Srbi se ne boje nikoga, ne vole autoritete i vole da prkose. U maju 1995. zarobili su vojnike UN -a u držali ih kao taoce. U augiustu 1995. su dopustili da ih bombarduje Nato. Devedest i devete su zaratili sa cijelim svijetom.
Bila je 92. američka šesta flota u Jadranu, pa NATo baze u italiji...Pa su NATO snage u julu 1995. bile u Srebrenici... Pa šta je bilo...
Pljuni i pogini (Pisma nebeskom narodu,Gojko Beric)
Ne moze se reci da Srbi nemaju smisla za humor.
Tu su oni,bar sto se Balkana tice,tradicionalno superiorni.Dok je NATO samo prijetio vojnom intervencijom,vlasnik neke skromne kuce na Voždovcu ispisao je na njenom zidu grafit:"Il' bombarduj,il' da krecim!".A kad su na Beograd pale prve rakete i bombe,neko se dosjetio da svakog Srbina simbolicno pretvori u pokretnu metu.
Znak od nekoliko koncentricnih crno-bijelih krugova pojavio se u masovnoj produkciji u obliku majica,kapa,maski na licu,naljepnica i bedzeva.Željko Ražnatovic Arkan,pacijent Haškog tribunala i Interpola,odmah je dao da mu se izradi kravata s tim znakom,pojavljujuci se s njom pred kamerama CNN.
Za Arkanom nije želio da zaostane ni nedjeljnik NIN,pa je svoju naslovnu stranu dizajnirao u istom stilu.
Sudeci po državnoj televiziji i drugim režimskim medijima,cijela Srbija je jedva cekala da bude meta NATO-vih pilota,pa izvoli,pucaj Miško u junacka prsa brata Srbina!
Srbi su majstori nadrealizma,ali kad pocnu padati bombe to im nimalo ne pomaže.Ako ih nesto i u ovoj situaciji mentalno održava,to su mitovi.Ovih dana stvaraju jos jedan - mit o pobjedi golorukog nebeskog naroda nad nevidjenom ovozemaljskom silom.Otpor je,baš kako je zahtjevala Miloševiceva supruga Mira Markovic,poprimio sve oblike: "mudre,poucne,zarazne,savremene,tradicionalne,dugotrajne,razumne i nerazumne".
U jednoj varoši na jugu Srbije gradjani se protiv NATO-a "bore" tako što na malom trgu do iznemoglosti igraju šumadijsko kolo,cime je osnovna zamisao dovedena do perverzije.Kao jedan od dokaza potpune simbioze Miloševica i naroda režimu su poslužili maratonski koncerti rokerskih grupa na Trgu Republike. "Izvinite,ali mi pevamo",glasila je jedna od rokerskih parola........
Pokrenuta je ogromna mašinerija,od civilnih i vojnih vlasti do državne televizije,kako bi se i posljednjem Srbinu na nebu ukazala slika o njegovoj neuništivosti. "I bombardovanje je za ljude",tješi naciju vojni komentator Miroslav Lazanski.Nacionalnom zanosu predhodilo je upozorenje komadanta Trece armije Vojske Jugoslavije,generala Nebojše Pavkovica,"da cemo se,prije nego sto se suocimo sa medjunarodnom zajednicom,obracunati sa domacim izdajnicima".Pavkovic je kao oficir službovao u Bileci,Mostaru i Banja Luci.Iz Bosne je otišao sa cinom pukovnika.Jedni tvrde da je široko obrazovan,a drugi da se odlikuje ogranicenom inteligencijom.Cini mi se da o Pavkovicevoj pameti najbolje govore njegovi ratnicki uzori :"Ako zatreba,u rat cemo krenuti kako dolikuje potomcima kneza Lazara,besmrtnih obilica,sinđelica,vukotica,tepica i drugih znanih i neznanih junaka koji su u kolektivnom pamcenju našeg naroda".Ovakvim i slicnim opisima visokog patriotskog napona državni mediji obavezno dodaju i svoje zacine.Oni su pravi rudnik neviđenih konstrukcija i epske poetike o ratu.Građani su iz novina doznali da radnici kragujevacke "Zastave",u kojoj zarađuju 45 maraka mjesecno,"svojim tijelima cuvaju fabriku od razaranja".Oni su stvorili "živi štit" koji,navodno,i na znak uzbune ostaje u fabrickim halama."To je specijalno oružje koje smo nabrzinu smislili",objasnio je jedan radnik.
Za ovakve državne poslove ponovo su regrutirani i prvoborci nacionalizma iz Francuske 7,sjedišta nacistickog udruženja književnika Srbije.Oni su se nakon izgubljenog rata za "veliku Srbiju"pravili kao da s tom avanturom nisu imali nikakve veze,ali cim je prije nekoliko mjeseci na Kosovu zapucalo,njihov nacionalisticki refleks ponovo se aktivirao.
Brana Petrovic,jedan od vodecih srpskih pjesnika,srpsku poruku upucenu Amerikancima nakon obaranja F-117:"Izvinite,nismo znali da vam je avion nevidljiv",naziva genijalnom.Piše Brana u NIN-u:"U ovo rano,kišovito jutro,pomišljam na generala Ojdanica,mog Ercova i mog komadanta.Vojska po ko zna koji put ispisuje najslavnije stranice srpske istorije".
Ali ništa nije savršeno,pa ni Miloševiceva propagandna mašinerija.Prema Braninoj i još nekim verzijama,americki avion je oborila Vojska Jugoslavije.Međutim,nekim listovima u Srbiji ta se prica ucinila nedovoljno maštovitom,pa su objavili da je nevidljivi avion oborio neki seljak po imenu Živorad Pavlovic.Žiki je,pišu novine,dosadila buka NATO-vih aviona pa kad je naišao najcuveniji među njima,i to baš iznad njegovog šljivika,on je uletio u šupu,zgrabio protugradnu raketu i ispalio je.Nacija je tako dobila svoj do sada najveci ratni trofej.
Zaronjeni u prošlost,Srbi oko sebe ne raspoznaju ništa što nije podešeno njihovoj mitološkoj dioptriji.Nakon zaljevskog rata,prije osam godina,svijet je shvatio da više "boj ne bije srce u junaka",vec to cine kompjuteri i laseri.Uništavajuca moc savremenog oružja uvecana je do te mjere da slika i prilika jednog naoružanog covjeka,makar on bio stostruki Rambo,postala apsurdna i prevaziđena.Uprkos tome,srpska predodžba o ratniku nije odmakla od šubare i ukrštenih redenika.
Lako je shvatiti frustriranog,uplašenog i neslobodnog covjeka koji u gomili slicnih bjegunaca od stvarnosti ocajnicki uzvikuje da ce "ginuti za Kosovo".Ali,šta ako to isto cini i vec pomenuti general Pavkovic,koji Srbima sa svog komandnog mjesta porucuje:"Ono što naš vrhovni komandant Slobodan Miloševic porucio citavom svetu,a posebno našem narodu,to je za nas najveca zapovest i to je naređenje koje cemo mi sigurno izvršiti,po cenu da svi izginemo".
General Pavkovic vjeruje kako tom budalaštinom iskazuje najviši stadij srpskog patriotizma.Sudeci po svemu,general ima odgovore na sva pitanja,osim na jedno :Ako ce svi Srbi izginuti,sto ce im onda Kosovo?
(6.april 1999.)
