eluna wrote:
nisam rodila niti jedno dijete, ali sam se naninala dovoljno - čuvala sam familijinu djecu i djecu prijatelja, još kao djete od 11 godina naučila sam povijati bebe, i prati i hraniti i uspavljivati i sve ostalo ..... a sad su mi 30 i nešto
To je lijepo, samo je velika razlika ninati svoje i ninati tuđe, pitaj prijatelje koje spominješ
eluna wrote:
šta ja cijenim a šta ne, ne možeš da znaš, ali evo da te upoznam
Nisam ni mislio da znam šta cijeniš, a šta ne, samo sam pokušao dočarati razliku između onoga što čujemo od drugih i onoga za šta smo sami odgovorni
eluna wrote:
po priči kolega na poslu čija djeca idu u obdanište SOS Kinderdorfa na Mojmilu, i po primjerima koji su ovdje izneseni - podrazumijeva se da smatram da i u Sarajevskim obdaništima ima ljudi koji vole djecu i nastoje u datim mogućnostima da im pruže najviše - ali eto, u prilici sam da uporedim stanje, pa mogu da kažem da je u sarajevskim obdaništima katastrofa, i to u prvom redu zbog vjeronauke pošto ljudsko stvorenje od 2 godine nije u stanju da razumno prihvati takvu filozofiju, te isto smatram čistom indoktrinacijom; zatim zbog odnosa većine vaspitača u tim ustanovama koji na posao dolaze nadrndani i na tuđoj djeci liječe sve svoje komplkse i bubice, i nadalje, zbog toga što su ta obdaništa prestala da vrše obrazovno-odgojnu funkciju, i svela su se samo na instituciju za "pripaziti djecu dok su mame i tate na poslu" i instituciju za pranje novca i neosnovano bogaćenje pojedinaca
Sama si rekla 'po priči' i komentari su suvišni.
Ovaj pasus me podsjeća na vic ''koja je razlika između pedagoga i pedofila''

Ali to je ipak samo vic.
eluna wrote:
da nikada u životu i ne rodim dijete, ova tema bi me zanimala jer za 30 godina djeca koja sada idu u obdanište bit će ljudi s kojima ću dijeliti životni postor, pa me zanima s kim ću to da živim tada: sa ljudima koje su tuđinci maltretirali od malih nogu pa su puni frustracija, raznoraznih kompleksa, nadojeni vjerskim, i svakim drugim fundamentalizmom još od vremena kad nisu bili ni svjesni niti sebe niti svijeta oko sebe, sa ljudima koji ne poznaju ništa drugo i drugačije i sve drugo i drugačije im je mrsko, ili sa ljudima koji su proveli sretno djetinjstvo i koji su sposobni i da upoznaju i sebe i druge kako bi stekli poštovanje i prema sebi samima i prema drugima, ljudima koji znaju razlikovati dobro od zlog, ljudima koji imaju radne navike, moral, koji će se boriti za neke opšte ciljeve a ne samo za svoj džep
Evo da ponovim, moje dijete je jako zadovoljno u obdaništu, naučilo je mnogo lijepih stvari, a što je najvažnije odnos učiteljica prema djeci je više nego odličan.
eluna wrote:
vragu mu, nisam kriva što razmišljam unaprijed i što nisam osoba koja čeka da se nešto desi da bi se upitala "a šta sad" ..... meni je nekako draže ono šbb - kbb

Lijepo je razmišljati unaprijed, ali to podrazumjeva i preduzimanje određenih konkretnih postupaka.
