, javnu rasvjetu, te izgradnju jedne fontane, čiji će se izgled i lokacija odrediti prilikom realizacije projekta.
PipiDugaDevetka wrote:@Ashrafieh,Ashrafieh wrote:... "Grad" ne čine zgrade, tržni centri i ostali "lažnjaci" koji se mogu sagraditi na svakoj ledini već ljudi, a u Sarajevu je ostalo dovoljno onih koji ovaj grad čine posebnim i drugačijim od ostalih...
Izdvojio sam samo ovu rečenicu, a cijeli komentar je za ''Coca-colu i osmjeh'' (To je ono pravo)!
![]()
tataratira wrote:patetično je ponašanje Gradske uprave, oni bi da mjenjaju jezik
umjesto uslove života u gradu
čudi me da nije "šhetnica"
naravno uz sve projektante, stručne i obrazovane,
niko se nije sjetio da potroši par kila farbe i nacrta biciklističku stazu uz tu "šetnicu" da bude i "voznica"
a to bi im bio jedini dobar potez kako su na vlasti
nekom Majka nekom Maćeha
e svaka vam cast nek ste im rekli, ako vam se nesvidja idite, moze Sarajevo i bez vassalihh wrote:Ashrafieh wrote:Kada posjetiš istočnu Prusku, Königsberg, Kaliningrad, dobiješ dojam da je rat jučer završio i shvatiš kako se Sarajevo,neocekivana_sila wrote:Stvarno mi nije jasno odakle dolaze ovi komentari o Sarajevu. Čuj grad koji nestaje, gubi svoj duh i snagu..Ratko, Radovane, napiše li se šta?
Sarajevo se mnogo promijenilo, ali nabolje u odnosu na ono šatro super Sarajevo prije rata kada si sve što iole valja, morao naručiti iz inostranstva.
Da, prljav je grad, samo što je viđati najlonske kese cijena života među ljudima a ne među ovcama. Poslije rata su odvratni bili oni različiti kiosci bez ikakvog reda, super što su ih zamijenili ovim "sebiljčićima".. Nakon 14 milijardi ratne štete napravljano je mnogo zgrada, napravljeni tržni centri, proširene ulice, sredjeni travnjaci, respect za Parkove..doduše, aerodrom još uvijek boli. Kad se vratim iz inostranstva podsjetim se da živim u pravom gradu a ne onim američkim lažnjacima - selendrama sa zabodena tri nebodera.
bar u fizičkom smislu, oporavilo u rekordno kratkom roku. Postoje stvari koje su "prije" bile bolje, kao što postoje stvari
koje su danas bolje. "Grad" ne čine zgrade, tržni centri i ostali "lažnjaci" koji se mogu sagraditi na svakoj ledini već ljudi,
a u Sarajevu je ostalo dovoljno onih koji ovaj grad čine posebnim i drugačijim od ostalih. Vladajuća oligarhija me tangira
koliko i komunistička nomenklatura prije rata, promijenila su se samo imena i ideološki predznak. Zapošljavanje preko
veze je više kulturološki fenomen pa je tako prije rata u svakoj firmi portir bio iz istog mjesta kao i direktor. To što je
tako danas je samo atavizam iz prošlosti. Ako je neko neljubazan na svom radnom mjestu, taxi, granap, etc. mene puno
ne sekira, trudim se da nikad ne dozvolim da me neko isprovocira i uvijek pozdravim i odzdravim kada dolazim ili odlazim
negdje, kontam da će me neko ko je možda imao loš dan u nekoj drugoj situaciji ipak negdje nekad kopirati. I kada bi
Sarajevo bilo Utopia, idealni grad, pojedinci bi opet bili nesretni, jer kako reče Edvard Kardelj "Sreću pojednicu ne može
stvoriti ni država ni komunistička partija već jedino on sam"![]()
Pozdravljam Lautern
edin_Basket wrote:ma pun mi je vise korupcije, stele, papaka i sl. da odem odavde nedostajali bi mi prijatelji, nedostajala zazancija, Željo, ćevapi, Baščaršija, Skenderija, Grbavica, nedostajalo bi mi sarajevsko ljeto, zima...al bi se rijesio nekih muka i problema koji mi se javljaju cesto,ma ne mogu da nabrajam, evo i danas jos jedan razlog i tako opet i opet, STA DA URADIM DA OVO PRESTANE??? Ako odem ja, ti, koji citas ovo, moja raja, tvoja... onda gubimo, papci kolo igraju, ako ostanemo, nazalost, sve ostaje isto
illuminated wrote:edin_Basket wrote:ma pun mi je vise korupcije, stele, papaka i sl. da odem odavde nedostajali bi mi prijatelji, nedostajala zazancija, Željo, ćevapi, Baščaršija, Skenderija, Grbavica, nedostajalo bi mi sarajevsko ljeto, zima...al bi se rijesio nekih muka i problema koji mi se javljaju cesto,ma ne mogu da nabrajam, evo i danas jos jedan razlog i tako opet i opet, STA DA URADIM DA OVO PRESTANE??? Ako odem ja, ti, koji citas ovo, moja raja, tvoja... onda gubimo, papci kolo igraju, ako ostanemo, nazalost, sve ostaje isto
Nazalost ovo je istina ziva. Sve je ovde odavno otislo u neku stvar. Gdje god dodjes uvijek se gledaju neke materijalne vrijednosti, a ne one istinske ljudske. Do prije par godina nikada nisam ni pomislio da odem odavde, ali sad kada bi imao gdje, sekunde se ne bi misliofishtrija wrote:ovaj grad je qrac i to golem i ja ga ne volim nimalo, goni ga u vražjumater. Rodio sam se ovdje i nisam mako iz njega i niko mi ne može govoriti o nekakvim ljepotama i blagodatima jer ih znam sve, ali ljudi su oni koji čine grad. A ljudi su ovdje govna čista, sem nekolicine izuzetaka. I zato bi najradije pobjegao negdje, kao što ovi kažu - ako ti se ne sviđa, može rajvosa i bez tebe. E i drago bi mi bilo da živi bez mene i ja bez njega, ali otići ću u qrac, jer nisam ni izbjeglica jer nisam ni lopov jer nisam lažov jer nisam tajkun jer sam obični papak s alpašina koji je vazda gledo svoja posla.
******mi se i za sarajvo i sve ono što je postalo i želudac mi se okreće kad neko kaže da je ovo super grad. ovo je rupa, nije čak ni provincija jer i provincije imaju svoje čari. ovo ovdje nema ništa. fuj.
Admir_1984 wrote:Nazalost ovo je istina ziva. Sve je ovde odavno otislo u neku stvar. Gdje god dodjes uvijek se gledaju neke materijalne vrijednosti, a ne one istinske ljudske. Do prije par godina nikada nisam ni pomislio da odem odavde, ali sad kada bi imao gdje, sekunde se ne bi misliofishtrija wrote:ovaj grad je qrac i to golem i ja ga ne volim nimalo, goni ga u vražjumater. Rodio sam se ovdje i nisam mako iz njega i niko mi ne može govoriti o nekakvim ljepotama i blagodatima jer ih znam sve, ali ljudi su oni koji čine grad. A ljudi su ovdje govna čista, sem nekolicine izuzetaka. I zato bi najradije pobjegao negdje, kao što ovi kažu - ako ti se ne sviđa, može rajvosa i bez tebe. E i drago bi mi bilo da živi bez mene i ja bez njega, ali otići ću u qrac, jer nisam ni izbjeglica jer nisam ni lopov jer nisam lažov jer nisam tajkun jer sam obični papak s alpašina koji je vazda gledo svoja posla.
******mi se i za sarajvo i sve ono što je postalo i želudac mi se okreće kad neko kaže da je ovo super grad. ovo je rupa, nije čak ni provincija jer i provincije imaju svoje čari. ovo ovdje nema ništa. fuj.
Bilo jednom jedno Sarajevo...........
ježim se na ovaj epitet jer je tako lažan, neiskren i licemjeran...malinamala wrote:... u ovoj našoj divnoj Bosni....
Sve je ovo tacno,aida05 wrote:Trenutak kada se, nakon što pukne ramazanski top koji oznacava zalazak sunca, sa Jekovca vidi kako svjetla na svim minaretima Sarajeva istovremeno zaiskre.
Tandrkanje prvog jutarnjeg tramvaja koje odjekuje kroz prazne ulice grada.
Hladnoca zgrada iz austrougarskih vremena i stepenica u njima, sa rubovima izlizanim od donova koji se vec više od stoljeca njima pentraju.
Somun (sa curokotom) iz pekare na Kovacima.
Lopte koje se valjaju u plitkim virovima Miljacke.
Ljepota sarajevskih žena, koja uvijek u sebi nosi upisanu vlastitu prošlost i vlastitu buducnost, istoriju prošlih i buducih mijena: u licima se mogu prepoznati kako žgoljave djevojcice, tako i zrele žene, kako i djevojculjci, tako i brižne starice.
Sfumato hladnog sarajevskog jutra, prije nego što sunce izmili iza planina, a izmaglica puže uz padine.
Škembici kod Hadžibajrica.
Plodovi koji rastu po grmlju diljem Sarajeva, znani kao "bijele bobice".
Vitka macka, tigrasta caršijanerka, koja se valja na brdu perzijskih cilima u Morica-hanu.
Okrugla tacna koja rotira na vrhu konobarskog kažiprsta.
Miting golubova na Sebilju.
Miris sira, kajmaka, mesa i mramora u Tržnici.
Zvonjava crkvenih zvona u šest ujutro.
Nacin na koji sarajevski akcenat puci usne govornika, zbog mumlavih suglasnika i progutanih samoglasnika, što narocito lijepo izgleda kod žena sa punim usnama.
Jesenje lišce do zglobova na Vilsonovom šetalištu i zvuk zrelog kestenja kad otpadne, zasrlja kroz grane a onda udari u meki tepih od lišca.
Špricer kod Ramisa.
Miris starih podruma: ugalj, prašina, kace za kupus, memla.
Svjetla koja nocu cakle u brdima oko Sarajeva, nalik na zvijezde koje, kao pahuljice, sporo padaju.
Zvuk ispuhane lopte koju djeca šutaju po prašini u parkovima Novog Sarajeva.
Šištanje kiše na ulicama pod tockovima automobila.
Izrezbarene topovske cahure u Kujundžiluku.
Pijukanje radiostanica u taksijima.
Reumaticne ruke penzionera na ledima dok gledaju partije šaha sa džinovskim figurama pred avetinjskom Robnom kucom.
Sladoled sa ukusom "egipatske vanilije" (šta god da je to) u slasticarni Egipat.
Zelenilo terena na Željinom stadionu.
Asfalt pun udubljenja, rupa, barica i ruža, nikad savršen, uvijek šatiran.
Kratki trzaj glavom u stranu koji prati odgovor: "Pa evo…", na pitanje: "Šta ima?".
Bljesak ulicnih svjetala na mirnoj, plitkoj Miljacki.
Ublažene jarke boje jesenjeg voca i povrca u sjeni strehe pijace na Markalama.
Cevapi bilo gdje u gradu.
Kiseljak koji izlapi za manje od petnaest minuta.
Tvrdoca kamena koji dotakneš kad se nagneš da popiješ gutljaj vode na Gazi Husrev- begovoj cesmi.
Huk Sarajeva koji se cuje na Hridu ili Trebevicu - svi zvuci grada stopljeni u jedno.
Tišina koja prati padanje prvog snijega, kao da sve i svi zamuknu od sjetnog uzbudenja.
Duge sjenke drveca u Velikom parku u septembarsko poslijepodne.
Kolekcija prepariranih životinja u Zemaljskom muzeju.
Kipovi ispred Narodne banke, vjeciti cuvari Ceke, koji drže svjetla-šljemove iznad svojih glava.
Ritam hoda penzionera na Ferhadiji koji se poklapa sa ritmom medusobnog razgovora - sintaksa koraka.
Dres dupljak sa imenom Zinedinea Zidanea na ledima musavog djecaka.
Titova slika u zlatari na Caršiji.
Gace i carape u prolazu kraj Imperijala.
Miris koji odjeca nosi na sebi nakon boravka u Sarajevu: mješavina znoja, cigaretnog dima, cevapa, pranja u sarajevskoj vodi i sušenja napolju.
Sarajevski svijet: pametni i papci, pohlepni i lijepi, umorni i mladi, mladahni i mahniti, bogati i jadni, jedri i bolesni, visoki i trošni, ljuti i lavordžije, šaneri i geniji, dijaspora i jalijaši, željovci i pitari, djeca i odrasli, vjerni i nevjerni, mocni i pobožni - sve u svemu, skoro cetiristo hiljada gradskih atoma.
I da se ne lažemo, tu nema kraja. Sarajevo se ili voli ili ne voli.