Nekoliko stihova iz Mesnevije...
Čuj glas naja (frule) kada zbori,
na rastanke se tužno žali:
Od tršća kad me otkinuše,
i muško i žensko, za vriskom mojim, zacviliše.
Zbog rastanka bih prsa da raspuknem,
bol čežnje za sastankom da opišem.
Tko god se udalji od izvora svojega,
opet zatraži trenutak povratka svojega.
U svakom društvu sam glasno tugovao,
s dobrim i lošim osobama zasjedao.
Svako je po svom nahođenju samnom drugovao,
a niko za mojim tajnama nije tragao.
Moja tajna nije daleko od moje tužbe,
ali šta kad u oku i uhu nema svetlosti te.
Nit' je tijelo od duše skriveno, niti duša od tijela,
ali šta kad se ne zna pravilo duhoviđenja.
To nije zrak već je plamen što iz naja hukti,
ne bilo onoga u čijem biću ova vatra ne bukti.
To je vatra ljubavi što naj obuzme,
to ljubav provrije kad se vino zagrije.
Nije dobar drug tko se drugarstva odrekne,
čiji zaklon naše zaklone odmakne.
Ništa nije, kao naj, i otrov i lijek,
niti ima nešto, osim naja, tako blisko a čezne uvijek.
Naj pripoveda o putanji krvavoj,
o ljubavnoj priči Medžnunovoj.
Ova svest, osim besvijesti, nema drugog tajnika,
kao što ni jezik, osim uha, nema kupca drugoga.
U našoj su žalosti dani zanoćavali,
u izgaranju smo naše dane provodili.
Ako nam ovako dani prođu, za nas bojazani nema!
Al' nam Ti ostani! Tvoja lepota je nenadmašna.
Svako se osim ribe zasiti vode svoje,
kome blagodati nestane, dani mu se odulje.
Stanje pečenog nijedan sirov neće shvatit,
zato je bolje priču skratit i sve pozdravit.
RUMI - stihovi
-
Kwaheri
- Posts: 3273
- Joined: 30/04/2004 12:33
#3
I kako dusa od duse rodi novu dusu,
od takve duse je zacet i ovaj svijet.
Tako jedan svijet radja drugi svijet,
te tako nastaje mnostvo svijeta
i traje do Dana prozivljenja.
***
Ko je onaj u mom uhu koji slusa moj glas,
ko je onaj sto izgovara rijeci ustima mojim?
Ko u mojim ocima posudjuje moj pogled?
Ko je ta dusa najzad, cija sam ja samo odjeca?
od takve duse je zacet i ovaj svijet.
Tako jedan svijet radja drugi svijet,
te tako nastaje mnostvo svijeta
i traje do Dana prozivljenja.
***
Ko je onaj u mom uhu koji slusa moj glas,
ko je onaj sto izgovara rijeci ustima mojim?
Ko u mojim ocima posudjuje moj pogled?
Ko je ta dusa najzad, cija sam ja samo odjeca?