Ruska pobjeda u BiH All About

[jao_situacije]

tik tak, tik tak

Vanredna uprava Agrokora, koju predvodi Ante Ramljak, i ruska Sberbanka bore se za imovinu ove korporacije i u Bosni i Hercegovini.

Ramljak pokušava zaštititi imovinu Agrokora u BiH tako što je podnio zahtjev da se u našoj zemlji prizna njegova vanredna uprava nad Agrokorom, ili drugim riječima da naša zemlja prizna važenje „Lex Agrokora“, javlja BiznisInfo. No, Sberbanka je to osporila i sada se vodi pravna bitka po tom pitanju.

Od ishoda te bitke, odnosno od odluke bh. suda, moglo bi, u konačnici, zavisiti da li će Sberbanka biti u prilici da eventualnom blokadom ili zapljenom imovine Agrokora u BiH naplati svoja potraživanja.

Naime, na stranici Ministarstva gospodarstva Hrvatske danas je objavljen mjesečni izvještaj o stanju u Agrokoru za period od 11. avgusta do 10. septembra.

Izvještaj ima 30-ak strana, a na samom njegovom kraju navodi se zanimljiva informacija kojom se, praktično, prvi put javnosti obznanjuju detalji pravne bitke koja se sa Sberbankom vodi u BiH. Svi detalji i dalje nisu poznati.

– Postoje saznanja da su određena društva iz Sberbank grupe pokrenula daljnje postupke u Srbiji kao i u Bosni i Hercegovini. Izvanrednoj upravi do sada je dostavljen manji dio relevantnih pismena, a kako dolazi do dostave poduzimaju se potrebni koraci. Izvanredna uprava je podnijela zahtjev za priznanjem postupka izvanredne uprave u Bosni i Hercegovini kojeg je osporio Sberbank. Izvanredna uprava očekuje dostavu prigovora Sberbanke te će poduzeti korake za osporavanje tih prigovora, navodi se u dokumentu.

Pojasnimo da je Hrvatska u aprilu donijela zakon Lex Agrokor kojim je zaštitila imovinu ovog koncerna u Hrvatskoj, te kojim je upravljanje korporacijom prešlo u ruke vanredne uprave s Ramljakom kao Vladinim izaslanikom na čelu.

No, problem za koncern je što ovaj zakon važi samo u Hrvatskoj, pa je Sberbanka počela blokirati i plijeniti imovinu koja je registrovana u drugim državama.

Tako je Sberbanka već zaplijenila udio od 18,53 posto Mercatora koji je u vlasništvu Todorićeve firme Agrokor Investments B.V., čije je sjedište u Holandiji.

Osim toga, Sberbanka je sudskim putem izborila zabranu Agrokoru, tačnije Ledu, da raspolaže udjelom (od 100 posto) koji ta firma ima u srbijanskom Frikomu. Srbija je, u međuvremenu, odbila zahtjev Ramljaka da se Lex Agrokor primjenuje u Srbiji.

Podsjetimo da Agrokor, osim Konzuma, i sada Mercatora, u BiH ima i kompanije Sarajevski kiseljak i Ledo Čitluk, u kojima Sberbanka vidi potencijal za namirenje ogromnih potraživanja.

hoće kolinda da se kurči putinu

[Challenger__]

hoće kolinda da se kurči putinu

Preciznije, ona budaletina Plenković. Kada je, po Kijevu, nudio hrvatski model (aka "Oluja") za rješavanje problema Donbasa.

[jao_situacije]

hoće kolinda da se kurči putinu

Preciznije, ona budaletina Plenković. Kada je, po Kijevu, nudio hrvatski model (aka "Oluja") za rješavanje problema Donbasa.

ma i ona je imala izvala, da je putin prijetnja po sigurnost, da je nato na granicama rusije samo da bi se branili itd.
pa onda diplomate i špijuniranje

[Challenger__]

Plastična, debeloguza MILF-ača ima svakako status praznoglave koze, ona je papagaj bitnijih krugova, njeno lupetanje se ne uzima za ozbiljno u pristojnim krugovima. Ali kada ja Andrija, ničim izazvan, počeo da "rješava problem Donbasa" (uprkos dogovoru iz Minska iza koga stoje Moskva, Berlin i Pariz), od tada je (državni) Sberbank aktivirao proceduru naplate potraživanja.

Plenkovic, konjina 21. vijeka.

[jefferson]

Još niko nije tačno odgovorio na pitanje - zbog čega se Rusija po defaultu smatra nekim neprijateljem BiH? Zato što "fola" podržava Srbiju? Nije ruska vojska intervenirala da spasi srpsku vojsku, nego NATO. Štaviše, da nije bilo Američke intervencije i "mirotvorstva" u vidu "hebo genocid, bitno je da se naši interesi ostvare" Rusija danas ne bi mogla primirisati u BiH - ovako su na pladnju od Amerike dobili bazu u RS-a bez ulaganja . Pa što bi samo RS profitirao od toga, kad već hoćemo "zajedno u EU" što ne bismo zajedno i gradili pozitivne odnose sa slavenskom braćom.

Imali su RS na pladnju i prije intervencije. Ruska diplomatija se nije ni trunku promijenila od 92-ge. Razlika je samo sto je jaca sa Putinom nego sa Jeljcinom.

I malo pitanje - sta bi bilo da nije bilo Američke intervencije i "mirotvorstva"? I sa BiH i sa ruskim uticajem?

Rusija je priznala Bosnu i Hercegovinu ranije od drzave iz koje nam ti pises.

Strasno bitna stavka. Valjda se Zirinovski i ostali zajebali kada su dolazili da vjezbaju gadjanje iznad Sarajeva.

[_BataZiv_0809]

Strasno bitna stavka. Valjda se Zirinovski i ostali zajebali kada su dolazili da vjezbaju gadjanje iznad Sarajeva.

Naravno da je bitna. Dodaj tome jos da je Veljko Kadijevic isao u Moskvu po podrsku za vojni udar, a ovi su ga ohladili...

[Lug]

Strasno bitna stavka. Valjda se Zirinovski i ostali zajebali kada su dolazili da vjezbaju gadjanje iznad Sarajeva.

Naravno da je bitna. Dodaj tome jos da je Veljko Kadijevic isao u Moskvu po podrsku za vojni udar, a ovi su ga ohladili...

sigurno je ljubav prema Bosni i Bosnjacima u pitanju..

[zunazu]

Rusija ima veću kontrolu nad RSom nego nad Srbijoma (koja opet ima manevarski prostor, a RS ga nema), i preko RS-a se kontroliše i BiH i Srbija.

Rusija nema kontrolu ni nad čim ovdje. Dodikovo uvlačenje Rusima je korisno jedino njemu, radi glasača. Zato mu nije mrsko da tamo duboko penetrira, jer pare su pare i moć je moć. Istočna crkva nema šta da traži s ove strane Drine, to je prosta stvar.

Od "osuda genocida" i "presuda" mi je puna kapa. Na sve strane presude, a onda "pa eto RS je sastavni dio BiH, nema veze što je etnički komplet očišćena i bio genocid, morate fino s RSom." Ako hoćeš da se predstaviš kao prijatelj, a da ne uradiš ništa, ti donesi rezoluciju, ili još bolje neku presudu.

A bez presuda i rezolucija bi bilo više pravde? Nejasno mi je kako neko ne može shvatiti značaj Haškog tribunala, presuda i rezolucija, jer ako je išta u životu pročitao saznao bi kako su gaženi i nestajali brojni narodi u prošlosti a da niko o tome nije ni brinuo ni utvrdio krivca. Naravno, ako se radi o nekome ko podržava počinjene zločine, onda ima smisla da nipodaštava i rezolucije i presude, kao i napisane knjige na tu temu, snimljene filmove, izgrađene spomenike, otvorene muzeje i sl.

Ne možeš se ti jednostrano pridružiti "evropskom savezu" kad ljude blago zaboli briga za tobom i ne znaju ni da postojiš.

Nisam bitan ja, bitni su resursi ove zemlje i političko-ekonomska kontrola. Naša vrata su im u tom smislu otvorena, jer tako štitimo sebe od manje gorih među lošima, i to je već jedan dio koristi, a da li će nas oni formalno uključiti u te saveze druga je polovica naše koristi, koja će biti važna nadgradnja ako je bude. Možda nekome zvuči suludo da Bosna ovakva ima bolju perspektivu od nekadašnje Jugoslavije, ali je to tako, jer mi Evropi ne negiramo pripadnost i ne okrećemo im leđa.

[Gojeni H]

Sve tačno, ali je tadašnji diplomatski uspjeh prije i poslije Dejtona uljuljkao sve poslije, kada je bošnjački Fatah u liku SDA (a i drugi) jednostavno proširio stav "MZ neće podjelu, Dejton je tu, sad će oni praviti institucije, hajmo se mi okrenuti svojoj krađi." Pa se momentum izgubio u žicarenju, ali je ostao "halo efekat" koji je stvorio (održavanu) iluziju da još postoji interesovanje Zapada za BiH.

Treba svaki dan ponavljati ko Izrael svom stanovništvi- imaš egzistencijalni problem sad, imao si ga i prije, imat ćeš ga i u budućnosti, samo si sebi garancija i niko drugi ti neće pomoći, pa gradi svoje unutarnje resurse i rješavaj probleme.A ne trla baba lan o "ljudskim pravima", "euroatlantskim integracijama," "presudama međunarodnih sudova," "necivilizacijskoj islamofobiji suprotnoj evropskim vrijednostima" i ostalim ublehama.

Slazem se.

Boldirano ... ne potcjenjuj ali i neprecjenjuj bosnjacki narod. Mi smo jos uvijek primitivna masa.
Jedina grupa koja je u ikada historiji uspjela ocuvati vjeru, tradiciju i jezik na "tudjem terenu" vise stotina godina su Jevreji.
Jedina grupa u historiji koja je uspjela da ubijedi milione ljudi da izvrse seobu i dodju na nista i svakodnevno rizikuju svoje zivote, nakon planetarne tragedije, su ponovo Jevreji. Mozemo raspravljati da li je to zbog holokausta, ili koncepta izabranog naroda i svete zemlje.

Mi nemamo nikakvog koncepta o svetoj zemlji. Mozda neki muslimani i imaju (princip, uz Albance, odabranosti jedinog muslimanskog naroda u Evropi) ali to je neznatan broj ljudi.
Nacionalno, taj se koncept pokusava definisati, ali cesto vagne na stranu zrtve, sto je pogubno za bilo koji narod.
Da skratim, da bi neko prihvatio ulogu stanovnika zemlje koja se nalazi izmedju dva relativno jaka neprijatelja, da je geografski polozaj zemlje smrtonosan ali i blagoslovljen, onda moras imati jaku ideologiju. Tito je imao socijalizam i nesvrstane. Danas takav koncept ne postoji.
A, migracije u Evropi se nastavljaju ...

[jefferson]

Strasno bitna stavka. Valjda se Zirinovski i ostali zajebali kada su dolazili da vjezbaju gadjanje iznad Sarajeva.

Naravno da je bitna. Dodaj tome jos da je Veljko Kadijevic isao u Moskvu po podrsku za vojni udar, a ovi su ga ohladili...

Naravno da su ga odbili ejr ni oni nisu imali drzave, a upravo im se desio pokusaj vojnog udara.
Rusija 1992 je bitna otprilike kao i Centralnoafricka republika.

[Alfons Kauders]

Samo bih da i jutros napomenem da se na temi ne raspravlja o nasem izboru - da li cemo uz EU, Ruse, Kinu ili Tursku - jer taj izbor nije na nama.

Zato sam u prvom postu naveo da je super tema, ali da naslov nije prikladan. Precizniji bi bio "polika u BiH u post-EU eri" ili nesto slicno. Ovdje se ne radi o pobjedi Rusije, niti o gubitku EU, vec o tome da ni jednim ni drugim nismo dovoljno bitni.

A to je nasem narodu tesko priznati, jer volimo misliti da smo jako bitni.

Ovakve odluke odavno nisu na nama, izbor nije nas. Mozemo mi "odabrati" da smo za EU, na isti nacin na koji ja mogu "odabrati" da bi guzio manekenku s naslovne, tj. dzaba nasa volja kad nas cura nece. Sad ne treba biti ni ocajnik koji ce hodati za curom, ali ja to zamisljam ovako:

Sin obecao ocu da ce dovesti super mladu - mlada ga odjebala jer je kokuz i primitivac - sin i dalje ocu i porodici govori da ce sve dogovoriti s njenim jer nema muda da kaze istinu, da ga je ispalila za sva vremena, a i da ga njena porodica mrzi.

[hAZNADAR]

Strasno bitna stavka. Valjda se Zirinovski i ostali zajebali kada su dolazili da vjezbaju gadjanje iznad Sarajeva.

Naravno da je bitna. Dodaj tome jos da je Veljko Kadijevic isao u Moskvu po podrsku za vojni udar, a ovi su ga ohladili...

Jok, Bogic Bogicevic glasao protiv.
Inace veliki izdajnik u tumacenju jedne raje ovdje. Da pribiljezim i rusofiliju na listu?

Priznavanje BiH u Evropi je bio default tog vremena. A diplomatija na svoj nacin. Miteran i Mayor jesu istina priznali BiH. Ali je cinjenica koje su zemlje pomagale BiH i humanitarno i politicki. A Rusija to nije - iako je bitna razlika izmadju Jeljcinove i Putinove Rusije.

[drugtito2011]

Foreign Affairs - 9/7/2017

Russia's Bosnia Gambit - Intrigue in the Balkans

By Jasmin Mujanovic

After two years of crisis, Macedonia finally formed a new government in June, installing a reformist, center-left coalition committed to rebooting the country’s stalled integration into the EU and NATO. That same month, Montenegro became NATO’s newest member state, after a tumultuous accession process that lasted nearly a decade. These developments are good news for the overall stability of the western Balkans, a region still mired in sectarianism and provincialism. But they are also major blows to the regional aspirations of Russia, which hopes to keep the still unincorporated segments of the former Yugoslavia “neutral”—that is, outside the EU possibly the most forceful one yet—is in the region’s strategic center: Bosnia and Herzegovina.

MOSCOW’S BOSNIAN PROXIES

Russia’s plan for Bosnia will be shaped by two major factors. The first is the Kremlin’s longstanding relationship with Milorad Dodik, the secessionist president of Republika Srpska, Bosnia’s Serb-dominated autonomous region. The second, more alarming factor is the emerging link between Moscow and Dragan Covic, the Croat member of the country’s three-person presidency and head of the Croatian Democratic Union of Bosnia and Herzegovina (HDZ BiH), an offshoot of the Croatian Democratic Union (HDZ), the current governing party in Zagreb. Russia’s objective is simple: keep Bosnia out of NATO and the EU. Moscow wants to ensure that the country remains an ethnically fragmented basket case in the heart of the Balkans. Accordingly, Russia is seeking to ally with Dodik and Covic, the two biggest champions of ethnic fragmentation and dysfunction in Bosnia.

Dodik is Russia’s primary asset in the region. Even more so than Serbian President Aleksandar Vucic, a longtime Kremlin ally, Dodik is the Balkan leader who most loudly champions Russian interests, voicing steadfast opposition to NATO, the EU, and especially U.S. influence in the Balkans. Over the past three years, Dodik has also become a frequent visitor to Moscow, and the worse the economic situation in his illiberal fief has become, the more openly he has lobbied for Russian financial support. Russia’s recent $125 million Yugoslav-era debt repayment to Bosnia, for instance, was primarily a lifeline for Dodik, who in January was sanctioned by the U.S. Treasury for conducting an unconstitutional referendum in late 2016. Washington believes the referendum, which sought to reinstate an official holiday marking Republika Srpska’s founding, violated the Dayton peace accords by ignoring the Bosnian Constitutional Court’s repeated finding that the holiday discriminated against the region’s non-Serb population. Covic is a considerably more nebulous figure. To begin with, it is difficult to separate him from his benefactors in Zagreb. Like the nationalists in Serbia, Croatia’s ruling HDZ has never quite given up its irredentist claims on the Croat-majority regions of Bosnia. Indeed, Croatian parliament, head of Bosnia’s nongovernmental Croatian National Assembly, and a former member of the Bosnian parliament neatly illustrate the connection between the HDZ’s two wings.

Despite its irredentist tendencies, post-Yugoslav Croatia has historically been suspicious of Moscow’s presence in the Balkans. After all, Russia is the main international backer of Croatia’s chief rival, Serbia—a sponsorship that goes back to the time of former Serbian President Slobodan Milosevic at least. In response, Zagreb has traditionally gravitated toward Brussels and Washington. Croatian-Serbian acrimony has even devolved into smallscale proxy warfare, with Serbian extremists fighting for Russia in the Donbas conflict and Croatian radicals backing Ukraine. In Bosnia, however, these regional dynamics have always played out differently. In the 1990s, Zagreb and Belgrade worked together to carve up their smaller neighbor, through both tacit military coordination against Sarajevo and explicit compacts such as the ill-fated Graz Agreement of 1992. This cooperation has survived in the form of the years-long alliance between Dodik and Covic, who have become steadfast friends in a country known for seemingly constant interethnic strife. For Covic, Dodik’s absolute control in Republika Srpska serves as a template for his own quest to establish a “third entity” in Bosnia—an ostensibly monoethnic, Croat-dominated province in Herzegovina. For his part, Dodik sees Covic as an ally in his effort to undermine attempts by Bosnia’s national government (and its backers in Brussels and Washington) to create a more streamlined and rational administrative state for the country, which today has 14 different local governments for a population of less than four million people.

THE CROATIAN CONNECTION

The fact is that contrary to Dagmar Skrpec’s recent assertion in Foreign Affairs, Croatia is far from a beacon of regional stability. The country is on the precipice of its worst political and economic crisis since independence. Agrokor, one of the largest firms in the western Balkans and the backbone of Croatia’s economy, is on the brink of collapse. If it fails, it will absolutely decimate both the country and the region as a whole. Waiting in the wings is Russia’s state-backed Sberbank, which has emerged as Agrokor’s most aggressive creditor. Moscow, in other words, is poised to capture a huge portion of the Croatian economy in one fell swoop—and Zagreb knows it. So instead of being a bulwark against Russian influence in the Balkans, Croatia is set to become the next Russian domino to fall. It has recently quieted its criticism of the Kremlin’s activities in the region (while peddling Moscow’s favored revisionist claims about the dissolution of Yugoslavia) in exchange for favorable terms in navigating the country’s financial meltdown. This is where the two HDZs are important. On August 24, in the midst of Croatia’s economic crisis, Russian Ambassador to Bosnia Petar Ivancov spoke out vehemently on Bosnia’s so-called Croat question, which he called “a reality . . . that cannot be ignored and for which a solution must be found.” Ivancov’s words echoed the rhetoric of both the Croatian and the Bosnian HDZ parties, which allege the need for further ethnic fragmentation in Bosnia to defend the position of the country’s Croat community. By explicitly referring to the “Croat question,” Ivancov was deploying an HDZ-coined term that is rejected not only in Sarajevo but in Brussels. Ivancov made this announcement on the same day he spoke to Dodik in Banja Luka, the capital of Republika Srpska. There, the ambassador pledged Russian support for attempts by Republika Srpska to resist a recent decision by the Bosnian Constitutional Court, which found that all the military installations there were Bosnian state property. The issue is central to Bosnia’s NATO aspirations, as the alliance has demanded Sarajevo make a full accounting of all military properties in the country before its membership bid can continue.

Looking ahead to Bosnia’s 2018 general elections.

In particular, Moscow is concerned that it is seeing a genuine reformist alliance taking shape. Bosnia’s squabbling civic and left parties are moving toward a coalition pact that has long eluded them. At the same time, opposition forces in Republika Srpska, and among the HDZ’s Croat competitors, are consolidating their ranks. Bosnia’s constitutional regime, with its byzantine layers of ethnic quotas, is such that non–ethnically based parties have a hard time translating their votes to seats in government. But a landslide is not necessary for incremental change. A handful of strategic wins by opposition forces—such as opposition leader Mladen Ivanic’s 2014 defeat of Dodik’s pick for the Bosnian presidency’s Serb seat can create openings. Indeed, it is how the country managed to finally apply for EU candidacy last year. By simply allowing the application to be submitted, Ivanic significantly altered the obstructionist stance of Nikola Spiric, his Dodik-backed predecessor.

If 2018 sees a similar opposition victory, then Bosnia, like Macedonia, will quickly renew its bid to join NATO—both an easier and more important project than joining the EU. For Sarajevo, NATO membership means a guarantee of sovereignty and territorial integrity. And with apprehension toward Russia growing in the United States and Europe, both might help usher Bosnia through the accession process. Russia, however, will feel that it cannot let Bosnia slip through its fingers. Even its deepening roots in Serbia will be largely futile if it loses its grip on the Balkans’ wounded center. One way or another, the next year will be a turning point for Russia’s plans in the region. If Moscow’s proxies in the country maintain their debilitating grip on power in 2018, Russia will likely retreat to the shadows, its objective of keeping Bosnia out of NATO and EU once again assured. But if the amalgam of reformist forces makes a breakthrough, then Moscow will be forced to respond by any means necessary.

[sinuhe]

Cini mi se da je VjecitiStudent stavljao prognoze ovog Mujanovica. Ima negdje i tema. Pazi sad to Rusi i HDZ.

[oakville]

Odgovori u quotu, u crvenom.

Rusija ima veću kontrolu nad RSom nego nad Srbijoma (koja opet ima manevarski prostor, a RS ga nema), i preko RS-a se kontroliše i BiH i Srbija.

Rusija nema kontrolu ni nad čim ovdje. Dodikovo uvlačenje Rusima je korisno jedino njemu, radi glasača. Zato mu nije mrsko da tamo duboko penetrira, jer pare su pare i moć je moć. Istočna crkva nema šta da traži s ove strane Drine, to je prosta stvar.Kraća vožnja kroz nešto što se zove Republika Srpska (inače bastion zapadnih vrijednosti) i pogled na mnogobrojne novoizgrađene pravoslavne crkve je dovoljan da te demantira.

Od "osuda genocida" i "presuda" mi je puna kapa. Na sve strane presude, a onda "pa eto RS je sastavni dio BiH, nema veze što je etnički komplet očišćena i bio genocid, morate fino s RSom." Ako hoćeš da se predstaviš kao prijatelj, a da ne uradiš ništa, ti donesi rezoluciju, ili još bolje neku presudu.

A bez presuda i rezolucija bi bilo više pravde? Nejasno mi je kako neko ne može shvatiti značaj Haškog tribunala, presuda i rezolucija, jer ako je išta u životu pročitao saznao bi kako su gaženi i nestajali brojni narodi u prošlosti a da niko o tome nije ni brinuo ni utvrdio krivca. Naravno, ako se radi o nekome ko podržava počinjene zločine, onda ima smisla da nipodaštava i rezolucije i presude, kao i napisane knjige na tu temu, snimljene filmove, izgrađene spomenike, otvorene muzeje i sl.Nisam rekao da su rezolucije i presude skroz nebitne, nego su postale zamjena za istinsko ispravljanje stanja na terenu.

Ne možeš se ti jednostrano pridružiti "evropskom savezu" kad ljude blago zaboli briga za tobom i ne znaju ni da postojiš.

Nisam bitan ja, bitni su resursi ove zemlje i političko-ekonomska kontrola. Naša vrata su im u tom smislu otvorena, jer tako štitimo sebe od manje gorih među lošima, i to je već jedan dio koristi, a da li će nas oni formalno uključiti u te saveze druga je polovica naše koristi, koja će biti važna nadgradnja ako je bude. Možda nekome zvuči suludo da Bosna ovakva ima bolju perspektivu od nekadašnje Jugoslavije, ali je to tako, jer mi Evropi ne negiramo pripadnost i ne okrećemo im leđa. okrenula BiH ili ne okrenula leđa Evropi, niko neće ni primjetiti. Kao što niko u BiH ne primjećuje da Moldavija u potpunosti ignoriše BIH.

[oakville]

Samo bih da i jutros napomenem da se na temi ne raspravlja o nasem izboru - da li cemo uz EU, Ruse, Kinu ili Tursku - jer taj izbor nije na nama.

Zato sam u prvom postu naveo da je super tema, ali da naslov nije prikladan. Precizniji bi bio "polika u BiH u post-EU eri" ili nesto slicno. Ovdje se ne radi o pobjedi Rusije, niti o gubitku EU, vec o tome da ni jednim ni drugim nismo dovoljno bitni.

A to je nasem narodu tesko priznati, jer volimo misliti da smo jako bitni.

Ovakve odluke odavno nisu na nama, izbor nije nas. Mozemo mi "odabrati" da smo za EU, na isti nacin na koji ja mogu "odabrati" da bi guzio manekenku s naslovne, tj. dzaba nasa volja kad nas cura nece. Sad ne treba biti ni ocajnik koji ce hodati za curom, ali ja to zamisljam ovako:

Sin obecao ocu da ce dovesti super mladu - mlada ga odjebala jer je kokuz i primitivac - sin i dalje ocu i porodici govori da ce sve dogovoriti s njenim jer nema muda da kaze istinu, da ga je ispalila za sva vremena, a i da ga njena porodica mrzi.

Pa može se otvoriti i ta tema, pa samo spojiti s ovim postovima. S podnaslovom "Svima smo nebitni, od EU/NATO šuplje nema ništa - hajd da vidimo šta je sad bitno"

[Alfons Kauders]

Samo bih da i jutros napomenem da se na temi ne raspravlja o nasem izboru - da li cemo uz EU, Ruse, Kinu ili Tursku - jer taj izbor nije na nama.

Zato sam u prvom postu naveo da je super tema, ali da naslov nije prikladan. Precizniji bi bio "polika u BiH u post-EU eri" ili nesto slicno. Ovdje se ne radi o pobjedi Rusije, niti o gubitku EU, vec o tome da ni jednim ni drugim nismo dovoljno bitni.

A to je nasem narodu tesko priznati, jer volimo misliti da smo jako bitni.

Ovakve odluke odavno nisu na nama, izbor nije nas. Mozemo mi "odabrati" da smo za EU, na isti nacin na koji ja mogu "odabrati" da bi guzio manekenku s naslovne, tj. dzaba nasa volja kad nas cura nece. Sad ne treba biti ni ocajnik koji ce hodati za curom, ali ja to zamisljam ovako:

Sin obecao ocu da ce dovesti super mladu - mlada ga odjebala jer je kokuz i primitivac - sin i dalje ocu i porodici govori da ce sve dogovoriti s njenim jer nema muda da kaze istinu, da ga je ispalila za sva vremena, a i da ga njena porodica mrzi.

Pa može se otvoriti i ta tema, pa samo spojiti s ovim postovima. S podnaslovom "Svima smo nebitni, od EU/NATO šuplje nema ništa - hajd da vidimo šta je sad bitno"

Posteno, kad ufatim pauzu napisem uvodni

[oakville]

Foreign Affairs je lobistički-advocacy magazin - uz pravu konekciju i dovoljnu količinu $$$$, svaka vrsta teksta se može progurati unutra. Evo u tekstu u crvenom oznaka pogrešne ili tačne postavke, nebitno jesu li namjerno ili nenamjerno pogrešne ili tačne.

Foreign Affairs - 9/7/2017

Russia's Bosnia Gambit - Intrigue in the Balkans

By Jasmin Mujanovic

After two years of crisis, Macedonia finally formed a new government in June, installing a reformist, center-left coalition committed to rebooting the country’s stalled integration into the EU and NATO. That same month, Montenegro became NATO’s newest member state, after a tumultuous accession process that lasted nearly a decade. These developments are good news for the overall stability of the western Balkans, a region still mired in sectarianism and provincialism. But they are also major blows to the regional aspirations of Russia, which hopes to keep the still unincorporated segments of the former Yugoslavia “neutral”—that is, outside the EU possibly the most forceful one yet—is in the region’s strategic center: Bosnia and Herzegovina.

MOSCOW’S BOSNIAN PROXIES

Russia’s plan for Bosnia will be shaped by two major factors. The first is the Kremlin’s longstanding relationship with Milorad Dodik, the secessionist president of Republika Srpska, Bosnia’s Serb-dominated autonomous region. The second, more alarming factor is the emerging link between Moscow and Dragan Covic, the Croat member of the country’s three-person presidency and head of the Croatian Democratic Union of Bosnia and Herzegovina (HDZ BiH), an offshoot of the Croatian Democratic Union (HDZ), the current governing party in Zagreb. Russia’s objective is simple: keep Bosnia out of NATO and the EU. Moscow wants to ensure that the country remains an ethnically fragmented basket case in the heart of the Balkans. Accordingly, Russia is seeking to ally with Dodik and Covic, the two biggest champions of ethnic fragmentation and dysfunction in Bosnia.

Dodik is Russia’s primary asset in the region. Even more so than Serbian President Aleksandar Vucic, a longtime Kremlin ally, Dodik is the Balkan leader who most loudly champions Russian interests, voicing steadfast opposition to NATO, the EU, and especially U.S. influence in the Balkans. Over the past three years, Dodik has also become a frequent visitor to Moscow, and the worse the economic situation in his illiberal fief has become, the more openly he has lobbied for Russian financial support. Russia’s recent $125 million Yugoslav-era debt repayment to Bosnia, for instance, was primarily a lifeline for Dodik, who in January was sanctioned by the U.S. Treasury for conducting an unconstitutional referendum in late 2016. Washington believes the referendum, which sought to reinstate an official holiday marking Republika Srpska’s founding, violated the Dayton peace accords by ignoring the Bosnian Constitutional Court’s repeated finding that the holiday discriminated against the region’s non-Serb population. Covic is a considerably more nebulous figure. To begin with, it is difficult to separate him from his benefactors in Zagreb. Like the nationalists in Serbia, Croatia’s ruling HDZ has never quite given up its irredentist claims on the Croat-majority regions of Bosnia. Indeed, Croatian parliament, head of Bosnia’s nongovernmental Croatian National Assembly, and a former member of the Bosnian parliament neatly illustrate the connection between the HDZ’s two wings.

Despite its irredentist tendencies, post-Yugoslav Croatia has historically been suspicious of Moscow’s presence in the Balkans. After all, Russia is the main international backer of Croatia’s chief rival, Serbia—a sponsorship that goes back to the time of former Serbian President Slobodan Milosevic at least. In response, Zagreb has traditionally gravitated toward Brussels and Washington. Croatian-Serbian acrimony has even devolved into smallscale proxy warfare, with Serbian extremists fighting for Russia in the Donbas conflict and Croatian radicals backing Ukraine. In Bosnia, however, these regional dynamics have always played out differently. In the 1990s, Zagreb and Belgrade worked together to carve up their smaller neighbor, through both tacit military coordination against Sarajevo and explicit compacts such as the ill-fated Graz Agreement of 1992. This cooperation has survived in the form of the years-long alliance between Dodik and Covic, who have become steadfast friends in a country known for seemingly constant interethnic strife. For Covic, Dodik’s absolute control in Republika Srpska serves as a template for his own quest to establish a “third entity” in Bosnia—an ostensibly monoethnic, Croat-dominated province in Herzegovina. For his part, Dodik sees Covic as an ally in his effort to undermine attempts by Bosnia’s national government (and its backers in Brussels and Washington) to create a more streamlined and rational administrative state for the country, which today has 14 different local governments for a population of less than four million people.

THE CROATIAN CONNECTION

The fact is that contrary to Dagmar Skrpec’s recent assertion in Foreign Affairs, Croatia is far from a beacon of regional stability. The country is on the precipice of its worst political and economic crisis since independence. Agrokor, one of the largest firms in the western Balkans and the backbone of Croatia’s economy, is on the brink of collapse. If it fails, it will absolutely decimate both the country and the region as a whole. Waiting in the wings is Russia’s state-backed Sberbank, which has emerged as Agrokor’s most aggressive creditor. Moscow, in other words, is poised to capture a huge portion of the Croatian economy in one fell swoop—and Zagreb knows it. So instead of being a bulwark against Russian influence in the Balkans, Croatia is set to become the next Russian domino to fall. It has recently quieted its criticism of the Kremlin’s activities in the region (while peddling Moscow’s favored revisionist claims about the dissolution of Yugoslavia) in exchange for favorable terms in navigating the country’s financial meltdown. This is where the two HDZs are important. On August 24, in the midst of Croatia’s economic crisis, Russian Ambassador to Bosnia Petar Ivancov spoke out vehemently on Bosnia’s so-called Croat question, which he called “a reality . . . that cannot be ignored and for which a solution must be found.” Ivancov’s words echoed the rhetoric of both the Croatian and the Bosnian HDZ parties, which allege the need for further ethnic fragmentation in Bosnia to defend the position of the country’s Croat community. By explicitly referring to the “Croat question,” Ivancov was deploying an HDZ-coined term that is rejected not only in Sarajevo but in Brussels. Ivancov made this announcement on the same day he spoke to Dodik in Banja Luka, the capital of Republika Srpska. There, the ambassador pledged Russian support for attempts by Republika Srpska to resist a recent decision by the Bosnian Constitutional Court, which found that all the military installations there were Bosnian state property. The issue is central to Bosnia’s NATO aspirations, as the alliance has demanded Sarajevo make a full accounting of all military properties in the country before its membership bid can continue.

Looking ahead to Bosnia’s 2018 general elections.

In particular, Moscow is concerned that it is seeing a genuine reformist alliance taking shape. Bosnia’s squabbling civic and left parties are moving toward a coalition pact that has long eluded them. At the same time, opposition forces in Republika Srpska, and among the HDZ’s Croat competitors, are consolidating their ranks. Bosnia’s constitutional regime, with its byzantine layers of ethnic quotas, is such that non–ethnically based parties have a hard time translating their votes to seats in government. But a landslide is not necessary for incremental change. A handful of strategic wins by opposition forces—such as opposition leader Mladen Ivanic’s 2014 defeat of Dodik’s pick for the Bosnian presidency’s Serb seat can create openings. Indeed, it is how the country managed to finally apply for EU candidacy last year. By simply allowing the application to be submitted, Ivanic significantly altered the obstructionist stance of Nikola Spiric, his Dodik-backed predecessor. Uzdat se u "ljevičarsku opoziciju" u FBiH je kao uzdat se u polumrtvog konja, a opozicija u RSu je tek smjehotres. Gde postoji konkurencija HDZ-u među Hrvatima? HSP?

If 2018 sees a similar opposition victory, then Bosnia, like Macedonia, will quickly renew its bid to join NATO—both an easier and more important project than joining the EU. For Sarajevo, NATO membership means a guarantee of sovereignty and territorial integrity. And with apprehension toward Russia growing in the United States and Europe, both might help usher Bosnia through the accession process. Ovo kao razmišljanje SDA "Rusija gura Dodika, konačno bi se moglo desiti da dobijemo 2.30 sekundi pažnje sa Zapada i 1.2% podrške za nas, i u kratkoj pauzi između krađa predstavimo sebe kao "pouzdane saveznike Zapada" ." Ali se ništa ne kaže o tome da NATO postavlja BiH uslove koji nigdje nisu postavljani i za koje znaju da se ne mogu ispuniti - dakle da NATO ne želi BiH, a da EU blago zaboli neka stvar sve kad bi kozaci igrali kolo svaki dan oko Banja Luke a Putin dijelio humanitarnu pomoć svojeručno. Russia, however, will feel that it cannot let Bosnia slip through its fingers. Even its deepening roots in Serbia will be largely futile if it loses its grip on the Balkans’ wounded center. Ovo je tačno - RS je Rusiji važnija od Srbije. Problem je što je i Zapadu važnija RS od Srbije, jer preko RS-a mogu handriti i BiH i bilo koju vlast u Srbiji. U postojanju današnjeg RS-a, interesi Zapada i Rusije se preklapaju i podrška RSu im je zajednička. One way or another, the next year will be a turning point for Russia’s plans in the region. If Moscow’s proxies in the country maintain their debilitating grip on power in 2018, Russia will likely retreat to the shadows, its objective of keeping Bosnia out of NATO and EU once again assured. But if the amalgam of reformist forces makes a breakthrough, then Moscow will be forced to respond by any means necessary.Ovo na kraju kao neka prijetnja - ako nazovi opozicija pobjedi, Rusija će kao pribjeći "any means necessary" da kao spriječi približavanje BIH NATO. Ali što bi pribjegavali bilo kakvim "any means" kad je Dejton dao dovoljno mehanizama blokade da se sve može zaustaviti kad god se prohtje? Nije niko lud da organizira "državni udar" kao u Crnoj Gori kad je Zapad već sam završio državni udar a Rusija može samo da pokupi kajmak

[oakville]

Sve tačno, ali je tadašnji diplomatski uspjeh prije i poslije Dejtona uljuljkao sve poslije, kada je bošnjački Fatah u liku SDA (a i drugi) jednostavno proširio stav "MZ neće podjelu, Dejton je tu, sad će oni praviti institucije, hajmo se mi okrenuti svojoj krađi." Pa se momentum izgubio u žicarenju, ali je ostao "halo efekat" koji je stvorio (održavanu) iluziju da još postoji interesovanje Zapada za BiH.

Treba svaki dan ponavljati ko Izrael svom stanovništvi- imaš egzistencijalni problem sad, imao si ga i prije, imat ćeš ga i u budućnosti, samo si sebi garancija i niko drugi ti neće pomoći, pa gradi svoje unutarnje resurse i rješavaj probleme.A ne trla baba lan o "ljudskim pravima", "euroatlantskim integracijama," "presudama međunarodnih sudova," "necivilizacijskoj islamofobiji suprotnoj evropskim vrijednostima" i ostalim ublehama.

Slazem se.

Boldirano ... ne potcjenjuj ali i neprecjenjuj bosnjacki narod. Mi smo jos uvijek primitivna masa.
Jedina grupa koja je u ikada historiji uspjela ocuvati vjeru, tradiciju i jezik na "tudjem terenu" vise stotina godina su Jevreji.
Jedina grupa u historiji koja je uspjela da ubijedi milione ljudi da izvrse seobu i dodju na nista i svakodnevno rizikuju svoje zivote, nakon planetarne tragedije, su ponovo Jevreji. Mozemo raspravljati da li je to zbog holokausta, ili koncepta izabranog naroda i svete zemlje.

Mi nemamo nikakvog koncepta o svetoj zemlji. Mozda neki muslimani i imaju (princip, uz Albance, odabranosti jedinog muslimanskog naroda u Evropi) ali to je neznatan broj ljudi.
Nacionalno, taj se koncept pokusava definisati, ali cesto vagne na stranu zrtve, sto je pogubno za bilo koji narod.
Da skratim, da bi neko prihvatio ulogu stanovnika zemlje koja se nalazi izmedju dva relativno jaka neprijatelja, da je geografski polozaj zemlje smrtonosan ali i blagoslovljen, onda moras imati jaku ideologiju. Tito je imao socijalizam i nesvrstane. Danas takav koncept ne postoji.
A, migracije u Evropi se nastavljaju ...

U principu se slažem. O precjenjivanju ili potcjenjivanju vrijedi i za ostale - nema potreba da se mistificiraju ni Izraelci Jevreji danas kao ni Albanci. Sve je to vrlo nedovršeno, samo s vana možda izgleda tako. Kažeš

Jedina grupa koja je u ikada historiji uspjela ocuvati vjeru, tradiciju i jezik na "tudjem terenu" vise stotina godina su Jevreji

Pa ne baš, jezik se mijenjao više puta, od ladino do jidiša, jezika koji su Jevreji govorili a koji danas ne postoje; današnji hebrejski je bukvalno napravljen od početka nakon II svjetskog rata. Tradicija se mijenjala milion puta, jer je asimilacija u Evropi uhvatila maha, a vjera još i više - danas ne postoji ni vjerski konsenzus o tome ko je Jevrej. To se najbolje vidi u Izraelu - opšta unutrašnja konfuzija, pritisak vjerskih struktura, rezignacija liberalnih, apatija svih ostalih koje više ništa i ne zanima, a dosta ih i preispituje šta je poenta života u Izraelu ako je budućnost samo rat i rat?
Za Albance isto - izgleda s vana jak nacionalizam i predanost, iznutra rasap sistema (šta su Albanci, jesul muslimani ili nisu, ako nisu šta jesu, itd), opšti juriš na Zapad i promjena imena da bi se asimilirali. Nema više Envera Hodže i Kosova pod Srbima da se Albanci drže u toru. Ali to vrijedi za sve, ne samo za Albance.

[statixx]

RS je Rusiji važnija od Srbije. Problem je što je i Zapadu važnija RS od Srbije, jer preko RS-a mogu handriti i BiH i bilo koju vlast u Srbiji. U postojanju današnjeg RS-a, interesi Zapada i Rusije se preklapaju i podrška RSu im je zajednička.

Dodik: "RS neupitna i trajna kategorija!"

[zunazu]

Kraća vožnja kroz nešto što se zove Republika Srpska (inače bastion zapadnih vrijednosti) i pogled na mnogobrojne novoizgrađene pravoslavne crkve je dovoljan da te demantira.

Pravoslavne crkve u koje niko ne ide. I to i dalje ne znači da Rusi imaju uticaj ovdje. Istočna crkva nema šta da traži s ove strane Drine.

Nisam rekao da su rezolucije i presude skroz nebitne, nego su postale zamjena za istinsko ispravljanje stanja na terenu.

Ako pravda nije potpuna to ne znači da se treba gaziti i onaj dio koji je ostvaren. Osim, naravno, ako ti je cilj relativizacija zločina.

okrenula BiH ili ne okrenula leđa Evropi, niko neće ni primjetiti

Imaj u vidu da Bosna, kao i druge sitne države imaju resurce. To primjeti onaj ko treba da primjeti. Narodi kao narodi nisu bitni, to se dokazalo bezbroj puta, ali ako su svjesni rasporeda snaga u svijetu mogu itekako pridobiti korist.

[oakville]

Opet odgovor u crvenom u quotu.

Kraća vožnja kroz nešto što se zove Republika Srpska (inače bastion zapadnih vrijednosti) i pogled na mnogobrojne novoizgrađene pravoslavne crkve je dovoljan da te demantira.

Pravoslavne crkve u koje niko ne ide. I to i dalje ne znači da Rusi imaju uticaj ovdje. Istočna crkva nema šta da traži s ove strane Drine. Malo je kontradiktorno reći "nema šta da traži" a tolike crkve izgrađene.

Nisam rekao da su rezolucije i presude skroz nebitne, nego su postale zamjena za istinsko ispravljanje stanja na terenu.

Ako pravda nije potpuna to ne znači da se treba gaziti i onaj dio koji je ostvaren. Osim, naravno, ako ti je cilj relativizacija zločina.Po sadašnjem stanju stvari, presude i rezolucije su postale način legitimizacije zločina.

okrenula BiH ili ne okrenula leđa Evropi, niko neće ni primjetiti

Imaj u vidu da Bosna, kao i druge sitne države imaju resurce. To primjeti onaj ko treba da primjeti. Narodi kao narodi nisu bitni, to se dokazalo bezbroj puta, ali ako su svjesni rasporeda snaga u svijetu mogu itekako pridobiti korist. Koje resurse?

[zunazu]

Malo je kontradiktorno reći "nema šta da traži" a tolike crkve izgrađene.

Crkva sama po sebi ne znači ništa. Ima i džamija širom Evrope i Amerike, pa to ne znači da su muslimani tamo preuzeli uticaj.

Po sadašnjem stanju stvari, presude i rezolucije su postale način legitimizacije zločina.

Kako kome.

Koje resurse?

Voda, šuma, zemlja, planine, ravnice... Sve bi to neko iskoristio do zadnjeg kamena, nisu svi stoka kao mi. Ko god dođe od stranaca u Bosnu ne može čudom da se načudi da tolika obradiva zemlja stoji neiskorištena, da tolike planine nisu u vrhu evropskih skijaških destinacija, itd... Bosna je prva zemlja na Balkanu, a sedma u Evropi po bogatstvu vodom. Također je najbogatija šumom na Balkanu, a sedma najbogatija u Evropi.

[_BataZiv_0809]

Naravno da su ga odbili ejr ni oni nisu imali drzave, a upravo im se desio pokusaj vojnog udara.
Rusija 1992 je bitna otprilike kao i Centralnoafricka republika.

O kakvom onda kontinuitetu politike bulaznis? Ustvari ne bulaznis ti nego haznadar, ti si se samo nadovezo, pardon.

[_BataZiv_0809]

Jok, Bogic Bogicevic glasao protiv.
Inace veliki izdajnik u tumacenju jedne raje ovdje. Da pribiljezim i rusofiliju na listu?

Priznavanje BiH u Evropi je bio default tog vremena. A diplomatija na svoj nacin. Miteran i Mayor jesu istina priznali BiH. Ali je cinjenica koje su zemlje pomagale BiH i humanitarno i politicki. A Rusija to nije - iako je bitna razlika izmadju Jeljcinove i Putinove Rusije.

Bogicu svaka cast, ali znas bi se pitao da su Rusi rekli Kadijevicu przi to, cuvamo ti ledja. Koliko i ja i ti.

Rusija je slijedila politiku zapada u UN-u, sto nas dovodi do pitanja o kakvom to kontinuitetu politike ti pricas? Ako je vec "bitna razlika izmedju Jeljcina i Putina".