Iako je to sve tako, nije to bas sve tako.asurbanipal wrote:Gojeni H wrote:asurbanipal wrote: Tačno je da je argument većine - nikakav argument. A većina slijedi vjeru i ideologiju svojih vladara, predaka, i to slijepo slijedi, bez postavljanja pitanja samom sebi zašto to radi, i na tome ostane do kraja života. Da si se rodio u Širokom, vjerovatno bi danas stajao pred kipom Djevice Marije sa malim Isusom u krilu i izgovarao revno i predano "Oče naš !!!". Tako da ne stoji tvrdnja da sam spominjao da većina nisu vjernici. Mnogi vjeruju u nešto, a ni sami ne znaju zašto i u šta vjeruju. Doduše, istina je da sam spominjao da je malo onih koji razuma imaju i koji razum koriste. Mnogima glava dođe samo za brijanje brade...
Krenuo sam da svasta napisem, ali cu samo podebljati. Wow, sto bi rekli braca Ameri ...
Rodimo li se u protestantskoj zemlji, takve smo i vjere. Da smo svjetlost svijeta ugledali u sjenci Bazilike sv. Petra u Rimu, bili bismo revni katolici; da smo se rodili u židovskoj četvrti Halepa, osuđivali bismo Krista kao varalicu; u Carigradu bismo zazivali „La ilahe illallah", Allah je najveći, a Muhamed je njegov poslanik!" Rođenje, mjesto i obrazovanje daju nam našu vjeru. Malo je onih koji vjeruju u neku religiju jer su ispitali dokaze njezine autentičnosti i donijeli primjeren sud odvagavši svjedočanstva. Nijedan čovjek od njih 10.000 ne zna ništa o dokazima za svoju vjeru. Vjerujemo u ono što nas nauče, a najfanatičniji su oni koji znaju najmanje o dokazima na kojima se njihovo vjerovanje zasniva.
Ti to bas nekako preusko prikazujes.
Drustva evoluiraju, kao i vjerovanja i misljenja. Svi su katolici i onda dodje Martin Luter i onda su jedni katolici a drugi su protestanti.
Da bi drustvo opstalo, ono mora imati socijalnu i kulturolosku koheziju, tj. ono se mora necime povezati i u nesto vjerovati.
To ne mora nuzno biti vjera ali mora biti cvrsto uvjerenje i model vrednovanja i ponasanja.
Meni je vise zasmetalo ono "o onima koji vjeruju a ne znaju sta vjeruju" i "razum imaju a razum ne koriste".
Ako gledas iskljucivo vjerska ubjedjenja, ubijedjenost Ebu Zera, nepismenog sirovog beduina, i hazreti Alije r.a., cetvrtog halife, nije i ne moze biti ista.
Ali, ne mozemo govoriti kako ih Allah vidi, isto kao sto ne mozemo govoriti ni o stanju njihove ljubavi prema Gospodaru.
Svi smo sreli ljude koji naizgled i ne izgledaju kao vjernici, krscani, ateisti, dobri ili losi, ali njihov slijedeci postupak nas demantuje.
Otkuda nam pravo da sudimo da li i koliko ljudi vjeruju? Mozemo suditi po vanjskom izgledu i ispoljavanju forme, ali ponovo, svi smo se mi barem nekada iznenadili necijom skrusenoscu, dobrotom, i sl.
Na kraju, pise li nekome na celu da li koristi razum, barem u kontekstu onoga sto si spomenuo?
Mislim da sebi dajemo preveliki monopol nad znanjem i promisljanjem. Takodje mislim da cesto na osobu gledamo kao na "u-se-na-se-poda-se" pasminu iz razloga sto jadnik nosi pastetu i frtalj hljeba u kesi, ili na lopovsku pasminu zato sto nosi lijepu odjecu ili se ne sluzi psovkom kao priloskom oznakom za "ne znam dalje".
