Krila moći Milorada Dodika
Društveno-politička scena u Republici Srpskoj uglavnom je uvijek bila stabilna, sa visoko izraženim stepenom jedinstva, bez obzira na personalne promjene na toj pozornici. Kao što su nekada Radovan Karadžić i Ratko Mladić bili dominantni u Republici Srpskoj, danas tim dijelom BiH suvereno vlada Milorad Dodik sa svoja dva moćna krila – vladikom Kačavendom i vladikom Grigorijem. Nema sumnje da su Kačavenda i Grigorije uz Dodika najmoćniji ljudi u RS-u, ljudi koji bitno utječu na našu današnjicu, ali i budućnost. Obojica imaju veliki autoritet među Srbima, obojica vole zlato, moć i politiku
Piše: Ezher Beganović
Vladika koji se osjeća kao car Lazar
Žarko Gavrilović, penzionisani protojerej i predsjednik Srpske svetosavske stranke, kaže da se Vasilije Kačavenda hvali svojim namještajem u vrijednosti od više miliona eura u Vladičanskom dvoru koji naziva "raj na zemlji", za čije je potrebe uz saglasnost vlasti Općine Bijeljina uzurpirao zemljište jedanaest bošnjačkih porodica. Vladika Kačavenda voli zlato i moć, ali i politiku, a nekada je volio i rat (Vasilije Kačavenda je tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu pred manastirom Svete Trojice u Vozući blagoslovio četničke jedinice riječima: ''Ja se danas iskreno osjećam kao car Lazar nekad na Kosovu. Neka vam današnje pričešće bude vozućka kosovska večera, da dobijete novu snagu i zauvijek protjerate neprijatelje." Ako Kačavendinu ratnu želju ''zauvijek protjerate neprijatelje'' usporedimo s njegovom izjavom datom nekoliko godina nakon rata: ''Srpski narod je, ipak, u većini, prolazeći kroz golgotu rata u Bosni i Hercegovini, sačuvao obraz svoje vjere pravoslavne držeći se Hristovih riječi: Što ne želiš da tebi drugi čine, ne čini ni ti drugima'' – pokazao da je čovjek nečistog života i opasnost i za samog sebe, a kamoli za druge.). Voli Kačavenda i četnike. ''Kod nas, na prostoru Eparhije zvorničko-tuzlanske, izmirili smo četnike i partizane. Više nema tih sukoba. Danas osvećujemo spomenike i četnika i partizana.'' U sklopu te akcije Kačavenda blagosilja sve spomenike i četnička stratišta. Bez ikakvog stida blagosiljao je spomenik Draže Mihajlovića u Brčkom. Takvom politikom Kačavenda otvara vrata crkvenih dvorišta i sokoli običan srpski puk da veliča i priželjkuje četništvo. Nekoliko dana nakon njegove posjete Srebrenici u dvorištu srebreničke crkve uz pjesmu se pozivalo na klanje muslimana. Njegovanjem četništva, stalnim insistiranjem da su Srbi ugroženi i žrtve, uzurpiranjem bošnjačke imovine za crkvene potrebe, građenjem crkvi na temeljima porušenih džamija, vladika Kačavenda svoj narod truje mržnjom prema svemu što nije srpsko. Kačavenda je mnoge Bošnjake zavio u crno. Godinama besramno insistira na očuvanju izgrađenih crkvi na bošnjačkim imanjima i svetinjama. Na uporna insistiranja javnosti da se uklone crkve i temelji crkvi iz Konjević-Polja, Kotorskog, Diviča, Kačavenda odgovara: ''Na čijoj su zemlji izgradili Islamski kulturni centar u Srebrenici i Islamski centar Kralja Fahda u Sarajevu?"
Vladar Hercegovine i Zahumlja
Episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije rođen je 1967. godine u Varešu. Na tron vladike Hercegovačke eparhije Grigorije je ustoličen 1999. godine kada je, kako piše na zvaničnoj web stranici Hercegovačke eparhije, stao na čelo srpskog naroda u Hercegovini. Odmah po ustoličenju Grigorije počinje punim zamahom. Međutim, pravu moć stječe nakon što je Dodik shvatio da bez njega nema ni vlasti u Hercegovini. Naša javnost je početkom ove godine saznala da se Dodik odužio vladiki Grigoriju za odanost koju mu iskazuje. Odlukom donesenom u martu ove godine o raspodjeli neperspektivnih lokacija i objekata na teritoriji RS, koji su služili za potrebe odbrane, premijer tog entiteta Milorad Dodik više objekata i zemljišta u Trebinju dodijelio je bez ikakve naknade Eparhiji zahumsko- hercegovačkoj i primorskoj pri Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Dodik je SPC-u poklonio 13 hiljada kvadratnih metara zemljišta. Vladika Grigorije je prije nekoliko dana pokazao da zna biti od koristi politici Milorada Dodika. Na obilježavanju krsne slave Trebinja, na kojoj je bio prisutan i Milorad Dodik, vladika Grigorije je rekao: ''Premijer Republike Srpske Milorad Dodik neće predati, prodati niti izdati RS. U ovom narodu ima nade i temelja na kojima treba da sagradimo ono što su davno započeli naši preci.'' Tokom posjete Borisa Tadića, predsjednika Srbije, i srpskog premijera Vojislava Koštunice Republici Srpskoj upriličenoj povodom potpisivanja (trećeg po redu) Sporazuma o specijalnim i paralelnim vezama, u prigodnoj zdravici tokom ručka u jednom banjalučkom restoranu vladika Grigorije je rekao: ''Dižem ovu čašu u čast Vojislava Koštunice, koji je najpametniji od svih Srba, i u čast Borisa Tadića, koji je najljepši od svih Srba i u čast Milorada Dodika, koji je najveći, najpametniji, najmoćniji, naj, naj, naj... od svih Srba!'' Novinar magazina Patriot Slobodan Vasković o vladiki Grigoriju piše: ''Grigorije brine ko će gdje i kakvu koncesiju dobiti, kako će vino prodati, ko će gdje direktor biti, ko će stranke u regiji voditi, ko će se kim ženiti i za koga udavati, ko će koju firmu privatizovati.'' Kao apsolutni vladar Hercegovine i neupitni sluga Milorada Dodika, vladika Grigorije na terenu sprovodi politički program. On često putuje u međunarodne misije gdje lobira za državnost Republike Srpske.
Miloradu Dodiku se mora priznati da je uspio sa Kačavendom i Grigorijem stvoriti nezvaničnu ali veoma moćnu vjersko-političku strukturu vlasti u Republici Srpskoj. Osim priznanja, na njih se mora upozoriti jer svim srcem rade na rušenju Bosne i Hercegovine.
saff
Saff:Krila moći Milorada Dodika
Moderator: anex
-
back in black
- Posts: 57
- Joined: 28/11/2006 22:00
#2
Guantanamo u Beogradu
PODNASLOV: Nama je dozvoljeno da dva puta mjesečno obiđemo svoju djecu. Ja sam kod Fuada bio prije 10-ak dana. Mi porodice smo ogorčeni. Toliko mjeseci džaba leže, ništa se ne dešava. To su uglavnom oženjeni momci, koji imaju porodice, žene, djecu, ko o njima misli danas!? Niko! Moj Fuad ima četvero djece. O njima i snahi se sada moram ja brinuti. Ali, ja sam samo ugostiteljski radnik u Pazarskoj banji, koja je još društvena imovina, a vi znate šta to znači. Uz to imam još jednog sina, a svaki odlazak za Beograd odnese mi 10.000 dinara (približno 250 KM)
Piše: Ramiz Hodžić
Bliži se šest mjeseci otkako su na planini Ninaj, 30-ak kilometara od Novog Pazara, uhapšeni Mirsad Prentić (30), Fuad Hodžić (33), Vahid Vejselović (23) te Senad Vejselović (24). Uhapšeni su 17. marta u akciji specijalnih snaga policije Srbije i odmah pritvoreni pod sumnjom da su spremali teroristički čin na vladine ciljeve u Novom Pazaru i šire u Srbiji. Tada je policija u jednoj ninajskoj pećini pronašla određenu količinu naoružanja, puno manje od onog arsenala koji su prikazali javnosti. O tome je Saff blagovremeno izvještavao svoje čitatelje sa lica mjesta, a sada treba podsjetiti na činjenicu da je tom prilikom pronađeno samo nešto malo eksploziva, dvije zahrđale puške te sablja. Policija je prikazala nekoliko desetina pušaka, pištolja, puno eksploziva, a nisu izostavili čak ni ručne bacače, mitraljeze itd. Također, treba podsjetiti da spomenuta četverica mladića iz Novog Pazar nisu uhapšena u toj pećini, pa čak ni u njenoj blizini, a stavljeno im je to oružje na teret.
Prva hapšenja
Ovo je bio samo početak jedne šire kampanje usmjerene protiv Sandžaka i Bošnjaka, a preko grupe mladića tzv. vehabija, kojima je pripadala uhapšena grupa. Cilj srbijanskih vlasti i obavještajnih službi bio je i jeste i dalje, destabiliziranje Sandžaka, dovođenje Bošnjaka u vezu sa terorizmom, i to stvarajući vezu Sandžaka i Kosova, a upravo preko ovih mladića. Krajnji cilj Srbije je pokazati međunarodnoj zajednici da ne smije dati nezavisnost Kosovu jer će onda kao imati teroriste u avliji. Te, sebe prikazati kao posljednju liniju odbrane svijeta od tzv. islamskog terorizma. Za sve to dobro im je došla naivnost nekolicine mladića i loši odnosi koji su se stvorili nešto ranije na relaciji Islamska zajednica Sandžaka, odnosno muftija Zukorlić, sa jedne, i ova grupa mladića sa druge strane. Što je, vjerovatno, opet dobro osmišljeno i pravovremeno pripremljeno djelo srbijanskih vlasti i obavještajnih službi.
Samo četiri dana nakon hapšenja prve grupe, spomenute četverice pazarskih Bošnjaka, uslijedila su nova hapšenja sa istim optužbama za pripremu terorističkog čina. Uhapšen je 21. marta Mehmedin Koljši (24), a samo tri dana nakon toga, 24. marta, u svojoj kući uhapšen je Jasmin Smajlović (30). Svi uhapšeni smješteni su u Centralni zatvor u Novom Pazaru i određen im je pritvor, prvoj grupi uhapšenih 45, a drugoj dvojici uhapšenih 30 dana.
Otpor Bošnjaka Novog Pazara
Međutim, i pored sve medijske kampanje koja je uslijedila nakon ovih hapšenja od strane srbijanskih medija, te kampanje koju je vodilo Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije, a sve u smjeru sataniziranja uhapšenih mladića, ipak Bošnjaci u Novom Pazaru nisu prihvatili tek tako priču o teroristima među svojim komšijama, samo zato što se nešto drukčije oblače i imaju nešto duže brade. Prepoznali su Bošnjaci u Novom Pazaru i općenito u Sandžaku da u svemu što im se servira na programima srbijanskih televizija i u srbijanskim printanim medijima, a vezano za hapšenja, ima vrlo malo istine. Jasno su građani Novog Pazara iskazali sumnju u priču koja je uslijedila iz MUP-a Srbije i čak naprotiv, jasno su rekli da u svemu što se događa prepoznaju prste srbijanskih službi sigurnosti. Nažalost, za razliku od običnih građana, bošnjački političari iz Sandžaka predvođeni Sulejmanom Ugljaninom i Rasimom Ljajićem, a njima se priključio i muftija Zukorlić, bez provjera i u cilju međusobnih obračuna i dobijanja poena, prihvatili su stavove MUP-a Srbije i uglas su optužili uhapšene mladiće. Možda je jedino pravo za optužbe imao muftija Zukorlić, sa kojim su uhapšeni mladići imali loše odnose do stupnja netrpeljivosti, ali sigurno ne na nivou optužbi za terorizam, a posebno ne na mete od interesa države Srbije.
Skrivanje pod velom državne tajne
Nenaišavši na odobravanje za svoje akcije među Bošnjacima, što nisu očekivali, te shvativši da nemaju argumente za akcije koje su napravili, jer nisu ni kod koga od uhapšenih našli ni metak, a kamoli što drugo, srbijanski MUP je da bi održao svoju namjeru podizanja tenzija, rasturanja Sandžaka i prevashodno očuvanja Kosova, podigao slučaj na viši nivo. Proglasili su sve što se tiče tzv. vehabija državnom tajnom i prebacili sa lokalnog suda iz Novog Pazara na Specijalno tužilaštvo u Beogradu. Stavili su slučaj pod veo tajne kako bi mogli njime manipulirati kad god hoće i na način na koji hoće, te spriječiti javnost da dođe do istinite priče o ovom događaju. Tih dana, sredinom aprila, uhapšenih šest mladića prebačeno je pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja iz Novog Pazara u Beograd. Tog dana Novi Pazar je bio blokiran sa svih strana. Grad je bio pun policije, blokirane su sve raskrsnice, a uhapšeni su sa lisicama na rukama i nogama prebačeni u Beograd. Sve opisano podsjećalo je na stravične snimke transporta talibana iz Afganistana na Kubu u zatvor Guantanamo. U prvi mah nije se sa sigurnošću ni znalo da li su u Beogradu.
Ubistvo Prentića
Samo nekoliko dana nakon toga, tačnije 19. aprila, u Donjoj Trnavi kod Novog Pazara policija je ubila u ranim jutarnjim satima Ismaila Prentića (28), a uhapsila Senada Ramovića (34) i Safeta Bećirovića (59). Zvanični policijski izvještaj bio je da su pružili otpor prilikom hapšenja, da su bacali bombe na policajce, puštali dobro obučene pse, te da je zbog toga policija pucala i ubila Prentića. Novinar Saffa bio je na licu mjesta i napravio ekskluzivne snimke iz kuće u kojoj se desio navodni okršaj i napravio ekskluzivni razgovor sa dedom Ademom Bećirovićem koji se nalazio u kući prilikom napada policije. Ono što je na licu mjesta vidio novinar Saffa i što je mogao doznati od mještana, te starog Adema, apsolutno je demantiralo zvanični policijski izvještaj. Tragova od velikih okršaja, bombi i slično nije bilo, kao ni traga od tolikih pasa čuvara. U najmanju ruku moglo se zaključiti da je policija primijenila pretjerane mjere i da Prentić nije morao biti ubijen. A vjerovatnija opcija je da je ubijen nakon predaje ili, eventualno, hapšenja.
Medijska hajka
Nakon ovoga pojačana je medijsko-policijska kampanja i sve više i otvorenije se počelo govoriti o vezi tzv. vehabija Sandžaka i Kosova, Sandžaka i Crne Gore. Srbijanskim medijima su dominirali zastrašujući naslovi: ''Vehabijski pokret kao smrtonosni virus'' (7. april – Danas); ''Strah mladih od šerijatske policije'' (7. maj – Dnevnik); ''Vehabije pobjegle u Crnu Goru'' (30. april – 24 sata); ''Centar vehabija na Plavskom jezeru'' (28. april – Mond); ''Vehabije i u Nišu'' (23. maj – Danas); ''Vođa terorista posjećivao Plav'' (25. april – Večernje novosti); ''Džihad na gotovs'' (25. april – Večernje novosti).
Reagiranja na ovakav odnos srbijanskih vlasti prema sandžačkim Bošnjacima nije bilo iz krugova koji bi trebali štititi ljudska i građanska prava. Šutnja je bila prisutna i kod međunarodnih krugova, svi su praktično na taj način odobrili brutalan odnos policije. Jedino reagiranje i poziv na profesionalizam kako MUP-a tako i medija kad je ovaj slučaj u pitanju imao je Fond za humanitarno pravo iz Beograda na čelu sa Natašom Kandić i Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava na čelu sa Semihom Kačar. Oni su imali jedno zajedničko saopćenje u drugoj polovini maja. Fond za humanitarno pravo i Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava u saopćenju su tada ocijenili da mediji dva mjeseca, bez ijednog validnog dokaza, neprofesionalno i proizvoljno izvještavaju o pronalaženju ''terorističkog kampa'' na planini Ninaj kod Sjenice i hapšenju ''navodnih pripadnika terorističke organizacije'' i, kako se navodi, ''ubistvu Ismaila Prentića i ranjavanju Senada Ramovića''. Dodaje se da mediji time narušavaju princip pretpostavke nevinosti, a da ''atmosferu netolerancije podgrijeva i izjava ministra policije Dragana Jočića o 'odlučnosti službe da suzbije sve terorističke pretnje'.''
Nova hapšenja
Međutim, hapšenjima nije bilo kraja. Sedmog juna uhapšena je nova grupa: Erhan Smailović (32), Aladin Pulić (22) i Husein Čuljak (29). A, policija je navodno na više lokacija u općinama Sjenica, Novi Pazar i Tutin našla oko 10.000 metaka i 15-ak kilograma smjese koja bi, kako su rekli, mogla biti iskorištena u svrhe pravljenja eksplozivnih sredstava. Sve je to navodno nađeno ukopano po nekim livadama, njivama i sl. Oglasio se ovog puta i ministar Dragan Jočić: ''Municija i eksploziv su duže prebacivani sa teritorije Kosova na teritoriju Srbije, odnosno općine Novi Pazar, Tutin i Sjenica. Prave namjere će tek biti utvrđene, ali smatramo da su municija i eksploziv trebali da posluže za terorističke akcije u Novom Pazaru, a jedan od objekata koji je trebalo da bude napadnut je policijska stanica.''
Veza s pitanjem Kosova
Nakon 7. juna više nije bilo hapšenja. Ukupno je uhapšeno 11 momaka i svi se nalaze u Centralnom zatvoru u Beogradu. I pored sve kampanje i tako odlučnih stavova i tvrdnji ministra Jočića da su uhapšeni spremali terorističke akcije do danas, a od prvih hapšenja prošlo je blizu šest mjeseci, još nije podignuta optužnica ni protiv koga od uhapšenih. A pritom nikakve informacije ne dolaze o toku istrage, da li će biti tužbi, za šta će biti terećeni uhapšeni i sl. Jednostavno javnost ništa ne zna o ovom slučaju. Sve to baca sjenu na ovaj slučaj i pokazuje loše namjere policije. Tim povodom razgovarali smo sa Semihom Kačar, predsjednicom Sandžačkog odbora za zaštitu ljudskih prava: ''Mi smo, čini mi se, razgovarali o ovim hapšenjima kada se desilo ubistvo Prentića. Tada sam vam rekla da se plašim da u svemu ulogu ima srpska policija i vlast i da se sve može dovesti u vezu sa događajima na Kosovu. Pokazalo se da sam bila u pravu. Svaki put kada se počne govoriti o Kosovu, kada se to pitanje dovede na red, počnu hapšenja tzv. vehabija po Novom Pazaru i aktuelizira se pitanje nekakvog terorizma i opasnosti od islama. Otkriva se nekakvo oružje, koje više čak ni ne pokazuju, kako su to radili kod prvih hapšenja. Samo kažu otkriveno toliko i toliko oružja i uhapšeni su ti i ti. Pošto je sve stavljeno pod veo državne tajne, niko ništa ne smije ni da kaže, ni da pita. Mi smo reagirali i tražili da se mediji korektnije i profesionalnije odnose prema ovom pitanju. Jer, za sada bez ikakve osnove, bez tužbe, a kamoli presude, uhapšeni se nazivaju teroristima, zločincima i sl. Kao predsjednica Odbora za zaštitu ljudskih prava kontaktirala sam i advokate. Međutim, i oni su nekako djelovali zbunjeno. Nisu imali nikakvih informacija više. Iskoristit ću priliku da kažem kako ni sandžački bošnjački političari nisu na nivou. Kod zadnjeg hapšenja bez ikakvih provjera pohvalili su hapšenje.''
Ispovijest Saliha Hodžića, oca uhapšenog Fuada
Šta se danas dešava sa 11 uhapšenih Bošnjaka, gdje se nalaze i kako im je u zatvoru, da li će biti konačno optuženi ili pušteni na slobodu pitali smo Saliha Hodžića, oca uhapšenog Fuada. ''Nama je dozvoljeno da dva puta mjesečno obiđemo svoju djecu. Ja sam kod Fuada bio prije 10-ak dana. Nije mi se dosada žalio nikad na osoblje, na policiju da ga maltretiraju, tuku i sl. Niko mu ne brani ni da klanja, i da jede šta hoće. Nisu prinuđeni da jedu svinjetinu, već im se, da tako kažem, odvaja kazan. Međutim, bez obzira na to, bliži se šest mjeseci kako je uhapšen, a ništa se ne dešava. Drže ih odvojene jedne od drugih, u samicama. To sigurno loše utječe na njih. Ja sam primijetio na Fuadu da je utučen i da mu je samica veliki teret. Savjetovao sam ga da traži da ga razmjeste u sobe sa drugim zatvorenicima. I eto, to se i desilo, sada više nije u samici. Za ostale ne znam, mislim da su još u samicama. Mi porodice smo ogorčeni. Toliko mjeseci džaba leže, ništa se ne dešava. To su uglavnom oženjeni momci, koji imaju porodice, žene, djecu, ko o njima misli danas!? Niko! Moj Fuad ima četvero djece. O njima i snahi se sada moram ja brinuti. Ali, ja sam samo ugostiteljski radnik u Pazarskoj banji, koja je još društvena imovina, a vi znate šta to znači. Uz to imam još jednog sina, a svaki odlazak za Beograd odnese mi 10.000 dinara (približno 250 KM). Uz to dolaze advokati. Udružili smo se da angažujemo jednog beogradskog advokata. Skupilo je nas pet po 500 eura, ali on već govori da mu je ponestalo sredstava. Šta ćemo i kako dalje, apsolutno ne znam. Mi nismo protiv suđenja, neka im sude, pa će se dokazati da su oni nevini. To su sve momci koji nisu vojske služili. Pa oni puške ne znaju rasklopiti. Ja sam rekao istražnom sudiji, daj im pušku, ako je ijedan bude znao rasklopiti, ja ću ga njome ubiti. Oni to ne znaju, a šta su sve za njih rekli. Ponovo kažem, neka im sude, ali neka ih puste da se brane sa slobode. Ovako samo uništavaju i njih i nas porodice, a pokazat će se, ako bude pravde, da su potpuno nevini. Svakakvih je tu stvari bilo, a mi smo svi sirotinja preko koje se prelomilo. Ja očekujem da će ih uskoro pustiti na slobodu i da im, ako budu imali za šta, sude sa slobode'', sa roditeljskim uzdahom završava naš telefonski razgovor Salih Hodžić, otac uhapšenog Fuada.
saff
PODNASLOV: Nama je dozvoljeno da dva puta mjesečno obiđemo svoju djecu. Ja sam kod Fuada bio prije 10-ak dana. Mi porodice smo ogorčeni. Toliko mjeseci džaba leže, ništa se ne dešava. To su uglavnom oženjeni momci, koji imaju porodice, žene, djecu, ko o njima misli danas!? Niko! Moj Fuad ima četvero djece. O njima i snahi se sada moram ja brinuti. Ali, ja sam samo ugostiteljski radnik u Pazarskoj banji, koja je još društvena imovina, a vi znate šta to znači. Uz to imam još jednog sina, a svaki odlazak za Beograd odnese mi 10.000 dinara (približno 250 KM)
Piše: Ramiz Hodžić
Bliži se šest mjeseci otkako su na planini Ninaj, 30-ak kilometara od Novog Pazara, uhapšeni Mirsad Prentić (30), Fuad Hodžić (33), Vahid Vejselović (23) te Senad Vejselović (24). Uhapšeni su 17. marta u akciji specijalnih snaga policije Srbije i odmah pritvoreni pod sumnjom da su spremali teroristički čin na vladine ciljeve u Novom Pazaru i šire u Srbiji. Tada je policija u jednoj ninajskoj pećini pronašla određenu količinu naoružanja, puno manje od onog arsenala koji su prikazali javnosti. O tome je Saff blagovremeno izvještavao svoje čitatelje sa lica mjesta, a sada treba podsjetiti na činjenicu da je tom prilikom pronađeno samo nešto malo eksploziva, dvije zahrđale puške te sablja. Policija je prikazala nekoliko desetina pušaka, pištolja, puno eksploziva, a nisu izostavili čak ni ručne bacače, mitraljeze itd. Također, treba podsjetiti da spomenuta četverica mladića iz Novog Pazar nisu uhapšena u toj pećini, pa čak ni u njenoj blizini, a stavljeno im je to oružje na teret.
Prva hapšenja
Ovo je bio samo početak jedne šire kampanje usmjerene protiv Sandžaka i Bošnjaka, a preko grupe mladića tzv. vehabija, kojima je pripadala uhapšena grupa. Cilj srbijanskih vlasti i obavještajnih službi bio je i jeste i dalje, destabiliziranje Sandžaka, dovođenje Bošnjaka u vezu sa terorizmom, i to stvarajući vezu Sandžaka i Kosova, a upravo preko ovih mladića. Krajnji cilj Srbije je pokazati međunarodnoj zajednici da ne smije dati nezavisnost Kosovu jer će onda kao imati teroriste u avliji. Te, sebe prikazati kao posljednju liniju odbrane svijeta od tzv. islamskog terorizma. Za sve to dobro im je došla naivnost nekolicine mladića i loši odnosi koji su se stvorili nešto ranije na relaciji Islamska zajednica Sandžaka, odnosno muftija Zukorlić, sa jedne, i ova grupa mladića sa druge strane. Što je, vjerovatno, opet dobro osmišljeno i pravovremeno pripremljeno djelo srbijanskih vlasti i obavještajnih službi.
Samo četiri dana nakon hapšenja prve grupe, spomenute četverice pazarskih Bošnjaka, uslijedila su nova hapšenja sa istim optužbama za pripremu terorističkog čina. Uhapšen je 21. marta Mehmedin Koljši (24), a samo tri dana nakon toga, 24. marta, u svojoj kući uhapšen je Jasmin Smajlović (30). Svi uhapšeni smješteni su u Centralni zatvor u Novom Pazaru i određen im je pritvor, prvoj grupi uhapšenih 45, a drugoj dvojici uhapšenih 30 dana.
Otpor Bošnjaka Novog Pazara
Međutim, i pored sve medijske kampanje koja je uslijedila nakon ovih hapšenja od strane srbijanskih medija, te kampanje koju je vodilo Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije, a sve u smjeru sataniziranja uhapšenih mladića, ipak Bošnjaci u Novom Pazaru nisu prihvatili tek tako priču o teroristima među svojim komšijama, samo zato što se nešto drukčije oblače i imaju nešto duže brade. Prepoznali su Bošnjaci u Novom Pazaru i općenito u Sandžaku da u svemu što im se servira na programima srbijanskih televizija i u srbijanskim printanim medijima, a vezano za hapšenja, ima vrlo malo istine. Jasno su građani Novog Pazara iskazali sumnju u priču koja je uslijedila iz MUP-a Srbije i čak naprotiv, jasno su rekli da u svemu što se događa prepoznaju prste srbijanskih službi sigurnosti. Nažalost, za razliku od običnih građana, bošnjački političari iz Sandžaka predvođeni Sulejmanom Ugljaninom i Rasimom Ljajićem, a njima se priključio i muftija Zukorlić, bez provjera i u cilju međusobnih obračuna i dobijanja poena, prihvatili su stavove MUP-a Srbije i uglas su optužili uhapšene mladiće. Možda je jedino pravo za optužbe imao muftija Zukorlić, sa kojim su uhapšeni mladići imali loše odnose do stupnja netrpeljivosti, ali sigurno ne na nivou optužbi za terorizam, a posebno ne na mete od interesa države Srbije.
Skrivanje pod velom državne tajne
Nenaišavši na odobravanje za svoje akcije među Bošnjacima, što nisu očekivali, te shvativši da nemaju argumente za akcije koje su napravili, jer nisu ni kod koga od uhapšenih našli ni metak, a kamoli što drugo, srbijanski MUP je da bi održao svoju namjeru podizanja tenzija, rasturanja Sandžaka i prevashodno očuvanja Kosova, podigao slučaj na viši nivo. Proglasili su sve što se tiče tzv. vehabija državnom tajnom i prebacili sa lokalnog suda iz Novog Pazara na Specijalno tužilaštvo u Beogradu. Stavili su slučaj pod veo tajne kako bi mogli njime manipulirati kad god hoće i na način na koji hoće, te spriječiti javnost da dođe do istinite priče o ovom događaju. Tih dana, sredinom aprila, uhapšenih šest mladića prebačeno je pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja iz Novog Pazara u Beograd. Tog dana Novi Pazar je bio blokiran sa svih strana. Grad je bio pun policije, blokirane su sve raskrsnice, a uhapšeni su sa lisicama na rukama i nogama prebačeni u Beograd. Sve opisano podsjećalo je na stravične snimke transporta talibana iz Afganistana na Kubu u zatvor Guantanamo. U prvi mah nije se sa sigurnošću ni znalo da li su u Beogradu.
Ubistvo Prentića
Samo nekoliko dana nakon toga, tačnije 19. aprila, u Donjoj Trnavi kod Novog Pazara policija je ubila u ranim jutarnjim satima Ismaila Prentića (28), a uhapsila Senada Ramovića (34) i Safeta Bećirovića (59). Zvanični policijski izvještaj bio je da su pružili otpor prilikom hapšenja, da su bacali bombe na policajce, puštali dobro obučene pse, te da je zbog toga policija pucala i ubila Prentića. Novinar Saffa bio je na licu mjesta i napravio ekskluzivne snimke iz kuće u kojoj se desio navodni okršaj i napravio ekskluzivni razgovor sa dedom Ademom Bećirovićem koji se nalazio u kući prilikom napada policije. Ono što je na licu mjesta vidio novinar Saffa i što je mogao doznati od mještana, te starog Adema, apsolutno je demantiralo zvanični policijski izvještaj. Tragova od velikih okršaja, bombi i slično nije bilo, kao ni traga od tolikih pasa čuvara. U najmanju ruku moglo se zaključiti da je policija primijenila pretjerane mjere i da Prentić nije morao biti ubijen. A vjerovatnija opcija je da je ubijen nakon predaje ili, eventualno, hapšenja.
Medijska hajka
Nakon ovoga pojačana je medijsko-policijska kampanja i sve više i otvorenije se počelo govoriti o vezi tzv. vehabija Sandžaka i Kosova, Sandžaka i Crne Gore. Srbijanskim medijima su dominirali zastrašujući naslovi: ''Vehabijski pokret kao smrtonosni virus'' (7. april – Danas); ''Strah mladih od šerijatske policije'' (7. maj – Dnevnik); ''Vehabije pobjegle u Crnu Goru'' (30. april – 24 sata); ''Centar vehabija na Plavskom jezeru'' (28. april – Mond); ''Vehabije i u Nišu'' (23. maj – Danas); ''Vođa terorista posjećivao Plav'' (25. april – Večernje novosti); ''Džihad na gotovs'' (25. april – Večernje novosti).
Reagiranja na ovakav odnos srbijanskih vlasti prema sandžačkim Bošnjacima nije bilo iz krugova koji bi trebali štititi ljudska i građanska prava. Šutnja je bila prisutna i kod međunarodnih krugova, svi su praktično na taj način odobrili brutalan odnos policije. Jedino reagiranje i poziv na profesionalizam kako MUP-a tako i medija kad je ovaj slučaj u pitanju imao je Fond za humanitarno pravo iz Beograda na čelu sa Natašom Kandić i Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava na čelu sa Semihom Kačar. Oni su imali jedno zajedničko saopćenje u drugoj polovini maja. Fond za humanitarno pravo i Sandžački odbor za zaštitu ljudskih prava u saopćenju su tada ocijenili da mediji dva mjeseca, bez ijednog validnog dokaza, neprofesionalno i proizvoljno izvještavaju o pronalaženju ''terorističkog kampa'' na planini Ninaj kod Sjenice i hapšenju ''navodnih pripadnika terorističke organizacije'' i, kako se navodi, ''ubistvu Ismaila Prentića i ranjavanju Senada Ramovića''. Dodaje se da mediji time narušavaju princip pretpostavke nevinosti, a da ''atmosferu netolerancije podgrijeva i izjava ministra policije Dragana Jočića o 'odlučnosti službe da suzbije sve terorističke pretnje'.''
Nova hapšenja
Međutim, hapšenjima nije bilo kraja. Sedmog juna uhapšena je nova grupa: Erhan Smailović (32), Aladin Pulić (22) i Husein Čuljak (29). A, policija je navodno na više lokacija u općinama Sjenica, Novi Pazar i Tutin našla oko 10.000 metaka i 15-ak kilograma smjese koja bi, kako su rekli, mogla biti iskorištena u svrhe pravljenja eksplozivnih sredstava. Sve je to navodno nađeno ukopano po nekim livadama, njivama i sl. Oglasio se ovog puta i ministar Dragan Jočić: ''Municija i eksploziv su duže prebacivani sa teritorije Kosova na teritoriju Srbije, odnosno općine Novi Pazar, Tutin i Sjenica. Prave namjere će tek biti utvrđene, ali smatramo da su municija i eksploziv trebali da posluže za terorističke akcije u Novom Pazaru, a jedan od objekata koji je trebalo da bude napadnut je policijska stanica.''
Veza s pitanjem Kosova
Nakon 7. juna više nije bilo hapšenja. Ukupno je uhapšeno 11 momaka i svi se nalaze u Centralnom zatvoru u Beogradu. I pored sve kampanje i tako odlučnih stavova i tvrdnji ministra Jočića da su uhapšeni spremali terorističke akcije do danas, a od prvih hapšenja prošlo je blizu šest mjeseci, još nije podignuta optužnica ni protiv koga od uhapšenih. A pritom nikakve informacije ne dolaze o toku istrage, da li će biti tužbi, za šta će biti terećeni uhapšeni i sl. Jednostavno javnost ništa ne zna o ovom slučaju. Sve to baca sjenu na ovaj slučaj i pokazuje loše namjere policije. Tim povodom razgovarali smo sa Semihom Kačar, predsjednicom Sandžačkog odbora za zaštitu ljudskih prava: ''Mi smo, čini mi se, razgovarali o ovim hapšenjima kada se desilo ubistvo Prentića. Tada sam vam rekla da se plašim da u svemu ulogu ima srpska policija i vlast i da se sve može dovesti u vezu sa događajima na Kosovu. Pokazalo se da sam bila u pravu. Svaki put kada se počne govoriti o Kosovu, kada se to pitanje dovede na red, počnu hapšenja tzv. vehabija po Novom Pazaru i aktuelizira se pitanje nekakvog terorizma i opasnosti od islama. Otkriva se nekakvo oružje, koje više čak ni ne pokazuju, kako su to radili kod prvih hapšenja. Samo kažu otkriveno toliko i toliko oružja i uhapšeni su ti i ti. Pošto je sve stavljeno pod veo državne tajne, niko ništa ne smije ni da kaže, ni da pita. Mi smo reagirali i tražili da se mediji korektnije i profesionalnije odnose prema ovom pitanju. Jer, za sada bez ikakve osnove, bez tužbe, a kamoli presude, uhapšeni se nazivaju teroristima, zločincima i sl. Kao predsjednica Odbora za zaštitu ljudskih prava kontaktirala sam i advokate. Međutim, i oni su nekako djelovali zbunjeno. Nisu imali nikakvih informacija više. Iskoristit ću priliku da kažem kako ni sandžački bošnjački političari nisu na nivou. Kod zadnjeg hapšenja bez ikakvih provjera pohvalili su hapšenje.''
Ispovijest Saliha Hodžića, oca uhapšenog Fuada
Šta se danas dešava sa 11 uhapšenih Bošnjaka, gdje se nalaze i kako im je u zatvoru, da li će biti konačno optuženi ili pušteni na slobodu pitali smo Saliha Hodžića, oca uhapšenog Fuada. ''Nama je dozvoljeno da dva puta mjesečno obiđemo svoju djecu. Ja sam kod Fuada bio prije 10-ak dana. Nije mi se dosada žalio nikad na osoblje, na policiju da ga maltretiraju, tuku i sl. Niko mu ne brani ni da klanja, i da jede šta hoće. Nisu prinuđeni da jedu svinjetinu, već im se, da tako kažem, odvaja kazan. Međutim, bez obzira na to, bliži se šest mjeseci kako je uhapšen, a ništa se ne dešava. Drže ih odvojene jedne od drugih, u samicama. To sigurno loše utječe na njih. Ja sam primijetio na Fuadu da je utučen i da mu je samica veliki teret. Savjetovao sam ga da traži da ga razmjeste u sobe sa drugim zatvorenicima. I eto, to se i desilo, sada više nije u samici. Za ostale ne znam, mislim da su još u samicama. Mi porodice smo ogorčeni. Toliko mjeseci džaba leže, ništa se ne dešava. To su uglavnom oženjeni momci, koji imaju porodice, žene, djecu, ko o njima misli danas!? Niko! Moj Fuad ima četvero djece. O njima i snahi se sada moram ja brinuti. Ali, ja sam samo ugostiteljski radnik u Pazarskoj banji, koja je još društvena imovina, a vi znate šta to znači. Uz to imam još jednog sina, a svaki odlazak za Beograd odnese mi 10.000 dinara (približno 250 KM). Uz to dolaze advokati. Udružili smo se da angažujemo jednog beogradskog advokata. Skupilo je nas pet po 500 eura, ali on već govori da mu je ponestalo sredstava. Šta ćemo i kako dalje, apsolutno ne znam. Mi nismo protiv suđenja, neka im sude, pa će se dokazati da su oni nevini. To su sve momci koji nisu vojske služili. Pa oni puške ne znaju rasklopiti. Ja sam rekao istražnom sudiji, daj im pušku, ako je ijedan bude znao rasklopiti, ja ću ga njome ubiti. Oni to ne znaju, a šta su sve za njih rekli. Ponovo kažem, neka im sude, ali neka ih puste da se brane sa slobode. Ovako samo uništavaju i njih i nas porodice, a pokazat će se, ako bude pravde, da su potpuno nevini. Svakakvih je tu stvari bilo, a mi smo svi sirotinja preko koje se prelomilo. Ja očekujem da će ih uskoro pustiti na slobodu i da im, ako budu imali za šta, sude sa slobode'', sa roditeljskim uzdahom završava naš telefonski razgovor Salih Hodžić, otac uhapšenog Fuada.
saff
-
_BosanaC
- Posts: 8428
- Joined: 16/08/2005 14:02
- Location: Sarajevo
- Contact:
#4
Interesantno kako se saff brine za bracu iz Novog Pazara, a kako nigdje u tom Beogradskom Guantanamou ne spomenu Iliju Jurišića. Zivo me interesuje koliko su se ta braca koju je nabrojao uopste cesala po jajima za Bosnom dok je Ilija Jurišić po Tuzli ratovao.
-
Truba
- Posts: 94392
- Joined: 17/03/2004 09:36
- Location: Vizantija
- Grijem se na: Plin i struju
- Horoskop: Vodolija
- Contact:
#6
saf je propagandističko smeće na kojemu bi i Gebels pozavidio
sjećam se članka kako su turski vojaci voljeli srpske snaše za vrijeme okupacije turske (a nisu koristili kondome )
sjećam se članka kako su turski vojaci voljeli srpske snaše za vrijeme okupacije turske (a nisu koristili kondome )