Samo za ozbiljne forumase/ce

[nunanu]

Imam sestru i super se slazemo,ona je mladja,tako da sam ja kao starija uvjek pazila na nju,druzila se s mojim drustovom i sl.Bukvalno smo bile nerazdvojne.Tokom faxa je imala svoju raju ali sve je to bilo nesto prolazno,dok traje interes.Dugo je sama(nikako da nadje srodnu dusu)a ja sam u sretnoj vezi.Imala je tri dugogodisnje drugarice s kojima je jela,pila,druzila se djelila sve i svasta,ali one su se prosle godine jedna za drugom udale i taj odnos naravno nije kao prije.Ta udaljenost se i nije toliko osjecala jer je imala puno obaveza,fax,posao i uvjek sam ja bila tu.Medjutim situacija se preko noci promijenila,firma se zatvorila(bankrot) i svi kolektivno dobiju otkaz,ona se posveti faxu,ali to je trajalo dva mjeseca dok je diplomirala,i trebalo joj je desetak petnest dana da se odmori od svega.Sad pocinjem s problemom:Kad su nestale sve te obaveze,djevojka koja je uvjek zurila negdje,bila okupirana svim i svacim,uvjek u drustvu ostala je potpuno sama,drugarice udate,one s faxa rijetko vidi ili nikako,s posla isto tako,novog posla na mapi nema,ja opet u svom svijetu,posao,imam vezu.I dalje smo mi super ali ona svaki moj potez smatra da je zalim,postala je depresivna,povukla se u sebe,citi stan po cjeli dan,postala je opsjednuta cistocom,na bilo koju rijec koja joj ne odgovara brizne u plac.Totalno se je izgubila,samopouzdanje joj je sve manje(inace je prelijepa i zgodna,inteligentna i veoma vesele naravi,sa super smislom za humor)u ocima joj vidim prazninu,ovo sve traje od februara i bila je super do unazad dva mjeseca.I sad ona "kulira" situaciju,al ja vidim da tone sve dublje i dublje,a ne znam kako da joj pomognem.Ako sam fina,misli da je zalim,ako sam normalna misli da je ne razumijem i da sam sebicna.Ako bilo sta,sto je meni bitno spomenem ili ako je u momentu ne saslusam puca po savovima govoreci da sam egoista i da sam samo ja bitna.Najgore mi je sto nema nekoga koga ce voljeti i da nju neko voli,bilo bi joj puno lakse.Ponekad me strah da ne napravi sebi nesto.I da,posto ima previse slobodnog vremena svi je zovu da im nesto pomaze,cjela porodica.Ne znam sta da napravim,pokusala sam razgovarati s njom al uvjek zavrsi svadjom,pije mi krv na slamku i svaki dan smo sve udaljenije.Ne mogu joj pomoci,a ne mogu je ni takvu gledati,dusa me boli kad pogledam one njene okice pune tuge,i grize me savjest jer sam ja sretna i u potpunosti ispunjena,a ona nema nista od toga ni prijatelje,ni posao,ni ljubav,ima samo mene a ja ne znam kako da joj pomognem da pregura ovaj period bez posljedica,Ako imate neki pametan savjet,molim vas da ga podjelite sa mnom.Hvala

[nunanu]

Bas zato sto se ponasam kao da je sve super,ona misli da je ne razumijem,i da sam zbog toga sebicna,sto se tice aktivnosti ima zavrsene kurseve jezika,racunara,voli putovati i dok je radila ne znam kako ali je uspjevala bar dva puta godisnje negdje otici,sad i da hoce nema s kim,a kako vrijeme odmice nema svoj novac,naravno svi joj pruzamo financijsku podrsku,a to je jos vise ubija jer nije navikla na to,ona je bila ta koja je uvjek imala svoj novac,i raspolagala s njim kako je htjela,sad je u zavisnosti od roditelja i mene,nama to nije nikav problem ali njoj jeste.Gdje god je zovem nece,od svake sale,bilo cega misli da joj se neko ruga ili slicno,jednostavno sve pretvara u nesto negativno.Roditeljima nista ne govori pred njima je super,i pred svima ostalim,a meni se otvori,i ako skrenem s teme jer jedno te isto se vrti non stop,ja sam bezobrazna,a kad joj kazem da je to samo zivotna faza kroz koju smo svi prosli,na ovaj ili onaj nacin onda pocne kako je nesretna,da je njena uloga u zivotu da cini druge ljude srecnima,da se raduje tudjoj sreci,da nece nikad naci ljubav,srecu itd.Super je sto razumijes,onda znas o cemu pricam,cak istrazuje neke stipendije da ide vani,ja cu je podrzati u svemu,iskrena sam prema njoj,tu sam u svakom momentu,ali opet nije to.

[Mr.Penguin]

Volontiranje pomaže u tim situacijama kao i pohađanje kurseva/seminara, tako ce održavati ili vraćati samopouzdanje koje je imala. Nema veze što ona ima položene kurseve neka ih obnavlja, bitno je da se nešto dešava i da sebi ispuni dan.

Pogledaj ove linkove.

Putovanje - http://schwarzkopf-stiftung.de/en/award ... tipendien/

Jezici i informatika (Besplatno) - http://kf-cc.ba/sarajevo.html

Razni seminari/kursevi ... (Većina seminara i kurseva je besplatna) - http://mladi.info/ , http://studomat.ba/ , http://www.mladiinfo.eu/

[KPNCTNJAH]

Hajd' postavi sestrinu sliku, ozbiljan sam.

[amko761]

Hajd' postavi sestrinu sliku, ozbiljan sam.

I ja sam ozbiljan Tita mi, das sliku. Ako je garib, ništa.

[avetinja]

Nek se prijavi na Klix.ba forum nikad joj neće biti dosadno.

[BlackSteel]

Sto se vise mjesas, vise joj odmazes, te stvari insan sam mora savladat, prozvakat, sam potonut do dna da bi se otisnula i izronila opet na povrsinu. To insan sam mora u sebi prelomit, koliko god pokusavas sad pomoc, ona ce to shvatit na pogresan nacin, kao iz sazaljenja ili nekog tvog licnog interesa. Relax i neofirno pokusaj malo je angazovat u svojim furkama jbga, al polako sa njom jer je sad defanzivna haos.

[shibonja]

Strasno

[eluna]

Imam sestru i super se slazemo,ona je mladja,tako da sam ja kao starija uvjek pazila na nju,druzila se s mojim drustovom i sl.Bukvalno smo bile nerazdvojne.Tokom faxa je imala svoju raju ali sve je to bilo nesto prolazno,dok traje interes.Dugo je sama(nikako da nadje srodnu dusu)a ja sam u sretnoj vezi.Imala je tri dugogodisnje drugarice s kojima je jela,pila,druzila se djelila sve i svasta,ali one su se prosle godine jedna za drugom udale i taj odnos naravno nije kao prije.Ta udaljenost se i nije toliko osjecala jer je imala puno obaveza,fax,posao i uvjek sam ja bila tu.Medjutim situacija se preko noci promijenila,firma se zatvorila(bankrot) i svi kolektivno dobiju otkaz,ona se posveti faxu,ali to je trajalo dva mjeseca dok je diplomirala,i trebalo joj je desetak petnest dana da se odmori od svega.Sad pocinjem s problemom:Kad su nestale sve te obaveze,djevojka koja je uvjek zurila negdje,bila okupirana svim i svacim,uvjek u drustvu ostala je potpuno sama,drugarice udate,one s faxa rijetko vidi ili nikako,s posla isto tako,novog posla na mapi nema,ja opet u svom svijetu,posao,imam vezu.I dalje smo mi super ali ona svaki moj potez smatra da je zalim,postala je depresivna,povukla se u sebe,citi stan po cjeli dan,postala je opsjednuta cistocom,na bilo koju rijec koja joj ne odgovara brizne u plac.Totalno se je izgubila,samopouzdanje joj je sve manje(inace je prelijepa i zgodna,inteligentna i veoma vesele naravi,sa super smislom za humor)u ocima joj vidim prazninu,ovo sve traje od februara i bila je super do unazad dva mjeseca.I sad ona "kulira" situaciju,al ja vidim da tone sve dublje i dublje,a ne znam kako da joj pomognem.Ako sam fina,misli da je zalim,ako sam normalna misli da je ne razumijem i da sam sebicna.Ako bilo sta,sto je meni bitno spomenem ili ako je u momentu ne saslusam puca po savovima govoreci da sam egoista i da sam samo ja bitna.Najgore mi je sto nema nekoga koga ce voljeti i da nju neko voli,bilo bi joj puno lakse.Ponekad me strah da ne napravi sebi nesto.I da,posto ima previse slobodnog vremena svi je zovu da im nesto pomaze,cjela porodica.Ne znam sta da napravim,pokusala sam razgovarati s njom al uvjek zavrsi svadjom,pije mi krv na slamku i svaki dan smo sve udaljenije.Ne mogu joj pomoci,a ne mogu je ni takvu gledati,dusa me boli kad pogledam one njene okice pune tuge,i grize me savjest jer sam ja sretna i u potpunosti ispunjena,a ona nema nista od toga ni prijatelje,ni posao,ni ljubav,ima samo mene a ja ne znam kako da joj pomognem da pregura ovaj period bez posljedica,Ako imate neki pametan savjet,molim vas da ga podjelite sa mnom.Hvala

nadji joj obavezu - plati joj kurs šivanja, skijanje, salau, tango - nešto gdje ima priliku steći nove prijatelje, zaokupi je nečim na način kao da pomaže tebi, tipa "tako bih željela pomoći djeci sa posebnim potrebama, ideš sa mnom?" ti odeš dva tri puta, nju ostaviš više puta samu u toj organizaciji....... guraj je u pravcu nečega smislenog i gdje ima mogućnost sagledati život i iz drugog ugla ....... to je ono što ti ja mogu reći

i obavezno uvedi pravilo da jednom mjesečno vas dvije izlazite same - vjerovatno joj je, u današnjim uslovima, neprijatno naveče da izlazi jer nema društvo, ovako bi ona imača šansu da stekne prijatelje, a ti bi se lagano izvukla iz toga začaranog kruga depresije i anksioznosti u koji je ona zapala

[staraojebina]

Ona mora pronaci sebi nesto u cemu uziva, nesto sto bez obzira na sve je uvijek tu... Nekome je to gitara, nekome gledanje filmova a nekome planiranje putovanja... dakle , hajmo reci hobi u kojem je strastvena i kada nema nista , to je uvijek tu...
E sad , problem je sto kada upadnes u tu kolotecinu tesko je pronaci bilo sta da te interesuje ali svaka individua, apsolutna svaka ima strast u ovom pogledu koja "cuci" u nama neotkrivena... pomogni joj naci njenu strast, nemoj se nametati vec neobavezno, izadji sa njom neka "baci " flert, neka joj se nesto pocne desavati, ali njoj ne svima oko nje...