sva ova pitanja sto si postavio svrstavaju tebe u covjeka koji ne postuje svoju zemlju. zemlju u kojoj si roden (ako si) i u kojoj zivis kao i tvoj heroj zildzic. da je on pravi domoljub i bosanac ne bi u ring izlazio sa tonovima vjerske pjesme koja je svojstvena arapskim zemljama. ne bi mu publika nosila arapske zastave niti tekbirala za vrijeme njegove krkanske borbe. nosio bi zastavu sa ljiljanima i ja bi prvi stao uz takvog covjeka. da je pravi bosanki patriota izaso bi kao pravi bosanac a ne kao vjerski fanatik. i za kraj evo sta nas heroj salko porucuje u svom intervju za neke novine iz kalesije. i da nemojte koristiti kondome porucuje nas salko.
Intervju: Salko Zildžić, profesionalni i amaterski prvak svijeta u kik-boksu
Svima kažem da je vjera moj život
Mnogi mladi danas, kad se spomene riječ musliman, zamišljaju starog dedu koji, poguren, sa francuskom kapom na glavi i štapom u ruci ide u džamiju. Da takvi nisu u pravu i da je njihova predodžba muslimana pogrešna, najbolje se uvjere oni koji upoznaju Salku Zildžića. Jer, Salko je mlad, lijep, pametan, svjetski i evropski prvak u kik-boksu ide u džamiju, svaki dan pet puta Allahu na sedždu pada. Na mečevima u ring ulazi uz tekbire, ilahije i muziku iz filma 'Pod zastavom Muhammeda'.
Salko Zildžić rođen je 11. 6. 1981. u Vlasenici. Početkom rata njegova porodica je prognana u Tuzlu. U Tuzli Zildžić završava osnovnu i srednju školu, a kasnije se upisuje na Elektrotehnički fakultet. Danas je student druge godine. Još kao dijete u Vlasenici je počeo da trenira karate. Po dolasku u Tuzlu, 1995. godine u Klubu borilačkih vještina 'Zmaj od Bosne' Salko Zildžić počinje da trenira kik-boks. Kasnije je bio član Kluba borilačkih vještina 'Hajrudin Mešić', a danas je član KBV 'Flek Tom Cat'. Prvi treneri su mu bili Amir Subašić i Isak Memišević. Desetak godina kasnije prognanik iz Vlasenice postaje svjetski amaterski i profesionalni prvak u low kik-boksu u kategoriji od 81,5 do 85,1 kilograma. Do sada je amaterskoj i profesionalnoj karijeri imao 59 mečeva. Zabilježio je samo četiri poraza i to u amaterskoj konkurenciji. U profi konkurenciji, u kojoj se bori od 2002. godine, nije doživio poraz.U borbi protiv Brazilca San Martina Salko Zildžić je nedavno u prepunom Mejdanu uspio da sačuva pojas svjestkog šampiona. U borbi Zildžić je zadobio i povredu noge.
- Radi se o istegnuću mišića. Nakon pregleda doktor mi je preporučio strogo mirovanje 20 dana, rekao nam je na početku razgovora svjetski šampion Salko Zildžić, sa kojim smo razgovarali poslije njegove odbrane šampionske titule.
KN: Neki smatraju da ste u ringu bili previše rezervisani, da niste previše ulazili u borbu. To je u svojim komentarima govorio i Zijo Poljo.
- Zildžić: Ja se u ringu ne tučem, već mi je cilj da pobijedimi da budem bolji od protivnika. želio sam odbraniti titulu i to sam uspio. Odradio sam ono što sam htio. Kontrolisao sam borbu i nakon meča još sam imao snage.
KN: Nekoliko puta ste od sudije tražili brisanje da ringa. Neki smatraju da ste time 'krali' vrijeme?
- Zildžić: Ne, ne radi se o tome. Zaista je pod bio vlažan. Zbog toga nisam mogao da radim mnoge stvari koje sam bio pripremio. Naime, plašio sam se da ne izgubim ravnotežu, da se ne pokliznem što bi moj protivnik mogao da iskoristi.
KN: Je li bilo straha uoči borbe?
- Zildžić: Nije bilo straha, ali sam pomislio kako bi mi bilo vrlo teško i žao da razočaram brojnu publiku koja je došla da me bodri.
KN: Ko je najzaslužniji za vaše uspjehe?
- Zildžić: Za sve što sam postigao najviše sam zahvalan Allahu, dž.š. Mnogo su mi pomogli i ljudi koji su bili uz mene. Za moje uspjehe najzaslužniji je trener Enver Habibović Ful iz Konjica. Tu je i trener za boks Ismet Kavgić, trener za fizičku pripremu Ešef Isajbegović. Osim što je zaslužan za moje sportske uspjehe, trener Enver Habibović Ful je zaslužan i za moju veliki promjenu u životu. Poznanstvo sa Enverom Habibovićem mi je puno pomoglo. Kada sam se opredijelio za kik-boks, duhovno sam bio daleko od Pravog puta. Znao sam da sam samo da sam musliman i to je sve. Išao sam ja na džumu, ali i u diskoteku. Radio sam mnoge stvari koje nisam smio da radim. Jednostavno, živio sam u velikom neznanju, mislio sam da je dovoljno to što mi je babo musliman, što ja imam muslimansko ime. I ostalo moje društvo u Tuzli se slično ponašali. Neki čak nikad u džamiju nisu išli. Međutim. to se sve promijenilo kada sam sticajem okolnosti otišao u Konjic na neki turnir. Bio sam u klubu Envera Habibovića-Fula. Tamo sam vidio nešto potpuno novo za mene. Svi momci u tom klubu su klanjali, niko od njih nije pio alkohol, išao u diskoteke. Sve to je ostavilo snažan dojam na mene. Počeo sam da razmišljam o tome i da upoređujem sebe i svoj način života sa njihovim. Nekako u to vrijeme sam gledao Hamzu Ražnjatovića, momka koji je bio druge vjere pa je prihvatio islam. Pitao sam se šta je tog čovjeka privuklo u islam. Počeo sam da čitam Kur'an i drugu islamsku literaturu. I onda sam uvidio da sam živio pogrešnim načinom života, te da je islam jedini ispravan način života.
KN: šta ti vjera danas u životu znači?
- Zildžić: To me svi novinari pitaju. Svima kažem da je vjera moj život, moj način života, ispravan način života. Vjera mi puno pomaže. Islamskim načinom života sam se otarasio mnogih gluposti i stvari koje su mi oduzimale vrijeme, što mi je ostavilo dosta prostora za stvari za koje je potrebna upornost. Vjera mi pomaže da odbacim sve ono što mi je nepotrebno. Ona me usmjerava u pravom smjeru. Vjera zabranjuje neke stvari i ako si vjernik ti se kloniš tih zabrana. Možda u prvom trenutku ti nisi ni svjestan da su te stvari koje ti vjera zabranjuje štetne za tebe. Međutim, kasnije vidiš da je ta zabrana za tvoje dobro. Na kraju shvatiš da je to to i vidiš da si na boljitku.
KN: Tuzla je proteklog ramazana bila izlijepljena plakatima na kojima se nalazila tvoja fotografija sa pozivom �Postimo zajedno�.
- Zildžić: Društvo studenata Demus, na čelu sa svojim predsjednikom Mustafom Hukićem, je prije ramazana došlo je na ideju da odštampa list Vjesnik ramazana i da napravi plakat sa kojeg bih ja, kao svjetski prvak i nekakva poznata javna ličnost, pozivao ljude, prije svega mlade, da zajedno postimo. Ta ideja je i realizovana. Ali, Allahovom voljom, čovjek koji je najzaslužniji za to rahmetli Mustafa Hukić preselio je na Bolji svijet, ne dočekavši ramazan. Molim Dragog Allaha, dž.š., da mu podari Džennet. čini mi se da je ova akcija uspjela, jer u Tuzli vidim sve više mladih koji poste. Bilo bi jako dobro da se u ovakve i slične akcije uključe i druge poznate javne ličnosti. Znam da to radi Hamza Ražnjatović iz Magbeta. Morali bi i drugi javno pozivati ljude da klanjaju, da idu u džamiju, da se prihvate islamskog načina života, a ne da reklamiraju kondome. Jer, reklamiranje kondoma mladi mogu protumačiti kao poruku da nije grije činiti blud, već da se samo moraju paziti da ne obole od side.
KN: Tvoja poruka mladima?
- Zildžić: Mladi, učite, slušajte roditelje, posjećujte džamiju, To je u najkraćem. Ukoliko budu učili, slušali roditeljke, posjećivali džamije i vjeru svoju izučavali i primjenjivali, to će im donijeti dobro i na ovome i na budućem svijetu.To će ih dovesti do vjere. To su tri stvari koje će ih učiniti srećnim, koje će oplemeniti njihove živote.
KN: I za kraj, reci nam kako se postaje svjetski prvak?
- Zildžić: Za sve u životu potrebna je jaka volja, potrebi su rad i upornost. Dnevno sam znao trenirati i po šest sati. Svaki rad će dati rezultat. Onoliko koliko uložiš, toliko ćeš, uz Allahovu pomoć, i dobiti. Moram biti pošten i kazati da bih sveo ovo teško postigao bez pomoći dobrih ljudi. Na prvom mjestu ističem svog menadžera Senada Mujkanovića, vlasnika građevinske firme 'Tom Cat'. S obzirom da je ovo skup sport, da me pripreme za jedan meč koštaju oko sedam hiljada maraka, bez te pomoći ne bih mogao.
