HelaS wrote: ↑13/07/2025 22:05
Ima berzbroj objekata koji su "ubačeni" među postojeće da popune prazninu i da ljudima obezbijede smještaj. To je bilo vrijeme pragmatizma na neki način, kad se nije razmišljalo o estetici, ni vanjskoj ni unutrašnjoj. To su bile uglavnom 50-te godine u kojima je država forsirala industijalizaciju i ekonomiju na štetu demografije, kulture i urbanizma. Zato smo imali "Žicu" usred grada, TDS, "Astro", "Zrak", "Strojorad", "Remizu" i niz drugih sličnih industrijskih objekata koji su danas stambena naselja. Od tog perioda do danas prošlo je jedva 70 godina, što je premalo da bi se moglo reći da su urbanisti razmišljali planski. Nisu, razmišljali su pragmatično
Dakle, Sarajevo nikad nje imalo dobro - stručno, dugotrajno i sadržajno prostorno planiranje. Ne kažem da nije bilo struke, vrsnih planera, jeste, itekakvih, ali u Sarajevu je moć uvijek imali interesi ljudi koji nisu uspijevali gledati dalje od Č. Vile. Da nije bilo Olimpijade, ne bi bilo ni Dobrinje, Mojmila. Alipašino Polje bio je politički projekat, nije bio urbanistički, u smislu kvalitetnog planiranja razvoja Grada. Sjećam se tokom školovanja da je bila priča kao ideja da će Sarajevo u budućnosti biti spojeno sa Zenicom. Wau...
Da je bilo kako treba, Žuč bi odavno bio naseljen i bio bi mali grad. Lukavica i Sarajevo bili bi povezani sa najmanje dva tunela, Vogošća sa Sarajevom jednim, Hadžići bi bili industrijska zona, tamo iza Penny prema "Bjelašnici", gdje je djelomično i danas, itd.
Prvo, industrijska zona nije greskom postavljena gdje je postavljena. Postavljena je uz zeljeznicku prugu, firme su imale svoje kolosjeke pruge. Valjda ne treba objasnjavati zasto je to bilo bitno.
Smisao je bio da radna snaga bude u stambenjacima sa jedne strane ceste, a posao da im bude sa druge strane ceste.
Urbanisticki gledano sta je cilj bio, odlicno je uradjeno.
70ih su pravljena naselja koja zadovoljavaju danasnje najmodernije principe petnaestominutnog grada (da ti je vecina prosjecnih zivotnih potreba na 15 minuta setnje od mjesta stanovanja).
Poslije Drugog Svjetskog je bio ogroman pritisak na stambeni fond u Sarajevu. Izgradnja zgrada gdje je bilo najbrze (prikljucak na postojece komunalije) je tada bila logicna. Zato su se i uglavljivale zgrade gdje se stiglo.
Tek krajem 50ih i 60ih krece masovno izgradnja zgrada po sistemu Breznjevki (nacin izgradnje i tlocrt i oblik zgrada uvezen iz Rusije), gdje se prave veca naselja (npr.Grbavica).
Upravo 60ih godina su postavljeni razvojni ciljevi grada kojima se danas nema sta prigovoriti. Tuneli prema Lukavici, sirenje uz Miljacku.
Razlog zasto npr.Zuc nije naseljena je sto je tamo smjestena deponija smjeca, i sto je bilo mnogo jeftinijih mjesta za izgradnju u smislu dovuci komunalije.
Sarajevo je vec spojeno sa Zenicom. Sjesti u auto i provozati se dolinom Bosne autoputem pa pogledati.
To sto nema dobre zeljeznicke veze koja bi ucinila taj mikroregion prakticnijim za zivot je druga stvar.
